STO GODINA CUTANJA
Jovan(ime sam mu,radi uroka,preinacio)sarajevski je student,
Cetinjanin,i zestok liberal,"bistar ko puska",kako vole kazati u Crnoj Gori gdje je dzeferdar,stoljecima bio MJERILO SVIH STVARI,pa i ljudske pameti.Pitam ga jednom:
"Sto,bolan,zavremena ne ode iz Sarajeva,dok su jos letjeli avioni i isli autobusi za Crnu Goru,no osta ovdje da te godinu dana sestanske muke snalaze?"
A on ce meni:"E ne bi ti,vala,otisa onim avionom sto ga je posla Bulatovic,pa taman da sam zna da cu ovdje poginuti ili krepat od gladi".
A meni se cini da se ne radi uopste,ili bar ne radi se jedino,o mladickoj gordosti koja prezrivo,cak i u casu kad glava igra,odbacuje pomoc omrznutog politickog protivnika koji je u potonje vrijeme postigao krupne rezultate na polju rascrnogorcavanja mog i Jovanovog naroda.Nego se ovaj decko,s punim razlogom,boji drugog:aber da je doletio Bulatovicevim avionom-stigao bi prije njega na Cetinja,i ne bi ga vise mogla ni Drina oprati,ni pred njegovim ocem,ni u ocima njegovih sugradjana.Ne bi mu pomogla ni isprika da bi,u casu kada spasavas glavu,bilo luksuzno birkati cijim ces prevoznim sredstvom pobjeci iz ovog pakla.Jer stvar i jest u tome:"u dobru je lako dobar biti"i tek"na muci se poznaju junaci".Zasto postoje velika iskusenja ako ne zato da razotkriju ko si uistinu?Stoga je Jovan osjetio obavezu da odbije,kako je i postupio,spas iz Bulatovicevih ruku.
"Znas li",veli mi jedared,"ko je najgore prosa u ovi rat?Mi Crnogorci!"
"Kako to mislis-mi,bio nejadan?",istinski se zacudih.
"Lijepo,duse mi.Svak je u ove dane ima poneki razlog da rati.Svak,osim nas,Crnogoraca.Oni Tudjman krenuo da pravi nezavisnu drzavu,pa je mora ginut,bogami nema drzave bez krvave guzice!A Milosevic je moga,barem pred inostranstvom,kazat:Branim bracu Srbe iz Krajine.A Muslimani,kad je Milosevic krenuo redom da ih kolje,sta su drugo mogli no da uzmu pusku i da se brane koliko mogu i dokle mogu?
A zasta su Crnogorci ratili?Sta cemo mi u Dubrovnik?Zamirisale nam konavljanske prsute!I okle mi u Focu?Dopali nam se oni dzamijski cilimi sto smo ih utovarali u kamion na koji je pisalo NIKSICKO PIVO!Mi vise,jadan,nemamo o cemu pricat.O cemu su Crnogorci,vijekovima zborili?O postenju i o junastvu,a o svemu drugome bilo im je ispod casti raspravljat,cinilo im se sitno.A danas?Nase postenje ostalo je po Focama i po Konavlima,a nase junastvo?Od onoga junastva,sto smo ga pokazali na Dubrovniku,cijelome svijetu se povracalo!
Sad bi najljepse bilo da usutimo i da ni jedne ne progovorimo sve do dvije iljade i devedeset i prve godine!Ako se dotad nasa sramota zaboravi."
Post je objavljen 28.12.2005. u 13:23 sati.