borut
09.03.2007., petak
Izlet
 Nije mi se dalo pisat o nasem posljednjem izletu prosle subote! Slomio me taj izlet kao da sam se penjao po tko zna kakvim vrletima, a bila je to u stvari lagana petkilometarska setnja s jednom jedinom uzbrdicom! No, Vesna je obradila i pripremila fotografije, da sam trebao samo ubaciti nekoliko rijeci i to je to! Sve je pocelo u prekrasno, rano, rosno jutro  dok su jos i pcele spavale,  a biciklisti  i setaci unosili prvi nemir.  A onda se isprijecila ta "uzbrdica"  na kojoj sam vec osjetio da nesto nije kako treba! Koljena su me pocela boljeti i poceo sam se jako znojiti. Na vrhu pored kiparskog ateljea    smo napravili pauzu i pojeli zajutrak kojega je Vesna pripremila jos kod kuce. Ljutila se Vesna, jer je zaboravila termos bocu s kavom, ali ja nisam imao snage niti za prigovore! Na Vesnino navaljivanje nastavili smo dalje, iako bih ja bio ostao tamo u sjeni rogaca citav dan! Bila je to za mene tortura koju sam zalijevao ogromnih kolicinama vode. U meni je sve kuhalo, a i sunce se vec bilo izdiglo visoko i uporno grijalo.  Obilazili smo vinograd kojemu se nije vidio ni pocetak ni kraj, a ljudi su nas prelazili s lijeva i s desna kao da stojimo. Cinilo mi se da hodamo satima i da su desetci kilometara iza nas. Pred finis, prolazili smo dugackom alejom palmi u kojoj sam lovio sjene njihovih krosnji racunajuci da sam na taj nacin 20% u sjeni a 80% na suncu.  Na kraju smo dobili prigodne znacke i diplome! Neki latinoamericki bend je ustimavao instumente za podnevni nastup, a ja sam se dovukao do pripremljenih plasticnih sjedilica, sjeo i kao uzivao u njihovim pripremama.  Lovio sam zrak i pio, pio, pio ne bih li ugasio vatru u tijelu. Sat vremena mi je uzelo dok sam dosao sebi i prosetao sumom koja nosi Herzlovo ime. ..........  Suma je posadjena njemu u sjecanje 1911. godine i od tada se samo prosiruje i dotjeruje. Napravljen je i mali muzej u kojemu je njegov radni stol  a i na "njega osobno" sam naletio u prolazu. ..........  Dok je Vesna jos obilazila atrakcije hapeninga,     ja sam otisao u auto, spustio sjedala i ispruzio se pokusavajuci zaspati. Glava mi je gorjela pa sam je hladio bocom vode, ali nista nije pomoglo - kad je dosla Vesna i dirnula mi celo nije vjerovala - "40 stupnjeva", rekla je brizno! Ostale su nam jos palacinke s marmeladom od kupina koje smo slasno pojeli i krenuli kuci. Putem sam se poceo hladiti i Vesna opet nije vjerovala - "Pa ti si kao led", vec je bila ljuta! Cim smo usli u kucu bacio sam se na krevet i zaspao. Prethodno mi je Vesna izmjerila 35,1! Spavao sam tri sata i ustao izmjeriti temperaturu - 37,6! Oboje smo izmerili krvni pritisak i kod mene je sve bilo OK, ali Vesna? Bolje da ne pricam! Znaci da je odista bilo nesto naopako toga dana s nama! Vec sam imao i glavobolju, pa sam uzeo Advil i vratio se u krevet. Sutradan je sve to bilo iz mene, a i Vesni se tlak normalizirao! Ostali su samo dojmovi krajolika kojim smo se kretali i malo bojazni sta ce biti u subotu na narednom izletu?! O, da - ponijet cemo sobom barem termometar i tlakomjer!!!   |
