Marketing
Zavist
Zavist je, kazu, ruzna osobina, a svoje ruzne osobine nitko ne voli isticati! Ja, pak, o svojoj zavisti otvoreno govorim bez stida i srama. Ma kako ne bih zavidio ovom gospodinu koji ceka autobus u lezernom cucecem polozaju (u Zaobiokovlju bi rekli da cori) i nonsalantno otpuhuje dim iz cigarete koju zurno uvlaci da je ne bi morao nepopusenu zgaziti prije ulaska u "sedmicu". Znam da je usao u "sedmicu", jer sam propustio dvije moje "sedamdesetcetvorke" kako bih se uvjerio koliko dugo on moze biti u toj ugodnoj pozi!? Neograniceno vrijeme, zakljucio sam, zavideci mu jos vise, jer se u takav cucanj nikad nisam mogao postaviti, osim na dobroj nizbrdici ili ako bih si pod pete postavio dasku, kamem ili sl! A kako bi lijepo bilo umjesto nervozno cupkati s noge na nogu dok cekam npr. pocetak koncerta u kazalistu, cucnuti, pridici u krilo skute svecanoga odjela da se ne uprljaju od prasnjavoga poda i mirno promatrati prolaznike, onako odozdo! Ili, jos bolje, na prijemu kod veleposlanika za vrijeme smal-talk predloziti sugovorniku da se lagano spustimo i nastavimo pijuckati aperitiv, skidajuci male kolacice s posluzavnika sto nam ih spustaju na dohvat ruku. O zavisti moja ...
Post je objavljen 20.05.2007. u 16:40 sati.