drago boric

petak, 30.12.2005.

Dr Marko Vesovic-SMRT JE MAJSTOR IZ SRBIJE JE LI ISLAM ISTA PORASTAO? "Je li to stan Marka Vesovica?"-kaze zenski glas,silno ljubazan,po kome smjesta zamislih uscuvano celjadence sa jedrim noznim listovima i sa sisama na gotovs. "Zavisi",rekoh. "A od cega to,zavisi,smije li se znati?"-upita me,najednom strogo,cak i isljednicki osorno,stoga licnom opisu neznanke dodadoh i brkove. "Jeste li citali LJUDE SA CETIRI PRSTA?" "Pa nego.Sta mislite da sam primitivka.Ja imam 600 naslova u svojoj biblioteci". "Krasno.A znate li da su,kad je umro Miodrag Bulatovic,njegovi junaci iskocili iz korica njegovog romana,i pretvorili se u ljude sa tri prsta?Poznacete ih lako:dolje oficirska cizma,gore seljacka subara,kama im se po kaldrmi vuce.Sto znaci,ako ste,gospodjo,nedajboze cetnik,ili njihov ljubitelj,onda ovo nije stan Marka Vesovica". "Aha,to ste,znaci,vi!E,pa ovako:zvao te Izetbegovic u dzamiju da te prevede na islam". "Salite se.Pa svak zna da sam neprevodiv,isto ko GORSKI VIJENAC". "Ma ti si dupe moje,znas.Sitan izdajnicic,to si ti". "Bogumi,nijesam ja no su me nagovorili". "A ko to,pizdo?" "Prvi-moj djed Simeun Pavlov.Iz groba me nagovorio!Njega krivite.I on se bavio izdajnickom djelatnoscu kad su,za vrijeme prve Jugoslavije,u mome kraju potamanili 600 Muslimana.Umjesto da nabere sto vise"turskijeh"glava,sto je tih dana bila sveta duznost svakog cestitog pravoslavca,moj Sico je ispod gomile leseva vadio nedoklane"Turke"i skrivao ih u svojoj stali,dok nije kijamet prosao.A kud ce kruska no pod krusku?" "Ma gnjida si i ti i ta balega od tvoga djeda". "Slusajte me,gospo.Nemam cast poznavati vas,sto je za istinsko zaljenje,no ipak se nadam da od mene nece biti suvise drsko ako se usudim da vas zamolim za uslugu:budite ljubazni pa se mom djedu Simeunu izvolite skinuti s kurca". I spustih slusalicu."Zvao te Alija u dzamiju",promrmljah,s gadjenjem:ta srpska profuknjaca pojma nema da sam,kad bijah dijete od po litre,dobijao krila vec i na sam pomen dzamije! Boze,kako su Srbi postali PRAVOLINIJSKI NAROD.Nije nimalo slucajno sto su danas sredisnji simbol njihove kulture postale gusle,taj instrument s jednom strunom!Kako ne polude od Jednog i Jedinog kojim im vec dvije godine vozdovi pune glavu sa televizije,radija,iz novina,iza mikrofona?... SVAKI VECI OD NIKOLE BLEJANJE IZ POZE MUDRACA Svoje bivse ucenike i studente u ovom ratu sam vidjao kudikamo cesce nego prije sestog aprila.Nicali su i gdje ih nisam posijao.Vodeci me k sebi na kafu,krijumcarili su me najtajnijim stazama,kao da sam vreca najzucega hercegovackog duvana.Jer"mogli bi vas ubiti oni manijaci s brda,profesore,pa sta cemo onda reci kuci?"-segaci se Zoka,a nazuo crne naocare i bijelo odijelo,pa dosao kao zigolo koji se izdaje za kolumbijskog ministra poljoprivrede! "Ali,profesore,sad se pokazalo da su nam Leovac i Koljevic na svojim casovima pricali gole lazi",cesto mi kazu negdasnji moji studenti. "A Vojo Maksimovic?Sta s njime?Primjetio sam da tog focanskog duduk-efendiju vazda nekako zaboravljate da stavite na spisak svojih razocarenja!?" "Ma pustite to govedo,profesore.Svi smo mi,i prije rata,odlicno znali kakva je to mrcina.Od njega se nicemu boljem nismo ni mogli nadati.Ali Nikola,profesore!Nikola nam ne ide u glavu.Vidite li sta taj danas prica?" "Sta?" "Zar ga ne gledate preko Srne?" "Jesam,isprva.Ali sam brzo taj obicaj zabatalio.Jer za ono,sto Nikola danas govori,ne treba pameti ni koliko je potrebno maticaru.To i nije ljudski govor,nego papkarsko prezivanje.I,ne znam jeste li opazili:dok odvaljuje teske budalestine,s lica mu ne silazi onaj izraz sveznalice s kojom vam je u ucionici objasnjavao Eliota!To je zabavno.To blejanje iz poze mudraca". "Blejanje bismo mu nekako i oprostili.Ali Nikoline lazi,profesore!Vidite li vi koliko ima otrova u njegovim lazima?" "Ma jok.Nidzo ne laze!NEGO-NE MOZE DA PODNESE GOLU ISTINU,PA JOJ OBLACI SRPSKU NACIONALNU NOSNJU.VJERUJE DA JOJ TAJ KOSTIM NAJLJEPSE STOJI.Ne znam,obraza mi,cemu se cudite?Paljani su,danas,sve posrbili.Cak i Boga.NA GRBAVICI,DANAS,PADA SRPSKI NARODNI SNEG!"

četvrtak, 29.12.2005.

Gojko Beric SRBIJA OD STIDA Sudeci prema emocijama obicnih ljudi,stravicni video-snimak ubistva sestorice neduznih mladica iz Srebrenice izazvao je veci sok od bilo kojeg do sada poznatog svjedocanstva o zlocinu koji se prije deset godina dogodio u tom bosanskom gradicu.Filmski redatelj Vlatko Filipovic smatra da je to zato sto smo ovog puta prvi put vidjeli"cisti zlocin",ogoljen do svoje sustine i lisen bilo kakvog komentara ili filmske simbolike. Mladici zarobljeni u Srebrenici ubijeni su hladnokrvno i kukavicki.Ruke su im bile vezane na ledja,s ledja su ubice i pucale na njih.Cetvorica od njih jos nisu imala ni 17 godina.Kamera je zabiljezila samrtni strah na njihovim licima,trenutke njihove mucenicke smrti i,konacno,pad njihovih tijela na bosansku zemlju. Da li se Srbija zastidjela gledajuci snimku njihove egzekucije?Nema dokaza da je naciju obuzeo stid,a mala je i nada da bi se to u bliskoj buducnosti moglo desiti.Iako je u svijetu izazvao sok,snimak je u beogradskim medijima dobio skroman publicitet i,osim ponekog casnog izuzetka,tretiran je kao drugorazredna vijest.Televizija Srbije posvetila je tom zlocinu dvadesetak sekundi,uz manipulatorski komentar da ga je pocinila"paravojna jednica za koju se ne zna kome pripada".Sto je,naravno,notorna laz,jer je svima poznato da su"Skorpioni"bili u sastavu srbijanske policije. Gradic Sid u Sremu bio je leglo olosa koji je nosio uniforme ove zloglasne formacije.Jedan od egzekutora,Aleksandar Medic Boco uhapsen je medju prvima.Bijesan na novinare koji su dosli u Sid,covjek koji se predstavio kao"Srbin iz Bosne"rekao im je:"Nema tu sta da se pise.I da je ubio stotinu ljudi,Aca je moj komsija.Oni koji su Hagu prodali kasetu sitne su duse." Takvo je,nazalost,stanje svijesti i savjesti vecinske Srbije,koja u Radovanu Karadzicu i Ratku Mladicu i danas vidi heroje;Srbije ravnodusne prema zlocinima koje su pocinili njeni sinovi;Srbije nesposobne za stid i kajanje;Srbije neosjetljive na neizrecivi bol majke koja je na potresnom tv-snimku prepoznala svog najmladjeg sina.Te je veceri Nura Alispahic u svojoj izbjeglickoj sobici u Tuzli,nista ne sluteci,sjela da gleda"Dnevnik".Odjednom...uzas!Nura gleda kako krvnici ubijaju njenog sina Azmira,takoreci djecaka."Moze li iko razumjeti kako mi je tada bilo",kazuje Nura kroz plac. Stid je na sebe i ovog puta preuzela ona manjinska Srbija,koja je od nacionalisticke vecine svih ovih godina pljuvana i zigosana kao izdajnicka.Lider te gradjanske manjine je hrabra Natasa Kandic,osnivac i direktorica nevladine organizacije"Fond za humanitarno pravo".Ona je dosla u posjed jezivog video-zapisa i predala ga Haskom tribunalu.Dovoljno da ulaz u zgradu u kojoj se nalazi njen ured bude ispisan uvredljivim grafitima poput"Noz,zica,Srebrenica","Skorpioni srpski heroji"i"Turci i Zidovi napolje iz Srbije!" SNIMAK SUROVE,PACENICKE SMRTI SESTORICE BOSNJACKIH MLADICA NEDVOSMISLENI JE DOKAZ DA JE SRBIJA NAJDIREKTNIJE UCESTVOVALA U RATU PROTIV BOSNE I HERCEGOVINE I DA GENOCID NAD BOSNJACIMA NIJE BIO SAMO SREDSTVO,VEC I JEDAN OD CILJEVA TOG RATA.PRIZOR NJIHOVOG UMIRANJA PREDSTAVLJA UBITACNO SVJEDOCANSTVO O ZLOCINACKOJ POLITICI DRZAVE NA CIJEM JE CELU STAJAO SLOBODAN MILOSEVIC.NOVINARI KOJI SU VISE OD JEDNE DECENIJE VJERNO SLUZILI VLASTODRSCU SA DEDINJA,SADA UVJERAVAJU NACIJU DA JE SVA ZLODJELA POCINIO NJIHOV BIVSI GAZDA,SAM SA JOS SACICOM SRPSKIH BUDALA.A ISTINA JE POTPUNO SUPROTNA.SRBIJA JE ZA POTREBE SVOJE DRZAVNE POLITIKE REGRUTOVALA NA HILJADE I HILJADE OKORJELIH UBICA. MILOSEVIC JE IMAO MASOVNU PODRSKU SRPSKOG NARODA,SRPSKE INTELIGENCIJE,SRPSKIH MEDIJA I SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE.ONA JE BILA DUHOVNI POKROVITELJ MNOGOBROJNIH ZLOCINA,PA I OVOG CIJI JE SNIMAK OBISAO SVIJET I NA KOJEM SE VIDI KAKO JEROMONAH GAVRILO BLAGOSILJA PRIPADNIKE"SKORPIONA"UOCI NJIHOVOG KOLJACKOG POHODA U BOSNU.SVESTENIKU GAVRILU I NJEMU SLICNIM PRIJE JE MJESTO U HAGU NEGO ZA CRKVENIM OLTAROM. Nazalost,Beograd je jos jednom zatvorio oci nad genocidom u Srebrenici.Ni pomenuti snimak nije bio dovoljan poslanicima Skupstine Srbije da usvoje deklaraciju kojom bi se osudio ovaj genocid i masakr.Razisli su se oko teksta deklaracije,pa je tako izostala svaka osuda najveceg zlocina koji se u Evropi dogodio nakon Drugog svjetskog rata. ALI STA GOD POLITICKA I INTELEKTUALNA ELITA DANASNJE SRBIJE O TOME MISLILA,SREBRENICA OSTAJE ZIG TESKE SRAMOTE SA KOJOM CE SRPSKI NAROD MORATI ZIVJETI,KAO STO SU HOLOKAUST I AUSVIC SRAMOTA SA KOJOM NIJEMCI ZIVE VEC SEZDESET GODINA.

Francis Boyle Advokat Frensis Bojl(Francis Boyle),koji zastupa tuzbu Bosne i Hercegovine protiv Srbije i Crne Gore pred Medjunarodnim sudom pravde,smatra znacajnim za ovaj proces cinjenicu da je Savjet ministara Drzavne zajednice osudio zlocin pocinjen u Srebrenici. "Ovim priznanjem tuzba Bosne i Hercegovine protiv Srbije i Crne Gore za agresiju i genocid je okoncana,samo treba sacekati rociste",navodi se u saopcenju Udruzenja gradjana"Majke Srebrenice i Podrinja",koje prenosi stav advokata i tvorca tuzbe.

