borut

30.06.2007., subota

Ljeto

Ljeto mi je pocelo rodjendanskom tortom i onda se srucilo svom vrelom zestinom koja na mome kursu "ubija" sve sudionike dok Dudu Roz nastoji privuci paznju! Na balkonu przi i susi! Je li doslo vrijeme? Kome su upucene rijeci: "Hajdete i vi u osamu, na samotno mjesto, i otpocinite malo!" (Mk, 6, 31)?

- 17:52 - Komentari (31) - Isprintaj - #

25.06.2007., ponedjeljak

Beni

Citavo jutro proveo sam sa Benijem u njegovom laboratoriju u Binjamini. Namjeravali smo poboljsati sposobnosti moga racunala kako bih sto uspjesnije prosao kurs u kojega su me "gurnuli" Jaki i Sebastian. Namucio se je Beni, jer od staroga Pentiuma napraviti azdaju nije sasvim jednostavno. Nisam ga bas najbolje razumio kad mi rekao da iz skladista odbacenih stvari izvadim stari ekran i ukljucim ga u mjesto koje je oznacio sa "2", ali mi se sada cini da cu morati i na kurs za istovremeno citanje i pisanje! ... a i promjene s rezolucijom, velicinom slika ..., uf!!!

- 00:07 - Komentari (17) - Isprintaj - #

24.06.2007., nedjelja

Pero Topljak Petrina

Ovih dana u Izraelu izlaze Pero Topljak Petrina! Vesna je bila i evo njezinog izbora:

- 16:28 - Komentari (3) - Isprintaj - #

22.06.2007., petak

Zvijezde na proslavi Dana Drzavnosti

Nije bitno tko je sinoc bio! Niti sta se culo, jelo niti pilo! Jer zvijezde veceri su bili Tvrtko Kale i moja nevjesta (o sinovima ne bih)!!!

- 18:49 - Komentari (11) - Isprintaj - #

20.06.2007., srijeda

Rastanak od Davora

Makarane ne treba uciti ljubavi. Barem ne onoj prvoj - prema moru. Dijete se rodi i vec u lipnju za Sv. Antu roditelji ce ga ponijeti do najblizeg zala i navikavati na kupanje. I zato su svi Makarani ovisnici o moru. Vole ga i kada garbin rusi djelove gradske luke, podizuci valove koji zapljuskuju preko prvog reda kuca sve do Kaciceva trga. Da, na tom trgu je nekad bila brijacnica i u njoj je Davor proveo svoj radni vijek. Svaki dan dva puta od kuce i dva puta kuci prolazio je Davor rivom i osluskivao more. Cekao je svake godine da prodju nevere, da malo zatopli i uvijek bio medju prvim kupacima. Ali pravom muskarcu jedna ljubav nije dovoljna. U Davorovu dusu uvukla se i planina. No, Makarani vole planinu malo drukcije od ostaloga svijeta. Planina, to je Biokovo. Mi volimo Biokovo! Svaki slobodni trenutak Davor je isao gore. Upoznavao je nove putove. Sa kanticom i cetkicom u rukama oznacavo tek otkrivene staze. Prenosio gradjevni materijal za nove planinske objekte. Vodio grupe po njima nepoznatim stranama. Kad nije imao partnera odlazio je sam. Putovao je i u udaljene kraje da bi vidio druga brda, samo povecavajuci svoju privrzenost Biokovu. Rado pricao o nesvakidasnjim dozivljajima. Izbjegao je Davor mnogu opasnost koja vreba planinara i uvijek veselo planirao novi izlet. Prije svakog izleta - pogled na more, za svakog uspona na biokovske vrhunce - pogled na more, njegovu prvu ljubav. I moju. I ove godine na samom pocetku ljeta ona ga uze sebi! Ostaju mi sjecanja na nasu drugu zajednicku ljubav. Na trenutke provedene zajedno u zagrljaju prirode, najmilijem okruzenju. Bez mnogo rijeci, po nekad i suteci razumjeli smo jedan drugoga i hrlili zajednickim ciljevima. I uvjek se znali vratiti kuci. I moru. Moru sto ga ove godine na samom pocetku ljeta uze sebi! (Neka mi oproste Ivanka i njezin "Bloga mi moga" sto im oteh, a bez prethodnog dopustenja, fotografije planine i mora. Jer bas takve Davor i ja pamtimo!)

