Ne volim Tel Aviv! Nemam neki poseban razlog, ali odlazak u megalopolis prihvacam kao kaznu! Treba ici i gotovo! I kad smo se obreli u sobi na cetvrtom katu "Renaissance" hotela, vec sam zamisljao put "mojoj kucici" i nastavak odmora medju poznatim mi zidovima. Ponio sam neko stivo za procitat i smjestio se na balkonu dok je Vesna rasporedjivala stvari iz putne torbe. Dok sam citao prenula me je buka avionskih motora. Cinilo se da ce zrakoplov proci blizu, pa sam knjigu zamijenio digitalcem i ...
Bez panike! Telavivski "Sheraton" je prosao bolje od njujorskih "Blizanaca"!
Pazljivije sam osmotrio more, plazu, setnicu uz nju i ulicu Hajarkon koja se proteze sve tamo do Jafe!
Vidio sam parove koji izlaze u vecernju setnju
dok umorna daskasica upravo napusta teren!
Odbojkasice su igrale posljednji, odlucni set!
Suncu, koje se je uzurbano spustalo na pocinak,
neki su slali sasvim poseban pozdrav!
Drugi su to cinili grupno, sjedeci u krugu,
a ovi stojeci!
Grupa koturaljkasa cekala je na semaforu
i za cas se sjurila Hajarkonom
na kojem su automobili vec palili svjetla!
Sve to gledah sinoc sa balkona, udisuci duboko mirise zapadnoga vjetar. Kao da ih je sakupio tamo negdje ispred Otranta dok je prolazio dalmatinskim obalama, znajuci da ce me nocas naci. Obogatio ih je svjezinom milujuci morske vale sve od Krfa, preko Krete, a i Cipra, mozda! I sad je tu, govori mi o nasim zalima i nasim ljudima. Pojacava kako se sunce priblizava horizontu
i zove me na nocnu setnju. Spustamo se i jos ga malo slusamo kako zbori, a onda se i on smiri. Vracamo se i gle, da bi se rekla ista rijec, latinicnom pismu treba 11 slova, a hebrejskom samo 5!
Post je objavljen 16.06.2007. u 20:31 sati.