Kao i prosle godine u Cezarei je odrzan Mini sprint triatlon, a ja nisam odrzao rijec nego sam se opet prijavio i sudjelovao. Prijavio sam se za disciplinu za kojoj sam bio siguran da necu imati konkurencije. Na startu nas je bilo sedamdesetak. S jedne strane bazena su cekali mladi,
s druge strane odrasli!
Prije nasega starta je bilo malo prijateljskog dogovaranja oko rasporeda staza, jer je svak htio biti blize izlazu iz bazena!
Od plivanja je fotograf zabiljezio samo moje noge kod okretanja, a i tih 300 metara je za cas proslo.
Kod bicikla je fotografu bilo lakse, jer sam pet puta prosao istom trasom, ali meni nije. Ne sjecam se kad sam zadnji put vozio pravi bicikl, a ovakav sa brzinama nikada. Prvi krug sam se navikavao na brzine, a onda sam se usredotocio na brojne zavoje koji su me usporavali na ravnim djelovima i nizbrdicama. Svaki krug kilometar, ukupno pet kilometara.
Cekao me je najtezi dio - tisucu i pet stotina metara trcanja. Do danas nisam znao kako je tesko nakon voznje pravog bicikla poceti trcati, a bez obzira na sam umor. Jednostavno - misici su odbijali izvrsavati radnje na koje sam ih natjeravao.
Nekako sam ipak odradio i tu dionicu, a dok su iz bazena izlazili takmicari koji su plivali 1000 i 1500 metara (oni nisu vozili bicikl, vec su ravno iz vode zapocinjali trkacku dionicu), ja sam vec dobio svoju nagradu!
Post je objavljen 21.04.2007. u 15:34 sati.