- 14:15 - Komentari (9) - Isprintaj - #

19.06.2007., utorak

Moshe iz Kopychyntsi

Moshe Fefer je junak jedne od mojih "Prica iz bolnice" koje ce ostati u skicama! Posjetio sam ga odmah po izlasku s Neuroloskog odjela i malo bolje upoznao, svracajuci u njegovu malu prodavaonicu kad god bih u poslijepodnevnoj pauzi uhvatio malo vremena! Tako sam se i krajem travnja zaputio k njemu, ali nasao vrata zatvorena sa spustenim resetkama ispred. Dao sam si truda dok nisam saznao da je opet u bolnici i da lijecnici sumnjaju na najgore. Da skratim pricu, jer odista nije vazno kako sam dolazio do informacija o njegovom stanju, o tome u kojim se sve bolnicima nalazi i zahvatima koje na njemu poduzimaju, jucer sam vidio njegov bicikl i pohitao ga ophoditi. Obradovao se kad me je ugledao i predlozio da sjednem, jer mi ima toliko toga za reci. Pocelo je sve s losim nalazima krvi. Hemoglobin mu je bio pao na donju granicu i lijecnici su se zabrinuli. Medju ostalim pretragama napravili su mu i CT snimak citavog tijela i negdje na probavnom traktu nasli tumor u ranom stadiju. Trebalo je reagirati hitno i Moshe se uputio u "Medical centar" u Hercliji gdje ga je primio i pregledao Dr. Spot. Na kraju pregleda poceo je zapisivati detaljno Mosheove podatke. Na spomen poljskog gradica Kopychyntsi u kojem se je za vrijeme Holocausta Moshe skrivao, rekao je da poznaje to mjesto i da Moshe ima dvostruku srecu. Prvo, njegov tumor je u pocetnoj fazi i zahvat ce mu napraviti vec sutra. Drugo, on, Dr. Spot ne naplacuje usluge koje daje prezivjelim zrtvama Holocausta, pa da Moshe moze svojih 35.000 NIS (1,00 NIS 1,30 Kuna) koliko je bio pripremio za troskove operacije mirno orociti uz dobru kamatu na banci!c Na spomen novca Mosheove oci su zasvijetlile i srce mu se razgalilo, a za svo vrijeme njegova izlaganja uredno je ustajao i posluzivao pristigle musterije, uglavnom djecu, koja bi ulazila s punim sakama sitnog novca i kupovala lizalice, bomboncice, zvake i kojekakve druge slastice po cijenama od jednog, dva sekela, pa cak i jeftinije. Musteriji koja nema dovoljno novca i tvrdi da ce mu donijeti nedostajucih 10 ili 20 agora sutra, on je zahvaljivao i kazivao "Ne, hvala ti, uzivaj u popustu kojega ti dajem, za tebe je danas cijena 20 agora niza!" Na taj nacin, tvrdio je, on oprasta dug klijentu i siguran je da ce klijent koji mu nista nije duzan opet doci. Dugo sam sjedio naslonjen na veliki hladnjak koji mi je ugodno hladio ledja i promatrao asteski lik covjeka koji u sedamdesetim godinama zivota, ali vec nagrizenoga zdravlja, marljivo sakuplja svaku agoru, kao da je pred njim jos citav vijek. Kakvo je to zivotno iskustvo sto se pocelo sakupljati u pogromima u poljskim i ukrajinskim stepama, koje ga navodi da se tako ponasa? Razmisljajuci, vadio sam iz novcanika 3,50 NIS za nekoliko zvizdaljki -lizalica koje sam namjeravao pokloniti maloj Ziv, Jakijevoj kcerki, kod kojega sam upravo namjeravo otici. "Ma ti ne trebas platiti za to", navalio je, ali cim sam pruzio dlan i na njemu svjetlucajuce kovanice, zasjale su i Mosheove oci. Brzo se je predomislio i pohranio novac u kasu koja se je s bukom otvorila. "Dodji opet", doviknuo je na rastanku!

