borut

31.01.2007., srijeda

Pospremanje

Macak se je danas odmarao na radnom stolu. Upalio sam kompjutor i to ga je uplasilo. Naglo je skocio na pod, a sa njime i hrpa papira. Macak mi je nestao iz vidokruga da bi izbjegao mome bijesu. Poceo sam lagano pospremati nered. Podizao sam list po list, ovlas citao i vecinu preusmjerio u kos za otpatke. Dva puta presavijeni list koji je vec pozutio na vanjskim krajevima, dobivsi tako starinsku patinu, privukao mi je paznju. Otvorih i: "Obrisala je otiske prstiju s pistolja i smjestila ga pazljivo u njegovu desnu ruku. Zatim je sjela u njegov kozni naslonjac u koji ju nikad ne bi pustio da sjedne. Doduse, nije ga to nikada niti zamolila, ali to nije niti bilo potrebno. Samo je on dovoljno vrijedan da sjedi u njemu, zar ne? Sada je i s tim gotovo. Vise ju nece cprijecavati u stvarima koje su joj donosile zadovoljstvo. Sada je mrtav. Dobro ga je promotrila. Obliven krvlju, s bolnom grimasom na licu bio joj je jos odbojniji nego ranije. Njegovo gojazno tijelo lezalo je skvrceno na mekom, crvenom tepihu. Pogledala je oko sebe. Njegova radna soba - carstvo u koje joj je bilo zabranjeno ulaziti. Namjestaj od crvenkastog mahagonija. Debele crvene enciklopedije. Stara crvena svjetiljka, blaga crvena svjetlost... Crveno, crveno, crveno... Krv, krv, krv... Odjednom joj se smucilo. Osjecala je bolan cvor u zelucu koji je rastao, pritiscuci je izunutra. Smracilo joj se pred ocima. Postala je svjesna mirisa krvi u zraku, hladnog pistolja koji je lezao pod njezinim nogama - postala je svjesna onoga sto je upravo ucinila. Na klecavim nogama ispuzala je iz sobe, bjezeci od stvarnosti, bjezeci od mirisa i okusa smrti, bjezeci od sebe. Od ubojice. Povratila je u hodniku, beskorisno nastojeci rijesiti se tog groznog okusa u ustima i nekontroliranog bubnjanja u glavi. I glasa koji joj se obracao. Glasa koji je nije zelio ostaviti na miru. Stravicnog glasa koji je ponavljao: 'Kriva si. Ubila si. Jesi li svjesna toga sto si ucinila? Hladnokrvo si mu raznijela mozak. Potpuno si mu svjesno oduzela zivot. Kriva si. Pokaj se!' 'Ne... Molim Vas, sutite...', zajecala je"... N a s t a v a k? S u t r a!

- 19:59 - Komentari (14) - Isprintaj - #

30.01.2007., utorak

Duga

Na prste bih jedne ruke mogao izbrojiti koliko sam puta u Izraelu vidio dugu. A i kad sam je vidio, nije mi pri ruci bio fotoaparat! Danas ...

- 20:17 - Komentari (11) - Isprintaj - #

29.01.2007., ponedjeljak

Tigrovi iz Osejave

Cita Vesna kometare na jucerasnji post i priziva u sjecanje nas slucajni susret s Ivom i Bilim, negdje u Sloveniji, nase zajednicko blagovanje i njihov kratki, ali uljudni, spoj s kondukterom, te prisilno napustanje vlaka u Zidanom Mostu. Cita Vesna "uputstva za putovanje bez karte" iz Makarske kronike od 31. listopada 2006. godine, a ja se prisjecam kojim taktikama je sve pribjegavao Tigar iz Osejave, (Fotografija posudjenja od Vice) vjecni putnik bez karte, cije price obiluju detaljima, a poraz prima sportski, ustaje i nastavlja. Jedna takva prica seze u vrijeme kada je zadarski "Autotransport" imao u Dubrovniku svoju podruznicu koja se sastojala od jednoga autobusa kojim su upravljali Ivan i Mate po svom nahodjenju i tocno utvrdjenom voznom redu svake noci po jednom iz Dubrovnika u Zadar i natrag. Placati se za voznju Ivanu i Mati moralo, a kartu su izdavali samo na poseban zahtjev. I tako je nas Tigar iz Osejave usao u Splitu i zavalio se u tzv. "avionsko sjediste", kakvima se ponosilo zadarsko poduzece, ne bi li odglumio umornog zaspalog putnika koji ce za svoju voznju ipak platiti pred kraj putovanja. No, Mate je bio uporan i uspio "probuditi" Tigra vec na prilazu Ruskamenu gdje je bilo obavezno stajanje radi odmora vozaca! Mate je trazio novac, a Tigar se kao pribrao, pruzio Mati ruku i cestitao mu govoreci otprilike: "Vidite druze (u ta vremena smo svi bili drugovi), ja nikad ne placam kartu, uvijek se vozim besplatno i Vi ste prva osoba koje me je otkrila! Ja Vam odajem priznanje i cestitam! Neka nam bude sretan nastavak putovanja!" No Mate ne bi bio Mate, da je pao na osjecaj i Tigar je ostao u Ruskamenu gledajuci kako se autobus udaljava prema Makarskoj!

- 20:11 - Komentari (6) - Isprintaj - #

28.01.2007., nedjelja

Greska

Bio sam jutros u Tel Avivu! Vozio sam se vlakom do univerzitetske stanice odakle je skokom do ocne klinike u kojoj su mi napravili jos nekakve kontrole. I dobro je da sam isao vlakom, jer bila je magla koja je jos pogorsala jutarnje guzve. Po zavrsetku pregleda, vracajuci se na stanicu, uz neki nasip privukla mi je paznju ova bijela patuljasta perunika. Za fotografirati ju, trebalo mi je manje od minute. Ali kad sam stigao pred stanicu minuta mi nije bila dovoljna da se ubacim u vlak. Odkotrljao se je bez mene za Binjaminu gdje sam na parkiralisru ostavio auto. Ali, vidi cuda, u stanicu ulazi novi vlak i ja jurnuh, uskocih i vrata se zatvorise za mnom. Sav sretan sjedoh i kad pogledah na ekran u vagonu shvatih da sam usao u vlak koji ne staje u Binjamini. Ekspresni vlak Tel Aviv - Haifa, bez ikakvih zaustavljanja! Dobro je da su u vlaku bile novine i da sam imao MP3, pa mi je vrijeme brzo proslo. A sad se odoh malo odmorit, jer veceras pratim Vesnu. Kamo? U Tel Aviv!!!

- 11:53 - Komentari (19) - Isprintaj - #

27.01.2007., subota

Mose Peper

I dok u zaborav odlaze moje "Price iz bolesnicke sobe", poznanstva sklopljenja u bolnici se ucvrscuju. Jedan od glavnih likova nesudjenog romana je Mose Peper, za kojega znamo da ima trgovinu slatkisima u Hederi. Vec ranije sam mu postom poslao tekst o njemu (na Hrvatskom) i podatke iz Wikipedije o naseljima Ternopil i Kopychyntsi (na Engleskom) koje je on u svojim pricama spominjao, a konacno sam ga i pronasao u njegovoj radnji! Dugo i lijepo smo pricali o zdravlju koje se popravlja obostrano, a onda me je odveo do ograde koja dijeli njegov posjed od parkiralista moje banke i s ponosom pokazao jedino prevozno sredstvo kojim se sluzi da bi od kuce stigao do posla i natrag. Razgovor je zatim skrenuo na tekstove koje sam mu poslao, a rastali smo se nakon sto je Mose lijepo molio da mu tekstove iz Wikipedije donesem na poljskom jeziku, njegovom materinjem! Nije inzistirao da mu prevedem i post sa Hrvatskoga! Eh, ti Poljaci!?

- 17:19 - Komentari (8) - Isprintaj - #

P e t a k, 26. sijecnja u 16,00 sati M A G L A (nastavak i kraj) I razisla se magla nad aerodromskim pistama, i bio je dan kao iz price. I bio sam na plivanju, i popio kavu s drustvom na travi. Ali "spala knjiga na dva slova", jer se valjalo popeti do Zihron Jakova! A i kavu je trebalo donijeti u termos-boci, jer kuhala ovdje nema. A i kolaci su se rastopili, jer ni hladnjaka ovdje nema.

- 08:05 - Komentari (3) - Isprintaj - #

26.01.2007., petak

Magla

I to se moze dogoditi u Izraelu!!! Medjunarodna zracna luka "Ben Gurion" je zatvorena za promet! Razlog: MAGLA!!! Ne sjecam se kada je magla posljednji put onemogucila slijetanja na "Ben Gurion", no danas avioni koji su trebali doci izravno u Izrael slijecu na Cipar! Meteorolozi kazu da je razlog teskoj magli inverzija do visine od 176 metara visine, a uzrokovana nizom vlaznoscu zraka iznad te visine od one uz samu zemlju, te potpunom otsutnoscu bilo kakvog vjetra! ... a istovremeno evo kako pred mojim balkonom bugenvilija nastoji nadvisiti cempres i jos se pribliziti suncu!

- 07:36 - Komentari (5) - Isprintaj - #

23.01.2007., utorak

Svadja u kuci

Veceras je kod nas zamalo izbila svadja. Ja sam htio gledati plesne parove na Evropskom prvenstvu u umjetnickom klizanju iz Varsave, a Vesna je, pak, odlucila gledati konferenciju za tisak koju su priredili branitelji Predsjednika Drzave Mose Kacava, protiv kojeg bi Vladin pravni savjetnik podnio optuzni zahtjev zbog silovanja!!! O tome se je ovdje vec pisalo, pa bih samo dodao da se je izjavama Kacavove bivse tajnice "A" da je bila silovana pridruzila jos "A - druga", a onda jos dvanaest gospodja (od kojih osam nisu usle u obzir jer je nastupila zastara) koje sve terete Predsjednika za teska krivicna djela seksualnog zlostavljanja. I konacno je, nakon visemjesecne istrage, Vladin pravni savjetnik Menahem Mazuz odlucio podici optuznicu! Ali! Ali protiv Predsjednika Drzave se ne moze voditi krivicni postupak, jer ga stiti predsjednicki imunitet. Da bi se otvorio krivicni postupak trebao bi Predsjednik Kacav, nakon sto mu gospodin Mazuz saopci svoju namjeru, odstupiti od duznosti! Ali! Ali Predsjednik Kacav bi opet samo na kratko (dok ne odbace taj mrski optuzni zahtjev) "stao sa strane" i onda se vratio na duznost! I zato su vec danas dva vrhunska odvjetnika Cion Amir i prof. David Libai na konfernciji koju je prenosilo 9 televizijskih ekipa saopcili da ce sutra Predsjednik Kacav odrzati svoju konferenciju za tisak, a da je Vladin pravni savjetnik Mazuz voljan saslusati kontraargumente obrane i jos jednom odvagnuti da li podnijeti optuzni zahtjev ili ne (kao da mi ne znamo da se NE MOZE podnijeti optuznica dok gospodin Kacav obavlja duznost Predsjednika Drzave). Eh ti odvjetnici! I dok bivsu tajnicu "A" zastupa odvjetnica Kineret Barasi, s tek cetverogodisnjom odvjetnickom praksom i, sigurno, daleko nizim tarifama od gore spomenutih kolega (a i za njezinu fotografiju treba se posluziti retrovizorom), evo, kad sam vec propustio vecinu danasnjih parova, jedne od najljepsih klizackih predstava koje sam ikad vidio! Dame i gospodo, Sokolova:

- 19:21 - Komentari (22) - Isprintaj - #

22.01.2007., ponedjeljak

Dorucak

Danas je posljednji dan moga plandovanja. Sutra se vracam u sluzbu. I to je trebalo nekako zabiljeziti. Otisli smo u luku stare Cezareje i doruckovali u "Port caffe-u)! Slijedila je setnja lukom za vrijeme koje smo ustvrdili da neki samo cekaju da im se da i , ja vam jamcim za to, ostaju gladni, dok se neki trude i pokusavaju, pa valjda tu i tamo i uspiju utaziti glad! Evo i uvecanja da se bolje uoci!

- 16:06 - Komentari (19) - Isprintaj - #

21.01.2007., nedjelja

Katarina Bajto: "KRISTALNA CASA"

Krlezinim rijecima: "Dogadja se to u jesenskoj noci kada pada kestenje po asfaltu i kada se cuju psi u daljini i kada se tako neopisivo javlja ceznja za nekim tko bi bio dobar, nas, bliz, intiman, drug, i kome bismo mogli da pisemo pismo. Ispovjedili bismo mu sve sto lezi u nama. Pismo bi mu poslali a njega nema..." Katarina Bajto uvodi nas u svoj roman prvijenac i podastire pred nas prvih trideset godina zivota svoje majke. Zivota prepunog patnje, bola, traganja i "...ceznje za nekim tko bi bio dobar,...". Zivota u kojem su trenutci blagostanja, srece, zadovoljstva i ljubavi bili toliko rijetki da ih se je Katarinina majka lako prisjecala pisuci kasnije dnevnik, sasvim slucajno pronadjen: "Prvi put izaci s mladicem, za mene siroticu koju nikad nitko nije volio, bilo je slicno raju." Namjerno biram ovu recenicu, jer, koliko god roman opisivao siromastvo i strahote, razaranja i nova stvaranja, jedina prepoznatljiva od pocetka do kraja je zudnja da te netko zeli, da te treba, ceznja za ljubavi. Toplina se krije iza svakog retka, pa ce i nakon godina nepravde i omalovazavanja poljubiti "...svoga oca nakon dugo dugo vremena." i "Hvala ti tata" reci! Autorica je, osjeca se ipak, sputana kazivanjem majke koje joj se namece iz dnevnika koji je posluzio kao kroki za knjigu, pa je za ocekivati da ce nam u nastavku svoga knjizevnoga puta Katarina otkriti svu dubinu svojih prozivljavanja! Nakladnik: HKD "Napredak", Split, prosinac 2006.

- 18:35 - Komentari (6) - Isprintaj - #

20.01.2007., subota

Jagode

Jucer me je put vodio pored naselja Beit Hananija gdje su se vec mnogi bili zaustavili pored plastenika jagoda (ima i jedan blog koji je citav bio jagode). Neki su sami brali iz gredica koje su vec poceli prekrivati pripremajuci ih za, ipak, malo hladniju noc, a ja sam kupio dovoljno da smo imali sinoc za zakusku i jutros za vocni zajutrak. "Mojim" jagodama sam dodao jabuke, kaki jabuke i grejp, a Vesna je istrcala do susjeda koji ima pasifloru s koje plodovi padaju u travu! Na zalost Feby (jos uvijek) nema prijedlog koje vino popiti uz voce, pa smo ostali na kavi!

- 10:22 - Komentari (24) - Isprintaj - #

19.01.2007., petak

... plivati (ipak)!

Vesna je rekla da sam prevrsio mjeru s memoarima iz bolesnicke sobe i ja ovdje izjavljujem da prestajem, a knjiga o tome nikad nece ugledati svjetlo dana. Ali dobra vijest je (a mozda je i ona prva dobra) da je dilema odagnata. Odluceno je da se pliva i vec sam bio u Zihron Jaakovu, bacio pogled na bazen u vrijeme kad nema guzve i otplivao moja dva kilometra. I ne treba brinuti da ce mi biti dosadno, jer odmah sam si nasao drustvo s kojim cu plivati ova dva, tri mjeseca dok u Cezareji na naprave novi krov koji ce, uvjeravaju nas, biti ovakav!

- 16:09 - Komentari (9) - Isprintaj - #

Kad nema Braca!

Ako živite pod Biokovom i pred očima su vam po čitav dan Hvar i Brac, onda ste za sigurno navikli na sasvim poseban zalazak sunca. Radi toga evo da se naviknete, ako ste naumili u moje krajeve! (slika se moze i povecati - klik) Objavljeno i ovdje!

- 08:32 - Komentari (9) - Isprintaj - #

18.01.2007., četvrtak

Price iz bolesnicke sobe Sazetak osmi Vitalija nisam fotografirao, jer je stigao nocu i vec nakon jutarnjeg lijecnickog obilaska su ga premjestili u sobu s monitorima. Doveli su ga u jadnom stanju i cijelu noc je jaukao zazivajuci Svevisnjega. Oko 5 sati sam ga cuo kako se premjesta na krevetu i ustaje. Lezeci na ledjima okrenuo sam glavu prema njemu i vidio kako se pomice pridrzavajuci se kreveta, a onda je odjednom sjeo na sjedalicu koja se je nalazila uza zid. Poceo se je grciti i cinilo mi se da ce povracati. Pritisnio sam zvonce za pomoc, skocio s kreveta i potrcao u kupatilo po plasticnu posudu. Pruzio sam mu je, ali je on vec povracao po podu. Uletila je sestra i pocela brinuti o Vitaliju. Izasao sam u hodnik da ne bih smetao; ta to je ionako vrijeme za moju prvu jutarnju (i jedinu) crnu kavu. Dugo sam sjedio sam slusajuci pregled dnevnog tiska. Stigao je i dezurni lijecnik da Vitaliju usprica injekciju protiv bolova. Dosla je i cistacica, pocistila nered kojega je Vitalij napravio i pocela sredjivati prostor u kojemu sam sjedio. Opet sam smetao, pa sam se vratio u sobu. Vitalij je mirno spavao lezeci na lijevom boku pokriven bolnickim prekrivacem i, nisam mogao vjerovati, mojim novim, tamnoplavim kucnim ogrtacem kojega mi je Vesna kupila i pripremila za bolnicu. Neseretni Vitalij je prije nego li ce zaspati, osjetivsi da ga zebe, uspio dohvatiti ono sta mu je bilo ruci najblize i dobro se umotati! Tek kada sam se vracao s dorucka zamolio sam od dezurnih da donesu jos jedan prekrivac – ipak je je taj modri ogrtac Vesna kupila meni!

- 01:47 - Komentari (5) - Isprintaj - #

17.01.2007., srijeda

Plivati ili ne plivati ...

Krenuo sam jutros od kuce naoruzan zeljom za plivanjem. Bazen me je docekao "gologlav"; neke preinake ce na njemu praviti do prvog travnja, a do tada plivati ili ne plivati ... ?

- 21:41 - Komentari (3) - Isprintaj - #

Price iz bolesnicke sobe Sazetak sedmi Ezra je u moju sobu stigao ravno iz Karkura, mjestasca pored Pardes Hane. Tamo on ima stan na cetvrtom katu jedne od rijetkih visekatnica u mjestu. Zgrada nema lifta, pa on vec duze vremena tesko ide uza stepenice. Smeta mu lijeva noga, koja kao da je oduzeta. Smeta ga i visoki secer, a evo od kako je stigao u bolnicu ima i vrtoglavice, valjda od secera. Sve je on to u jednom dahu ispricao svakome tko ga je bio zeljan slusati. Za cas je upamtio imena svih medicinskih sestara i zvao ih cim bi osjetio da je koja u blizini. Koristio je i zvonce iznad kreveta, ali lakse mu je bilo glasno zvati, kao da se ustrucavao koristiti suvremene blagodati! Od svake je molio nesto drugo, a nije mu umakla ni fizioterapistica koja je odmah unijela u sobu nekakvu visoku fotolju kako bi uz njenu pomoc nesto radila s njime. Upozorio ju je da pripazi na veliku posudu sa ogromnim buketom ruza kojeg mu je netko bio donio. Namjestila je klimavu posudu u ugao, primakla do nje onu fotelju i onda ju je netko pozvao. Otisla je i vise se nije vratila. Fotelja je ostala. Ezru je citav prvi dan mucio jos jedan problem. Nije niti pio niti jeo da ne bi morao u WC. Trpio je cijeli dan i negdje kasno poslije podne je "otkrio tajnu" jednoj od sestara koja mu je objasnila da to nije nikakav problem i donijela mu je "gusku" koju je odmah napunio. E, sad je to trebao prazniti i njegovi pozivi su postali jos ucestaliji. Ali Ezra jos uvijek nista nije jeo. Kada je medicinska sestra nekako otkrila i tu tajnu objasnila mu je da postoje kolica na kojima ce ona njega odvesti u WC i cekati da joj javi kad bude gotov. Receno, ucinjeno i Ezra je ubrzo bio na kolicima na kojima je na veliko iznenadjene otkrio rupu kroz koju ce direktno obaviti svoju nuzdu. Nije krio veselje dok ga je sestra kotrljala na kolicima pored one fotelje van iz sobe u kojoj je konacno zavladao mir. No, koliko se moze sjediti u WC-eu, a i dosadno je tamo kad je covjek sam. Zvonce je ubrzo zazvonilo i Ezra je bio na putu u svoj krevet drzeci lijevu nogu ispruzenu naprijed. Dok ga je sestra gurala vec je prigovarao protiv fizioterapeistice koja je ostavila tamo u prolazu do njegovog kreveta onu fotelju. Sestra je zaustavila kolica i otisla malo pomjeriti tu fotelju kako bi lakse uvukla kolica do mjesta odakle ce Ezra moci lakse na krevet. Pri tom joj je Ezra rekao da pazi na njegovo cvijece. Ali, avaj; cim se je fotelja pomakla i posuda sa cvijecem se je mrdnula, zaigrala na mjestu i prevrnula se. Prekrasne ruze su bile na podu, a pet, sest litara vode je napravilo pozamasnu lokvu. Ezra nije dizao glas, ali je govorio s puno prijekora kako je on nju upozorio, a da ona nije pazila. Sestra je odgovorila kako nista nije napravila namjerno i pocela sredjivati nered, ali Ezra nije prestajao s osudama, kao da je htio da sestra prizna svoj grijeh i namjeru. No, ona je opet uporno tvrdila kako se sve zbilo slucajno. Prepirka se je nastavila i nakon sto je Ezra vec sjedio na krevetu, a meni se cinilo kao da tome nece biti kraja. Ustao sam do pulta na hodniku gdje sam glavnoj sestri rekao o cemu se radi i da pozove sirotu sestru, jer da ima telefonski poziv. Cekao sam pred vratima dok je sestra napustala Ezru, a on dobacio za njom kao malo dijete: "Sta ce mi vise to cvijece, kad si sve unistila, iznesi ga vani i baci!" Za cas stigla je druga medicinska sestra koja se pobrinula da smiri Ezru, a i cistacica je odmah dosla, pobrisala pod i izvrsila Ezrin nalog – prelijepe ruze su od tada krasile hodnik!

- 14:46 - Komentari (5) - Isprintaj - #

Price iz bolesnicke sobe Sazetak sesti Ni Arapi koji zive u Izraelu nisu postedjeni od boljki. Ahmed je lezao u sobi s monitorom, pa su I posjetioci iz Baka el Garbija dolazili na kratko, tek reda radi, da selo zna das u bili! A poziranju se pridruzio i njihov sumjestanin koji je upravo zavrsio posao u operacijskoj sali!

- 01:56 - Komentari (7) - Isprintaj - #

16.01.2007., utorak

Svi u prirodu

Topli sijecanj i medvjede drzi budnima, pa se jos nisu povukli u svoje brloge. Tako smo se i mi uputili u Modiinsku sumu, negdje na pola puta izmedju Tel Aviva i Jeruzalema. Staze su bile suhe, tek tu i tamo malo blata i po koja lokva, toliko da me podsjeti kako sam do prije neki dan sve vidio duplo. Sunce je izmamilo i bicikliste! Radoznalost nas je priblizila kosnicama i, gle, ni pcele ne spavaju, a k starome eukaliptusu nas je privuklo zujanje radilica koje se ne obaziru na kalendar!

- 21:33 - Komentari (5) - Isprintaj - #

Price iz bolesnicke sobe Sazetak peti Dr. Kovac je vrlo cijenjeni specijalist neurolog. U svojoj ordinaciji u novom zdanju bolnice "Hillel Jaffe" napravio mi je EMG REPETITIVE STIMULATION test i bilo je zadovoljstvo dobiti sva objasnjenja na materinjem jeziku, a i popricati o zajednickim prijateljima. Dok mi je pustao strujne udare u prste i podlakticu, te sve biljezio na racunaru, trudio se je vrli lijecnik objasniti mi ama bas sve u vezi funkcioniranja tananog sistema prenosa komande sa zavrsetka zivca na pocetak misica, ali tko sam ja da bih u nekoliko minuta shvatio ono do cega je on stigao u desetak godinama ucenja i jos toliko prakse?! S punim povjerenjem sam se prepustio i njemu i njegovim kolegama, a rezultati pokazuju da sam bio u pravu. Iz postovanja prema trudu Dr. Kovaca, potrazio sam shemu tog sistema, koji je kod mene na srecu neostecen i reagira ovako!