HASAN NUHANOVIC-SREBRENICKI WIESENTHAL(2) AKO I UMREM MOJA CE KNJIGA SVJEDOCITI PROTIV NJIH(2) Za Holandiju je prilicno iznenadjujuce da ste,nakon raporta NIOD-a,pa velike Parlamentarne ankete u kojoj su svi ucesnici zbivanja u Srebrenici ispitani,ponovo dobili priliku vratiti Srebrenicu u holandsku sudnicu,kroz gradjansku parnicu.Kako ste uspjeli? -Bili smo ustrajni.Poceli smo s pismom u kojem se trazi priznanje krivice i odgovornosti jednako prema UN-u i prema Vladi Holandije.Onda je uslijedila procedura.Bili smo prvo odbijeni,a potom, nakon zalbe,nakon pola godine Vijece je ponovo zasjedalo i zakazalo ovo rociste na kojem smo danas.Sudu je bukvalno naredjeno da ovo uradi.Mi smo uspjeli doci do sudjenja zato jer"Mostarska grupa" Srebrenicana(nazvana zbog mostarskog advokata)trazi vansudsku nagodbu,tacnije dvije milijarde eura u vidu odstete.Mislim da je to jedan od razloga da njima saslusanje jos nije ni odredjeno.Mi smo ustrajni u trazenju istine,a nakon toga,kada se sudski utvrdi krivica,a koja moze podrazumijevati i kompenzaciju,trazit cemo i odstetu.Ne postoji slucaj ovakve vrste a da se nije trazila odsteta.Uzmite samo 11.septembar u Americi i tamosnje zrtve.Izvinjenje necemo prihvatiti.Imali su 10 godina da se izvine i nisu.Zasto to nisu odmah ucinili nakon zlocina!?Slicnim mi izgleda i dolazak predsjednika Srbije Borisa Tadica u Potocare 11.jula.Sta ce on tamo?Mi smo u sporu s njegovom drzavom pred Medjunarodnim sudom u Den Haagu i njegovo prisustvo u Srebrenici je suvisno. Jesi li optimist nakon posljednjeg saslusanja 30.juna? -Da nisam ubijedjen i da sumnjam ne bi ugradio 10 godina u sve ovo.Godinama sam u ovome,ali polako gubim i snagu i motivaciju.Nisam vise covjek od prije par godina.Mozda je prednost sto sam kompresovao veliko znanje o tome i zato sam napisao knjigu u koju sam ugradio tri godine danonocnog rada.Ona ce na bosanskom izaci u izdanju"BZK Preporod".SUTRA DA POGINEM ILI UMREM TA KNJIGA CE SVJEDOCITI I BORITI SE PROTIV NJIH. Sve vrijeme si sam.Ko je iza tebe? -Niko.Moja manja grupa mi moralno pomaze,ali operativno sve moram sam raditi. Cesto si na relaciji Sarajevo-Amsterdam-Den Haag.Avion,troskovi boravka...Koliko te Bosanaca za 10 godina pomoglo u tvojoj pravednoj borbi? -Jedan.Moja tetka.Poslala mi 1 000 maraka prije mjesec dana za avionsku kartu. I to sve za deset godina!? -Nazalost.No,nije samo u pitanju novac.Najvaznije je vrijeme koje sam bespovratno izgubio.Umjesto da zavrsim Masinski fakultet,gdje sam bio na cetvrtoj godini studija,pisao sam knjigu i radio na ovome.Sta da nisam napisao knjigu?Moralo bi se skupljati sta sam na televiziji i u novinama govorio. 30.juna je bilo posljednje saslusanje.Sta tvoja grupa dalje planira? -Zvanicno jedino sto smo trazili od holandskog sudstva je da se odrzi tih sedam preliminarnih saslusanja svjedoka i nista drugo.Sve poslije je jos nepoznanica.Znam samo da mi necemo odustati bez obzira kakav ishod bio.Svi svjedoci su svjedocili pod zakletvom i ako se utvrdi da lazu mogu biti krivicno gonjeni.Nije iskljuceno da ova gradjanska parnica na osnovu laznog svjedocenja pokrene krivicne tuzbe drugih lica.Sve su karte u igri.ONI,HOLANDSKA DRZAVA SE BRANI SA DVA NAJBOLJA ADVOKATA U ZEMLJI,STO GOVORI KOLIKO SMO OZBILJNO PRISLI OVOM PREDMETU. "ZRACNI UDAR"ILI"BLISKA PODRSKA" -Generalni sekretar UN-a Koffi Annan u svom izvjestaju kaze da Holandjani nisu ispalili nijedan jedini metak direktno na napadacke srpske ciljeve.Karremans,komandant DUCHBAT-a je trazio zracne udare,ali je noc prije promijenio svoje misljenje.On misli da trazi masovne zracne udare,a u stvari ovi u Zagrebu kao misle da on trazi blisku zracnu podrsku.Za laike treba objasniti da bliska zracna podrska se salje u slucaju da su napadnute snage UNPROFOR-a direktno i da ima uslov"smoking gun",odnosno,ako je identificirana cijev iz koje je ispaljen projektil.Tada ide bliska zracna podrska kada se sa par aviona unistava konkretno to orudje.On nama govori,na sastanku na kojem sam ja bio prevodilac,da je trazio masovne zracne udare,da su oni odobreni i da ce ujutro doci 50-70 aviona,a u Zagrebu njemu govore da mu,zapravo,nece da odobre blisku zracnu podrsku a kamoli masovne zracne napade. Noc prije pada njemu postaje jasno da njegovi nadredjeni jedino misle o bliskoj zracnoj podrsci i on onda salje jednu poruku u kojoj kaze da se on ne slaze sa bliskom zracnom podrskom koja bi,po njemu,samo iskomplicirala stvari,tj.da bi samo mogla isprovocirati Srbe,je li,te da to nece biti dovoljno da se odradi posao.On trazi da se mora poslati vise aviona da se simultano uniste maltene svi artiljerijski polozaji VRS.Naravno,nije trebao to,trebao je pristati na blisku zracnu podrsku,a ne komplicirati,jer nije siguran bio ni za to.Kao sto znate,avioni nikada nisu dosli.

srijeda, 28.12.2005.

HASAN NUHANOVIC,SREBRENICKI WIESENTHAL(1) AKO I UMREM MOJA CE KNJIGA SVJEDOCITI PROTIV NJIH!(1) OD 12.maja Den Haag je bio popriste jos jednog sudskog procesa o zlocinu nad Bosnjacima Srebrenice.Nije u pitanju najglasovitija sudnica Haskoga tribunala,niti Medjunarodni sud pravde gdje je zlocin u Srebrenici takodjer u vrhu tuzbe Bosne i Hercegovine protv Srbije i Crne Gore. Rijec je o haskome Okruznom sudu u kojem je saslusano sedam kljucnih svjedoka iz kampa Holandskog bataljona u Potocarima kada su holandski vojnici oko 2 000 muskaraca predali srpskim snagama.Medju njima Ibru,Nasihu i Muhameda Nuhanovica,te Rizu Mustafica.Njihovi prezivjeli srodnici,Hasan Nuhanovic,bivsi prevodilac u timu posmatraca u Srebrenici i Mehida Mustafic,nakon duge i uporne borbe,uspjeli su doci u priliku,u gradjanskoj parnici,da sami ispitaju i saslusaju pred holandskim sudijama najodgovornija lica za smrt njihovih najmilijih. "Srodnici zrtava dobijaju sansu da postave pitanja Holandjanima koji su prilikom pada Srebrenice bili prisutni u tom gradu smatrajuci Holandiju saucesnikom u smrti oko 8 000 Bosnjaka",sturo su izvijestili holandski mediji. Medju sedam svjedoka saslusani su:Oosterveen,vojnik koji je napravio fotografije zrtava u Potocarima,koje su potom u Holandiji tajanstveno nestale(!?),De Haan,sef posmatrackog tima,Karremans, komandant DUCHBAT-a u Srebrenici,Franken,zamjenik komandanta DUCHBAT-a,Nikolai,nacelnik staba UNPROFOR-a u Sarajevu,Van Baal, nacelnik staba Holandske armije i Voorhoeve,tadasnji ministar odbrane Holandije. HASAN NUHANOVIC(37),bivsi student cetvrte godine Masinskog fakulteta u Sarajevu,krunski je svjedok svih srebrenickih dana pakla i najnezgodniji svjedok za Vladu Holandije.Njegova istrajna borba za istinu priskrbili su mu naziv SREBRENICKI WIESENTHAL.Inteligenciju, fantasticnu obavijestenost,elokvenciju i samouvjerenost demonstrirao je i ovaj put pred holandskim sudijama. -Ima 140 pitanja od kojih su 40 vezana za opcu situaciju u Potocarima,50 pitanja za moju,a 50 za porodicu Mustafic.Dakle,sva su vezana iskljucivo za situaciju u Potocarima.Nema rasprave o odgovornosti za pad grada vec iskljucivo o stvarima nakon dolaska naroda u Potocare. Posebno ti je vazno bilo saslusanje De Haana.Zasto? -Da Haan je bio moj neposredni nadredjeni sef tima posmatraca i on je licno istjerao moju porodicu iz kancelarije prakticki u smrt.To je covjek koga ja mrzim,ali mi ga je i zao kad vidim da se znoji i laze pola stvari.On je kukavica.Postavio sam mu sest pitanja,a advokatica mu je postavila 50-100 dodatnih,od kojih je on pola slagao.Isto je radio i Franken,samo sto je on mnogo prefriganiji tip od De Haana.No,ipak,treba znati da je Karremans,komandant Holandskog bataljona dobio proliv nakon sastanka sa ratnim zlocincem Mladicem,zakljucao se i nije izlazio.Sve ovlasti preuzeo je Franken i odluke da se izbjeglice predaju Srbima donio je upravo on.On je odgovoran za smrt moje porodice.On ih je predao Srbima. Tvrdis da je Frankenovo saslusanje bilo krucijalno medju svim saslusanjima.Sam si ga ispitivao.Sta je sada govorio? -Lagao,kao i do sada.On izmislja pricu koja odgovara politici.U Holandiji su je nazvali FRANKENOVA DILEMA,po kojoj je on,da bi se,kao spasili zene i djeca,dozvolio Srbima da rade sto im je volja sa muskarcima,2 000 muskaraca koliko ih je bilo u Potocarima.Zato,tvrde oni,nije intervenisao,odnosno nista nije poduzimao protiv njih.Te ljude je svjesno zrtvovao da bi se kao deportacija zena i djece prema Kladnju zavrsila bez problema.Na tu Frankenovu dilemu se cjelokupna holandska politika vadi i brani.To,dakako,nikako ne odgovara istini.On tvrdi da nisu ljudima naredili da izadju iz baze nego da su ljudi sami izlazili.Vlastitim ocima sam vidio kada naredjuju ljudima da izadju i oruzjem ih onakve preplasene istjeruju. Sta si pitao Frankena? -Kazem mu,"G-dine Franken,sjecate se kad sam vas pitao o mrtvim tijelima napolju koja su lezala.Kristina Schmid,sefica MSF,Njemica,je isto to vidjela.Rekao si"bullshit",te da se dalje ne siri po bazi,jer to,eto,nije istina.Je li to tacno?"-pitao sam ga."Pa,moglo bi biti tako",kaze."Jesam li vam rekao istinu o stanju u kampu?""Nisi",kaze. Ipak,priznao je neke detalje.Poslije sudija pita"pa sta je istina?""Pa, istina je da nisam htio da se siri panika u bazi,morao sam drzati situaciju pod kontrolom u bazi".On je lagao gdje je god mogao.Oni se uglavnom pozivaju na NIOD-ov izvjestaj/raport o Srebrenici.Skandalozno je da,recimo,sudija nekad podsjeca Frankena na"njegovu dilemu"da bi ga izvlacila u pojedinim momentima. Kakav je bio susret vas dvojice? -Pozdravio me klimanjem glave,ali ja nisam reagirao na to.Na izlasku je ocekivao da ga pozdravim.Nisam.Ne mogu.Ja tog covjeka mrzim,jer je on poslao moju porodicu u smrt.ON TO ZNA I MI TO ZNAMO.No,u njegovim ocima sam vidio vapaj.On,covjece,kao da trazi od mene halal.On ne lici vise na sebe.Ima 15-20 kg manje u odnosu na nas posljednji susret.Cuo sam da je obolio od raka,ali da se izlijecio.Njegova prica je i od prije 10 godina ista,ali u njegovom pogledu u te tri sekunde,kad je kazao"Hasan",vidio sam da ga nesto jede iznutra.On je nudio mom rahmetli ocu da ostane u posljednji trenutak.On mu potom govori rukom,sta cu sa sinom i zenom,ja sam to prevodio.Umjesto da on kaze neka ostane i mladji sin,jer majka ne mora,ona je mogla u konvoj sa ostalim zenama za Kladanj,on to nije ucinio.Dakle,problem je bio moj mladji brat.Posto otac nece da ostavi brata,on ce kasnije biti ubijen.Majka kad vidi sta se dogodilo s njima dvojicom,odbija ici u konvoj sa zenama.Srbi je odvode u Vlasenicu i tamo ubijaju.Da je Franken ostavio mog brata majka bi usla u konvoj za Kladanj i danas bi bila ziva...

Dr Marko Vesovic-SMRT JE MAJSTOR IZ SRBIJE STO GODINA CUTANJA Jovan(ime sam mu,radi uroka,preinacio)sarajevski je student, Cetinjanin,i zestok liberal,"bistar ko puska",kako vole kazati u Crnoj Gori gdje je dzeferdar,stoljecima bio MJERILO SVIH STVARI,pa i ljudske pameti.Pitam ga jednom: "Sto,bolan,zavremena ne ode iz Sarajeva,dok su jos letjeli avioni i isli autobusi za Crnu Goru,no osta ovdje da te godinu dana sestanske muke snalaze?" A on ce meni:"E ne bi ti,vala,otisa onim avionom sto ga je posla Bulatovic,pa taman da sam zna da cu ovdje poginuti ili krepat od gladi". A meni se cini da se ne radi uopste,ili bar ne radi se jedino,o mladickoj gordosti koja prezrivo,cak i u casu kad glava igra,odbacuje pomoc omrznutog politickog protivnika koji je u potonje vrijeme postigao krupne rezultate na polju rascrnogorcavanja mog i Jovanovog naroda.Nego se ovaj decko,s punim razlogom,boji drugog:aber da je doletio Bulatovicevim avionom-stigao bi prije njega na Cetinja,i ne bi ga vise mogla ni Drina oprati,ni pred njegovim ocem,ni u ocima njegovih sugradjana.Ne bi mu pomogla ni isprika da bi,u casu kada spasavas glavu,bilo luksuzno birkati cijim ces prevoznim sredstvom pobjeci iz ovog pakla.Jer stvar i jest u tome:"u dobru je lako dobar biti"i tek"na muci se poznaju junaci".Zasto postoje velika iskusenja ako ne zato da razotkriju ko si uistinu?Stoga je Jovan osjetio obavezu da odbije,kako je i postupio,spas iz Bulatovicevih ruku. "Znas li",veli mi jedared,"ko je najgore prosa u ovi rat?Mi Crnogorci!" "Kako to mislis-mi,bio nejadan?",istinski se zacudih. "Lijepo,duse mi.Svak je u ove dane ima poneki razlog da rati.Svak,osim nas,Crnogoraca.Oni Tudjman krenuo da pravi nezavisnu drzavu,pa je mora ginut,bogami nema drzave bez krvave guzice!A Milosevic je moga,barem pred inostranstvom,kazat:Branim bracu Srbe iz Krajine.A Muslimani,kad je Milosevic krenuo redom da ih kolje,sta su drugo mogli no da uzmu pusku i da se brane koliko mogu i dokle mogu? A zasta su Crnogorci ratili?Sta cemo mi u Dubrovnik?Zamirisale nam konavljanske prsute!I okle mi u Focu?Dopali nam se oni dzamijski cilimi sto smo ih utovarali u kamion na koji je pisalo NIKSICKO PIVO!Mi vise,jadan,nemamo o cemu pricat.O cemu su Crnogorci,vijekovima zborili?O postenju i o junastvu,a o svemu drugome bilo im je ispod casti raspravljat,cinilo im se sitno.A danas?Nase postenje ostalo je po Focama i po Konavlima,a nase junastvo?Od onoga junastva,sto smo ga pokazali na Dubrovniku,cijelome svijetu se povracalo! Sad bi najljepse bilo da usutimo i da ni jedne ne progovorimo sve do dvije iljade i devedeset i prve godine!Ako se dotad nasa sramota zaboravi."

Andrej Nikolaidis ...DANI:Kako komentiras napad Jevrema Brkovica i njegove teze da je Vesovica Karadzic otjerao u crnogorstvo? NIKOLAIDIS:Jevrem,ciji je sin Balsa jedan od mojih najboljih prijatelja u zivotu,kao da drzi da je posebna cast biti Crnogorac.Cast je biti Balsa,ali biti Crnogorac nije nesto cime bi covjek mahao kao zastavom. On govori o tome kad je,ko i zasto"postao Crnogorac".Kao da su Crnogorci plemstvo medju ovdasnjim narodima.MARKOVA VIZIJA CRNOGORACA MI JE BLIZA:MARKO KADA POGLEDA U MASU,NE VIDI PLEMSTVO NEGO OLOS.U MASI JE TOPLO,ALI SMRDI,GOVORIO JE KRLEZA.Koliko se sjecam,Karadzic je ljude tjerao u smrt,ne u Crnogorce.Osim toga,Karadzic je pravi Crnogorac,sa grivom,dugackom butnom kosti,uspravnim drzanjem,i svim sto jedan seoski plemic treba da ima.CRNA GORA JE POSVE NEZAINTERESOVANA ZA MARKA VESOVICA KOJI JE OD CRNE GORE DOBIJAO SAMO BOMBE PO GLAVI-SVOJOJ I SVOJE PORODICE... ("BH Dani",2005.)

Ulrich Fisher Predsjedavajuci Medjunarodne Helsinske Federacije(International Helsinki Federation For Human Rights(IHF)) ...Nacionalisti su na svim stranama veoma jaki.A ta njihova uskogrudnost u gledanju na druge narode je jos jedan problem.Narocito kod Srba.Oni ne zive u istom vremenu,a zapravo je jako tragicno buditi se svako jutro u 1389.godini.A uvijek ce biti ljudi poput Slobodana Milosevica,spremnih da taj mentalitet iskoriste...

utorak, 27.12.2005.

Jovan Bajford Profesor na Katedri za drustvene nauke na Univerzitetu u Notingemu- Engleska,izjavio je da je premijer Srbije Vojislav Kostunica 1996.godine pisao za casopis"Obraz" ...BIO JE TO JEDAN NACIONALISTICKI CLANAK.KOSTUNICA NIKAD NIJE OBJASNIO KAKO JE DOSLO DO TOGA DA ON OBJAVI NESTO U"OBRAZU",U TO VREME JE TO BIO VRLO MALO POZNAT CASOPIS.ILI GA JE NEKO ZAMOLIO DA NAPISE CLANAK,ILI JE ODLUCIO DA JE TO NEKI RELEVANTAN MEDIJUM KROZ KOJI MOZE DA PROMOVISE SVOJE IDEJE... ("B-92")

David Albahari ..."Istorijski atlas Srednje i Istocne Evrope"-najbolja knjiga o duhovima koju sam citao.Knjiga o avetinjskim narodima koji ni posle hiljadu i vise godina ne uspevaju da se smire,neprekidno lutajuci prostorima koje su odavno pretvorili u groblja,u naseobine mrtvih,uvereni da je samo svet s one strane sveta pravi svet,da je prozirnost prava punoca,i da su granice samo puke izmisljotine.Ako su moje racunice tacne,nijedna granica nije ovde trajala 50 godina,ne racunajuci one koje su nametnute prirodnim preprekama.U toku samo jednog veka svako mesto je postajalo nekoliko mesta,nijedan jezik nije posedovao cvrstinu,ljudi su uvece legali ne znajuci gde ce se narednog jutra probuditi.Ukoliko u prirodi postoji nesto sto je haos,onda se to ovde nalazi.Nigde drugde.I siri se kao zaraza,kao neizleciva bolest.Samo sto vi to ne znate,jer se nalazite u sredistu i mislite da mirujete,da se sve dogadja drugima!...

Imre Kertesz ...Obiljezen sam,to je moja bijeda i kapital,i sad se vec treba plasiti od toga da ne mogu bez tog biljega,mada ga je sve teze nositi.Pitanje je, da li sam jos uopce sposoban za normalan ljudski zivot.Sumnjam da mogu dobiti jasan,jednoznacan odgovor na to pitanje,barem dotle ne dok zivim ovdje gdje zivim,gdje je moj biljeg vjecan,jer se najvjerojatnije pretvorio u moju prirodu... (Iz dnevnika"Netko drugi")

Marko Antonije NEZAHVALNOST JE JACA OD ORUZJA IZDAJNIKA!

nedjelja, 25.12.2005.

Božje dijete Znam čovjeka koji proklinje svog brata Znam čovjeka koji živi ni za koga Uvijek juri za novcem Njemu je siromah smiješan Teško je, teško je povjerovati da je on božje dijete Znam ženu koja potkrada svoju majku Ista se žena svako malo napije Djecu iz kuće šutne van Drugi se muškarac valja u plahtama njihova oca Teško mi je, teško mi je, teško mi je, Teško je povjerovati da je ona božje dijete Znam i neke ljude što u crkvu nedjeljom hrle A sutradan se u onim istim plahtama grle Govore o pravdi o slobodi Nije im teško gledati linčovanje Teško mi je, teško mi je, teško mi je, Teško je povjerovati da su ona božja djeca Teško mi je sad povjerovati Ti se ljudi zovu božjom djecom antony and the johnsons, I am a bird now (2005)

četvrtak, 22.12.2005.

Kemal Kurspahic PRVI SVJEDOK SREBRENICE HRONOLOGIJA ZLOCINA: LJETO 1993.:SAVJET BEZBJEDNOSTI UN DONIO DEKLARACIJU O PROGLASENJU SREBRENICE"ZASTICENOM ZONOM" POCETAK 1995.:SNAGE BOSANSKIH SRBA OPKOLJAVAJU SREBRENICU 10.-13.JULI 1995.:NAPAD SRPSKIH SNAGA I PAD SREBRENICE 8 000 SREBRENICKIH MUSLIMANA BIVA LIKVIDIRANO,OKO 25 000 DEPORTOVANO Mjesec dana nakon srebrenickog pokolja,18.jula 1995.godine,ugledni americki dnevnik"The Christian Science Monitor",objavio je reportazu svog istocnoevropskog dopisnika,28-godisnjeg Dejvida Roda(David Rhode)pod naslovom:"DOKAZI UPUCUJU NA MASAKR U BOSNI-IZVJESTAJ SVJEDOKA POTVRDJUJE AMERICKE OPTUZBE O UBIJANJU" Bio je to prvi izvjestaj s lica mjesta u svjetskoj stampi kojim su potvrdjene najcrnje slutnje o sudbini hiljada"nestalih"muskaraca iz"zasticene zone"Ujedinjenih nacija nakon sto su je 11.jula zauzele srpske snage pod komandom generala Ratka Mladica. Sve do tog izvjestaja,za koji ce Rod dobiti i najvise priznanje u americkom novinarstvu-Pulicerovu nagradu,zvanicni Beograd jos je govorio o"oslobadjanju Srebrenice",a tadasnji opozicionar a sada premijer Srbije Vojislav Kostunica nazivao je srebrenicku operaciju "odbrambenom akcijom",a prve slutnje o masovnom pokolju odbacivane su tvrdnjama da moze biti rijeci jedino o"nastradalima u borbama oko Srebrenice". Tadasnja americka ambasadorka u Ujedinjenim nacijama Medlin Olbrajt (Madeline Albright)iznijela je na sjednici Savjeta bezbjednosti 10.avgusta do tada najubjedljivije indicije da je u Srebrenici pocinjen zlocin velikih razmjera.Pokazala je satelitske snimke podrucja oko Nove Kasabe na kojima se vidi gomila ljudi na fudbalskom igralistu a nesto dalje neraskopana poljana.Nekoliko dana kasnije na fudbalskom igralistu nema nikoga a na poljani su tri gomile prekopane zemlje koje podsjecaju na masovne grobnice. TRAGOM LJUDSKOSTI Dejvid Rod je i sam istrazivao crne slutnje o zlocinu nad Srebrenicanima ali je sad,nakon sto je od americkog obavjestajca dobio fax verziju vazdusnog snimka podrucja s mogucom masovnom grobnicom,16.avgusta-tragom ljudskog imperativa protiv zla("koji mi je usadio moj otac")-krenuo na opasno putovanje u neprijateljsku teritoriju.Njegov vozac i prevodilac bili su Srbi a on je putovao s novinarskom propusnicom spreman da u eventualnim provjerama kaze da ide na Pale gdje je ranije vec odlazio.Kad su stigli do Nove Kasabe,rekao je vozacu da stane i uputio se prema poljani sa satelitskog snimka.Tamo je,razgledajuci teren oko tri gomile svjeze prekopane zemlje,nasao rukom pisani zapisnik s nekog sastanka u opkoljenoj Srebrenici 14.marta 1995.s muslimanskim imenima,ispraznjene kutije s municijom,diplomu osnovne skole iz 1982.godine...Onda je vidio kako iz najmanje gomile zemlje proviruje-ljudska noga. Kad je krenuo od livade prema kolima,naisao je kamion sa srpskim vojnicima i on im je-glumeci hladnokrvnost-odmahnuo. Te veceri je,iz svoje hotelske sobe u Beogradu,poslao izvjestaj navodeci surove i ubjedljive dokaze masovnog zlocina:tragove prisustva velike ljudske gomile na fudbalskom terenu,svjeze prekopane gomile zemlje na susjednoj poljani,velike prazne kutije municije,diplome,fotografije i druge licne predmete srebrenickih muslimana i-ostatke ljudskog tijela.Naveo je i izjavu srpskih vojnika da Srebrenicane koji im padnu u ruke masovno strijeljaju,kao i iskaz jednog od prezivjelih koji je rekao kako je bio medju oko 600 ljudi zatocenih na fudbalskom igralistu i kako su oni u grupama od po 20 kamionom odvozeni na obliznju livadu i strijeljani a on se spasio zato sto se srpskim vojnicima cinilo da u gomili strijeljanih vise nema prezivjelih. OHRABRENJE ZA POKOLJ Rod se nije zadovoljio samo time da bude prvi svjedok zlocina u Srebrenici u svjetskoj javnosti.Otisao je u Hag da tamo razgovara s devet prezivjelih koji su dosli da kazu svoju pricu zvanicnicima Tribunala. Na osnovu njihovih svjedocenja 2.oktobra je na naslovnoj strani objavio ekskluzivan zapis pod naslovom:"BOSANSKI MUSLIMANI VOZENI NA SMAKNUCA KAMIONIMA".Bio je zapanjen da taj izvjestaj nije nikoga pokrenuo na akciju.Odlucio je da se vrati na mjesto zlocina prije nego sto srpske snage uklone tragove pokolja:29.oktobra je kolima iznajmljenim u Becu krenuo prema podrucjima o kojima su mu govorili prezivjeli Srebrenicani.Usput je falsifikovao datum na ranijoj dozvoli za ulazak u srpsku teritoriju.Plaseci se da bi mu urednici mogli zabraniti rizicno putovanje,poslao im je samo e-mail poruku dajuci im dovoljno podataka o planiranoj misiji za slucaj da se"nesto"dogodi ali ne i dovoljno vremena da ga sprijece. Tragom izjava prezivjelih,stigao je na teren oko Srebrenice i tamo nasao sve ono o cemu su mu oni pricali:gomile civilne odjece,jaknu u kojoj je bila legitimacija sa srebrenickom adresom,jedna staka,tri stapa i-ostaci ljudskih tijela.Dok je to snimao,iza ledja je cuo repetiranje puske i naredbu na srpskom: "Ne mrdaj!" Uhapsen je i slijedecih deset dana proveo je u srpskom zarobljenistvu.Za to vrijeme 11 clanova njegove porodice doputovalo je u Dejton da tamo,posredstvom supruge Ricarda Holbruka(Richard Holbrooke)Kati Marton-koja je nekad bila predsjednica americkog komiteta za zastitu novinara-zahtijevaju od Milosevica njegovo oslobadjanje kao uslov za pocetak pregovora.Nakon toga je oslobodjen i 10.novembra je u svom listu objavio rezultat svog istrazivanja pod naslovom"NADJENI GROBOVI KOJI POTVRDJUJU MASAKR U BOSNI" Godinu dana kasnije objavio je knjigu"ZAVRSNICA:IZDAJA I PAD SREBRENICE-NAJGORI MASAKR U EVROPI OD DRUGOG SVJETSKOG RATA" Njegov zakljucak o srebrenickom zlocinu mogao bi se sazeti u slijedeci pasus iz njegove knjige: "MEDJUNARODNA ZAJEDNICA JE DJELOMICNO RAZORUZALA HILJADE LJUDI,OBECALA IM DA CE BITI ZASTICENI I ONDA IH IZRUCILA NJIHOVIM ZAKLETIM NEPRIJATELJIMA.SREBRENICA NIJE BILA SAMO SLUCAJ U KOJEM MEDJUNARODNA ZAJEDNICA STOJI PO STRANI DOK SE NEGDJE DALEKO DOGADJAJU ZLOCINI.AKCIJE MEDJUNARODNE ZAJEDNICE SU OHRABRILE,POMOGLE I POTAKLE UBIJANJE"-napisao je Rod.

srijeda, 21.12.2005.