- 14:42 - Komentari (5) - Isprintaj - #

17.06.2007., nedjelja

Jutro u Tel Avivu

"Ne volim Tel Aviv" je recenica koju cesto ponavljam, ali valja priznati da sam spavao dobro. Ustao sam kao i svakog dana u 5 sati i 30 minuta. Nikamo mi se nije zurilo pa sam izasao na balkon osmotriti okolicu. Cinilo se da je vecina jos uvijek cvrsto spavala. Nekima za to nije bio potreban niti krevet. Kartonska kutija se pokida u dva dijela da bi u sredini lezaj bio malo deblji i odijelio hladnocu betona od slabina i kukova. To su najosjetljiviji djelovi tijela. Ispod glave nista, jer dovoljno je promucurno izabrati blagu uzbrdicu za mjesto odmora, pa su noge automatski dolje, a glava na mekanu uzvisju prislonjena na ruku; barem dok ne klizne. Ne volim Tel Aviv! Sunce ovdje izlazi rano i dok su sjene dugacke ustaje tko mora. Treba pripremiti lezaljke, suncobrane i drugi neophodni, a i suvisni pribor za suncanje i kupanje da bi se izmamilo sta vise novca od posjetitelja. Ulice su gotovo prazne, prava guzva tek predstoji! Valja ustati i zapaliti prvu cigaretu. Moze, moze cigara i bez kave. Mozda do podneva negdje zaradi za sendvic i pivo, ili sta vec pije?! Nasa sudbina je malo drugacija. Servirali su nam i dorucak i kavu. Hitamo k hotelskom vodicu koji nas namjerava provesti okolnim ulicama gradske cetvrti Mahlul nastale tridesetih godina proslog stoljeca naseljavanjem izbjeglica iz Jafa koji su ovdje gradili privremena stanista od kojih danas ni traga. Hoteli su pokrili sve! Tek tu i tamo po koja spomen ploca, a kako se je nas vodic posebno trudio objasniti kako je ploca stavljena ovdje, a trebala je biti tamo, jer tamo je bila ta baraka u kojoj je Ben Gurion odlucio da treba pripremati municiju za neizbjezni rat i mi smo odlucili kliznuti iz drustva i vratiti se izlezavanju! Iz drijemeza me je prenula muzika. Vedri zvukovi izvukli su me na balkon i gle, folk muzika je privukla slucajne prolaznike i evo ih u cilom plesu punom snage i zajednistva koje vezuje ljude sto se do prvih taktova Ore nikad nisu ni vidjeli! A kada muzika utihne svak ce svojim putom. Do druge zgode. Pocinje mi se svidjati ovaj Tel Aviv!

- 19:33 - Komentari (18) - Isprintaj - #

16.06.2007., subota

Kraj tjedna u Tel Avivu

Ne volim Tel Aviv! Nemam neki poseban razlog, ali odlazak u megalopolis prihvacam kao kaznu! Treba ici i gotovo! I kad smo se obreli u sobi na cetvrtom katu "Renaissance" hotela, vec sam zamisljao put "mojoj kucici" i nastavak odmora medju poznatim mi zidovima. Ponio sam neko stivo za procitat i smjestio se na balkonu dok je Vesna rasporedjivala stvari iz putne torbe. Dok sam citao prenula me je buka avionskih motora. Cinilo se da ce zrakoplov proci blizu, pa sam knjigu zamijenio digitalcem i ... Bez panike! Telavivski "Sheraton" je prosao bolje od njujorskih "Blizanaca"! Pazljivije sam osmotrio more, plazu, setnicu uz nju i ulicu Hajarkon koja se proteze sve tamo do Jafe! Vidio sam parove koji izlaze u vecernju setnju dok umorna daskasica upravo napusta teren! Odbojkasice su igrale posljednji, odlucni set! Suncu, koje se je uzurbano spustalo na pocinak, neki su slali sasvim poseban pozdrav! Drugi su to cinili grupno, sjedeci u krugu, a ovi stojeci! Grupa koturaljkasa cekala je na semaforu i za cas se sjurila Hajarkonom na kojem su automobili vec palili svjetla! Sve to gledah sinoc sa balkona, udisuci duboko mirise zapadnoga vjetar. Kao da ih je sakupio tamo negdje ispred Otranta dok je prolazio dalmatinskim obalama, znajuci da ce me nocas naci. Obogatio ih je svjezinom milujuci morske vale sve od Krfa, preko Krete, a i Cipra, mozda! I sad je tu, govori mi o nasim zalima i nasim ljudima. Pojacava kako se sunce priblizava horizontu i zove me na nocnu setnju. Spustamo se i jos ga malo slusamo kako zbori, a onda se i on smiri. Vracamo se i gle, da bi se rekla ista rijec, latinicnom pismu treba 11 slova, a hebrejskom samo 5!

