Marketing
One daju boju zivotu
Da bi sa sjevera dosli u Rison Lecion, treba zaobici Tel Aviv i skrenuti u desno da bi onda preko nadvoznjaka usli u centar grada. Ako promasite pravi izlaz s autoceste nastavite jos desetak kilometara do naselja Javne, skrenite, predjite nadvoznjak i odmah u lijevo pa natrag autocestom do ....! Pogadjate?! Da, tako smo sinoc umjesto u 19 sati stigli oko 20 sati u veliki Kulturni centar gdje upravo ovih dana pocinju svecanosti 8. Festivala PROLJECE. Dvije tisuce ljudi su zavrsavali razgledanje ulja na platnu Liane Gross i Dite Liron, te plastika Orli Eldar, i polagano ulazili u ogromnu dvoranu gdje je vec pocinjala baletna predstava Maje Pliseckaje Rasputin u kojoj glavnu ulogu plese Ajdar Ahmetov. Jos iz vana, gledajuci kroz staklene zidove zdanja, prepoznao sam Lianine radove na drugom katu zgrade i hvatao me strah od pomisli da su umjetnice trebale ispuniti neopisivo velike prostore na tri nivoa koji okruzuju i s kojih se ulazi u salu za priredbe. Hoce li se sve sto su postavile utopiti u neopisivu guzvu posljetitelja i ostati nedovoljno zapazeno, pitao sam se? Odmah do ulaza uz jednu od nekoliko knjiga za utiske stajao je naslov izlozbe "One daju boju zivotu" (prijevod je moj i mozda malo preslobodan).
A onda je slijedila Lianina postava za koju se je posluzila "svom municijom" iz njenog zrelog razdoblja, onog koje se nastavlja na PLAVU FAZU ("Svjetlo i boje Negeva", Zagreb 1998, i Dubrovnik 1999.), negdje od 2000. godine pa do dvogodisnjeg prestanka rada uzrokovanog zmijskim ugrizom. Poznati radovi u prevladavajucim smedjim tonovima kroz koje zna projuriti uznemireni konj ili prodornim okom zaokruziti okolicom vrebajuci jastreb, neodoljivo su privlacili paznju gomile, ipak ne navikle na ovakve multidisciplinarne dogadjaje.
Drugi kat okupio je djela koja su kao erupcija dosla nakon dvije godine obiljezene potpunom neativnoscu umjetnice, ali i kljucanjem njenih osjecaja koja smo vec vidjeli na izlozbama u Jeruzalemu i Nataniji. Na kraju i njeni najnoviji radovi - eksplozija svjetlosti, kao da je zapocela jednu novu mladost!
Na trecem katu Dita nam je pokazala svoju novu puno svjetliju i meksu fazu
uz koju se je sasvim lijepo smjestila postava Orlinih radova.
Dok je unutra trajala predstava, a konobari sredjivali razbacane stolove, pribor i case, mogli smo jos jednom, ovaj put u miru i bez guranja razgledati umjetnine i postaviti utiske na njihovo mjesto!
A na povratku samo ulicom Zabotinski do kraja, do skretanja u desno za Tel Aviv i onda dalje stalno u desnoj voznoj traci i pratiti putokaze; ne mozete pogrijesiti!
Post je objavljen 07.03.2007. u 15:45 sati.