Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/boric

Marketing

Dr Zilhad Kljucanin-SEHID

...U istom trenutku tisuce Srba idu prema Gazimestanu,vukuci za sobom svoje poglede koje su davno,1389.godine,ostavili na Kosovom polju.Povorke su impresivne i sarolike:barjaktari sa zastavama po kojima jos trepere zvijezde petokrake,zastave sa barjaktarima zaraslim u bradu,zene u crnini pomijesane sa pankerma u crnim koznim jaknama,
mantijasi rame uz rame sa partizansim prvoborcima,itd.,itd.Zajednicko svim kolonama je zveckanje kostiju srpskih predaka,koje se za njima vuku,i trag pretvaraju u prasinu...
...Na Gazimestanu se vec skupilo toliko svijeta da najmanji zlocin ne bi mogao propasti kroz tu gomilu.Dapace,junskom jarom kruze sve nacionalne nevinosti,nanesene nepravde,genocidi nad nebeskim narodom,duse nejaci,karte Okrnjene i Velike Domovine,bijeli andjeli
iz svih pravoslavnih manastira,i nekoliko hektolitara rakijskih isparenja.Gomila je nestrpljiva,ceka se da iz nje izadje vozd,ma ko to
bio,da stupi na sklepanu pozornicu-koja je u tom trenutku u najmanju ruku oltar domovine koja se siri,ili pozornica svijeta-i da pokaze pravac kojim treba krenuti...
...I napokon,na pozoricu,pozornicu domovine i svijeta,penje se mlad
covjek,dezmekast i bucmast doduse,ali mladji od naconalnih rana i krasta."Niko ne sme da bije ovaj narod!"-kaze govornik;i-narod koji ne sme da se bije pada u trans.Trans se povecava posto buckogovornik iz junske jare za govornicu izvlaci one genocide,nepravde,duse nejaci,okrnjene i prosirene karte.A kad po pozornici zazvecase mosti,gomila skoci u delirij.Govornik je na kraju vidjen kako,isturene brade i mrka pogleda,zuri negdje u daljinu,dok mu kroz nakostrijesenu kosu prolaze posljednji zraci srpskog sunca...
...Miting na Gazimestanu se zavrsio.Srbi su krenuli u pravcu pogleda novoustolicenog vozda.Sa sobom su ponijeli sve genocide,nepravde,mrke poglede,od prvog do posljednjeg Gazimestana.
Za njima su zveckale,u ritmu novog poretka,mosti.
Miris tamjana sirio se narednih godina po svim dijelovima grbave domovine.Za tim mirisom isla je armada popova mantijasa,i svako
mjesto gdje bi se moglo ukazati srpsko uho ili rebro posvecivala molitvom cije prve rijeci su bile:"Ovo je Srbija!"Na kraju put mantijasa je iscrtao na mapi Jugoslavije mrtvacku glavu i dvije ukrstene kosti...

Post je objavljen 14.12.2005. u 17:12 sati.