- 20:31 - Komentari (10) - Isprintaj - #

13.06.2007., srijeda

Opet u skolskim klupama

Vlak nas je (Jakija i mene) odvezao do Tel Aviva! Na stanici nas je docekao Sebastian i evo nas pred Sveucilistem "Afaka" tik pred pocetak predavanja! A unutra ...

- 22:26 - Komentari (12) - Isprintaj - #

11.06.2007., ponedjeljak

Pjevanje, capuera, fotografija i jos ponesto

Samo na kratko smo se spustili do mora ne bi li nasli jos koju skoljkicu za Lucijinu kolekciju i malo protrcali, a cijeli film nam je otisao sto na grupu izletnika koji su pod lukovima akvadukta pjevali balade Nomi Semer, sto na plesaca capuere koji je izvodio pokrete toliko brzo da ih ni kamera u vecernjim svjetlosnim uvjetima nije zabiljezila (zato je ostala dobro zabiljezena snimateljica koju je takodjer privukao plesac, a, ruku na srce i isplatilo se "uloviti je"), sto na radionicu fotografije koja se smjestila tamo gdje su prethodno pjevali izletnici! Hoce li njihove snimke zalaska sunca biti bolje od mojih tko zna? Mozda priupitati mladica koji je sve to nijemo promatrao uvlaceci dimove nargile?

- 00:52 - Komentari (29) - Isprintaj - #

10.06.2007., nedjelja

Ravnopravnost

Je li to ravnopravnost ili zelja da se zena dokaze pred muskarcem; ili necija lijenost, mozda? Ne znam! Samo vidjeh da je on odista bio spreman pomaknuti ako joj je nesto smetalo i dobar savjet dati, onako s rukama na kukovima, ali alatke su svo vrijeme bile u njenim rukama samo!

- 14:37 - Komentari (7) - Isprintaj - #

Nekad i sad...

... je naslov kojeg je ovoj fotografija dala Vera, ponosna majka ragbijasa Rana Nahmiasa koji se je upravo vratio s turnira u Finskoj. Ran u reprezentaciji Izraela igra na broju 6 (treca linija skupa) kojega sam i ja najradje nosio (ono nekad)! No, nije Vera imala previse vremena da ga traci na price o uspjesnim skokovima u autu, prodorima i obaranjima, jer mnogi ju je gost te veceri opsjedao! Kci je svoju, dijete najstarije, udavala, a u jednom ne strogo formalno zidovskom obredu, koji je upravo zbog te neuobicajenosti plijenio paznju uzvanika, pa se ni k' pirovanju nikome zurilo nije!

- 00:22 - Komentari (3) - Isprintaj - #

09.06.2007., subota

Pasiflora

Evo ce mjesec dana od prvih cvijetova nase pasiflore, a odozgo se vec njise i prvi plod!

- 17:17 - Komentari (6) - Isprintaj - #

04.06.2007., ponedjeljak

Razbojnik

"i dok ja pisem o kuglama i harmoniji, cujem iz dnevnog boravka neku lupu, galamu, padanje predmeta...Borut je vec otisao spavati, izgleda da do njega buka ne dopire. Ustajem, u strahu odlazim u dnevni boravak, kad tamo mladi sokolic u letu lupa po stropu, a nas Maci, probudjena zvijer u njemu, ga pokusava uhvatiti. Dok sam hvatala Macija da bih ga zatvorila u kupaonu, sokol je uletio u radnu sobu. Dozvolio je da ga uhvatim dok je sjedio na jednom cvjetnom vjencicu na zidu. Probudila sam Boruta da pregledamo sokola i da ga slika. Sokolic je prelijep, ima prekrasne oci i kljun, nije povredjen, ne napada me uopce. Borut je previse pospan, napravio je samo dvije fotografije. Sokolica sam odnijela na balkon i odbacila ga u visoki let. Maci nije uspio razbiti vrata u kupaoni, a izletio je kao metak, kad sam ih otvorila. Razocaran, jer je nestala njegova vecera, nastavio je svoj san, ovdje na stolici pored mene." - ovako je Vesna opisala nocasnji dozivljaj, a ja tvrdim da se radi o jednom obicnom razbojniku koji je na ovim prostorima vec pravio metez i odnio tko zna koliko malih pernatih zivota. To sto je meni sinoc razbio prvi san jos bih mu i zaboravio ... Ponavljam i dodajem leteci razbojnik:

- 05:29 - Komentari (27) - Isprintaj - #

03.06.2007., nedjelja

Feng shui

Netko je rekao da je pravi feng shui kad se dvije staklene kugle sa mnogo brusenih ploha postave ispred vrata da lome sunceve zrake i svjetlom prenose dobre vibracije u sobni prostor. Od tada se dvije takve njisu na nasem balkonu. Ja ih svakodnevno sa sumnjom promatram cekajuci da se nesto pozitvno pocme dogadjati. Danas sam na jednoj primjetio cudnu polubijelu/poluprozirnu izbocinu. Priblizim se i vidim sirotog pauka kako trazi sjenu po tom predmetu koji je sa svih strana jednako svijetao. En passant: Sada vidim, oj Vesna, i zbog cega se taj feng shui ne moze ni dogoditi kod nas! I ne, nemoj sad zuriti kako bi ocistila te kugle! Uzeo sam kuglu u ruku ne bih li jos iz blizeg bolje snimio cudnog stvora, ali treba biti veci majstor da bi se napravilo nesto kvalitetno, a kad sam ga postavio na "cvrsto tlo" da se spasi, odmaglio je takvom brzinom da ga je kamera jedva zabiljezila u trku!

- 19:23 - Komentari (12) - Isprintaj - #

01.06.2007., petak

Pozar u susjedstvu

Kad se covjek spusti iz autobusa uvijek pogleda oko sebe, kao da je prvi put u zivotu na tom mjestu. To je dobro jer moze zapaziti brojne detalje koje ne bi uocio da jednostavno prolazi tuda. Na primjer mogao bi ne zapaziti dim koji se dize iza zatvorenih prozora! Ovako, osvrcuci se, on uocava sve i brzo vadi digitalac da mu ne bi sto umklo, jer i susjedi su vec tu. Provjerava ima li ikoga u kuci i kad cuje da nema nikoga mirno nastavlja snimati, jer nema potrebe za spasavanjem ljudskih zivota! Za cas se dovlace cijevi s vodom i akcija gasenja je u punom jeku, nema opasnosti, jer strujni tok je prekinut! Hrabriji i vjestiji se sasvim priblizavaju plamenu! Cini se da je vec sve pod kontrolom, ali to zele provjeriti i pripadnici Prve pomoci, kao i vatrogasci sa dva navalna vozila i dobro opremljenim specijalcima! Na srecu nema velike stete. Unisten je stroj za pranje rublja koji je radio bez nadzora i izazvao kratki spoj, te prenio vatru na blisko plasticno prozorsko okno. Osteceni predmeti su vec izbaceni napolje, a vrijedne ruke pripremaju prostor za nuzne popravke i bojanje!

- 16:03 - Komentari (24) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje.