Marketing
Moshe iz Kopychyntsi
Moshe Fefer je junak jedne od mojih "Prica iz bolnice" koje ce ostati u skicama! Posjetio sam ga odmah po izlasku s Neuroloskog odjela i malo bolje upoznao, svracajuci u njegovu malu prodavaonicu kad god bih u poslijepodnevnoj pauzi uhvatio malo vremena! Tako sam se i krajem travnja zaputio k njemu, ali nasao vrata zatvorena sa spustenim resetkama ispred. Dao sam si truda dok nisam saznao da je opet u bolnici i da lijecnici sumnjaju na najgore. Da skratim pricu, jer odista nije vazno kako sam dolazio do informacija o njegovom stanju, o tome u kojim se sve bolnicima nalazi i zahvatima koje na njemu poduzimaju, jucer sam vidio njegov bicikl i pohitao ga ophoditi. Obradovao se kad me je ugledao i predlozio da sjednem, jer mi ima toliko toga za reci. Pocelo je sve s losim nalazima krvi. Hemoglobin mu je bio pao na donju granicu i lijecnici su se zabrinuli. Medju ostalim pretragama napravili su mu i CT snimak citavog tijela i negdje na probavnom traktu nasli tumor u ranom stadiju. Trebalo je reagirati hitno i Moshe se uputio u "Medical centar" u Hercliji gdje ga je primio i pregledao Dr. Spot. Na kraju pregleda poceo je zapisivati detaljno Mosheove podatke. Na spomen poljskog gradica Kopychyntsi u kojem se je za vrijeme Holocausta Moshe skrivao, rekao je da poznaje to mjesto i da Moshe ima dvostruku srecu. Prvo, njegov tumor je u pocetnoj fazi i zahvat ce mu napraviti vec sutra. Drugo, on, Dr. Spot ne naplacuje usluge koje daje prezivjelim zrtvama Holocausta, pa da Moshe moze svojih 35.000 NIS (1,00 NIS 1,30 Kuna) koliko je bio pripremio za troskove operacije mirno orociti uz dobru kamatu na banci!c
Na spomen novca Mosheove oci su zasvijetlile i srce mu se razgalilo, a za svo vrijeme njegova izlaganja uredno je ustajao i posluzivao pristigle musterije, uglavnom djecu, koja bi ulazila s punim sakama sitnog novca i kupovala lizalice, bomboncice, zvake i kojekakve druge slastice po cijenama od jednog, dva sekela, pa cak i jeftinije. Musteriji koja nema dovoljno novca i tvrdi da ce mu donijeti nedostajucih 10 ili 20 agora sutra, on je zahvaljivao i kazivao "Ne, hvala ti, uzivaj u popustu kojega ti dajem, za tebe je danas cijena 20 agora niza!" Na taj nacin, tvrdio je, on oprasta dug klijentu i siguran je da ce klijent koji mu nista nije duzan opet doci. Dugo sam sjedio naslonjen na veliki hladnjak koji mi je ugodno hladio ledja i promatrao asteski lik covjeka koji u sedamdesetim godinama zivota, ali vec nagrizenoga zdravlja, marljivo sakuplja svaku agoru, kao da je pred njim jos citav vijek. Kakvo je to zivotno iskustvo sto se pocelo sakupljati u pogromima u poljskim i ukrajinskim stepama, koje ga navodi da se tako ponasa? Razmisljajuci, vadio sam iz novcanika 3,50 NIS za nekoliko zvizdaljki -lizalica koje sam namjeravao pokloniti maloj Ziv, Jakijevoj kcerki, kod kojega sam upravo namjeravo otici. "Ma ti ne trebas platiti za to", navalio je, ali cim sam pruzio dlan i na njemu svjetlucajuce kovanice, zasjale su i Mosheove oci. Brzo se je predomislio i pohranio novac u kasu koja se je s bukom otvorila. "Dodji opet", doviknuo je na rastanku!
Post je objavljen 19.06.2007. u 14:42 sati.