Tmuran je, gotovo zalostan prvotravanjski pogled s moga balkona. Zima je prosla, a svo drvece jos nije odbacilo zeleni plast. Oni koji su ostali bez lisca sumorno su smedji. Ni vazda zeleni cempresi ne popravljaju ugodjaj - potsjecaju na neka druga mjesta koja nerado posjecujemo. Neunistiva pasiflora, tamo u pozadini samo pojacava dojam o cudnom nekom vremenu, kao da su se izmijesala sva godisnja doba. A onda se je zacula pjesma sa najblize mi grane. Nisam mogao odluciti: slusati ili trcati po digitalac?! Ostao sam kao prikovan finocom cvrkuta kojim je odjekivala okolica. A kada je na tren zastao, valjda da malo udahne - "ulovih" ga drhtavom rukom!
Jos jednom, tek za pozdrav, nakrivi kljun k meni i ...odleprsa u, sada vec vedro i veselo, prvotravanjsko predvecerje!
Post je objavljen 01.04.2007. u 16:43 sati.