Komentari

borut.blog.hr

Dodaj komentar (13)

Marketing

  • tigar iz Osejave

    Baš danas sam prije podne pričao na rivi sa Slobodanom Carevičen trenerom NK Uranije ocem Maria Carevića igrača Hajduka i Jakovom Kovačevićem nogometnim sucem o fenomenu sporta s naglaskom na mlade sportaše(ice). Moja teza je bila da je katastrofa pogotovo za mlade sportaše baviti se "fenomenom ",tko je pobijedo a tko izgubio. Pedagoški apsolutno pogrešan pristup. Pogotovo je to izraženo baš u košarci, jer po pravilima igre nema neriješenog rezultata. U žaru naše priće intra je don Mile svečenik u Podgori, koji se bavi nogometom.Uključio sam ga u priću. Njegov je odgovor bio da je O.K. da netko mora pobijedti, jer takav je i život, i dobro je da se vježbaju za pobjedu i poraz. Bio sam debelo razoćaran njegovim odgovorom. Sport bi ipak, pogotovo kod djece, trebao biti igra i druženje i uživanje u samoj igri. Bodovi su nevažni. Jer dresiranje djece za pobjedu kao pravu stvar je užas sam po sebi. A i cijeli je život jedno nepotrebno natjecanje. Ako nemamo protivnika, natječemo se sami sa sobom. Ostavimo se toga i jednostavno budimo i uživajmo u našem življenju, jer život je "poklon". Nema pobjeđenih i poraženih i u sportu i u životu. To nam je netko uvalio kajlu. Prenimo se konačno!Zašto se u svemu očekuje od nas "uspjeh". Ustvari što je to uspjeh i odnosu na što. Pozdrav tebi, Vesni i svim sportašima i ljudima na svijetu .

    avatar

    25.03.2007. (19:11)    -   -   -   -  

  • Endless Pain

    Dobar ti je blog ali malo pre dosadan tako da se mi neda sve to čitati.

    avatar

    25.03.2007. (19:15)    -   -   -   -  

  • bilova tvorica

    bok fora ti je blog posjeti moj i komentiraj!!!!!!

    avatar

    25.03.2007. (19:23)    -   -   -   -  

  • Another lake

    U HRV nema vazno je sudjelovati...tu samo pobjeda ide...eh takav je nas ratnicki mentalitet....pozz

    avatar

    25.03.2007. (19:54)    -   -   -   -  

  • Girl Youst Need Love

    Super kad dijete u sportu ne po ulici!Jucer sam vidjela djecu 10godišnjaci kako šaraju po nekil zgradi.Ubrzo tu bila policija,medjutim oni se smješkaju policajcima u lice.
    Ja bih voljela da moj sin ,dao Bog bude sportaš!SAD SU MU TRI GODINE!

    avatar

    25.03.2007. (20:21)    -   -   -   -  

  • Marginalna Društvena Kronika

    Predivna priča! Veoma mi se dopala. - Točno znam kako se osjaćao malac koji nije uspio dati koš. I ja ću spomenuti isto što je spomenula Girl Youst Need Love, nažalost znam vidjeti dječicu koja idu u 5,6 razred i već drže u ustima cigaretu i ponašaju se poput kojekakvih huligana... :( - Sport je pravi način da se mladi maknu od tih negativnih poroka i načina ponašanja, pa makar i gubili... :)

    avatar

    25.03.2007. (22:55)    -   -   -   -  

  • loparanin

    pozz

    avatar

    26.03.2007. (05:38)    -   -   -   -  

  • In love and...lonely

    soper ti je blog

    avatar

    26.03.2007. (10:27)    -   -   -   -  

  • promatram, razmišljam

    Lijepa priča.
    Teško je shvatiti da je bitno sudjelovanje a ne pobjeda jer, oni koji ne pobijede, u bilo kakvom natjecanju, utope se u mnoštvu i najčešće izblijede, pobjednici su na naslovnicama, njima čestitamo, od njih tražimo autograme ...
    A o djeci, ima ih različitih, kulturnih, dobrih učenika a ima batrbara i to od malena, šesti razred i ide u kafić, puše, dolaze doma poslije 22. 00 sata i, što se može očekivati od takvih a roditelji samo odgovaraju, tako rade svi ...

    Da li baš svi ?

    Pozdrav.

    avatar

    26.03.2007. (13:47)    -   -   -   -  

  • gogoo

    Treba znati djecu utješiti i objasniti im kako nije važno uvijek pobijediti, nego sama igra i druženje. Lijepi pozdraw sa sunčanog Kvarnera

    avatar

    26.03.2007. (14:25)    -   -   -   -  

  • iker_ri

    pozdrav

    avatar

    26.03.2007. (15:57)    -   -   -   -  

  • columnist

    Nisam siguran da li je priča istinita, ali mislim da nas uči težini koju nosi život, a i svaki sport u atletici ako se spotakneš tvoj konkurent odnosi pobjedu isto tako određenu težinu nosi i biti kapetan ili pucač slobodnih bacanja jer su baš sve oči uprte u tebe i baš svaka nada tvoje momčadi u pobjedu je u tvojim rukama, onda kad tako gledaš jako je teško zabiti koš, ali ako je tu barem netko tko te neće kriviti zbog promašenog šuta onda bol zbog promašaja i nije tako velika.

    Pozdrav.

    avatar

    27.03.2007. (18:55)    -   -   -   -  

  • limerick

    nije svaki poraz nužno i gubitak i obratno...da se u svemu tome naći lijepih stvari..."priča" je odlična!

    avatar

    29.03.2007. (00:27)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...