- 15:32 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Price iz bolesnicke sobe Sazetak cetvrti Emanuela su jedno jutro dovela dva vojnika s crvenim kapama zataknutim ispod epoleta na ramenu (padobranci). Hodao je samostalno, ali je djelovao potpuno izgubljen, pa su ga vojnici pridrzavali sa strana. Sa svojih 190 cm visine i 120 kilograma odmah je privukao moju paznju – taj bi igrao u mojoj ekipi (mislim na ragbi igru). Polegli su ga u krevet u hodniku i tu je prospavao 24 sata, onako u jednodjelnom zimskom radnom vojnickom kombinezonu i sa visokim smedjim cipelama na nogama. Nekoliko sam puta prolazio pored njega, ali on se nije micao. Lezao je na lijevom boku sa dlanom ispod glave i jednolicno tiho disao. Sutradan sam ga zatekao za doruckom. Pricao je kako su ga za vrijeme zanimanja na terenu pored baze u Beit Litu njegovi vojnici (jer on je zapovjednik jedinice u cinu kapetana) dosli pozvati na obrok. On je jednostavno sjedio na zemlji i nije odgovarao. Vec tada je bio bez naocala. Podigli su ga i rekli da ode oprati ruke. Krenuo je prema kanti za otpatke i poceo prebirati smece. Pitali su ga da sta radi. Odgovorio je da pere ruke. Vojnici su shvatili da nesto s njim nije u redu, stupili su u vezu s komandom i dobili nalog da ga odvedu u bolnicu. Dio vojnika su po terenu trazili njegova stvari. Nasli su jedino mobitel, od naocala nije bilo traga! Emanuel je tesko govorio, jer muca od kada je poceo govoriti, prije dvadeset i nesto godina tamo negdje gdje Kazahstan i Rusija granice sa Kinom. Prije osam godina je s roditeljima uselio u Izrael. Nastanili su se u Bat Jamu, gradu juzno od Tel Aviva, ali on vec dvije godine zivi sam u malom stancicu u Givatajimu. Upisao je studij grafike i upravo zavrsava film kojega ce prezentirati kao seminarski rad. Njegovo mucanje kao da se je smirilo kad je poceo opisivati o cemu je njegov film i na koji nacin je kombinirao fotografije i kratke filmove s grafickim radovima. Pustio sam ga da dugo govori ne prekidajuci ga, iako sam malo razumio od struke o kojoj je on odusevljeno pricao. Kada sam sa otpusnim pismom napustao odjel, usao sam u njegovu sobu, gdje je konacno dobio krevet koji se u medjuvremenu za njega ispraznio, i zazelio mu puno zdravlja i srece. Ispratio me je pogledom koji je odavao da, iako me je prepoznao, nije siguran kako ja bas izgledam – jos uvijek su trazili njegove naocale po pjesku i travi!

- 10:45 - Komentari (9) - Isprintaj - #

15.01.2007., ponedjeljak

MEME

"Kud Rimljanka okom ja skokom", pa kako je napisala da palicu prebacuje Borutu i Vesni, evo pet stvari koje ne znate o nama (kratko i jasno): 1. Kad je Borut bio u vojsci (ondasnja JNA) u kasarni "Marsal Tito", bjezao je, presvlacio se u gradjansko odjelo i putovao Vesni u Ljubljanu! 2. Prvo ljeto kad je shvatio da ce ostatak zivota provesti zajedno, Borut je donosio kuci kamenice koje je sam lovio, jer Vesna obozava skoljke! 3. Vesna je alergicna na cvjetni pelud, ali je pratila Boruta na njegovim planinarenjima i patila, patila, patila! 4. Borut je volio ici u kazaliste na opere, Vesna bi se u lozi uz njega dosadjivala; Vesna je volila balet, Borut bi se borio da ne zaspi! 5. Vesna voli kuhati i jesti za uredjenim stolom, Borut bi najradje izvadio iz hladnjaka i pojeo s nogu! A kome bih ja sada "uvalio", ako ne mojim Makaranima: 1. Vice, 2. Blogamimoga, 3. Tko sam ja uopce, 4. Cepo, 5. Tamburovic, Pa sta ispadne! Naprid Makarani!!!

- 20:55 - Komentari (21) - Isprintaj - #

Price iz bolesnicke sobe Sazetak treci Na odjelu nas je bio oko tridesetak, a od toga smo cetvero, petero bili pokretni. Stanje se svakodnevno mijenjalo, a bilo je i dana kada su se ubacivali dodatni kreveti u hodniku, dok se ne isprazni lezaj u nekoj od soba! Dvije sredisnje sobe namijenjene su najtezim bolesnicima koji su prikljuceni na monitore postavljene uz pult preko puta tih soba. S druge strane pulta je dezurna medicinska ekipa koja broji od 4 osobe nocu do 10-tak danju. U produzetku pulta su dvije VIP sobe za one koji zasluzuju poseban tretman ili zbog drustvenog ugleda ili zbog novca kojim si to mogu kupiti. I na kraju (bolje reci na pocetku) pored samog ulaza na odjel je prosireni dio sa nekoliko stolova za koje smo mi pokretni tri puta dnevno sjedali i dobijali obroke. To je bilo i mjesto na kojemu smo se mogli "odmoriti" od atmosfere u bolesnickoj sobi, primiti goste ili jednostavno sjediti pored prozora koji se ne da otvoriti i buljiti u dimnjake termoelektrane iza kojih je nepregledno more! Vec prvu vecer sam tamo susreo zanimljivog gospodina s kojim sam se zadrzao u razgovoru i nakon sto smo zavrsili s jelom. Osim krutog drzanja desne ruke nikakvog vanjskog znaka neke bolesti nije bilo na njemu, a vrlo sam se iznenadio kad mi je rekao da je u dobrim sedamdesetim godinama zivota. Mose Fefer se zove, rekao je, ali je odmah dodao da je morao mijenjati prezime kad je stigao u Izrael, jer ono pod kojim se je rodio, Pfefer, je tesko interpretirati na Ivritu, jer bi se pisalo otprilike kao Pppr, a bez tockica ispod slova nitko ga ne bi znao izgovoriti! Nije se Mose zalio na svoje stanje, jer je, kaze, prosao u zivotu puno teskih trenutaka i tada ga je sjecanje vratilo u vremena kada je s roditeljima uspio pobjeci iz Poljske u Ukrajinu pred nacistickim progonima. Skrasili su se u Galiciji u gradu Ternopil, podrucju koje je u burnoj prvoj polovini proslog stoljeca cesto mijenjalo vladare. U gradu su trecinu stanovnistva cinili Zidovi sve dok Njemci nisu osvojili Ukrajinu i poceli puniti vlakove prema koncentracionim logorima. Mali Mose je s ocem opet bio u bijegu da bi na kraju stigli u Kopychyntsi, mjesto u kojem su se skupljale tisuce bjegunaca pod obecanjima Njemaca da im se nista nece dogoditi. Kada je poceo pogrom sakrili su se u nekakvu rupu u zidu i danima cekali ne izlazeci od straha. Pricao je o epidemijama tifusa koje su slijedile i velikim hladnocama, o bijegu Njemaca pred Rusima i njihovom oslobodjenju! A onda smo promijenili temu, jer je spomenuo Tita i borbe na Balkanu. Pricali smo o poslijeratnom razdoblju, sukobima kapitalizma i socijalizma, spekulacijama o Titovom porijeklu, a "slucajni" prolaznici koji su vec davno zavrsili posjete po sobama sjedali su pored naseg stola i sa zanimanjem slusali, kako je Vesna rekla, "povjest". Tako smo mi ponavljali iz dana u dan, od dorucka do rucka, od rucka do vecere, sve dok mu posljednjeg dana mog boravka u bolnici nisu dosle u posjetu dvije mlade zene. Susjede na poslu u Hederi, rekle su, a ja otkrio da Mose ima malu prodavaonicu slatkisa i bezalkoholnih pica u neposrednoj blizini banke u kojoj ja radim. Tako su nase teme postale sasvim svakidasnje i o lokalnim problemima!

- 12:32 - Komentari (13) - Isprintaj - #

Price iz bolesnicke sobe Sazetak drugi Medju prvima koji su me posjetili u bolnici bili su Lital i Bartul. Dok su tiho ulazili u sobu lezao sam potpuno ispruzen na ledjima, zatvorenih ociju i slusao muziku sa MP3. Jedna slusalica mi je bila u lijevom uhu, a druga ispod brade, kao mikrofon. Lijevom rukom drzao sam mobitel. Bartul se priblizio, nagnuo nad mene i sapnuo: "Tata!". Otvorio sam na pola lijevo oko, potrazio ga i poceo lagano, jedva razgovjetno, govoriti: "Ooo! Evo, lijevo oko mogu otvoriti, prstima lijeve ruke (ucinih prstima nekoliko pokreta gore dolje) i prstima lijeve noge (pomaknuh ispod pokrivaca lijevo stopalo) mogu micati…" Primjetio sam kako se Bartulove zjenice sire i zamagljuju suzama pa sam nastavio: "… a desnom rukom te mogu zgrabiti!", te sunuh rukom prema njegovim slabinama da je od stiska jauknuo!

- 06:49 - Komentari (10) - Isprintaj - #

13.01.2007., subota

Price iz bolesnicke sobe Sazetak prvi Na hitnom prijemu bolnice "Hillel Jaffe" u Hederi sve je bilo spremno za moj dolazak. Dok je Vesna sredjivala papirnate formalnosti, s gornjih katova se je sjurio Dr. Max da me obodri, a i da bi upozorio osoblje "Hitne" kako mi trebaju pruziti vise od obicnog tretmana! Odmah su mi izmjerili krvni pritisak, napravili EKG, a Dr. Oskar je sjeo pored mene i ugradio mi one naprave kroz koje ce mi moci uzimati krv i davati infuzije. Vesna je s uzitkom gledala kako se vremesni gospodin igra mojim zilama, prisjecajuci se kolike je muke ona onomad mucila dok su joj "kopali" po ruci trazeci kako bi joj u krvotok unijeti lijek za lijekom. Onda su pozvali momka s kolicima koji me je provozao amo tamo po bolnici na CT i R snimanje, a onda me je ostavio ispred oftalmoloske ambulante gdje sam proveo nekoliko sati na detaljnim pretragama. Evo me pred Hessovom mrezom po kojoj sam, micuci samo bolne oci, zelenim svjetlom koje sam drzao u ruci trazio crvenu tocku koja je bjezala po ploci! Vrijeme je vec bilo poodmaklo, pa su mi donijeli rucak. Pojeo sam kao da tri dana nisam jeo! Onda su mi rekli da je sve spremno na Neurologiji i da mogu na odjel. Stavili su mi crvenu narukvicu kao upozorenje medicinskom osoblju da sam alergican na ljekove (ostali pacijenti dobijaju bijelu narukvicu) i upozorili da samo to nije dovoljno, nego da trebam svaki put kad mi daju ljekove napomenuti na sta sam sve alergican. Onako usput su mi rekli da jos nisu imali pacijenta koji je alergican na Acamol, Optalgin i Tramadex (to je kao Andol, Acisal i Plivadon), pa da bi to moglo pricinjavati poteskoce u lijecenju. Stigli smo na odjel gdje su mi pokazali sobu, a kad su vidjeli crvenu narukvicu uslijedila su brojna pitanja i reakcija da bi trebalo pojacati nocnu dezurnu ekipu kad imaju ovakvoga pacijenta. Vesna mi je pomogla oko presvlacenja i spremanja stvari po ormaricu, te, i ona vec umorna, otisla kuci na pocinak. Sklupcao sam se na mome krevetu i promatrao jednim okom zutu zagonetnu plocicu na krevetu pored mojih nogu. Kasnije, s poboljsanjem vida, sam otkrio da sam spavao na krevetu kojega je 2000-te godine poklonila bolnici izvjesna Rifka Minc u znak sjecanja na preminule clanove njene obitelji. Hvala, Rifka! Dolazili su jedan po jedan lijecnici i medicinske sestre i svak me ponaosob ispitivao sta mi se je i kako dogodilo, ali crvena ih je narukvica posebno zaokupljala i brinula. Konacno sam utonuo u san iz kojega se trgoh tek kad su se mijenjale dezurne ekipe. Novopridosli su s nevjericom gledali na moj karton negodujuci da sta mi uopce mogu davati ako budem imao bolove! Smirise se tek kad sam se pomaknuo i sjeo na krevet, jer su do tada mislili da sam i nepomican, pa da ce trebati brinuti i o mojih devedesetak kilograma! Prodje prvi dan!

- 13:57 - Komentari (13) - Isprintaj - #

12.01.2007., petak

Doma

Evo me pod budnim okom ukucana (klinac! ovaj u bijelom spava k'o zaklan) kako prozivljavam "Price iz bolesnicke sobe". Mozda sazetke uskoro objelodanim?! Ovdje!

- 09:46 - Komentari (12) - Isprintaj - #

11.01.2007., četvrtak

H v a l a

Evo me konacno kuci ziv i zdrav. Hvala svima koji su navracali ovamo, zanimali se kako sam i slali dobre vibracije (pisane i nepisane) uz ciju pomoc i, dakako, brigu medicinskog osoblja, sam brzo spojio odvojene slike mojih ociju, koja su od cetvrtka vodila svako svoju odvojenu politiku! Ne smijem se previse zamarati, pa cu o pricama iz bolnice drugom zgodom, a odgadjam i posjet blogovima koje rado citam. Jos jednom: H V A L A!!!

- 15:32 - Komentari (17) - Isprintaj - #

05.01.2007., petak

Gripa (?)

Jucer (a ni prekjucer) se nisam osjecao bas najbolje. Sinoc sam kliznio iz sluzbe ranije. Proglasili smo G. sobu karantenom. Vesna mi je izmjerila temperaturu (38,8) i pripremila sve potrebno, a prikljucila se je i "ekipa prve pomoci". Spavao sam relativno dobro. Vesna mi je napravila caj i otisla u Nataniju obaviti neke svoje pretrage. Ja sam ustao (uf, koja glavobolja) do kompjutora samo objaviti svijetu zasto me nece biti koji dan, jer, eto,vec se preznojavam, a i skiljim na jedno oko da bih dobro vidio. Mjesto mi je u krevetu! Gripa (?)

- 07:47 - Komentari (72) - Isprintaj - #

01.01.2007., ponedjeljak

Nova godina i kako sam je docekao

Negdje sam vec spomenuo da me je Vesna sinoc odvela na jogu! Tamo me slomilo, jer gibak nisam nikad bio, a s godinama tu osobinu sve vise gubim. Kad sam se vratio kuci, na brzinu sam pojeo veceru i umoran otisao na pocinak. Ne da bih se odmorio za nocnu zabavu, nego za danasnji rad. I tako su me ponoc i prelazak iz 2006-te u 2007-mu zatekli u snovima kojih se niti ne sjecam. Sjecam se jedino ustajanja u 5,30 kao i svako drugo jutro, izlaska na ulicu, palmine krosnje koju je obasjala prva sunceva zraka, dok joj je deblo jos uvijek bilo mokro od kise sto je upravo bila prestala, i jednog duuuuuuuuugackog radnog dana koji je tek malo prije zavrsio!

- 20:33 - Komentari (31) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje.