borut
29.01.2007., ponedjeljak
Tigrovi iz Osejave
Cita Vesna kometare na jucerasnji post i priziva u sjecanje nas slucajni susret s Ivom i Bilim, negdje u Sloveniji, nase zajednicko blagovanje i njihov kratki, ali uljudni, spoj s kondukterom, te prisilno napustanje vlaka u Zidanom Mostu. Cita Vesna "uputstva za putovanje bez karte" iz Makarske kronike od 31. listopada 2006. godine, a ja se prisjecam kojim taktikama je sve pribjegavao Tigar iz Osejave,(Fotografija posudjenja od Vice)  vjecni putnik bez karte, cije price obiluju detaljima, a poraz prima sportski, ustaje i nastavlja. Jedna takva prica seze u vrijeme kada je zadarski "Autotransport" imao u Dubrovniku svoju podruznicu koja se sastojala od jednoga autobusa kojim su upravljali Ivan i Mate po svom nahodjenju i tocno utvrdjenom voznom redu svake noci po jednom iz Dubrovnika u Zadar i natrag. Placati se za voznju Ivanu i Mati moralo, a kartu su izdavali samo na poseban zahtjev. I tako je nas Tigar iz Osejave usao u Splitu i zavalio se u tzv. "avionsko sjediste", kakvima se ponosilo zadarsko poduzece, ne bi li odglumio umornog zaspalog putnika koji ce za svoju voznju ipak platiti pred kraj putovanja. No, Mate je bio uporan i uspio "probuditi" Tigra vec na prilazu Ruskamenu gdje je bilo obavezno stajanje radi odmora vozaca! Mate je trazio novac, a Tigar se kao pribrao, pruzio Mati ruku i cestitao mu govoreci otprilike: "Vidite druze (u ta vremena smo svi bili drugovi), ja nikad ne placam kartu, uvijek se vozim besplatno i Vi ste prva osoba koje me je otkrila! Ja Vam odajem priznanje i cestitam! Neka nam bude sretan nastavak putovanja!" No Mate ne bi bio Mate, da je pao na osjecaj i Tigar je ostao u Ruskamenu gledajuci kako se autobus udaljava prema Makarskoj! |
