Dan je prolazio u apokalipticnom ozracju. Sunce je zmirilo kroz prasinu i pijesak donosen juznim i zapadnim vjetrovima iz egipatskih pustinja i od dalje, podizuci sparinu do neizdrzljivosti.
Kada su oblaci zemlje nadvladali snagu sunca, cinilo se da je dolazak zla neminovan! I dogodilo se! Prijatelj sto ga stekoh na ovim nasim blog-druzenjima je opet u dubokoj zalosti. Nesreca nije birala. Nakon sto mu je odnijela suprugu, za kojom je ceznuo u svakoj crtici koju je napisao, danas je posegnula i za njegovom kcerkom, nastradaloj u jucerasnjoj prometnoj nesreci. Hoce li iz njegova pera moci opet poteci rijec? Rijec neizmjerne boli od koje nema bijega, koju vrijeme ne lijeci!
Znam da ce ovi reci ostati neprocitani, pa ni oprost od njega, prijatelja, traziti ne mogu sto neimah rijeci utjehe, vec sve uvih u celofan prirodnih nepogoda! "splitske rici su...splitske rijeci...e"
.....
Post je objavljen 17.04.2007. u 21:40 sati.