Sonja Biserko Predsjednica srbijanskog Helsinskog odbora za ljudska prava ...Sve dok drzava ne prihvati istinu o tom zlocinu,tesko je zamisliti da se to drustvo moze pokrenuti iz stanja poricanja.To poricanje u Srbiji je negovano vise od deset godina preko svojih instrumenata,pocev od obrazovanja do drzavnih institucija i medija,pre svega,koji su u ovoj zemlji bili instrument politike zaborava i amnezije,u stvari politike relativizacije i izjednacavanja zlocina s obe strane... ...Kao drzava,Srbija jos nije sposobna postaviti taj okvir za moralnu vertikalu koja bi joj pomogla da se okrene buducnosti.Po mom uverenju,to nije moguce sve dok se ne suoci s tom nedavnom prosloscu.Ne radi se samo o pocinjenim monstruoznim zlocinima,vec o citavom sistemu vrednosti koji oznacavaju neku povezanost sa savremenom civilizacijom.U ovom momentu Srbija nije ta zemlja,ali kad-tad,morat ce se suociti sa sobom...

Munira Subasic Predsjednica udruzenja gradjana"Pokret Majki enklava Srebrenica i Zepa" ...Iako svi znamo sta se desilo tog 11.jula 1995.ipak cu vas podsjetiti na slijedece:za tri dana je zarobljena,odvedena i nestala 10 701 osoba.To su nasi podaci koje smo sakupili i to po imenu,prezimenu i maticnom broju.Od toga je 570 zena i 1 042 maloljetne djece,sto znaci od 5-6 do 16 godina.Vec od 1996.godine mi,majke koje smo ostale zive,pokusavamo da se organizujemo i da pronadjemo ostatke nasih najmilijih.Ja mislim da je vrlo vazno da poginuli ili ubijeni ima svoj mezar,da se moze otici tu i prouciti fatiha.Ako toga nema,bice kao da se nije rodio ili kao da nije ni postojao.Kada smo krenuli praviti Memorijalni centar u Potocarima,znali smo da necemo moci pronaci sve posmrtne ostatke nasih najmilijih,komsija i prijatelja.Dosta je njih baceno u Drinu,dosta je spaljeno u krecanama,mnogo je unistenih tragova.Zato smo odlucili da ce nakon petnaest godina svaki nas nestali imati ime i prezime,svoj nisan i svoj mezar!... ...KOLIKO JE SVE OVO VEOMA VAZNO URADITI,JEDNAKO TAKO,AKO NE I VAZNIJE,JE PRONACI I ZLOCINCE,ONE KOJI SU POCINILI OVAJ ZLOCIN I ONE KOJI SU ODGOVORNI ZA NJIH.JER,SVE DOK SE TO NE DESI,DOK I POCINIOCI I NAREDBODAVCI OVOGA ZLOCINA NE BUDU IMALI KONKRETNA IMENA,JA CU UVIJEK MISLITI DA JE SVAKI SRBIN KOJI ZIVI U ISTOCNOJ BOSNI CETNIK,DA JE ZLOCINAC I DA JE UBIO MOG MUZA!ETO,ZATO JA HOCU DA ZNAM TO KONKRETNO.JA SAM PRONASLA KOSTI MOGA MUZA HILME,NAPRAVILA SAM MU MEZAR I NISAN,ALI JA MISLIM DA JE TO TEK POLA POSLA.DRUGI DIO POSLA CE BITI GOTOV TEK ONDA KADA JA KONKRETNO SAZNAM KO JE BIO TAJ ZLOCINAC KOJI JE UBIO MOGA MUZA I ZASTO JE TO URADIO.TEK ONDA CE MOJ POSAO BITI ZAVRSEN.TAKODJER SE NADAM DA CU JOS PRONACI OSTATKE MOGA SINA NERMINA(NERKA).SVE OVO JE VEOMA VAZNO ZA NASU BUDUCNOST,PA I ZA POMIRENJE,AKO HOCETE.BEZ RASCISCAVANJA SA PROSLOSCU NEMA POMIRENJA,NEMA NIKAKVE BUDUCNOSTI.NE MOZEMO OSTAVITI TE STVARI NERASCISCENIM SVE DOK ZLOCINCI HODAJU NASOM DRZAVOM I DOK SE SVI ONI,A PRVENSTVENO ONI NAJTRAZENIJI,NE NADJU PRED LICEM PRAVDE.TEK KADA SE TACNO UTVRDI KO SU ZLOCINCI MOZEMO GOVORITI O BUDUCNOSTI I SUZIVOTU NA OVIM PROSTORIMA.JA DOBRO ZNAM DA SVI SRBI NISU ZLOCINCI,NITI SU SVI CETNICI I ZATO JE VEOMA VAZNO DA SE UTVRDE IMENA ZLOCINACA,KONKRETNO-IMENOM I PREZIMENOM. BEZ TOGA NEMA POMIRENJA I JA OVO GOVORIM NE SAMO U SVOJE IME,VEC I U IME SVIH ZRTAVA U OVOME KRVAVOM RATU... ...Srebrenica je bila zasticena zona!To znaci da su njezinu sigurnost i potpunu zastitu garantovale Ujedinjene nacije.Ispostavilo se da te garancije nisu bile nikakva odbrana od zla koje nas je zadesilo.To je zlocin koji se nije dogodio samo Bosnjacima iz Srebrenice.On se dogodio i Evropi i na oci Evrope i zato mislim da i oni snose odredjenu odgovornost.Vec smo tuzile drzavu Holandiju,jer su njihovi vojnici bili na tom podrucju i nista nisu uradili da nas zastite.To je bio jedan od razloga sto smo pozvali bivseg americkog predsjednika Bila Klintona na otvaranje Memorijalnog centra u Potocarima.Ja sam bila jedna od onih koja je inzistirala da on dodje.U vrijeme zlocina,on je bio predsjednik SAD i mogao je jednim malim potezom sprijeciti sve to,ali nije.Mogu reci da sada mislim da je to bio dobar potez.Plakao je kada je dosao u Potocare i kada je tu,na licu mjesta vidio sve razmjere zlocina.Poslije smo dobili i jedno pismo od njega u kojem zahvaljuje na pozivu i prica o svojim mucnim utiscima,te nas podrzava da istrajemo u nasoj borbi za istinu.Ja mislim da medjunarodna zajednica mora daleko vise uciniti da ispravi te svoje greske,a jedan od nacina jeste da omoguci da svi zlocinci budu privedeni pravdi.Mi cemo vjerovatno napraviti i nesto sto ce se zvati stub ili zid srama.Vec sam jednom norveskom novinaru rekla da je mjesto na tome zidu rezervisano i za Torvalda Stoltenberga,koji nije uradio apsolutno nista da sprijeci taj zlocin,a bio je mirovni posrednik.On,doduse,nece biti na prvom mjestu,jer ima precih(Akasi i Butros Gali),ali ce sigurno biti tu.Svi su oni mogli sprijeciti taj zlocin,ali nisu i to je njihova krivica... MUNIRA SUBASIC JE U SREBRENICI DOZIVJELA I SVOJU OSOBNU TRAGEDIJU.IZGUBILA JE SUPRUGA HILMU,SINA NERMINA(NERKA)I 35 CLANOVA BLIZE FAMILIJE.DRUGI SIN VAHIDIN NAKON MUKOTRPNOG PROBIJANJA KROZ CETNICKE ZASJEDE JE PREZIVIO.DANAS ON IMA KCERKU SARU. ...Vidis,ja mogu reci da sam na odredjeni nacin ubijena u Srebrenici,ne fizicki,ali na drugi nacin.Sve sto ja i moje prijateljice okupljene oko nase organizacije(i drugih)radimo danas jeste da se sacuva istina o Srebrenici.Ja zelim da moje unuke Sara i Nejra saznaju ko im je ubio dedu i amidzu,ko je ubio njene rodjake,jer samo tako, kada se sazna istina,mozemo imati garancije za buducnost i suzivot.Znamo takodjer da je i prije bilo slicnih zlocina u ovim krajevima,da su oni nazalost bili precutani i,eto,taj zlocin se ponovo dogodio.Zato ja mislim da je vrlo vazno da se inzistira na istini i privodjenju svih zlocinaca pravdi...

utorak, 20.12.2005.

POMOZIMO JASMINI Jasmina Omerovic iz Bijeljine,33 godine,mlada majka dvoje djece(15 i 17 godina).Danas,nakon prezivljenog strasnog mucenja,silovanja i torture srbijanskih zlocinaca,invalid je,sa tijelom i dusom punim tragova nasilja. Jasminina sudbina,a dijeli je sa jos 20 000 zena Bosne i Hecegovine koje su zrtve silovanja,je dokaz nemjerljivog ljudskog zla,ali i potvrda nadljudske snage i ljubavi koju ovakve zene imaju i sa kojom nastavljaju zivot dalje,posvecujuci se svojoj djeci. Njoj je i danas,deset godina nakon rata tesko.Mjesecne potrebe-stanovanje,hrana,odjeca,knjige za njenu familiju su oko 1400 KM.Ona prima 35 KM invalidnine. Nema stana...Nema posla,niti ga moze dobiti s takvim neprekidnim bolovima u ledjima i s masu drugih tegoba koje pokusava obuzdati lijekovima... Mozemo li joj pomoci? Mozemo i moramo. Ona to zasluzuje i zbog toga sto se nakon svih odlucila na jos jednu veliku zrtvu:odlucila je da svjedoci u ime svih onih 20 000 silovanih i ponizenih zena Bosne,da izadje pred TV kamere i da tako savlada strah od zlocina i zlocinaca od kojih mnogi jos nekaznjeno hodaju. Svi koji zele da pomognu mogu to uciniti direktno: JASMINA OMEROVIC Bank Name: Raiffeisen Bank DD Bosnia-Herzegovina Bank account number: 19-00-48207-4 SWIFT addres:RZBABA 2S Sarajevo Bosnia-Herzegovina

ponedjeljak, 19.12.2005.

Jasmina Omerovic ZIVOT NAKON PAKLA Sve je pocelo u Bijeljini,krajem aprila 1992.Bila sam u kuci s djecom.Sinu je bilo dvije godine,djevojcici samo sest mjeseci.I svekrva,muz i zaova su bili tu.Arkanovci su usli,njih cetvorica-petorica.Zivotinjski su se bacili na mene,jedan za drugim,silovali su me pred djecom mojom,pred svekrvom,pred muzem,koji je bio od udaraca u nesvjesti.Mislila sam da sam dotakla tog dana dno pakla,a samo su se otvorila njegova vrata.Dva dana iza toga,24.aprila, napunila sam 20 godina,a nisam ni znala da mi je rodjendan...Muza su mi odveli na prinudni rad,a meni su odredili kucno ropstvo.Svaki dan,svaki boziji dan,gotovo svaki sat u svakom bozijem danu dolazili su da se izivljavaju na meni.U nasu kucu su doveli i druge zene.Dolazili su polupijani ili posve ludi od alkohola i izivljavali se na nama.Nemoguce je opisati sta su nam cinili.Nemoguce...Ni najmorbidnija masta to ne bi mogla smisliti.Uzivali su da nas zvjerski muce.Jednom su rucicu moje kcerkice pritisli na vrelu platu.Cijeli joj je dlan otekao sa bolnim plikom.Vristala je,ja sam vristala i proklinjala,a oni su se stravicno smijali,sadisticki uzivali i nastavljali da se izivljavaju nadamnom. Zivotinje. Nije mi lako pricati.Svaki put sve to nanovo prezivljavam,a svako novo podsjecanje me dovodi do ludila iz kojeg neprekidno pokusavam umaci...Uz pomoc psihijatra i jakih tableta...Odvodili su me redovno i na liniju prema Orasju da bi se vojnici s fronta na meni izivljavali... Prljavi,pijani,tesko je i zamisliti sta su bili u stanju ciniti...To nije bilo samo seksualno zlostavljanje,to je bilo cesto iskaljivanje nekog,ko zna zasto i odkud nakupljenog bijesa,batinjanje,gazenje vojnickim cizmama...Uzasno...Danas imam bezbroj oziljaka po tijelu.Bilo nas je jedanaest,jedanaest zena i djevojaka je bilo zatoceno u kucnom ropstvu u nasoj kuci.Sve su prolazile isto...Jednom su odveli cetiri.One se nisu nikad vise vratile.Mi smo mogli nagadjati samo sta im se dogodilo.Jesu li ubijene,odvedene negdje drugdje ili jednostavno prodane ko roblje...Boga sam molila da umrem.Pokusavala sam tri puta izvrsiti samoubisvo,jednom sircetnom kiselinom,dvaput sam se dograbila velike kolicine tableta...Ni sama ne znam kako sa ostala ziva,ali...ostala sam.A onda su mi ucinili ono od cega sam gotovo umrla.Dok su orgijali moja curica je plakala.Nije se mogla nikako smiriti.To ih je uzasno nerviralo.Posli su da mi dijete moje,moju curicu samo nekoliko mjeseci staru,nabiju na bajonet.Vristala sam,preklinjala,molila...Pala sam u komu iz koje me nisu mogli vratiti zadugo. Kada sam dosla k sebi niceg se nisam sjecala,nikog nisam prepoznala, ni svoju djecu...Nikog.Ni sebe.Nisam se mogla sjetii ni vlastitog imena.Kamo srece da sam tad i umrla...Nisu cekali da se potpuno oporavim,nastavili su...Iz dana u dan,iz noci u noc.I onda,18.aprila 1993.naisao je covjek Srbin,koji je bio prijatelj mojih roditelja i kupio me!Za koliko?Za tacno 5 600 DM(pet hiljada i sesto maraka)...To znam,jer mi je sam rekao.Kupio me zajedno sa djecom i-oslobodio.Nikad nisam uspjela da mu te pare vratim.Umro je odmah nakon rata... Preko Majevice i Teocaka stigla sam na slobodu u Tuzlu.Smjestena sam u izbjeglicki centar.Nikom nisam nista kazivala.Nisam mogla.Trazila sam pomoc ljekara,ali ni njima nisam kazala istinu.Zrtva rata,tako su me negdje zaveli u papire.Zrtva,ali kakva sam ja to zrtva bila,nikom nisam kazala. Sa 21 godinu bila sam potpuno sijeda.Do 1992.nikad nisam otisla ljekaru.Sad sam bila potpuno unistenog zdravlja. Jedno septembarsko jutro 1994.,na vratima mog tuzlanskog izbjeglickog prihvatilista se pojavio moj muz. Nisam vjerovala da je ziv. Bio je odveden u koncetracioni logor u Srbiju,onda negdje u Hvarsku, isto u logor.U augustu je uspio s jos jednim zatvorenikom da pobjegne.Taj njegov sapatnik je stao na minu i poginuo.On je uspio... Uspio se nekako domoci slobode.Nakon mjesec dana nabasao je na jednog komsiju iz Bijeljine koji mu je kazao da nas je vidio i gdje smo.Tako nas je nasao. Ja sam se okamenila kad sam ga ugledala.Nisam mogla progovoriti ni rijec...Ako sam ikog u zivotu voljela,to je on.Zagledali smo se kad je meni bilo 12,a pobjegla sam za njega kad mi je bilo 16...Ogromna radost pomijesala se sa strahom da ce otici svojim putem kad sazna sta su mi radili..Ko ce zivjeti sa zenom koja je toliko puta silovana? Nije otisao.On je obecao da me nikad nece pitati o stvarima o kojima ne zelim da govorim... I tako sve do 2001.Tada sam sve ispricala strancima koji su dosli u nase prihvatiliste.Nekome sam morala,vise nije moglo ostati u meni.Bilo mi je lakse kazati strancima.A onda sam kazala:ne moze se sutjeti,time se presucuje zlocin.Mora se znati... I otad govorim javno o svemu,bez stida,ali sa strasnim bolom svaki put,sa uzasnim bolom koje me razdire iznutra i svaki put na isti nacin prezivljavam sve to sto su mi cinili.Koliko ih se izivljavalo i zlostavljalo me na najzvjerskije nacine,ne znam...Mnogo,mnogo...Vise od pet stotina,mozda i hiljadu. Invalid sam 60 posto i sa trajnom promjenom personalnosti(licnosti) uzrokovanoj katastrofalnim dozivljajima.Tog pokletog aprila 1992. imala sam 20 godina i 86 kila.Godinu dana poslije kada sam kao roblje otkupljena,imala sam 45 kila i razoreno tijelo i dusu.Djeca su,hvala dragom Bogu,danas s nama.Sada smo svi u Sarajevu.Vode nas kao raseljena lica...Kakva raseljena lica?Pisu me i kao civilnu zrtvu rata. Uz pomoc Udruzenja za civilne zrtve rata dobili smo smjestaj,ali se sad taj oblik pomoci izbjeglicama ukida.Vlasti traze da se vratimo u Bijeljinu i da zivimo u istoj onoj kuci u kojoj mi se sve i dogadjalo.Ne bih ni za zivu glavu! Na smrt sam preplasena da ne sretnem nekog od tih zlocinaca...Juce su trojica ratnih zlocinaca uhapsena u Bijeljini. Vlasti to ne razumiju ili ne uvazavaju.Mi imamo rjesenje po kojem smo morali iseliti jos 21.septembra jer vise nemamo pravo na stan koji su nam odredili kao nuzni smjestaj...Nisu nas jos izbacili,ali cekamo svaki dan.Meni je odredjena invalidnina od 35 KM mjesecno,a sa 60 posto invalidnosti,i u stanju kakvom sam,nigdje ne mogu raditi i zaraditi sebi za zivot.Idem na redovne psiho terapije,uzimam uzasno jake tablete da bi nekako prezivjela i docekala da vidim djecu kako su izasla na put.Muz mi nema stalni pos`o,radi kako i gdje moze...Kako zivimo,ne pitaj.Hranimo se u Merhametovoj narodnoj kuhinji.Djeca idu u skolu,a mi hocemo da rastu ko i sva druga... A kako?

subota, 17.12.2005.

Dr Marko Vesovic-SMRT JE MAJSTOR IZ SRBIJE SRPSKA SUMA 1. Kad je osnovana SRNA,najveci zivi liricar srpski,Stevan Raickovic, uzviknuo je: "Iz romanijskih i jahorinskih suma prodire istina o srpskom narodu". U casu kad je ove ushicene rijeci izgrcao,pjesnik njeznosti,slavitelj trava,velicatelj lisca,bio je,na zalost,od stvarnosti udaljen cetiri stotine kilometara,te nije mogao niti sanjati da ce ono-sto sa Pala poleti u vidu istine,u Sarajevo da sleti obavezno u vidu 125-milimetarske mine! (Pogotovo nije mogao ocekivati da ce ovi letovi biti ponovljeni milion puta!) Ali,zar Stevanu Raickovicu nije bilo poznato da su partizani,cetrdeset i pete,kad su se vratili iz sume,sa sobom donijeli i"istinu o srpskom narodu"?Napokon,Raickovic je licno,kao sesnaestogodisnjak,sa petokrakom na celu,pripomogao da ova istina bude transportovana od sume do-Narodne skupstine. ISPOSTAVILO SE,NAKNADNO,DA SU PARTIZANI,IZ SUME,IZNIJELI TEK POLOVINU"ISTINE O SRPSKOM NARODU".DRUGA POLOVINA OSTALA JE CAMITI U SUMI GOTOVO POLA STOLJECA,A KAD JE KONACNO"PRODRLA"NA CISTINU,SVI SMO BILI IZNENADJENI,KO NEPRIJATNO,KO UGODNO,KOKARDOM NA NJENOM CELU,I NARODNOOSLOBODILACKOM KAMOM ZA NJENIM POJASOM... SVIJET OKRENUT NAGLAVCE Pita me prijatelj:Sta me odvuklo na ulicu,onda,kad je narod,po drugi put,krenuo na Karadziceve barikade? Ma-sitnica,rekoh.Pisci su ljudi cudnog zrna:ne daj im hljeba da jedu,ali pusti ih da se bave sitnicama,i ne moras dalje za njih brinuti. Jer kad sam vidio Karadziceve jurisnike koji,umjesto na nogama,nose carape na glavi,u magnovenju mi se prividjelo kako ona durmitorska avetinja kusa svijet okrenuti naglavacke.Sve sto se potom zbivalo,u stvari,znacilo je sve ocigledniju potvrdu i sve dublje obistinjenje moje prvasnje slutnje. Pa tako i dan danji:sve sto govorim javno,i sto pisem za novine,zapravo je moje opiranje svijetu u kojem je carapa postala kapa. STO KUCAS NOGOM,RADOVANE? Jutro je.Cuje se kucanje na rajskim vratima.Izlazi sveti Petar,ubrusom brisuci kap zumanceta koja mu je pala na bradu. "Ko ste vi?"-pita pridoslicu. "Ja sam takozvani predsjednik takozvane republike srpske takozvani Radovan Karadzic". "A sto kucas nogom,Radovane?" "Hocu unutra". "Ali ovo je raj,a ne han,Radovane!Tamo,prekoputa,tamo ti je pakao, tamo smo za te rezervisali jedno toplo mjestasce". Karadzic odlazi,prijeteci:"Neka,zapamtices ti mene!Zaboravio si da je raj jedna od najstarijih srpskih zemalja". Sjutradan,opet kucanje na rajskim dverima.Izlazi sveti Petar i ugleda veliku bulumentu ljudstva,isto kao na Sarajevskom aerodromu u aprilu 1992.godine. "Cime mogu da vam pomognem?" "Pusti nas unutra". "Imate li vize za raj?" "Kakve vize?Nas je poslao Radovan Karadzic licno.Rekao nam je:samo vi svetome Petru kazite da sam vas ja poslao,i nikakve pusule nece vam trebati". "Sta Radovan,kakav Karadzic?"-razgalami se sveti Petar."Pa Karadzica smo vrgli u pakao". "To znamo",vele pridoslice."To odlicno znamo.Mi smo-izbjeglice iz pakla".

petak, 16.12.2005.

Alma Lazarevska SLUCAJ GIMNAZIJSKOG AKTIVISTE ...Vojo Seselj jeste bio prosto ruzan,nezgrapan i do zla boga dosadan.Rjecju-gimnazijski aktivista! I tako,od zenskog dijela ucenickog zbora prezreni Vojo,izrastao je politikom tuzne kompenzacije,u nepotkupljivog aktivistu! Inace,bilo je lijepo biti gimnazijalac tih sedamdesetih godina u Sarajevu.Sarajevo je tih godina iznjedrilo jednu poletnu lucprdastu i neopterecenu generaciju.Svijet je bio na dohvatu ruke.Moglo se lako i jeftino otputovati do Londona,Pariza,...bile su inter rail kartice,vrece za spavanje...prosto bile su sedamdesete.Nasa cista i naivna ceznja za inostranstvom,nasa jos malodobna ceznja za planetarnim,iskazivala se kako kratkim suknjama,dugim kosama i fantasticnim trapericama,tako i americkim bedzevima.Nije bilo vazno sta na njima pise,bilo je vazno odlijepiti se od dosadnih i sivih skolskih casova i odgojne torture. Ali,Vojo ne bi bio Seselj da nam tu nije pokusao dokazati!Kao predstavnik ucenika u Savjetu skole,priljezni je Vojo odlucno zahtijevao da se ucenicima Gimnazije zabrani nosenje americkih bedzeva i uopste bilo kakvih inostranih oznaka.Pardon,u originalu je to zvucalo kao"americki bedzevi i inostrane oznake". ...Potom,prije dva mjeseca u"Yutelu"na izdisaju,reporter zaustavlja Beogradjane i pita ih sta misle o mogucnosti da im Seselj bude predsjednik."Super!",odgovara uparadjena beogradska smizla dok mi iz off-a vec uveliko gruhaju granate.Danas se pitam pomislja li ona smizla gdje ce ubuduce nabavljati uvozno"perje"i sminku.Kamo strane etikete?Vojo Seselju,dosao si na svoje!Progovara sjecanje na gimnazijske dane!Osjecanje prednosti! GENERACIJO,MI SMO U PREDNOSTI!ONO STO NIJE USPIO POSTICI U PRVOJ SARAJEVSKOJ GIMNAZIJI,VOJO SESELJ JE USPIO OSTVARITI U SRBIJI.PA NE RECITE DA BUDUCNOST NIJE NA NASOJ STRANI! ("Oslobodjenje")

Dubravka Ugresic ...Djevojcica iz Bosne,kojoj su vojnici pred ocima ubili roditelje,nasla se u bolnici,na psihijatrijskom odjelu.Na pitanje psihologa cega se najvise boji,djevojcica je odgovorila: -Ljudi...

Crveni Vojvoda Prof Dr Vojislav Seselj-"Sve dok je u Srbiji budala,ja ne moram da brinem za svoju politicku karijeru"(1994.) Magisterij Vojvode Seselja:"POJAM NAORUZANOG NARODA U DJELIMA KLASIKA MARKSIZMA" Doktorat Vojvode Seselja:"POLITICKA SUSTINA MILITARIZMA I FASIZMA"

četvrtak, 15.12.2005.

Juan Tamayo&Dragoslav Bokan Juan Tamayo,americki novinar,o Dragoslavu Bokanu,vodji srpske paravojne formacije"Beli Orlovi": ...ON JE VODIO NOTORNO BRUTALNE BANDE... Dragoslav Bokan,vodja"Belih Orlova": ...DOK SAM BIO KOMANDANT NA TERENU,SIGURNO NISMO ZATVORENIKE MUCILI,JER NIKAKVE NISMO NI IMALI...

Dubravka Ugresic U casopisu"Nase ideje"(lipanj 1993.)ciji je urednik Dragoslav Bokan, izlozena je koncepcija koja"vrline vjecne Evrope"suprotstavlja"novom svjetskom poretku",odnosno(citiram):vjeru suprotstavlja racionalizmu;prvenstvo duha nad materijom-materijalizmu;zakon reda i poretka-neredu i anarhiji koja se shvaca kao"sloboda";idealizam-senzualizmu;volju za moc-teznji za bogatstvom;hijerarhiju starjesinstva suprotstavlja jednakosti;disciplinu-"laisser faireu";postovanje starjesinstva i autoriteta-parlamentarizmu; aristokraciju,vlast odlicnika i plemstvo-plutokraciji i vlasti bogatasa;stabilnost-stalnim oscilacijama;kult izvrsavanja duznosti suprotstavlja-potrazi za srecom;drustvo kao organsku cjelinu-drustvu kao zbiru individua;drzavu kao harmoniju staleza-klasnoj borbi;uskrsavanje autoriteta-liberalizmu i tiraniji ljudskih prava;ideal vitestva i vjere-sistematskoj hipokriziji;kult vojnickih vrlina-kultu burzoaskih vrlina;otvorenu afirmaciju rata i osvajanja-pacifizmu;vojno-politicku ekspanziju-ekonomskoj ekspanziji;instinkte prosperiteta i snage-instinktima dekadencije;apsolutnu volju za bioloskom plodnoscu-kontroli radjanja;apsolutnu volju za moc-dobrovoljnom odustajanju od evropske hegemonije;i tako dalje,i tako redom... Taj politicko-kulturni mismas postaje jasniji u kontekstu cijelog casopisa u kojem se nedvosmisleno afirmiraju bivsi fasisticki pokreti u Evropi(njemacki,rumunjski i srpski cetnicki pokret);u kojom se donose tekstovi klasika fasizma i tekstovi suvremenih ruskih i srpskih neofasistickih mislilaca.Citirani idejni koncept potpisuje vec samim sudjelovanjem u casopisu nemali broj javnih osoba(filmski reziseri, slikari,pisci).Svi oni sudjeluju u stvaranju neke nove sprege izmedju vladajuce politike i kulture,sprege u kojoj se mijesaju rusko-srpsko pravoslavlje,militaristicki egzibicionizam,monarhizam,jeftini folklorizam,fasizam,estetika i estetizacija zla,necega sto zasada ima uski naziv"nove srpske desnice".Istaknimo pritom da"ljevica"ne postoji,a navedene"ideje"imaju svoje pokrice u krvavoj bosanskoj zbilji.

srijeda, 14.12.2005.

Dr Zilhad Kljucanin-SEHID ...U istom trenutku tisuce Srba idu prema Gazimestanu,vukuci za sobom svoje poglede koje su davno,1389.godine,ostavili na Kosovom polju.Povorke su impresivne i sarolike:barjaktari sa zastavama po kojima jos trepere zvijezde petokrake,zastave sa barjaktarima zaraslim u bradu,zene u crnini pomijesane sa pankerma u crnim koznim jaknama, mantijasi rame uz rame sa partizansim prvoborcima,itd.,itd.Zajednicko svim kolonama je zveckanje kostiju srpskih predaka,koje se za njima vuku,i trag pretvaraju u prasinu... ...Na Gazimestanu se vec skupilo toliko svijeta da najmanji zlocin ne bi mogao propasti kroz tu gomilu.Dapace,junskom jarom kruze sve nacionalne nevinosti,nanesene nepravde,genocidi nad nebeskim narodom,duse nejaci,karte Okrnjene i Velike Domovine,bijeli andjeli iz svih pravoslavnih manastira,i nekoliko hektolitara rakijskih isparenja.Gomila je nestrpljiva,ceka se da iz nje izadje vozd,ma ko to bio,da stupi na sklepanu pozornicu-koja je u tom trenutku u najmanju ruku oltar domovine koja se siri,ili pozornica svijeta-i da pokaze pravac kojim treba krenuti... ...I napokon,na pozoricu,pozornicu domovine i svijeta,penje se mlad covjek,dezmekast i bucmast doduse,ali mladji od naconalnih rana i krasta."Niko ne sme da bije ovaj narod!"-kaze govornik;i-narod koji ne sme da se bije pada u trans.Trans se povecava posto buckogovornik iz junske jare za govornicu izvlaci one genocide,nepravde,duse nejaci,okrnjene i prosirene karte.A kad po pozornici zazvecase mosti,gomila skoci u delirij.Govornik je na kraju vidjen kako,isturene brade i mrka pogleda,zuri negdje u daljinu,dok mu kroz nakostrijesenu kosu prolaze posljednji zraci srpskog sunca... ...Miting na Gazimestanu se zavrsio.Srbi su krenuli u pravcu pogleda novoustolicenog vozda.Sa sobom su ponijeli sve genocide,nepravde,mrke poglede,od prvog do posljednjeg Gazimestana. Za njima su zveckale,u ritmu novog poretka,mosti. Miris tamjana sirio se narednih godina po svim dijelovima grbave domovine.Za tim mirisom isla je armada popova mantijasa,i svako mjesto gdje bi se moglo ukazati srpsko uho ili rebro posvecivala molitvom cije prve rijeci su bile:"Ovo je Srbija!"Na kraju put mantijasa je iscrtao na mapi Jugoslavije mrtvacku glavu i dvije ukrstene kosti...

Ivana Simic Bodrozic HOTEL"DUNAV" Ove pretanke ruke dobila sam od njega Volim se ponekad i dobro napiti Kao prava kcer sefa hotelske sale Lakrdijasica mala,gledala sam ga na djelu Skrivena iza poker aparata,dobro podmicena Cokoladom iz duty free shopa koja je u Vukovar Stigla prekasno Kao i medjunarodni crveni kriz Kao i ljudskost Kao,uostalom,i sve dobro sto beskrajno kasni U ovaj dio svijeta Ove pretanke ruke dobila sam od njega Nije mi krivo zbog mene Nego,kako se njima mogao braniti kad su ga tukli. ("Prvi korak u tamu",Zagreb,2005.) ...Vukovar nakon rata nije prozivio katarzu.Zlocinci su pomilovani,s cime se mnogi Vukovarci ne mogu pomiriti i zato se i ne vracaju.Proces normalizacije u Vukavaru ce trajati mnogo dulje nego u drugim ratom zahvacenim krajevima Hrvatske.Umjesto da oni koji su pocinili ratne zlocine za njih i odgovaraju,problem se gura pod tepih.Vukovar je stoga tempirana bomba koja bi za nekoliko desetljeca ponovo mogla eksplodirati... ("Globus",2005.)

utorak, 13.12.2005.

Dr Marko Vesovic-SMRT JE MAJSTOR IZ SRBIJE ARKANOVO GONDZE 1. Nakon kasapnice u Miskinovoj ulici,BILJANA PLAVSIC je zamjaukala na Srni:"Srbi to ne bi ni u ludilu ucinili". "Vjeruj,bogomi",rekoh prijatelju."O tome,sta Srbi ne bi ucinili, najpozvanija i jeste da govori ta unjkava ucjenjivacica sto je tri dana na Ilidzi drzala pet hiljada djece sa majkama. Da Srbi,danas,po Bosni,civili ubijaju strogo u skladu sa Zenevskom konvencijom,to bolje od ikoga zna ovaj zuti babac,sto se naocigled cijele zemaljske kugle,nakon klanice u Bijeljini,vatao sa mladjahnim Arkanom,trenutno vodecim koljacem na planeti". A prijatelj ce:"Cekaj!Mozda tvoje oci,odavde,iz rupe sarajevske,vide krivo.Ne zaboravi da Plavsicka,koja stoji gore,na brdu,mora biti kudikamo dalekovidnija od tebe.To jest,sa brda od 200 000 muslimanskih leseva,Biljana vidi stoput dalje no ti sa sarajevskog plocnika". 2. Plavsicka je po struci biolog.Koji o Srbima govori kao o pripadnicima zivotinjske vrste cije su osobine,na naucnoj osnovi,ispitane podrobno,i opisane potanko,stoga se danas moze pouzdano kazati sta Srbin nece ni u pomamilu uciniti. Zna se da su Srbi,otkako postoje,vazda bili najhristoljubiviji, najcovjekoljubiviji,najpravdoljubiviji,najmiroljubiviji,najgostoljubiviji, najdruzeljubiviji narod na zemlji.Zar to nije neoboriv dokaz da su pokolj u Miskinovoj ulici napravile potezne mine koje su muslimanske ruke podmetnule? Ili jos preciznije:kao sto se pouzdano znade da se vuci ne hrane ribizlama nego jagnjetinom,isto toliko se pouzdano znade da je Srbinovo temeljno svojstvo-ne ubijanje djece,zena i staraca u repovima za hljeb i sladoled,nego pojanje uz gusle. I to ne pojanje budkakvih rimovanih budalestina,nego pojanje stihova sekspirski jakih,kakvi su recimo ovi: Slobodane,posalji salate, bice mesa,klacemo Hrvate! Danas,kad se navrsava puna godina dana srpske branidbe vlastitih vekovnih ognjista u Bosni,pogotovo je postalo jasno da Srbi ni u ludilu nisu mogli iskasapiti onoliki narod u Miskinovoj. Doduse,danas znamo da Srbi,na primjer: -hoce sa dva autobusa skinuti najmanje 188 zarobljenika,koje su"oslobodili"iz logora Trnopolje,i po kratkom postupku ih likvidirati negdje na Vlasicu, -hoce zoljama pobiti u autobusu 47 Muslimana iz sela Ahatovici, -hoce u Hambarinama,selu kod Prijedora koje je brojalo 800 domacinstava,ubiti najmanje polovinu zitelja, -hoce u Rogatici,u jednom jedinom danu,od Gracanice do Tekije,smaci najmanje 70 Muslimana, -ali znamo i to da ih ni u ludilu neces ubijediti da ispale makar dvije granate na cekace hljeba i sladoleda u ulici Vase Miskina Crnog. Srbin ce bombardovati cak i porodiliste,uvjeren da na taj nacin,kao i svaki demokratski nastrojen dzentlmen,brani neotudivo pravo Muslimana da-nestanu. Srbin ce,iz minobacaca,iz mitraljeza,pucati po dzenazama. Srbin ce pitomce iz doma za retardiranu djecu u Visegradu upotrijebiti kao mete za uvjezbavanje oka svojih snajperista. Ali Srbin se,jos na pocetku rata,zakleo da nikada,ni u ludilu,nece pristati da napravi klanicu u Miskinovoj ulici. Nece.Iz principa nece.Takav mu je ukus.

ponedjeljak, 12.12.2005.

Dragoljub Todorovic LAZ CINI COVJEKA U pravoj galeriji mracnih figura,opskurnih licnosti i lombrozovskih tipova, koji su svoju javnu promociju stekli kao protagonisti stravicnog rata na prostorima bivse Jugoslavije specifican,karakteristican i vrlo osoben je slucaj BILJANE PLAVSIC.Ne postoji osoba cija ratna biografija sadrzi toliko ekstremizma,surovosti,lazi,laznog predstavljanja,dvolicnosti, licemerja,prevare i pritvornosti i koja ne poseduje ni promil elementarnog karaktera,identiteta i integriteta ljudskog bica kao sto je Biljana Plavsic. Biljana Plavsic je po struci biolog,po politickom uverenju ogorceni antikomunista i monarhista,po veri ortodoksna pravoslavka i po nacionalnosti ponosna Srpkinja.Sve to nije joj smetalo da u komunistickoj Jugoslaviji napravi briljantnu univerzitetsku karijeru u Sarajevu,od asistenta do redovnog profesora,dekana Prirodno- matematickog fakulteta i predsednika Komisije za nauku SR BiH. Uvodjenjem visepartijskog sistema 1990.godine,postaje clan Srpske demokratske stranke,clan Predsednistva BiH,zatim Predsednistva Republike Srpske.Biljana Plavsic je jedan od glavnih kreatora rata u Bosni 1992-1995.,u kome je izgubilo zivot oko 200 000 ljudi.Istice se propagiranjem nacionalne i verske diskriminacije,sto kulminira njenim istupima u kojima otvoreno zastupa rasizam.Primera radi navodimo jednu njenu izjavu u tom duhu:"JA SAM BIOLOG,POZNAJEM GENETIKU I POUZDANO ZNAM DA SU SRBI I MUSLIMANI GENETSKI TAKO STRUKTURIRANI DA NE MOGU DA ZIVE ZAJEDNO". Na samom pocetku rata u Bosni,prilikom okupacije Bijeljine,Biljana Plavsic je molila,ljubila i grlila komandanta srpske paravojne formacije Srpska dobrovoljacka garda,inace coveka sa izuzetno bogatim kriminalnim dosijeom,da ne raseljava Muslimane iz Bijeljine,vec da ih likvidira,jer bez toga se ne moze osloboditi Bijeljina. Kada je Slobodan Milosevic pod pritiskom medjunarodne zajednice polovinom 1993.godine primorao Radovana Karadzica da u Atini preliminarno potpise tzv.Vens-Ovenov plan o zavrsetku rata u Bosni i kada je u drustvu grckog premijera Micotakisa,Dobrice Cosica i Momira Bulatovica dosao na Pale gde je Skupstina Republike Srpske trebala da potvrdi taj potpis,Biljana Plavsic je bila najupornija u odbijanju mirovnog plana,Milosevicu je okrenula ledja,odbila da mu pruzi ruku. Nije joj bilo dosta razaranja,ubijanja,logora i osvajanja.Pozivala je na nove jurise,opsade,paljenja i rusenja,na nastavak zauzimanja novih teritorija,njiva,suma i livada.U tome je uspela,Skupstina nije prihvatila Vens-Ovenov plan i rat je nastavljen. Posle potpisivanja sporazuma u Dejtonu novembra 1995.godine,cime je okoncana ratna drama jugoslovenskih naroda,Biljana Plavsic iznenada postaje konstruktivna i kooperativna i kao novoizabrani predsednik RS pocinje da vodi politiku mira i najintenzivnije saradnje sa svim medjunarodnim faktorima,ukljucujuci OUN,OEBS,EU i SAD.Sediste RS prenosi sa Pala u Banja Luku.Visoki predstavnik OUN za BiH Karl Bilt, predstavnici SAD i OEBS Gelbard i Frovik i americki drzavni sekretar Madlen Olbrajt puni su hvale za drzavnicke poteze Biljane Plavsic i njenu spremnost da ispuni svaki predlog,apel ili zahtev medjunarodne zajednice u cilju ucvrscenja mira i saniranja posledica rata.Medjutim,tuzilac Haskog tribunala nije imao narocito razumevanje za navedene diplomatske aktivnosti Biljane Plavsic,pa ju je optuzio pred Haskim tribunalom za njeno delovanje za vreme rata u BiH.Na sudjenju Biljana Plavsic je priznala da je u periodu od 1.jula 1991.i 30.decembra 1992.delujuci kao pojedinac i u dogovoru sa drugim clanovima udruzenog zlocinackog poduhvata planirala,podsticala,naredila,pomagala i podrzavala progone bosanskih Muslimana,bosanskih Hrvata i drugog nesrpskog stanovnistva u 37 opstina u BiH.Izrazila je duboko kajanje zbog toga i nakon saslusanja Bilta,Olbrajtove,Frovika i drugih Haski tribunal je Biljanu Plavsic osudio na 11 godina zatvora.Biljana Plavsic izdrzava kaznu zatvora u Svedskoj u zatvoru Hinseberg.Pocetkom ove godine u Banja Luci izasla je knjiga Biljane Plavsic"Svedocim"u kojoj se ona ponovo vraca na svoje stavove,ubedjenja i uverenja sa kojima je bila glavni zagovornik rata u Bosni,etnickog ciscenja,razgranicenja sa Muslimanima i stvaranja srpske drzave u BiH.U knjizi cak produbljuje i prosiruje svoj znacaj i svoju ulogu u ratu na prostoru BiH,tako da njeno priznanje pred Tribunalom izgleda skoro benigno u odnosu na njen ratni angazman opisan u knjizi.U knjizi nema ni traga onoj retorici, blagoglagoljivosti i tolerantnosti,dok je u vreme svog predsednikovanja izigravala svetskog drzavnika.Naprotiv,iz knjige proizlazi da su Karadzic, Krajisnik,Koljevic i Buha malodusni,neefkasni,neodlucni u vodjenju rata,u unistavanju neprijatelja i osvajanju teritorija.Karadzica direktno optuzuje za nedostatak patriotizma,defetizam i inertnost,pa navodi da cesto izgovara recenicu-"neka narod ide u p.m.",da pred vazne i sudbonosne bitke ne dolazi na sastanke vec spava,da propagira tezu da rat treba voditi blagom rukom.Krajisnika predstavlja kao coveka koji je proveo rat u svercu,spekulacijama i drugom kriminalu,a Koljevica da je sve vreme rata bio na putu,dok Buha,ukocen od straha,lezi u nekom zapecku. PREMA BILJANI PLAVSIC,SAMO SU ONA I RATKO MLADIC BUDNI NA BRANIKU SRPSTVA I PRAVOSLAVLJA I SAMO NJIH DVOJE SU NA VISINI ZADATKA U UNISTAVANJU MUSLIMANA I DRUGE"NESRPSKE GAMADI" I U SIRENJU SRPSKIH TERITORIJA. (autor je advokat iz Beograda)

subota, 10.12.2005.

Sefer Halilovic General Armije Bosne i Hercegovine i prvi zapovjednik te vojske u vremenima kada je djelovala na nacelima Platforme Predsjednistva Bosne i Hercegovine iz aprila 1992.,koja je predstavljala borbu za multietnicku drzavu ravnopravnih gradjana i naroda.Bila su to ona vremena kada su u vrhu te vojske bili generali Jovan Divjak i Stjepan Siber,"skandalizirajuci svojom pojavom i svojom cvrstom odanoscu borbi za Bosnu i Hercegovinu sve ideologe"cistoga"srpstva i hrvatstva.(Uskoro ce se pokazati da su itekako skandalizirali i muslimansko-bosnjacke pandane tih ideologa)." Po povratku iz Haaga,nakon oslobadjajuce presude,general Sefer Halilovic na pitanje urednika Federalne televizije da li ce se sada,nakon svega,opet baviti politikom,odgovara: "AKO SE JE NE BUDEM BAVIO POLITIKOM,BAVIT CE SE ONA MNOME. DA,BAVIT CU SE!"

Abdulah Sidran ZASTO TONE VENECIJA Gledam u nebo iznad Venecije. Nista se promijenilo nije,posljednjih sedam milijardi godina.Gore,ima Bog.On stvorio je Svemir,u Svemiru sedam milijardi svjetova,u svakom svijetu bezbroj naroda,mnostvo jezika,i po jednu,jednu-Veneciju. Narode stvorio razlicitim,na uho im sapnuo:"Sada upoznajte jedni druge."Sijaset jezika dao,da ih uce, jedni od drugih,kroz jezike da se upoznaju,i svi, od toga-bivaju bogatiji,i bolji.Veneciju dao,kao ticu i ribu sto je dao,da ljudi i narodi vjeruju u Njega-cudeci se Njegovim djelima. Gledam u nebo iznad Venecije.Gore,i posvuda, jeste-Bog.Jedan.Sto stvorio je Svemir,sedam milijardi svjetova u Svemiru,u svakom svijetu puno jezika i naroda,i po jednu Veneciju.I jedan malehni narod dao,u jednome svijetu,na kopnu sto ga zovu Evropom,u plamenu Juznih Slavena.Tu je Granica. BOSNA.BOSNA.BOSNA.Dodiruju se tu,i tuku,Istocni kriz i Zapadni kriz,od jednog Kriza nastali.A bosnjacki narod je pitom.Zato prihvati ruku Trece Vjere:u Jednoga Boga,Koji nije rodjen,niti je rodio, a Gospodar je svjetova,i Vladar sudnjega Dana. Gledam u nebo iznad Venecije.Zemaljski su gospodari namjerili da bosnjackog naroda-nema. Venecija tone.Evropa tone.Tone kolijevka,i dijete u kolijevci tone.Tonu kontinenti.Tone ruza u vazni od stakla MURANO.Tone Murano.Hotelska soba tone, i DRUSTVO MRTVIH PJESNIKA tone.Zasto ne treba na svijetu da ima naroda bosnjackog?Medju bojama -jedna boja manje?Medju mirisima-jedan miris manje? Zasto ne treba na svijetu da ima-ova Venecija? Medju cudima-jedno cudo manje? Gledam u nebo,iznad Zemaljskog svijeta. Jedna se zvijezda,u dugome luku,rusi u bezdan Svemira.Kao da pade-posred Kanala Grande. Zemaljski svijet,medju sedam milijardi vasionskih svjetova,hoce da ostane siromasniji za cio jedan narod.Takva je volja zemaljskih gospodara. U Svemiru,tada,jedna zvijezda pada.Zato tone Venecija.Svemir bude siromasniji-za cio jedan svijet.Takva je volja Gospodara svjetova. Takva je volja Vladara Sudnjeg Dana.

Andrej Nikolaidis(2) Andrej Nikolaidis,knjizevnik i novinar koji je razljutio"najveceg srpskog redatelja" KUSTURICA ZNA BITI RASKOSNO ODVRATAN(2) -Kakve su reakcije crnogorske javnosti na ovaj slucaj:poznato je da je Kusturica sve vrijeme bio blizak dijelu"intelektualaca"predvodjenih Matijom Beckovicem,koji Crnogorce smatraju Srbima.Da li je,u tom smislu,bilo ikakvih reakcija crnogorskih vlasti i jesi li imao ikakvu podrsku? Nijedna crnogorska politicka partija nije reagovala nakon presude meni,osim podmlatka SDP-a.Telefonom me zvao Predrag Sekulic, portparol Djukanovicevog DPS-a,koji mi je rekao da je ta partija uz mene,i ponudio da oni plate kaznu.To sam odbio.Sada cemo vidjeti hoce li neko reagovati,jer Kusturica je naumio da ugasi"Monitor",koji je simbol onog najboljeg u Crnoj Gori.Koja,kao,krece u nezavisnost.Pa onda usred nje Kusturica,blizak ljudima iz antihaskog i anticrnogorskog lobija(mada:sta ima veze sto se slika sa Beckovicem i Kostunicom,koji tvrde da Crnogorci ne postoje osim kao Srbi),treba da unisti"Monitor".Naravno,jadna je i inferiorna zemlja u kojoj je to moguce.INACE,KUSTURICA U INTERVJUU"FIGAROU"PRICA KAKO VOLI CRNOGORCE.ONDA POSLIJE MOG TEKSTA NAZOVE MIODRAGA PEROVICA,OSNIVACA"MONITORA",I KAZE MU KAKO JE ON DOBIO DVIJE"ZLATNE PALME",DOK JE"MONITOR"PROVINCIJSKA NOVINA,KAKO JE CRNA GORA PROVINCIJA,I NA KRAJU PRIJE NEGO SPUSTI SLUSALICU,VIKNE:"JEBEM VAS U USTA CRNOGORSKA!"STA BI TEK MISLIO O NJIMA DA NE VOLI CRNOGORCE?NA KRAJU ME U TOJ ISTOJ CRNOGORSKOJ CRNOJ GORI TUZI I DOBIJE NA SUDU. -Da li si citao nedavni Kusturicin intervju u"NIN-u"i kako ga komentiras? Nisam citao.Mada sam cuo da je raskosno odvratan,zna to Kusturica. Ali,kad smo vec kod Kusturice i"NIN-a",u toj novini on svojevremeno u"autorskom tekstu"ispljuje Sidrana i Vesovica,onako s visine pljune na Sarajevo u kotlini pod njegovim oblakohodnim nogama,I NAPISE KAKO JE DOBRICI COSICU UGOVORIO SASTANAK NA KOJEM SE PRICALO O PRESELJENJU STANOVNISTVA U BOSNI.KADA JE POCEO RAT,PISE KUSTURICA,TO PRESELJENJE,NA ZALOST,NIJE ISLO MIRNO.DOBRICA TO DEMANTUJE,JER SHVATA DA JE TO MATERIJAL ZA HAAG,ALI KUSTURICA INZISTIRA DA JE UPRAVO TAKO BILO.ZA SUD U PODGORICI TAJ KUSTURICIN TEKST NIJE BIO"DOVOLJNO UVJERLJIV"DOKAZ NJEGOVIH VEZA SA REZIMOM SLOBODANA MILOSEVICA... ("BH Dani",2005.) ...Decenija krvoprolica tokom koje je Kusturica konsekventno-osim kada je javnosti poslao pismo u kojem se rasplakao nad dedom kojeg su zivog okovali Srbi,pa se koliko sutra predomislio i zakljucio da Srbi ipak jesu u pravu-bio na strani dzelata,i do dana danasnjeg dzelata pravdao,u Podgorici je"neubjedljiv dokaz". Jebi ga,mora da postoje barem dvije stvarnosti:jedna u kojoj zivim ja i druga u kojoj zive Kusturica i sutkinja Evica Duratovic.MENI JE BOSNA UVJERLJIVO GORJELA.NESRECA MI JE BILA UVJERLJIVA,KRV MI JE BILA UVJERLJIVA,KRIVICA PO MENI POSTOJI.I DZELAT,I ZRTVA,I NAPADAC I NAPADNUTI.NA SUDU U PODGORICI POBIJEDILA JE REALNOST U KOJOJ NIJE BILO ZLOCINA,NEMA NAPADNUTIH I NAPADACA,PRAVIH I KRIVIH,STVARNOST KOJOJ KRV I PLAMEN BOSNE NISU BILI UVJERLJIVI,STVARNOST KOJU JE KREIRAO RTS, KUSTURICIN SPONZOR,STVARNOST U KOJOJ SU MARKALE BILE NEUVJERLJIVA INSCENACIJA U KOJOJ SU BOSNJACI SAMI SEBE POBILI.U TOJ STVARNOSTI,KUSTURICA JE IDEALISTA,SPREMAN DA,KAKO JE GOVORIO SAM ZA SEBE,"STRADA ZBOG SVOJIH IDEALA".NJIHOV PROBLEM JE U TOME STO TA STVARNOST PRESTAJE DA POSTOJI CIM SE KROCI VAN GRANICA SRBIJE I CRNE GORE,DRZAVE NALIK NA SLIKU DORIJANA GREJA,ONE KOJA JE PREDSTAVU O SEBI KAO LIJEPOJ,NEVINOJ I CISTOJ PLATILA NAKAZNOSCU KOJA SE UKAZUJE PRED ONIMA KOJI U NJU NE GLEDAJU KROZ NAOCARI FAUSTOVSKOG PAKTA SA VLASTITOM SAVJESCU... ("Slobodna Bosna")

četvrtak, 08.12.2005.

Andrej Nikolaidis(1) Andrej Nikolaidis,knjizevnik i novinar koji je razljutio"najveceg srpskog reditelja" KUSTURICA ZNA BITI RASKOSNO ODVRATAN(1) -Da li si,pisuci tekst"Dzelatov segrt",ocekivao reakcije Emira Kusturice i da li si mogao pretpostaviti da ce podsjecanje na njegove ratne dane imati ovakav sudski epilog? Ovako je bilo.Zove me Esad Kocan,urednik"Monitora",i kaze:"Dolazi da vidis nesto".Stignem u"Monitor",tamo me ceka intervju koji je Kusturica dao"Figarou",a kao vrhunsku mudrost ga prestampala "Pobjeda",da ni Crnogorci ne ostanu uskraceni za taj BLJESAK DUHA."Evo ga",veli mi dalje Kocan,"prica kao da nista nije bilo"."NEMA",TVRDI KUSTURICA,"U BOSANSKOM RATU STRANE KOJA JE U PRAVU I ONE KOJA TO NIJE".KAZE JOS KUSTURICA."MOJIM NOVIM FILMOM ZELIO SAM SE OGRADITI OD IDEJE DA JE U TOM RATU BILO NAPADACA I NAPADNUTOG"."Sjedi i pisi",kaze mi na kraju Kocan"ovo ne smijemo precutati".Ja se,naravno,slozim,jer je to sto je Kusturica ispricao revizionisticka prica.KAO DA NEKO 1954.TVRDI DA U DRUGOM SVJETSKOM RATU NIJE BILO"STRANE KOJA JE U PRAVU I ONE KOJA TO NIJE".Nisam mislio na tuzbu,nisam mislio na nista osim na moralnu grozotu tog intervjua.NEDAVNO SAM OPET CITAO TAJ INTERVJU I OPET OSJETIO ISTU VRSTU GADJENJA I TUGE.KAZEM TUGE,ZBOG TOGA STO TAJ COVJEK,POD AUTORITETOM SLAVNOG REDITELJA,NEPREKIDNO PISA NA TRAGEDIJU ZEMLJE KOJA GA JE PODIGLA-I TO MU PROLAZI.S TIM STO TO MOZE DA PRICA FRANCUZIMA,ALI NAMA NE MOZE.EZRA POUND JE TOKOM DRUGOG SVJETSKOG RATA CITAO NA ITALIJANSKOM RADIJU I PODRZAVAO MUSSOLINIJA.KADA SU GA SE DOHVATILI AMERIKANCI,STRPALI SU GA U LUDNICU.KUSTURICA JE URADIO ISTO-OTISAO JE NA STRANU ONIH KOJI SU BILI PROTIV NJEGOVE ZEMLJE I PODRZAO MILOSEVICA.S TIM STO ON PREDSJEDAVA ZIRIJEM U CANNESU.RAZLIKA IZMEDJU POUNDA I KUSTURICE,IZMEDJU KAZNE I NAGRADE,JESTE U TOME STO JE PRVI IMAO ANTIJEVREJSKI,A DRUGI ANTIMUSLIMANSKI ANGAZMAN.I U TOME STO JE POUND BIO GENIJE... ("BH Dani",2005.)

Emir Kusturica ...NIKAKO NE MOGU RAZUMJETI KAKO TO DA SU SE MUSLIMANI U OVOM RATU OPREDIJELILI ZA STRANU KOJA JE SLABIJA-KAKO LIJEPO KAZE DUCIC:RAT JE BORBA IZMEDJU JACIH I SLABIJIH.OCIGLEDNO JE DA SU SLABO PROCIJENILI,JER SU MORALI SAVEZNISTVO SKLOPITI SA POBJEDNICKOM STRANOM.A TO U BOSANSKI SRBI... ("Borba",1993.) ...SRBI SU INSTALIRALI SVOJE TOPOVE OKO SARAJEVA MISLECI DA CE GADJATI SARAJEVO KOJI DAN,SAMO DA MALO UPLASE MUSLIMANE... ("Figaro",1995.)

Emir Kusturica RASIMU,MUCENIKU Cetiri godine kasnije sjedim i cekam avion tumarajuci svijetom sa svojim novim filmom;nema niti jednog putnika u cije lice ne zagledam i uporedjujem sa licima voljenih ljudi iz Sarajeva.Jedan mi lici na Moskvu,drugi na Hasu,jedan veliki Holandez na Zorana Bilana.Ponovo mi suza krenu;sada iz sasvim drugog razloga.U Amsterdamu sam sreo Rasima iz Lopara.Covjek rudar koga su cetnici izdvojili iz grupe rudara,svezali i potkovali.U slici sretnog zagrljaja dede i unuka koji se vraca sa velikog putovanja gledao sam radost,a slika Rasima iz Lopara potresla me snagom najjaceg zemljotresa.Tu nema suza.Njegovo zbunjeno,blago lice,kao da me jos blazim ocima pita:"Zasto,Emire?" Ne mogu da mu odgovorim,samo vidim ispred sebe slike stradalnistva Bosne.Najednom,kao kipovske tuzne oci,preda mnom skrsile su sve moje politicke i istorijske iluzije.Od tog momenta sve sto budem vidio i cuo imace drugu vrijednost.Pred postovanim Rasimom,covjekom koji me je gledao pogledom mucenika,klonula je moja dusa i znao sam da cu pred njim klecati kao pred uzvisenom svetosti. Nocima,evo,poslije susreta sa Rasimom odgonetam tajne;rasplicem vlastite misli,bas kao sto mi je mati kada sam bio mali rasplitala dzemper pred zimu da mi sasije novi.Pitam se polusapatom kako je bilo moguce da sam svoje djetinjstvo,kulturu kojoj pripadam,gradu koji je moj grad,poistovijetio sa politicarima koje ne postujem,i kako je moguce da nisam reagovao zestinom? Kada je poceo rat u Bosni moj glas se cuo,ali,cini mi se,gubio se u boci stvaranoj sa svih strana,a ja zgadjen nad armijom politicara sa kojima ne bih dijelio ni kafanu,a kamoli republiku;zgadjen nad novinarima koji su kaljali moju familiju,djecu mi nazivali kopiladima, zenu kurvom,pokojnog oca spijunom,ja sam od tih ljudi koji su cinili sumu obnevidio;umuknuo,kao kakav Don Kihot nastavio voditi privatni rat,a ljudi u Sarajevu su stradavali iz dana u dan.Da li je moguce da sam zbog ljudi koji su sirili lazi o vilama,diplomatskim pasosma,potisnuo sliku svoga djetinjstva,svoga grada,voljenih ljudi.Moguce je,evo! Nije mi bilo dovoljno da gledam CNN,jer ja njima ne vjerujem,niti vjerujem Evropi,jer,kako se vidi,a to sam vec pisao,Evropa samo supervizira zlocine po Bosni.Trebalo mi je da vidim mucenika Rasima iz logora i da emocionalno pregorim i zaboravim na sve politike i istorije svijeta,trebalo mi je da vidim blage oci koje pitaju:"Zasto,Emire?"i da shvatim da nema te istorije i predistorije koja moze da opravda potkivanje zivog covjeka.To svi znaju;ali Rasimovo lice kazuje bol svih stradanja u Bosni. I dok tumaram ovim svijetom,bosanske muslimane ubijaju ne kao sezonske berace pamuka,nego samo zato sto su muslimani.Znam da stradaju i drugi,ali,sigurno je,muslimani najvise.Tumaram tako svijetom,nosim svoj posljednji film sa sobom i cemer u dusi.Pomiren sa smrcu,govorim i pisem od srca!

Mirko Kovac Knjizevnik Mirko Kovac na izjavu Emira Kusturice DA CE SE JAVNO SPALITI U SARAJEVU AKO SE RUSENJE SARAJEVA NASTAVI: ...OSOBNO MISLIM DA BI U TOJ BUKTINJI UZIVALI UPRAVO ONI KOJE JE DO JUCER HVALIO,A TO SU MILOSEVICEVI VOJNICI.ONI BI NAKON STO BI SE PLAMEN ZRTVE UGASIO,UZVIKNULI:"JOS JEDAN MUSLIMAN MANJE!"PREMA TOME,BILO BI BOLJE DA KUSTO SPALI SVOJ GLUPI NACIN RAZMISLJANJA,JER VEC PUNE CETIRI GODINE ON PODRZAVA I KUJE U ZVIJEZDE TOG NESRETNOG DJETICA MILOSEVICA.KUSTURICA JE MILJENIK BEOGRADSKE STAMPE,A TO JE VEC SAMO PO SEBI GADNO.ON JE MORAO,KAO DAROVIT COVJEK,KAO INTELEKTUALAC,PREPOZNATI ZLO I ODMAH SE DISTANCIRATI.POSTO TO NIJE UCINIO,ON JE DJELOMICNO KRIV ZA RUSENJE SARAJEVA...

srijeda, 07.12.2005.

Zabranjeno Pusenje LIJEPA ALMA Evo ima godinama Nisam vidio druga svog Vojnici su poljem posli On se nije vratio Moja zemlja mala brana Vel`koj rijeci ludila Carsijom sad ide sama A za njom sapce mahala Lijepa Alma Evo ima godinama Nisam cuo za njega Vojnici su poljem posli Ona je za njim mahala Mali seher,velika tajna Sakrivena ljudima Uz jastuk jedna slika I pogled ka daljinama Lijepa Alma Dok je gledam kako ide gradom Smije se proscima Tako sama,tako lijepa I ponosna k`o zemlja pred nama Lijepa Alma Dok je gledam kako ide gradom, Smije se proscima Tako sama,tako lijepa I ponosna k`o Bosna pred nama Lijepa Alma

Goran Simic-SARAJEVSKA TUGA NA POCETKU,NAKON SVEGA Nakon sto sam sahranio majku bjezeci sa groblja na koje su padale granate,nakon sto sam bratovu pusku vratio vojnicima kad su ga donijeli u satorskom krilu, nakon sto sam vidio pozar u ocima moje djece dok bjeze u podrum medju strasne pacove,nakon sto sam kuhinjskom krpom obrisao lice starice sa strahom da ce ga prepoznati,nakon sto sam vidio gladnog psa kako lize krv covjeka koji lezi na raskrsnici, nakon svega volio bih pisati pjesme koje bi licile na novinske izvjestaje,prazne i hladne toliko da bi ih mogao zaboraviti onoga casa kada me neko u prolazu upita: Zasto pises pjesme koje lice na novinske izvjestaje? LJUBAVNA PRICA Prica o Bosku i Amiri koji su bjezeci iz Sarajeva pokusali pretrcati most vjerujuci da postoji buducnost na drugoj strani,na kojoj se vec desavala krvava proslost, bila je medijski dogadjaj proljeca.Na polovini mosta vec su bili mrtvi a onaj koji je povukao obarac nosio je uniformu i nikad nije proglasen ubicom. Sve svjetske novine pisale su o njima.Italijanski listovi objavili su price o bosanskom Romeu i Juliji.Francuski novinari pisali su o romanticnoj ljubavi koja nadrasta politicke granice.Amerikanci su u njima vidjeli simbole dvije nacije na podijeljenom mostu.Rusi su cutali. Fotografije mrtvih ljubavnika odlazile su u mirna proljeca. Samo je moj prijatelj Prsic,Bosanac,vojnik na obezbedjenju mosta,svaki dan morao gledati kako crvi,musice i gavranovi dovrsavaju naduvena tijela Boska i Amire.Cujem ga kako psuje dok na lice stavlja gas masku kada proljetni vjetar,sa druge strane mosta,ponese smrad raspadanja. O tome nisu pisale nijedne novine. LEJLINA TAJNA Doktorica Lejla sa Odjela za identifikaciju leseva poludjela je pred novu godinu.Izasla je iz mrtvacnice, pobacala je po ulici svoja dokumenta i zakljucala se u stan sa scenama iskasapljenih tijela,rezbarenih usiju i glava bez ociju.Na svaki glas u stubistu odgovarala je vristanjem a nocu bi svirala rastimovani klavir i zavijala poput ranjene zivotinje. Sta je vidjela onoga dana u mrtvacnici?To pitanje kao zarazna bolest pocelo je opsjedati komsiluk a tajna Lejlinog ludila postala je nasa nocna mora.Lejlin duh se uselio u haustor koji je postao radionica uzasa.Jedni su tvrdili da je prepoznala lice svog pokojnog muza. Drugi su bili blizi lesu koji su zlocinci sasili od tijela raznih ljudi.Treci su zamisljali bebu u otvorenoj majcinoj utrobi.Podrumsko skloniste u vrijeme bombardovanja pretvaralo se u radionicu kosmara sve dok strah od granate nije postao zanemarljiv u odnosu na strah od necije maste.Haustori su uskoro opustjeli a djavo se budio sa Lejlinim klavirom. Kad su je odnijeli prerezanih vena prvog dana nove godine niko nije sisao da je isprati.U njenom stanu sad su izbjeglice i mirno spavaju.A mi jos uvijek nocu cujemo zvuke Lejlinog klavira.

petak, 02.12.2005.

MIROSLAV KIRIN: CERADA Dođite i pogledajte sami, reče mi čovjek zadužen za limariju i procjenu štete u Peugeotovom ovlaštenom servisu gdje sam se zatekao kako bih vidio što će biti s našim razbijenim kolima, hoće li ga moći popraviti i po kojoj cijeni. Dakako, cijena je ta koja određuje granicu između pristajanja i odustajanja. Visok, suhonjav čovjek prodornih i, rekao bih, lukavih očiju, vodi me kroz niz rabljenih automobila kako bi mi pokazao jedan neobičan slučaj. Malo poslije podiže crnu ceradu na jednom od automobila i ja prvo ugledam potpuno uništenu i spaljenu mašinu. Zamjetni su tragovi bijelog praha za gašenje požara. Ovo je također totalna šteta, reče i pritom naglasi riječ 'totalna', ali htio sam ti (cijelo mi vrijeme govori 'ti') zapravo pokazati ovo. Zatim malo dalje razgrće ceradu na olupini i otvara vrata. Otvara se tamna unutrašnjost, čuvana od svjetlosti. Eto čemu služi crna cerada. Prošli su bez ikakvih ozljeda, bili su potpuno zaštićeni unutra, vidiš kako dobro izgleda unutrašnjost. Ne može a da ne reklamira proizvođača ovih automobila, pomislih. Dobro izgleda, ponovim naglas. Kako se, unatoč teškom udarcu, može preživjeti. Sve je na mjestu, uredno, nema poderanih sjedala ni krhotina na podu. Kao da se ništa nije dogodilo. Moj će me čovjek u to još i uvjeravati. Zapravo, kako se moglo dogoditi, a nije. Bili su potpuno zaštićeni, ništa se nije dogodilo. U trenutku u kojem je malo nedostajalo da bude koban, život automobila neprimjetno se odvojio od života vozača i suvozača. Stradao je automobil. Vozač i suvozačica su preživjeli, rekoh. Kako znate da su bili njih dvoje? Ne znam, samo nagađam, prilično je vjerojatno. Ništa se nije dogodilo, ako se pravo uzme, mislim za sebe. Međutim, čim je podignuo ceradu ja sam već bio negdje drugdje. Gdje nikako ne bih želio biti. Užasnutost koja me prožela obilježila je obje moje prisutnosti: to drugo mjesto gdje sam potresen stajao i ovo, izuzeto od osjećaja potresenosti. Htio sam ti reći, čujem suhonjavog dok mi govori o unutrašnjosti automobila. Bili su potpuno zaštićeni, ništa se nije dogodilo. Stojim, dakle, tamo negdje drugdje, pred truplom sam koje treba identificirati i na taj ga način vratiti u svijet ljudskih bića. Zato me i čudi opaska mojeg vodiča kako je unutrašnjost netaknuta. No o kakvoj je zaštićenosti riječ? Čini mi se da moje uporno i sve duže stajanje pred tim truplom neće nikad dovesti do njegove identifikacije. Vjerojatno zato što to i ne želim. Zašto bih, uostalom, pristao priznati da se to dogodilo, da je ovo truplo na raskriljenoj ceradi moj prijatelj? rođak? netko? Vozač i suvozačica su preživjeli, rekoh. To se nikad neće dogoditi. Odbijam takvo što. Ne zato što to možda ne bi bilo točno (a obuzima me bojazan da jest tako) nego zato što nitko nema pravo da me prisili na to. Ako je to što leži preda mnom ikad bilo zaštićeno, zašto ga ja sad moram prepoznavati kao takvo, izdizati iz neodređenosti, razorene zaštićenosti? Budući da sam unaprijed odustao od tog priznanja, nema ni potrebe da pogledam truplo. Oči mi lutaju svuda okolo, traže bilo koju uporišnu točku koja će mi olakšati to odustajanje. Jalovo, posve jalovo. Jer svuda oko mene stoje ljudi slični meni nagnuti nad sličnim truplima i zauzeti sličnim poslom priznanja svoje prošlosti koje je zapravo odustajanja od nje. Moj pogled može još samo suosjećati, no ne čini ni to. Identificiraj i odustani, glasi lakonska uputa. Čini se kao da su zanjihala tijela sasvim blizu ispunjenju tog cilja, samo što se jedno od njih bešumno ne sruči na tlo i prekrije truplo, izjednači s njim. Zatim se još prisjetih knjige što ju upravo čitam, Kad je bio juli Nure Bazdulj Hubijar, koja tematizira srebreničku tragediju, i kako su u toj enklavi tobože bili zaštićeni, i u kojoj ima opis pripovjedačeva prepoznavanja majke i sestre, ogrnutih u slične plastične pokrivače, zapravo crne vreće, jednako kao što je odjenut i ovaj potpuno netragični automobil. Bili su potpuno zaštićeni, ništa se nije dogodilo.

<	prosinac, 2005					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv