borut

31.03.2007., subota

Ergonomija

Slomo Saja radi u Tel Avivu u Glavnoj direkciji moje banke, a stanuje u Haifi. Vozi se svaki dan do posla 100-tinjak kilometara i isto toliko natrag. U prosli cetvrtak je napravio pauzu na pola puta i dosao u moju poslovnicu kako bi nam odrzao predavanje o ERGONOMIJI! Uvjeravao nas je kako je uredski posao vrlo stetan po zdravlje i pokazao kako treba podesiti radnu okolinu sebi. Sjedalicu je predstavio kao glavnog krivca tegobama u ledjima. Pokazao je graf s pokazateljima o ucestalosti ozljeda kicme s obzirom na polozaj naslona sjedalice, te predlozio da naslone pomjerimo unatrag, a visinu tako da su oci u ravnini s gornjim vrhom slike na zaslonu. Jos nam je pokazao kako ne valja drzati telefonsku slusalicu, a onda je zvrcnio njegov mobilni, lagano nam se ispricao, pokupio stvari i otisao svojim putom. Sve mi se cini da je on samo sebi ubrzao povratak kuci, a ja sam ostao ubjedjeni pobornik uredskog posla i poslovanja tudjim novcem, za razliku od okopavanja maslina koje prihvacam samo kao rekreaciju, a da radove na visokim gradjevinama ili u ljevaonicama i ne spominjem! To su po mom misljenju opasni poslovi! Sta cu kad sam ostao staromodan!

- 19:30 - Komentari (6) - Isprintaj - #

30.03.2007., petak

Maslina

Ucili su me da je "maslina blazena, suha i zelena", tumaceci pri tom da se njeni plodovi i drvo mogu koristiti u bilo kakvom stanju. Ucili su i da je "maslina kao majka", jer ako je i godinama zapustena, ona ce radosno uzvratiti bilo kada da se od nje nesto zatrazi. Da je ures, bilo gdje je postavili, nisu me trebali uciti, jer sam joj se uvijek i svugdje divio. Navikao sam je vidjati uz ceste, a u posljednje vrijeme i na brojnim kruznim tokovima unutar gradova. No, novost je sinoc bilo njihovo zeleno osvjetljenje na Cometu Mistara i krizanju ulica Hanesi i Rotchild u Hederi!

- 14:34 - Komentari (15) - Isprintaj - #

29.03.2007., četvrtak

Stihoklepac

Ne prodjose niti puna dvadeseti i cetiri sata I ljepotan iz prethodnog posta dobi brata Oba krasi osebujni, lijepi i zmamni cvat Pa je objavljen medj njima estetski rat

- 20:15 - Komentari (14) - Isprintaj - #

27.03.2007., utorak

Action

Na nasem balkonu se stalno nesto desava, a glavni dogadjaj ovih dana je dolazak novog, po Vesninom izboru, ljepotana!

- 21:42 - Komentari (24) - Isprintaj - #

25.03.2007., nedjelja

Trener

"Moj sin ide u treci razred, dobar je ucenik i voli sport, posebno kosarku. Igra za skolsku ekipu trecih razreda u gradskom prvenstvu. Tako je to kod nas u Jeruzalemu - igra se prvenstvo grada izmedju osnovnih skola za sve razrede. Publika su ostali ucenici i roditelji! Prosle nedjelje "nasa" skola igrala je protiv YMKE i ja sam sjedio nisko u prvom redu, odmah pored aut linije igralista. Djecaci su trcali, trudili se i bacali loptu prema kosu kad bi bili dovoljno blizu. Tko je ikad gledao kosarkasku utakmicu moze zamisliti kako izgleda kad desetogodisnjak pokusava hitnuti onu ogromnu loptu u, za njega, astronomsku visinu table na kojoj je kos sa mrezicom. Vrijeme mi je brzo prolazilo, jer bodrio sam "moju" ekipu, ali rezultat se je mijenjao sporo. Tesko je bilo pogoditi obruc kosa - ili je bio predaleko ili su protivnicki igraci ometali pri pokusaju. Utkamica se je blizila kraju. "Moji" su imali prednost od jednog poena, a lopta kod protivnika. Posljednji napad, sekunda do zavrsetka i faul. Dva slobodna bacanja. Tko ne zna, iz slobodnih bacanja svaki pogodak donosi jedan poen! Mogucnost pobjede ako ubaci oba dva, nerijeseno i produzetak ako ubaci samo jedan! Ali i velika odgovornost. On, igrac protivnicke momcadi stoji na liniji za slobodna bacanja. Gledam i dobro vidim, sasvim sam blizu, kako mu se koljena tresu ispod kratkih sportskih hlacica, koje su mu barem broj ili dva prevelike. Oci mu ne primjecujem, uprte su tamo negdje u visinu, no nisam siguran da zapaza ono sto bi htio pogoditi loptom koju mu sudac upravo stavlja u ruke. Prvo bacanje i lopta je dodirnula tablu malo lijevo od obruca i pala na parket. Jos jedan pokusaj! Djecak stoji na istom mjestu, ne zamjecujem nista osim njega i velike lopte koja mu je opet u rukama. On spusta glavu prema lopti kao da ce je zamoliti da poleti ravno i upadne u mrezicu! Ali lopta ima svoje planove, samo dodirne metalni obruc i opet pada mimo, ...kraj! "Nasi" skacu od radosti, vesele se i trce igralistem. I ja bih trebao biti s njima i veseliti se pobjedi, ali ostao sam na mjestu i gledao GA kako je ostao potpuno sam ispod kosa ne znajuci od ocaja sta bi napravio. Ta, zbog njega su izgubili, mogao je barem izvuci produzetak. On je kriv! Ali prije nego li je i pomislio da je tamo bespomocan i napusten, prisla mu je jedna visoka figura i blago ga obgrlila preko ramena. Trener! Sagnuo se i nesto mu govorio na uho. Iako ce samo njih dvoje pamtiti rijeci koje je trener tada rekao, bilo je ocito da se je djecak primirio. Zajedno su se uputili prema klupi gdje je sjedio ostatak njihove ekipe. Zacas, opet su postali cjelina u kojoj vise nije bilo krivca za poraz. I dok su moj sin i njegovi suigraci slavili pobjedu koja ce brzo pasti u zaborav sa odrastanjem sudionika utakmice, ja sam prisao pravom pobjedniku i cestitao mu. A on je vec vodio svoje pulene, od kojih mu najvisi nije sezao do lakta u svlacionicu i objasnjavao im vaznost utakmice koja ih ocekuje u slijedecem kolu prvenstva!" (Jair Enos;Radio Israel, Drugi program; petak, 23. ozujka 2007.

- 16:29 - Komentari (13) - Isprintaj - #

24.03.2007., subota

Nogometna groznica

Hrvatska i Izrael su u istoj kvalifikacionoj grupi za Europsko nogometno prvenstvo 2008. godine. Cujem da je tamo prava nogometna groznica pred danasnju utakmicu s Makedonijom, pa sam malo "otvorio oci" na ovdasnju atmosferu. Da groznica?! Nema rijeci koja bi mogla opisati "stanje nacije" pred vecerasnju utakmicu s Engleskom. Drzava je vec desetak dana spremna primiti sve engleske navijace, pa su avioni iz Londona slijetali u Tel Aviv i za vrijeme strajka u prosli ponedjeljak. Svaki navijac koji pri ulasku u pristanisnu zgradu "Ben Guriona" dobio je prigodni poklon, a tjedan dana piva se toci telaviskim setnicama. .......... Prvi program izraelske televizije od jutros u gornjem lijevom kutu ima uru koja odbrojava unatrag do prvog sucevog zvizduka! Izravni prijenos je poceo prije dva sata, kada su se i otvorile kapije stadiona na Ramat Ganu koji ocekuje 45000 gledatelja. .......... I trener Kastan je objavio sastav. Svi komentatori su iznenadjeni, jer najavljena ekipa je izuzetno napadacka, a Kastan je vec godinama poznat kao trener sa defenzivnom taktikom. Rekao je da je sve osim pobjede ili poraza neuspjeh. Neka mu se nebo smiluje, jer, cini se, nije svjestan protiv koga igra! .......... Odoh pripremit slatkise i pice za predstavu!!!

- 18:22 - Komentari (9) - Isprintaj - #

23.03.2007., petak

100.000 $ ...

... je platio M.M. sa sjevera (Izraela) za Jeep kojega je poklonio voljenoj supruzi pocetkom godine. Danas je pokrenuo brakorazvodnu parnicu, jer su kamere koje je dao instalirati u Jeep zabiljezile tri ljubavne scene voljene mu supruge s drugim muskarcima! Skupo neko uhodjenje, zar ne?!

- 01:46 - Komentari (29) - Isprintaj - #

22.03.2007., četvrtak

Moj profil

.......... ......... Read my VisualDNA™ Get your own VisualDNA™

- 19:18 - Komentari (3) - Isprintaj - #

21.03.2007., srijeda

Proljece

Nije da su ovo prve ovogodisnje mimoze, ali je prvi dan proljeca, pa eto: kad se poslije podne vracam kuci valja mi skrenuti u lijevo na onom tamo semaforu. A ako se sa ceste sidje samo koji metar, guste krosnje cine debelu sjenu iz koje se osuncani vrsci cine kao zuti slapovi! Neka, neka nam proljeca!!!

- 19:59 - Komentari (17) - Isprintaj - #

20.03.2007., utorak

Pogreb

Groblje kao svako groblje (tiho, puno nekog dostojanstva)! I svjeza raka kao na svakom groblju (hladna i odbojna)! Jedina je razlika sto ce u ovu, na malom groblju Bejt Halevija, poloziti tijelo Haima Dueka, bivseg direktora poslovnice moje banke u Hederi, kojeg su nasli bez traga zivota jucer za vrijeme poslijepodnevne pauze u sobi hotela u Nataniji. Iako su brojne spekulacije o tome s kim je tamo bio i sta je tamo radio, okupio se dobar dio njegovih prijatelja i znanaca da ga isprati na posljednje putovanje.

- 18:28 - Komentari (15) - Isprintaj - #

18.03.2007., nedjelja

?

Jucer nije imala snage za izlet, pa smo ostali kuci. Nije mi bilo krivo, jer sam na TV gledao sport koji volim. Punih 6 sati, tako da me je fotelja slomila kao da sam ja igrao, a ne oni. Jutros sam otisao na posao mrzovoljan jedva cekajuci da se vratim i odem na bazen namjestiti svaku kost na svoje mjesto. Ali ona je danas puna snage izasla s prijateljicama i jos je nema, a ja trebam auto, jer do bazena ne mogu pjeske (popravljaju krov pa plivam u Zihron Jakovu)! Cekajuci je popravio sam drvene skale, premjestio djardinjere na balkanu, sredio Nadri i Maciju pijesak za naredni tjedan ... Nje jos nema i nisam siguran da cu danas plivat?

- 17:30 - Komentari (16) - Isprintaj - #

16.03.2007., petak

Maks

Ne jednom sam citao da psi ne umiru! Bezuspjesno sam nastojao otkriti sta se onda s njima zbiva! Kada sam procitao Willa Rogersa: "Ako psi nisu u raju, onda hocu ici upravo tamo kamo su oni otisli" mislio sam da sam shvatio! Ali, jucer mi javise da su Maksa polozili u raku iskopanu u dvoristu u kojemu je provodio vecinu svoga vremena. Uvijek je bio tamo. Bio je tamo i kada su mu doveli "drustvo" da ne bude sam, kada su ga i sluh i vid polako napustali, ali cim bi me ponjusio (a dolazio sam jednom godisnje, najcesce u jesen, na dan, dva) sjecanja bi mu proradila, mahnuo bi repicem i od nekud donosio igracku kojom smo se nekad davno tamo, u tom dvoristu zabavljali, trcali jedan za drugim, Maks i ja! I ove jeseni cu u Maksov vrt, na dan dva. Njega su tamo pokopali. Vrtom ce gospodariti jedan drugi pas, a Maks ce biti u mome sjecanju kao u najboljim danima, a ja jos ne znam kamo odlaze psi!

- 08:21 - Komentari (20) - Isprintaj - #

14.03.2007., srijeda

Gilboa (479 m)

U subotu je trabao biti tradicionalni masovni izlet na brdo Gilboa, ali su ga organizatori, zabrinuti vremenskom prognozom koja najavljuje olujno nevrijeme, odlucili odgoditi za 24-ti ozujak. Iako nas je Pluspedesetica vec upozoravala da ne smijemo zaboraviti na nase godine, odlucili smo da cemo uzeti toplu odjecu i otici sami, pa ako u nedjelju ovdje ne bude traga od nas znajte da smo zaglavili tamo negdje, a do tada evo jedne fotografije napravljene prosle godine! Za vise kliknite ovdje!

- 19:42 - Komentari (11) - Isprintaj - #

12.03.2007., ponedjeljak

Rujan u Solunu

Na trgu maslina u Salonikiju je uska ulica u kojoj se iza drvenih pultova s obje strane prodavaci nadmecu kvalitetom crnih i zelenih maslina spravljenih po postupcima sto se kao tajna prenose s koljena na koljeno. Negdje na sredini ulice je stara maslina koja je tamo rasla stoljecima prije nego li su u njezinoj sjeni trgovci shvatili da se i na maslinovim plodovima moze zaraditi. Od stabla odvaja se oduza, ali jos uza ulica u kojoj osim maslinova ulja nije moguce kupiti nista drugo. Tamo izmedju drugog i treceg ducana s lijeve strane na kamenoj stepenici sjedi starica trazeci milostinju. Ona je tu i poslije podne u vrijeme najvece zege koja otjera sve prodavace na njihov redoviti dnevni odmor do 5 ili 6 sati pred vecer kada se vracaju na posao. Prolazio sam praznim trgom i zastao kod stabla, a starica je upravo bila podigla glavu i gledala lijevo i desno pustom ulicom. Nigdje nikoga, a maslinovo deblo me je skrilo od njena pogleda. Vidio sam kako je zadigla skute dugacke, debele, crne suknje ispod koje su bile jos jedna, dvije, tri iste tako duge, ali tanje i u drugim tamnim bojama. Od tamo negdje izvukla je cesalj. Veliki bijeli aluminijski cesalj! Brzo je skinula skuru maramu koja je uokviravala njeno lice izbrazdano borama poput kore drveta iza kojeg sam se krio. Hitrim pokretom izvadila je nekakvu zakacku i spustila kosu preko desnog ramena, gotovo do pojasa i krenula je cesljati. Jednakomjernim laganim pokretima od gore prema dolje gladila je srebrnasto bijele vlasi pridrzavajuci ih i rasporedjujuci drugom rukom izunutra. Ruka sa cesljem dobijala je eleganciju mlade zene. Ucinilo mi se da cutim njezine osjecaje dok je zamisljala lijepe dane djevojastva. Zastrugao sam sandalom o plocnik kojim ce i poslije mene prolaziti namjernici, a staricina je ruka sunula pod zakrpanje halje, nestalo je ceslja, a za cas je glavu pokrivao stari rubac. Prije nego li sam krocio pred nju vec je drzala ispruzeni dlan tiho moleci koju drahmu! I nestalo je carolije! Jednog rujna u Salonikiju! (Jair Enos; Radio Israel, Drugi program; petak 09.03.2007)

- 06:43 - Komentari (19) - Isprintaj - #

10.03.2007., subota

Izlet II.

Kao i prosle subote i danas je organiziran masovni izlet u prirodu koja se vec probudila nakon kratkog zimskog razdoblja. Isli smo na Givat Hamore, malo brdo obraslo sumom, odmah iza Afule na putu za Genezaretsko jezero. Na startu u muslimaskom selu Dahi s lijepom dzamijom i vitkim minaretom .......... ponudili su nas casom kave iz lonca u kakvom jos nisam ni cuo ni vidio da se moze napraviti taj napitak, .......... a onda smo se prikljucili ovecoj skupini sticenika "Doma Uri" koje potpomazu vlasnici moje banke Razdvojili smo se kada smo poceli zalaziti u sumu trazeci rijetko cvijece od kojega izdvajam endemsku peruniku. Putem smo dobijali i objasnjenja gdje se nalazimo, a ova gospodja je tumacila prednosti mjesane crnogoricne i bjelogoricne sume, ali joj se ruka, pokazujuci neki proplanak u daljini, zaustavila na grabljivcu kojemu ni nase prisustvo nije smetalo, a ako je mislio na neki od ovih komada, apetit mu je prevelik, a nada neostvarljiva! Na posljednjem od 6 kilometara staze docekalo nas je ugodno potpuri iznenadjenje, .......... te smo cilo stigli na podjelu medalja i odmor uz popularnu glazbu! N A S T A V A K: I ja sam mislio da je post gotov, ali dok sam se udobno smjestao u trosjedu za odgledati kako Irska u Edinburgu pobjedom nad Skotskom osvaja "Trostruku krunu", a Italija biljezi jos jednu pobjedu u "Kupu 6 naroda" (nad Welsom), Vesna je pregledala tekst i javila mi da moj koncept nije prihvatljiv. Dozvolila mi je da "zamrznem" tekst, a ona ce odabrati jos neke fotografije i objasniti mi kako trebam urediti post! Evo me sada poslije sportskih uzbudjenja za tipkovnicom kako razmisljam o Vesninim prijedlozima ... , ...ma nisu to prijedlozi, nego ona hoce da ja napisem kako te sume ovdje nisu autohtone, nego je sve nasadjeno, i jos je neke stvari spominjala, ali ja sam duhom vec bio negdje drugdje, pa nisam cuo vise nista osim da ljudi vole gledati slike, pa evo tog njezinog izbora:

- 19:32 - Komentari (7) - Isprintaj - #

Sakra

Kada smo prosle godine bili u "Biblijskom zooloskom vrtu" u Jeruzalemu nismo spominjali obitelj cimpanza i nisam siguran je li mlada osmogodisnja Sakra na ovoj ili ovoj slici; ili je uopce nismo tada upoznali. Bilo kako bilo, zima koja je upravo na izmaku naskodila je maloj jeruzalemskoj koloniji cimpanza. Svi su se prehladili i prijetila je opasnost da netko od njih dobije upalu pluca, a onda bi posljedice bile kobne. Pozvana je glavna veterinarka Hani da prisustvuje redovnoj jutarnoj smotri. Cimpanze su izlazili iz stanista jedan po jedan i, kao svakog dana, pokazivali na pregled prsa, celjust i straznjicu. Onda bi svaki dobio ukusni kolacic s antibioticima. Oni kojima je grlo bilo jace upaljeno poslusno su pruzali ruku da bi dobili injekciju. Ali Sakra nije htjela izaci vani i veterinarka Hani je vec pripremala puhaljku sa antibiotskom strelicom. Oni koji su iskusili ubod te strelice mogu posvjedociti da se radi o dosta bolnoj radnji, pa je cuvar cimpanza Gidon zamolio Hani za jos jedan pokusaj! Usao je kod Sakre i na najobicnijem hebrejskom jeziku objasnio da moze birati: ili izaci vani pruziti ruku i dobiti laganu injekciju, ili ostati gdje je pa ce joj Hani puhnuti strelicu koja boli kao kad te netko lupne svom snagom! Sakra se je posluzila pravom izbora i izasla vani, a sinoc su javili da se vec osjeca bolje i druzi sa vrsnjacima.

- 05:31 - Komentari (5) - Isprintaj - #

09.03.2007., petak

Izlet

Nije mi se dalo pisat o nasem posljednjem izletu prosle subote! Slomio me taj izlet kao da sam se penjao po tko zna kakvim vrletima, a bila je to u stvari lagana petkilometarska setnja s jednom jedinom uzbrdicom! No, Vesna je obradila i pripremila fotografije, da sam trebao samo ubaciti nekoliko rijeci i to je to! Sve je pocelo u prekrasno, rano, rosno jutro dok su jos i pcele spavale, a biciklisti i setaci unosili prvi nemir. A onda se isprijecila ta "uzbrdica" na kojoj sam vec osjetio da nesto nije kako treba! Koljena su me pocela boljeti i poceo sam se jako znojiti. Na vrhu pored kiparskog ateljea smo napravili pauzu i pojeli zajutrak kojega je Vesna pripremila jos kod kuce. Ljutila se Vesna, jer je zaboravila termos bocu s kavom, ali ja nisam imao snage niti za prigovore! Na Vesnino navaljivanje nastavili smo dalje, iako bih ja bio ostao tamo u sjeni rogaca citav dan! Bila je to za mene tortura koju sam zalijevao ogromnih kolicinama vode. U meni je sve kuhalo, a i sunce se vec bilo izdiglo visoko i uporno grijalo. Obilazili smo vinograd kojemu se nije vidio ni pocetak ni kraj, a ljudi su nas prelazili s lijeva i s desna kao da stojimo. Cinilo mi se da hodamo satima i da su desetci kilometara iza nas. Pred finis, prolazili smo dugackom alejom palmi u kojoj sam lovio sjene njihovih krosnji racunajuci da sam na taj nacin 20% u sjeni a 80% na suncu. Na kraju smo dobili prigodne znacke i diplome! Neki latinoamericki bend je ustimavao instumente za podnevni nastup, a ja sam se dovukao do pripremljenih plasticnih sjedilica, sjeo i kao uzivao u njihovim pripremama. Lovio sam zrak i pio, pio, pio ne bih li ugasio vatru u tijelu. Sat vremena mi je uzelo dok sam dosao sebi i prosetao sumom koja nosi Herzlovo ime. .......... Suma je posadjena njemu u sjecanje 1911. godine i od tada se samo prosiruje i dotjeruje. Napravljen je i mali muzej u kojemu je njegov radni stol a i na "njega osobno" sam naletio u prolazu. .......... Dok je Vesna jos obilazila atrakcije hapeninga, ja sam otisao u auto, spustio sjedala i ispruzio se pokusavajuci zaspati. Glava mi je gorjela pa sam je hladio bocom vode, ali nista nije pomoglo - kad je dosla Vesna i dirnula mi celo nije vjerovala - "40 stupnjeva", rekla je brizno! Ostale su nam jos palacinke s marmeladom od kupina koje smo slasno pojeli i krenuli kuci. Putem sam se poceo hladiti i Vesna opet nije vjerovala - "Pa ti si kao led", vec je bila ljuta! Cim smo usli u kucu bacio sam se na krevet i zaspao. Prethodno mi je Vesna izmjerila 35,1! Spavao sam tri sata i ustao izmjeriti temperaturu - 37,6! Oboje smo izmerili krvni pritisak i kod mene je sve bilo OK, ali Vesna? Bolje da ne pricam! Znaci da je odista bilo nesto naopako toga dana s nama! Vec sam imao i glavobolju, pa sam uzeo Advil i vratio se u krevet. Sutradan je sve to bilo iz mene, a i Vesni se tlak normalizirao! Ostali su samo dojmovi krajolika kojim smo se kretali i malo bojazni sta ce biti u subotu na narednom izletu?! O, da - ponijet cemo sobom barem termometar i tlakomjer!!!

- 06:42 - Komentari (15) - Isprintaj - #

08.03.2007., četvrtak

- 18:32 - Komentari (12) - Isprintaj - #

07.03.2007., srijeda

One daju boju zivotu

Da bi sa sjevera dosli u Rison Lecion, treba zaobici Tel Aviv i skrenuti u desno da bi onda preko nadvoznjaka usli u centar grada. Ako promasite pravi izlaz s autoceste nastavite jos desetak kilometara do naselja Javne, skrenite, predjite nadvoznjak i odmah u lijevo pa natrag autocestom do ....! Pogadjate?! Da, tako smo sinoc umjesto u 19 sati stigli oko 20 sati u veliki Kulturni centar gdje upravo ovih dana pocinju svecanosti 8. Festivala PROLJECE. Dvije tisuce ljudi su zavrsavali razgledanje ulja na platnu Liane Gross i Dite Liron, te plastika Orli Eldar, i polagano ulazili u ogromnu dvoranu gdje je vec pocinjala baletna predstava Maje Pliseckaje Rasputin u kojoj glavnu ulogu plese Ajdar Ahmetov. Jos iz vana, gledajuci kroz staklene zidove zdanja, prepoznao sam Lianine radove na drugom katu zgrade i hvatao me strah od pomisli da su umjetnice trebale ispuniti neopisivo velike prostore na tri nivoa koji okruzuju i s kojih se ulazi u salu za priredbe. Hoce li se sve sto su postavile utopiti u neopisivu guzvu posljetitelja i ostati nedovoljno zapazeno, pitao sam se? Odmah do ulaza uz jednu od nekoliko knjiga za utiske stajao je naslov izlozbe "One daju boju zivotu" (prijevod je moj i mozda malo preslobodan). A onda je slijedila Lianina postava za koju se je posluzila "svom municijom" iz njenog zrelog razdoblja, onog koje se nastavlja na PLAVU FAZU ("Svjetlo i boje Negeva", Zagreb 1998, i Dubrovnik 1999.), negdje od 2000. godine pa do dvogodisnjeg prestanka rada uzrokovanog zmijskim ugrizom. Poznati radovi u prevladavajucim smedjim tonovima kroz koje zna projuriti uznemireni konj ili prodornim okom zaokruziti okolicom vrebajuci jastreb, neodoljivo su privlacili paznju gomile, ipak ne navikle na ovakve multidisciplinarne dogadjaje. Drugi kat okupio je djela koja su kao erupcija dosla nakon dvije godine obiljezene potpunom neativnoscu umjetnice, ali i kljucanjem njenih osjecaja koja smo vec vidjeli na izlozbama u Jeruzalemu i Nataniji. Na kraju i njeni najnoviji radovi - eksplozija svjetlosti, kao da je zapocela jednu novu mladost! Na trecem katu Dita nam je pokazala svoju novu puno svjetliju i meksu fazu uz koju se je sasvim lijepo smjestila postava Orlinih radova. Dok je unutra trajala predstava, a konobari sredjivali razbacane stolove, pribor i case, mogli smo jos jednom, ovaj put u miru i bez guranja razgledati umjetnine i postaviti utiske na njihovo mjesto! A na povratku samo ulicom Zabotinski do kraja, do skretanja u desno za Tel Aviv i onda dalje stalno u desnoj voznoj traci i pratiti putokaze; ne mozete pogrijesiti!

- 15:45 - Komentari (7) - Isprintaj - #

05.03.2007., ponedjeljak

Veliki rabin iz Lublina

Israela Zilbera poznajem od kada sam poceo raditi u banci, dakle vise od deset godina. Askenaski je Zidov poljskog porijekla, srednje visine s vec prosjedim brkom, uvijek spreman na razgovor s prijateljima, pogotovo ako je u pitanju kosarka, a strucnjak za ulaganja u mirovinske i druge dugorocne fondove. Do nedavno je kotirao dosta visoko u mojoj poslovnici, a onda se je odjednom nasao na ledu zbog, u pocetku je izgledalo naivnog, sukoba s jednim od sefova. Spustili su ga da obavlja najednostavnije bankarske poslove, a on je to sve stojicki prihvatio jer, kaze, o njemu ovisi pet sudbina. Sin koji je zavrsio i vojsku i skolovanje, ali ne nalazi posla, sin koji studira, kcer koja je u srednjoj skoli i dvoje sestogodisnjih blizanaca od kojih je jedan autist. I tako neki dan za vrijeme pauze sjedimo Israel i ja prognozirajuci kakav bi uspjeh mogao postici "Makabi" ove godine! Tek tada zapazih da se na Israelov brk nastavljaju cekinje brade koja pocinje uokviravati njegova usta. Zapitah ga da li se to on vraca religiji (jer poznato mi je da je dio skolovanja prosao u jesivi, pa ne bi bilo cudo da se u trenutku slabosti okrene religiji), na sto mi on odgovori da vanjski znaci ne bi trebali znaciti previse u ljudskom ponasanju. A onda je odmah nadovezao pricu koju mu je cesto znala pricati majka, koja je razdoblje do II svjetskog rata provela u Lublinu! Prica je to o siromasnom, bogobojaznom Zidovu, po imenu Jankale, koji je zivio u krajnjoj bijedi na sitnom imanju sa zenom i sedmero male djece, a osmo na putu; kao sto i treba biti kod vjernika koji ispunjava sve bozje naputke. Siroti Jankale je u svom tom jadu redovito molio i citao iz vec otrcanog Petoknjizja, ali ga je pri tom stalno proganjala jedna misao. Kako nije prosao nikakve skole, citati je jedva naucio jos kod roditelja i nije bio siguran cita li pravilno i je li njegova molitva ispravna - hoce li kao takva, nesavrsena, stici do B.....a uha i biti uslisana. Silno ga je to mucilo, pa je odlucio otici u Lublin kod Velikog rabina po savjet. Iskoristio je jedno ljetnje, ne prevruce jutro, prebacio preko ramena veliki kozni plast i krenuo. Veliki rabin Lublina ga je primio oko podneva i saslusao, uvidio da Jankale gotovo i ne zna citati, te poceo postavljati brojna pitanja kako bi Jankaleu mogao dati pravilan naputak. Konacno upita rabin "A kako si dosao sa svoga imanja u Lublin, jer valjalo ti je prijeci rijeku?" - "Pa preplivao sam na ovome mome kozuhu!", odgovori Jankale, pokazujuci na veliki ogrtac! Velikome rabinu se oci navlazise suzama, te ustane da isprati svoga posjetitelja do vrata govoreci otprilike: "Idi kuci i nastavi udovoljavati B....j volji kao sto si do sada cinio i ne brini, jer tvoje rijeci odlaze onome kojemu si ih uputio!" ...a meni se na tren ucinilo da sam shvatio sta mi je Israel htio poruciti! (Foto: Des Walsh)

- 18:24 - Komentari (10) - Isprintaj - #

02.03.2007., petak

Adlojada Vrijeme je Purima. Djeca (a i odrasli) mjesecima pripremaju maske za povorku koja se naziva Adlojada! U Cezareji su sudionike podijelili tako da predstavlju drzave. Od svih koje su prosle pored mene izdvajam Kinu .... i Skotsku, a od maski moj izbor za najbolje (nakon dugackih savjetovanja s Vesnom) nije konacan. Dvoumim izmedju ove dvije male ljepotice i ova dva promatraca! Nisam mogao zaobici dugonogu pratnju atraktivne Havajke, ........... ovog sitnog zelenog stvora u brzinom andjeoskom zagrljaju, ......... a bilo je trenutaka kada se nisam mogao odluciti na koju cu stranu! Dakako, ni prijatelje ne treba zanemariti!!! Saron, Jaki i Ziv Vered i Sira Tirca i Mosiko .......... Dani i Ido(ugodno im svima gledanje bloga, jer oni ga otvaraju radi fotografija, a o tome sta pise mogu im ispricati sta god hocu). ..........

- 16:22 - Komentari (22) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje.