Neven Spahija je veceras "propustio" priliku da udje u povjest. U finalu izraelskog playoffa njegov "Makabi" gubio je sve do 2 sekunde pred kraj utakmice, kada je gresku obrane jeruzalemskog "Hapoela" iskoristio Arnold i osigurao "Makabiju" 47-mu titulu prvaka Izraela. Time je propala "sansa" Spahije da udje u povjest kao jedan od rijetkih trenera "Makabija" koji nije osvojio nista - ni Kup, ni Prvenstvo, ni Europu! Posljednje izgubljeno Prvenstvo bilo je davne 1993. godine.
.....
Ni veceras "Makabi" nije blistao, kao uostalom ni citave protekle sezone, a ozljedjeni Vujcic je bio blijedo izdanje organizatora i nositelja igre na kakvog smo navikli ove godine. No, njega je publika ispratila aplauzom, kao i uvijek, dok je sudbina Spahije najvjerojatnije spremljena u koverti s avionskom kartom u jednom pravcu!
Jucer me je OKUPIRALA vijest "Nova TV kupila Blog.hr", jer sam pogledao cijelo izvijesce, pa kako tamo nisam pronasao nista osim opisa dogadjanja (nema CIJENE, ne znam koliko blog.hr vrijedi, a to je u svakom izvjestaju o kupnji glavni podatak; koga u danasnjem svijetu briga tko je vlasnik - bitno je koliko nesto vrijedi na trzistu) mucilo mo to cijelu vecer. Ipak sam zaspao mirno, kad jutros cujem vapaj Raguze, koja ne moze obnoviti svoj blog Mala iz grada, jer joj iz Urednistva ne odgovaraju.
Hajde, Darius, poduci mene kako se to radi i ja cu to onako dobrovoljno, sada kaka si nas poducio kako reklamirati na blogu putem Google AdSense-a, pa sam tamo vec sakupio 0,25$., jer jasno je da ces sada pod upravom multinacionalnoga vlasnika imati jos manje vremena.
Zapazili smo ga cim je u drustvu s roditeljima stigao i spustio se na drvenu precku pergole.
Tata je malo cvrkutao, a mama se napajala slatkim cvjetnim sokovima. Dok smo se snasli njih dvoje su vec hitali nekamo u susjedstvu. On ih je pokusao pratiti, ali krila nisu slusala.
Umoran valjda od prvog leta, nekako je odskakutao do grana bugenvilije i tamo u caskama cvijeca trazio nektar, ne bi li skupio dovoljno snage (e sad se, po obojanom repicu, vidi da je decko)
i pridruzi se ocu koji ga je brizno cekao i dozivao s obliznjeg stabla!
I dok smo mi provodili ugodne glazbene trenutke, kraljica noci nije gubila vrijeme. Ne cekajuci nas, otvorila je svu ljepotu od koje je u jutro ostao samo posljednji, skroman pozdrav!
Gospina crkva u Abu Goshu je jedno od najatraktivnijih mjesta za slusanje zborske muzike u Izraelu. Dakako, prethodno se treba opskrbiti dovoljnom kolicinom pica (u samostanu Latrun),
sakupiti snage za cjelovecernji program
i zadovoljiti neodoljivi nagon za trgovanjem!
Pred crkvom nas je docekao drugi tenor ansambla i briljirao pozirajuci gotovo kao i kasnije solirajuci ispred svojih drugova.
Unutra, sest stotina ljudi zbijenih na drvenim sjedalicama strpljivo cekaju. Zamor. Pojavljuje se organizator festivala i, ne pokusavajuci nadglasati gomilu, podigne ruku pozivajuci na muk. Cuje se svaki i najmanji pokret tijela, kasljucanje, gasenje elektronskih naprava, zujanje dvije ili triju muha tamo u uglu. Najava - i desetorica izlaze na binu.
Pocinje! Mocni basovi ispunjaju dvoranu i kao da ce oni dominirati ovom predstavom. Baritoni se spustaju na njihovu oktavu i zidovi kao da vibriraju. Dva tenora se izmjenjuju, ne priznajuci nadmoc dubokih tonova, dok prvi tenor svojom zvonkoscu daje onaj zavrsni (ili pocetni) timbar cetveroglasju.
Pjesma za pjesmom, sve snaznije i snaznije, a publika ovacijama pozdravlja ljepotu i snagu koji se prenose s izvodjaca na slusatelja. Nema pauze, samo nekoliko brojeva s instrumentalnom pratnjom, tek da se, stariji pjevaci odmore i onda - serenada
koju mozete i odslusati ako si mozete zamisliti da u mom tonskom zapisu nema svih onih popratnih zvukova (ipak bijah predaleko i samo s digitalcom)
....
Za kraj ansambl je pripremio i nekoliko izraelskih pjesama sto je izazvalo pravu euforiju. Jedan prekrasan koncert!!!
Postaje zabavno! Izvrsena je zamjena i umjesto mene poceo je nastupati shapke, koji pokusava zamijeniti i Rimljanku i Teeju, a mozda i jos nekoga. Mozda na kraju preuzme i vrhovnu komandu?!
Danasnje plivanje je bilo posebno, jer se odmah po zavrsetku hitalo kod Jakija koji je preselio u novu kucu u Hederi. Valjalo je doci brzo za ne propustiti ljute kobasice i velike cevape,
nakon kojih su uslijedile zdravice,
tako da sam zakasnio na raznjice (samo fotografirati ih, jer okusa se dobro sijecam), no glavni mi dio nije pobjegao,
I bez crne zastave u moru opustila bi veceras plaza od kupaca i setaca. Neki hladan povjetarac pobrinuo se da su uz obalu ostali samo cudni svati! A ovoga nismo mogli zaobici!
Hodao je po svome konopcu tamo-amo, ekvilibrirao i nije mario za nas dvoje promatraca. Uzivao je, cinilo se, u svakom pokretu i bio zadovoljan kontrolom koju je imao nad ravnotezom!
Kada nas je primjetio zazelio nam je sretan praznik (sutra je Shavuot) i na pitanje smetamo li mu odgovorio: "Ne, ne ometa me vase prisustvo, a ako vas zabavlja gledati ovo sto radim i ja cu biti sretan. Zelite li vidjeti i kako bacam cunjeve?" Spustio se sa uzeta tek da bi uzeo svoje kegle, a i na tlu se je kretao odmjerenim, macjim pokretima.
Vesna ga je jos pitala za E-mail da bi mu poslala fotografije, a on se je samo krajickom usne nasmijesio kao ono od ovoga meni nista vise ne treba!
Odosmo prepustajuci ga njegovoj igri i zalasku sunca! O, da! Pitah ga za ime - Gabriel se zove!
Ako jos niste procitali post o Djurdjevackim pijescima, pravo je vrijeme za to, jer vas moze inspirirati za poduhvat. Kao mene! Naime, procitavsi zapis o "Hrvatskoj Sahari" odlucio sam pjeske preko pjescare od Or Akive do mora. Pijesci obrasli makijom kroz koju vijuga pjescani puteljak, otprilike 2 kilometra do prvih kuca. U dubokom pijesku tragovi traktorona, konja i divljih zivotinja. Odjednom nailazim na ljudske tragove. Netko je ispred mene! Stope su mu velike, a koraci kratki. Hoda polagano, dakle; mozda ga i dostignem? Iza zbunja vec nazirem glavu sa kapom, a do malo i njegova ledja. Brzo mu se priblizivam; 100 metara, pedeset, dvadeset... Lagani vjetar nam puse u lice, pa ne cuje moje korake i ubrzano disanje. Njegov mirni i lagani hod odjednom narusavaju pokreti ruku. Kao da zeli nekome nesto saopciti. Prilazim mu na 5 metara i razgovjetno cujem sto govori: "Eto, odlucio sam sam krenuti na more!" Jos tren i u samo uho mu kazem: "E, sad vise nisi sam!"
Zavist je, kazu, ruzna osobina, a svoje ruzne osobine nitko ne voli isticati! Ja, pak, o svojoj zavisti otvoreno govorim bez stida i srama. Ma kako ne bih zavidio ovom gospodinu koji ceka autobus u lezernom cucecem polozaju (u Zaobiokovlju bi rekli da cori) i nonsalantno otpuhuje dim iz cigarete koju zurno uvlaci da je ne bi morao nepopusenu zgaziti prije ulaska u "sedmicu". Znam da je usao u "sedmicu", jer sam propustio dvije moje "sedamdesetcetvorke" kako bih se uvjerio koliko dugo on moze biti u toj ugodnoj pozi!? Neograniceno vrijeme, zakljucio sam, zavideci mu jos vise, jer se u takav cucanj nikad nisam mogao postaviti, osim na dobroj nizbrdici ili ako bih si pod pete postavio dasku, kamem ili sl! A kako bi lijepo bilo umjesto nervozno cupkati s noge na nogu dok cekam npr. pocetak koncerta u kazalistu, cucnuti, pridici u krilo skute svecanoga odjela da se ne uprljaju od prasnjavoga poda i mirno promatrati prolaznike, onako odozdo! Ili, jos bolje, na prijemu kod veleposlanika za vrijeme smal-talk predloziti sugovorniku da se lagano spustimo i nastavimo pijuckati aperitiv, skidajuci male kolacice s posluzavnika sto nam ih spustaju na dohvat ruku. O zavisti moja ...
Zucna se je diskusija vodila sinoc o tome kada je zid u dnevnoj sobi dobio svoju danasnju boju! Dio nas je tvrdio da je to bilo prosle godine, a onaj dio koji je uvijek u pravu bio je uporan u nastojanju dokazati kako je bojanje obavljeno u travnju pretprosle godine. Prislo se pregledavanju dokaznog materijala, ukljucivsi i svu fotodokumentaciju od tog vremena do danas i tako se je rodio post o zidu koji je izgledao ovako
sve do trenutka kada smo odlucila (dobro ste procitali: MI SMO ODLUCILA!) da taj zid treba biti oker boje!
Onda su nam se protekloga sijecnja uselile tri njezne ljubicice za koje je trebalo prirediti posebnu policu.
I tek sad, kad shvatih trik kojim sam naveden na pisanje o zidu, evo ljubicica danas!
Inspiriran jucerasnjim postom G. je poslao (a mama /citaj: cenzura/ odobrila objavu) fotografiju s naravoucenjem: "Ovako ce zavrsiti svi rodjaci jucerasnjeg nepozvanog gosta, ako budu napadali i tlacili slabije od sebe!"
Jutrom, ne treba mi budilica. Pticji cvrkut s prvim naznakama svjetla, znak je da je vrijeme pripremama za novi dan. Jos je sumrak kada izlazim na balkon sa salicom tople kave. Prepustam se opojnom mirisu i poznatim zvukovima. Razaznajem s kojeg stabla se javljaju vrapci, odakle pjeva cesljugar, gdje se svadjaju cvorci i gugucu grlice. Kao i uvijek u svitanje. Odjednom, osjecam neki nemir. Pravilni tonovi se mijenjaju i postaju nervozni. Dreka! A jos suton nije stigao do kraja skinuti svoju koprenu sa pospane zore. I vidim nepozvana gosta na tankoj grani, pri vrhu stabla - vreba!
Obilazi krosnju i trazi. Zna da je gnjezdo tu negdje u gustisu i da mu zrtva ne moze pobjeci! Tko je mogao, vise nije u blizini!
Grabljivac prilazi s druge strane. Ceprka po liscu. Zrtva je tamo i krici u samrtnom strahu!
Hropac se ne cuje. Odjednom tisina! Jedna pjesma je za uvijek prestala, jedan mali sokol ce dobiti svoj obrok!
Istocno i juzno od Jeruzalema prostire se pustinjsko podrucje, ukljucujuci i obale Mrtvog mora. Prema tim obalama, koje predstavjaju najdublju depresiju na Zemlji (povrsina mu je oko 420 metara ispod morske razine) obrusavaju se strme stijene koje su izazov za izletnike, uglavnom one koji se spustaju po uzetima (snepling, abseil). Najatraktivniji pravci su vododerine, suhe vertikale potoka koji za vrijeme kisa donose vodu Mrtvom moru. Dovoljne su i najmanje oborine da sakupe dovoljne kolicine vode koje za cas naprave bujicu sto se srucuje niz vrleti.
Jucer je subota osvanula lijepa i suncana. Na ulazu u Park prirode "Kumran" naplacivale su se ulaznice za one koji su se odlucili okusati u spustanju potokom Kumran. Nikakva posebna upozorenja nisu davana izletnicima. Tako je usla i grupa od 11 planinara, koji su se prije podneva nasli u sred planine. Tada se je na nebu pojavio i prijeteci oblak, koji je uznemirio cuvare parka, te pohitase uz brdo upozoriti sve abseilere da su uklone iz vododerina. Jedan jedini oblak, jedan kratki prolom oblaka i pravila igre su se promijenila. Poceo je bijeg vodi s puta. Svi koji su bili nenavezani uspjeli su se umaknuti. Voda se sjurila kao iz topa. Za cetvoricu nije bilo spasa. Uzeta koja su im omogucavala siguran spust po suhoj stijeni onemogucila su im uzmak pred nadolazecom bujicom!
Citam da mu je zbranilo nastupe u javnosti, pa u nedostatku hrvatskih "bisera" evo mog izbora iz jucerasnje TV emisije "Zlatna recenica" u kojoj su se za naslov pobjednika natjecale izjave osoba iz svih podrucja javnog zivota. U radio emisiji koju uz neophodnu pomoc profesionalnih novinara emitira svakog petka od 11,00 do 12,00 (u to vrijeme su nasi radio prijemnici usutkani), jednom zgodom rekla je Judy Shalom Nir-Mozes "Buduci da vecina roditelja imaju djecu..."
Nagradu za zivotno djelo odnio je popularni Alon Mizrahi "Aviron" (Avion), izraelski golgeter svih vremena! Danas on vodi TV emisiju utorkom "Avironov salon" koja se gleda i radi ovakvih poslastica:
1. "Ici u Evropu ili u Spanjolsku!"
2. "Ja ne trebam nista dokazivati, a to sam dokazao na terenu!"
3. "Oni se ne sjecaju onog sta je bilo jucer, nego samo onog od sutra!"
4. "Meni su igraci davali samopostovanje!"
Od ostalih, koji nisu osjetili slast pobjede u "Zlatnoj recenici", valja jos istaknuti Pninu Rozenblum koja je polazuci zakletvu kad je bila izabrana za clana Kneseta (izraelski parlament) dodala "Boriti cu se protiv nasilja, droge i omladine!", a znala je i reci da joj je to "doslo iznenada kao bumerang!"
Ne mogu zaobici Eli Isaja, ministra u danasoj Vladi Izraela koji odgovarajuci na pitanje novinara je li bio odrzan i razgovor u cetiri oka odgovara afirmativno: "Da, bila su oba minista, Mr. Tarih i novinar!"
Poslastica na kraju! Uzi Koen, dogradonacelnik Raanane je na gradskom jezeru dozivao labudove da bi ih nahranio: "Come here, come here!" Na pitanje zasto ih ne zove na hebrejskom odgovorio je: "Kupili smo ih i doveli iz Nizozemske, pa ih treba zvati na engleskom!" Dodao je "Sada ljudi ne moraju trositi novac i putovati u Svicarsku da bi vidjeli Veneciju!"
I kako zaboravih bivseg ministra vanjskih poslova, sada clana parlamenta u opoziciji, koji se zove Shalom Silvan (shalom = mir, peace) i govori u New Yorku: "My name is peace, and you like peace!" Usput budi receno on je i suprug one Judy, koja bi dobila nagradu da sam ja birao, pa neka nam je svima dobra zabava!
Mangal je, ovisno kako ga je tko navikao nazivati, rostilj gril ili gradele, a (da se ne bi zaboravilo) mi smo sinoc prije smijanja skidali najprije male, tanke i ljute kobasice sa ovakve naprave!
Kasnije je bilo i ozbiljnijih komada,
a "mrtvom prirodom" se je malo tko posluzio, jer i ljudski apetit ima granica!
ali nas je kisa brzo potjerala u zatvorene prostore
gdje smo sudjelovali u "Radionici smijeha"! Nema smisla opisivati, jer su sve situacije od pocetka do kraja druzenja bile u najmanju ruku cudne, ako ne i apsurdne, tako da se nije bilo tesko smijati, pa evo zornih svjedocanstava:
Nase voditeljice su uspjele u tolikoj mjeri da se je neobuzdani smijeh nastavio i za vrijeme njihova pokusaja da nas joga vjezbama "vrate u normalu"!
Obecao sam pokazati kako se razvija nasa pasiflora,
a da nije bilo onog poslijepodnevnog "kvara" na Blog.hr-u, bio bih fotku poklonio Urednistvu umjesto cestitke za treci rodjendan. Ovako ostaje samo meni; ta ionako smo rodjeni istog dana!!!
Moj posao u banci nije vezan za prijem stranaka. Tek po nekoliko klijenata dnevno stigne do mene, a privatnih posjeta gotovo da i nemam. No, danas je krenulo drugacije. Najprije je u kurtoazni obilazak dosao Saron, jedan od vodecih izraelskih novinara za pitanja policije (pojavljuje se svakodnevno u popularnom "Kanalu 10"), a oni boljega sjecanja vec ga poznaju s njegova vjencanja!
Zatim su stigli Moti i Dani samo da bi rekli "zdravo" nakon sto su obavili nekakvu financijsku transakciju oko prodaje automobila, a da bi mi probudili ljubomoru, jer znaju da kad bih imao tako bujne kovrce ne bi mi nikakvo drugo pokrivalo glave trebalo niti zimi niti ljeti! Za brk bas ne hajem mnogo!
Sve je zapecatio i dan mi, iskrenim osmjehom, uljepsao Aaron, ciji roditelji su sobom iz Adis Abebe donijeli sacuvani obicaj nebrijanja u vrijeme Omera!
i pohvalila se danas prvim cvijetom koji tek ispravlja svoje mekane vlati medju liscem punim smedjih pjega od pustinjskog pjeska donesenog nedavnom kisom!
O daljnjem razvoju krasotice sutra; mozda prekosutra ...
Dok sam okretao posljednje komade mesa na gradelama, Vesna je zacinila salate i postavila stol. Pripremila je i svijecnjak za shabat.
No, Lital je zamolila jos dvije najobicnije svijece, jer subotnje moraju biti u istoj visini. I dok cekamo Bartula da se vrati iz sinagoge, dok se hrana hladi, a salate gube okus, nase svijece veselo najavljuju subotnji odmor!
Ovako je sinoc izgledao Trg Rabin u Tel Avivu. Okupilo se preko 100 tisuca gradjanja svih politickih opredjeljenja na nepoliticki protestni miting. Povod je bio privremeni izvjestaj "Komisije Vinograd" koja je u proteklim mjesecima istrazivala propuste napravljenje u donosenju odluka o pocetku i vodjenju II libanonskog rata. Za neuspjeh u ratu izvjestaj izravno okrivljuje drzavnu vrhusku!
Nemojte me pitati za moja ubjedjenja, jer ona nisu bitna; vazno je da gradjani mogu iznijeti svoje stavove koji odudaraju od vladjucih smjernica, te doprinijeti promjenama - nadam se u pozitivnom smjeru. Glavni cilj jucerasnjeg okupljanja bio je smijeniti predsjednika Vlade i ministra obrane. Jedan od govornika na mitingu bio je odvjetnik Shraga Eliad koji je na kraju izlaganja postavljao pitanja: "Je li Olmert (predsjenik Vlade) kriv?"; "Je li Perec (ministar obrane) kriv?"; "Je li Vlada kriva?" Odgovori su bili gromoglasani i jednoznacni!
Masa se je mirno razisla, kao i rujnu kada je prisilila predsjednika Vlade da imenuje komisiju na celu s umirovljenim sucem Vrhovnog suda Vinogradom da ispita sve u vezi dogadjaja vezanih za posljednji rat!
Dugo vec pratim blogove s planinarskom tematikom i polako shvacam sta sam sve propustio u zivotu. Citam i postove drugih blogera i povecavam spisak utrka u kojima nisam sudjelovao. Primam i mailove od prijatelja koji prilazu fotografije litica kojima su se divili... ...i sve mislim da mi valja krenuti!!!
A onda se zgledam dolje u Macijev zacudjeni i uputni pogled "pa zar bi me ostavio?",
a Vesna vec ceka da mi pokaze njemu najmilija mjesta za izlezavanje,
pa ga hvali, jer da on sve nadgleda
i rado pomaze i njoj
i meni,
pazi da ne bi bilo varanja pri kartanju
i, sto je najvaznije, cuva od raznoraznih napasnika!
"Ima toga jos", kaze Vesna, ali je, vec sigurna da mi je izbila planine iz glave, otisla gledat spanjolsku televiziju, jer je zanima tko je sve dosao u bolnicu posjetiti novorodjenu princezu Sofiju.
A ja strpljivo cekam moj cas citirajuci Malog brata Karla koji ce negdje reci "I onako vrijeme ne postoji!"