Borgman's cube
srijeda, 29.08.2007.
Temporal warp... ili nova prilika
Senzori su pokazali stvaranje procjepa. Malu letjelicu koja je prošla kroz njega. Nepoznat tip.
- Kapetane, imamo kontakt!-
- Zaštiti Nexus i otvori kanal…-
- Borgova Kocko! Izazvali ste Temporalni poremećaj treće kategorije. Vaše prisustvo u prostoru ove Planete nije dozvoljeno. Kako bi izbjegli daljnje korekcije izvršavamo Primarnu Zapovjed…- ovo je pulsiralo nevjerojatnom snagom kroz Kocku. Sklopnici štitova su se talili, pogon postane nestabilan… izvještaji o oštećenjima zaguše kanale… Moj Nexus. Bitak. Nevjerojatan strah od «smrti»… mada je temporalna smrt bezbolna… strah od nestajanja. Vjerojatno je u nekim linijama budućnosti bilo «zapisano» kako se Kocka «predala». Raspala. Samouništila. Sa vjerojatnoćom od 99.999… ali ne moja.
Dezorijentirane radilice su se udaljile od svojih mjesta. Temporalna pred-smrt. Val koji je dolazio od malog broda, i mijenjao Svemir. Izmaglica na rubu, koja je uvijala prostor i prilazila Zemlji! Možda će u toj korekciji nestati Sve. Ne znam. Vidim kako je nestala krstarica Sivih. Samo krajičak Vala je dotaknuo Kocku, koja je … postala hladnija.
- Integritet slabi….- poruka iz strojarnice, i moj Nexus se pokrene.
- Punom brzinom prema Zemlji! Zaštitna polja prema naprijed. Maksimalni Warp!-
Osjetio sam kako Kolektiv slabi. Gašenje nekih radilica. Njihovu bespomoćnu smrt. Nestajanje. I sa mehaničkim strahom napravio jedino što mi je preostalo. Teleportirao sve koje sam mogao sa Kocke… i ušao u Warp, skrivio prostor i vrijeme, trenutak prije nego je val stigao do Pogona. Inercija. Mrak. Promjena od paklene vatre koja je prodirala kroz poluraspadnutu Kocku… i zbunjeno iskustvo kada mi astronavigacija pokaže kako…sam opet na istom mjestu.
Pomislim na kvar na sustavima, ali kratka analiza pokaže užasavajući rezultat. Nepokretna, nemoćna, u prostoru balansiranih gravitacija. Kocka je preživjela. Sa još pet stanovnika. Dvije radilice, i tri čovjeka. Posada izgubljenog broda.
Nexus prikupi podatke i uslijedi drugi šok. Vrijeme isto…. Ali drugi svemir. Paralelni… Zemljin.
Ono malo senzora tada prikaže otvaranje «procjepa». Isti mali brod. I zvuk! Moćan…
- Borgova Kocko. Bijeg je uzaludan. Promotriti ćemo promjene koje ste izveli bijegom i ako i dalje budu kršile Prvu Zapovjed, biti ćete poništeni….- ,a onda doda nastavak, malo manje službenim glasom – Manevar koji ste izveli ući će u Povijest Vremenske Policije. Vaše djelovanje u ovom Svemiru je ograničeno. Želim vam ugodno postojanje…..- 
petak, 17.08.2007.
Borgman vs. Muktaš ... kupac je uvijek "u pravu"
Ono o čemu želim pričati je odnos kupaca. Uvjereni u «nepodnošljivu lakoću kupovanja», sigurni u svoja «potrošačka prava», dolaze u trgovine, i kupuju. Svaki od njih ima neko mišljenje o trgovcima. I ovaj put ja sam «insider» u tom svijetu, trgovac za kasom, posljednji u nizu onih koji bi Vam trebali ugoditi.
Jako često, pored mimike koju je teško objasniti, poslije besmislenog križanja prstiju ili mahanja rukama slijedi čuveno pitanje :- Ma znate tražim onaj komad , dolazi u kutiji, onaj standardni… ne znam kako se zove, ali … ma morate znati to… mali je kupio prije dva dana!- . Moje obrve su davno prešle cijeli put od koji je označio pitanje, čuđenje… i na kraju podsmjeh. Dosjetio sam se. Najčešći odgovor na to je… pogađate… DVD ili CD!
Dobro, nisu svi ovakvi, ali ima jedan specijalni tip kupaca, koji je nažalost, čest. To je kupac muktaš. Ne od one vrste koji nema dovoljno Kuna u džepu. Ma u tu kategoriju ne stanu ni «profesionalne škrtice» koje proučavaju podatke mahnito, kako ne bi nekome platili desetak kuna više… takvi često proizvode poznaju puno bolje nego to mi moramo.
Muktaši su posebni. To su ljudi kojima novci i nisu prioritetni problem, ali kroz tu kupnju uvijek pokušavaju «ušićariti». Dokazati svoju nadmoć, stavom, pozom, ili izvući posrednu i neposrednu korist kroz podatke koje iscijede od prodavača. I pri tome su uvjereni kako je trgovac obvezan Njima sve pojasniti, dati tehnička rješenja, i još pri tom mentalnom silovanju se smješkati, jer Oni To Zaslužuju za svoj Novac.
Primjer… pa evo gaJ
S jedne strane je «Muktaš», ležerne odjeće, srednjih godina, uredan.
S druge strane, JA (privremeni trgovac, 15 godina živim od elektronike, poznajem «materiju»)
- Dobar dan.- (uvijek pristojan kada primijetim mušteriju koja je zbunjena)
- Ima li ovdje auto antena?- s neba pa u rebra,- I da nisu kineske!-
- Vanjska ili unutrašnja? Imamo ove na lijepljenje…-
- Ne te. Ona na blatobranu. Kupio sam dvije i ni jedna ne paše. Ima li nešto što nije kinesko?-
- Ove na lijepljenje su Hrvatski Proizvod (čudo!), ostalih trenutno nemamo…-
- Ja sam kupio tu antenu . I ne odgovara. Trebao bi turpijom širit' rupu, a to neću. Kako možete prodavat' takve stvari!-
- Ukoliko niste zadovoljni, donesite račun i ako antena nije oštećena, možete odabrati nešto u protuvrijednosti, a možemo i vratiti novac (po zakonu o Potrošačima, naravno)…
- Račun? Ko zna di je… ma nisam kupio ovdje, nego u Auto….(nešto), i ne paše, a kada sam se bunio, on mi je rekao kako to ima kod vas!...
(Znači :- govori krivoj osobi, trebao je riješiti to tamo…govori o proizvodu koji nemamo, više me nije briga… ali i dalje je osoran i bahat… ocjena… «Muktaš»)
- Imamo samo ove, žao mi je!- odgovorim i nastavim sa beskrajnim poslom lijepljenja cijena na robu. Nevjerojatno bezuman posao.
- Sve je ovo kinesko sranje. Prodaju ti i boli ih k… Ima li ovdje što njemačko?-
- Gospodine imamo samo ove antene…- odgovorim mirno, ali on je u ofenzivi.
- Tako je i ovdje. Evo, sve je Kina!- i pobjedonosno podigne nešto, neki komad, pokazuje mi.
Ako hoću raditi svoj posao na miru treba ga se riješiti… dakle taktika 2.
- Ako niste mogli riješiti tamo… jeste li pokušali negdje drugo?-
- Gdje?- upita željan nove «žrtve».
- Ovlašteni servis naprimjer. Oni sigurno moraju imati rezervne dijelove, i mogu vam ponuditi montažu.-
- Misliš da imaju? - glas koji treperi od «shvaćanja»…- Ali to je skupo. I opet će biti neki komad iz Kine! A naplatiti će ga pet puta skuplje!...
- I ovako, i onako je dio iz Kine, šjor. Ali tamo ćete doći, ostaviti auto. Oni će to ugraditi, i dati garanciju. Vi bez ikakve brige ostavite auto, platite i imate antenu.
- Ma ni meni nije problem to napravit turpijom, ali neću! Zašto oni prodaju UNIVERZALNU ANTENU kojoj treba skinuti dva milimetra da bi prošla kroz rupu! A kažu kako može, a znaš da je zamjensku trebalo čekat dva dana i tri puta je skuplja!
(tada sam postao svjestan problema. Nisu mu čak ni prodali zamjensku antenu za to auto. To je «univerzalna», koju uglavnom treba podesiti za ugradnju!)
- A tako je to sa univerzalnim stvarima…- pokušam «spustit balun na zemlju», a ovaj nastavi…
- Ma i ovdje sam kupio razdjelnik za televiziju i slika mi je još gora nego prije!-
- Jeste li sve spojili kako treba? Imate kabelsku?-
- Imam, i plaćam! Redovno! Svaki mjesec 65 Kuna! A slika mi je nikakva!-
- Pozovite servisera. Ti momci znaju srediti i instalaciju doma besplatno (znam, jer sam bio jedan od tih momaka)… samo prijavite kvar..-
- Zva sam ali su mi rekli kako nisam pretplatnik. A ja plaćam!-
- Čini mi se da ste pretplatnik HTV-a, a ne kabelske….-
- Ja plaćam svaki misec!- Tip je ljut na mene… Umuknem.
- Imam crte. Ne valja mi slika…- pokazuje prema pojačalima,- a kupio sam ovo jer mi snježi!-
- Možete donijeti račun i pojačalo pa ćemo ga zamijeniti ako je neispravno. Možda bi bilo dobro da potražite nekoga tko popravlja instalacije…-
- Ka da ja ne znam kako se to spaja! Ne bi ima slike da nisam spojio dobro! A vi ovdje samo prodajete Kinesko smeće i varate ljude….
(nastavak priče postoji, ali za daljnji tekst nije bio potreban)
Muktaš je uvijek najpametniji i najbolji. Zna SVE. Majstor bez premca. Znanje je pokupio u kafiću i najbolje «svario» zaliveno sa dvije tri krigle piva. A tuđe znanje o bilo čemu smatra nečim nebitnim i jednostavnim, nepotrebnim. Nečim što bi «onaj tko zna» trebao podijeliti sa svima, sretan što ga (budalu koja nešto zna, a ne loče pored njega) barem netko sluša.
I u ovoj priči je pokušao dobiti informacije koje bi mu popravile poljuljano povjerenje u kući, nešto što bi ga učinilo alfa mužjakom koji je svojoj družici, svojim rukama, osigurao serijal u super TV reprodukciji. I jadničak, naleti na mene. A baš sam bio dobre volje. J
Epilog: (trenutak kada je Muktaš napokon počeo vaditi poredbe sa Njemačkom, i njihovim stručnjacima)…
- Tamo sam ja trebao zupčanik, i oni su mi odmah rekli da to ne ide, i rekli da mi neće prodati polovično, nego da trebam uzeti njihov komad! I da nema garancije ako budem nešto mijenjao! I znaju sve, a ne kao vi… i vaše Kinesko Smeće!-
(Svi koji me poznaju znaju kako snižavanje mog glasa znači nevolju).
- U trgovini ste koja ima oko 10 000 prizvoda (istina). Očekujete od prodavača da ima tehničko znanje koje obuhvaća znanje iz desetak inženjerskih diploma, i da pri tome ne platite ništa…. Gospodine… U toj Njemačkoj, bi li vam palo na pamet ugraditi antenu sam, na ulici, sa priručnim alatom?-
- Nije. Dođe policija…-
- Upravo tako. Tamo vam nije bilo strano otići u servis, platiti ugradnju… i to dobro je platiti…-
- Je, ali…- e ovaj put se ja nisam prekidao…- e pa sada živite u Hrvatskom Kapitalizmu. U kome je jedan od glavnih problema što svi misle kako sve znaju. I kako je znanje jeftino… a nije! Netko je proveo godine učeći svoj zanat, radio vrijedno, i sada vi, govorite kako je to sve nepotrebno, jer vi to sve znate…ovako- i pucnem prstima… Ovaj se zblene, pogleda me kao da sam pao s Marsa, i izjuri kroz vrata bez riječi… Hajde pogodite… je li me puno «zabolilo»?? ;-) 
srijeda, 15.08.2007.
Potrošačko društvo… kako ga vidi Borgman
Interludij 1
Došao sam u iskušenje otvoriti novi blog kako bih mogao podijeliti svoje misli sa drugima, van okvira Kocke i njene Priče. Volio bih čuti Vaš komentar o toj ideji. A kao primjer onoga o čemu želim pisati nudim Vam ovo:
Potrošačko društvo… kako ga vidi Borgman
Trenutno radim u trgovini, i želio to ili ne, jednim uhom pratim razgovore kupaca. Odgovaram na pitanja. U novinama čitam o pravima potrošača. Na TV-u (u rijetkim trenucima) vidim rasprave Društva Za Zaštitu Potrošača (dalje DZZPJ)…. I pitam se o čemu oni pričaju.
Ma već vidim neke ljute poglede. O čemu on to? Pa nas trgovci varaju i kradu, uzimaju i više nego što su im marže, ne izdaju račun. Ima ih bahatih i poniznih, ali svi do jednog bi uvalili i rođenu majku, i ukrali… a s druge strane su oni bezvoljni i neuslužni, koje zapravo boli briga za Vas (svete Potrošače), i jedva čekaju nestati iz tih prostora, posvetiti se svojim hobijima (rijetko), ili ipak najčešće, djeci i obavezama koje na kraju završe buljenjem u televizore, limenkom piva u ruci.
I sada bi ja mogao o tome kako za svaku od tih priča ima bezbroj primjera, ali neću. Ja sam pristalica velike slike. I crn u duši kada vidim izmaštane završetke tog puta.
Jeste li vidjeli američke reklame? I ono famozno -Pažnja! Sadrži To i To!-… Je li itko od Vas ikada do tančina pročitao što piše na naljepnicama, sitnim slovima? Kupujete li najjeftinije «kobasice», jeste li ikada vidjeli «nitritna sol 2%»? Najluđe što sam vidio je naljepnica američke mineralne vode «Pažnja! Sadrži VODU!»
I opet van teme. Neobično za stanovnika jedne Kocke, polu Borga, čiji bi um trebao biti hladan i logičan. Ali nije.
Ako kupujete «Nešto», privlači Vas estetika, boja, mirisi, reklamni trikovi (nagradne igre), glamurozne reklame. Ono što Vas ne zanima su sitna slova. Sastav. Velika Kemija. U zemlji gdje je 45% stanovništva zapravo nepismeno, tri-klor-metil-benzoat… «hmm… Klor, to je za odčepljivanje zahoda!»…je najjednostavniji put razmišljanja domaćice dok prebacuje u rukama kakvo «čudotvorno» sredstvo za «nešto»…
Tri slike. Dosta. Sada malo «mozganja», (mudrovanja i filozofiranja).
Zašto postoji Društvo za zaštitu Potrošača (da. DZZP)? Osim za razotkrivanje makinacija. Čemu još? Ostvarenju jedne poznate krilatice o – Nepodnošljivoj Lakoći Kupovanja!-
Što je to trebalo biti kupovina? Nabava nečega što nam treba. I pri tome bi barem trebali imati nekakav pojam o tome što želimo. I slobodno odlučiti prema vlastitom nahođenju i izloženoj robi.
Ali vlasnicima, trgovcima, našim pravim gospodarima to nije dovoljno. Kupovinu su pretvorili u ritual, obred, nešto što moramo napraviti. Ponudili su «odgode», čekove, akcije i rasprodaje... «instrumente» plaćanja. Kupovina kao obaveza. Kupovina kao sredstvo ispunjenja težnji i snova. Način u kojemu se na trenutak naše male duše poistovjete sa sjajem i blještavilom reklama. Sve do izlaska iz trgovačkog centra i nezadovoljnog brojanja koliko je to ostalo na našim «računima», štednjama i karticama.
Nemojte ni pomisliti kako to nije tako. Ja sam sada «insider». Gledam oči ljudima od kojih uzimam njihov novac. I vidim Glad. Zbunjeno čudovište koje lupa o kosti lobanje i upire prstom, «tamo», «vidi ovo»… i slušam klince koji vrište dok ih vode iz «mog» lažnog raja.
Ovo bi mogao biti početak jedne moje teme… pa ako Vam se svidi…. Prodano ! ;-)
nedjelja, 05.08.2007.
Kako presuditi... ili kako Borgman bježi od odgovornosti
Polako sam obilazio poprište. Gledao u potpuno crnilo kroz rupu u oplati. Tražio rješenja za problem. Matrica je već odavno izbacila Borgovo rješenje, ali… taj Kid, nije bio Borg. Nije bio moja radilica. Niti asimiliran. Bar ne od mene.
Jakša je stajao uspravno, još uvijek spojen kabelom uz pričuvni vod energije. Plazmički top mu je visio sa oklopa, nemoćno. Jane su maloprije teleportirali u bolnicu, nakon što je dobila novu količinu nanosondi, inače bi se ugasila. A Kid? Mladac je stajao doslovno upišanih gaća između moje dvije radilice. I užasnuto gledao prema ostacima dviju radilica koje su donijeli ispred njega, pa prema meni, i onda naizmjenice , pogled prema Jakši, pa prema Svemiru. Prema rupi.
-Dao si uzbunu. Jane je došla prva. Zašto ste napali?- napokon sam se «obratio» Jakši, do tada isključenom iz kolektivne svijesti.
- Kid je okrenuo bušilicu prema antimateriji. Podesio energiju na najjače, i postavio automatsko paljenje na…-
- Nije istina. Energija je bila na pola…- vikne Kid, pokušavajući se oduprijeti radilicama.
Joško se samo okrene i uvećana hologramska slika komandi na bušilici se pojavi između njih. I pokazivač koji se namješta na sredinu…
- Jesi li uradio to?- upitam mirno, kako i dolikuje Borgu.
- Jje..sam- Kid jedva izgovori i pogleda prema meni. Valjda su mu Jakšine riječi došle do mozga. Ako ga je ikad imao…
- Zašto ga jednostavno niste teleportirali? Bar Jane može napraviti izboj energije, bilo gdje… zašto ga niste ubili?- pokažem na Kida koji se tresao. Vjerujem kako dojmljivo izgleda moj bijes (osobina koju sam naučio od ljudi).
- Ja sam zamolio Jane…- Jakša pogne glavu i glas mu se skoro izgubi,- da ga ne ubije. Zato je i stradala štiteći ga…-
- Štitio si njega? Ugrozio je sigurnost Kocke, svih radilica, Matrice… ljudi na brodu… i ti štitiš njega?...- vikao sam na Jakšu u predstavi koja je trebala biti viđena. Vidjeli su je ljudi, i Kid. Jakša i ja smo komunicirali… drugačije.
- Podsjetio me na … mene… dok sam bio u Legiji…- tiho je odgovorio i Kid tek tada shvati…
- Ti si bio u Legiji? Francuskoj Legiji?- kao da je na trenutak nestalo onog straha… možda mu je želio i salutirati…
- Jakša… izađi iz prostorije, tvoje je saslušanje gotovo…-, i velika radilica odtetura kroz prolaz, dok su mu se ljudi razmicali. Radoznalo su gledali scenu kada sam se okrenuo prema Kidu.
- Zapravo imam tri mogućnosti za tebe. Biti ću ono što jesam, i dopustiti ti izbor…- tiho sam govorio, ali zvuk se rasipao po prostoru, savršeno, bez jeke.
- Prva i meni najdraža je asimilacija. Zamijenio bi mi jednu od pet izgubljenih radilica.-, on se užasnuto počne trzati, ali ja samo odmahnem glavom.
- Druga je smrt. Mogu te izbaciti u svemir kao što bi ti učinio.-, i dalje se opirao.
- Treća, koja postoji samo radi ljudi koji su pokazali kako nisi tipičan predstavnik svoje vrste… mogu te vratiti na tvoj brod…. Živog…- , interesiranje i nada. Promjena raspoloženja u trenu. Iznenađenje među ljudima koji odmah zagrajaju.
- Iako ti se čini ovo zadnje bi ti moglo biti mnogo gore nego prve dvije opcije. Tvoji zapovjednici neće biti sretni kada im se netko vrati iz mrtvih! A pri tome moram ukloniti i sve tragove tehnologije koja ti je omogućila život!-, čekao sam da shvati što mu nudim. I prepoznao trenutak kada je shvatio da bi kao bogalj bio izložen medicinskoj «pažnji» koju ne bi poželio nikome… čak ni neprijateljima Borga.
Kid je gledao oko sebe, kao životinja, suze su mu kapale niz lice. Još on nije shvaćao ništa, nismo ni mi. Osjetio je samo kako je svaka od kazni bila smrt na svoj način. I onda zadnji pokušaj. Htio je biti lukav.
- Mogu li razmisliti?- upita skrušeno.
- Možeš. Osam sati. Asimilacijska kapsula i replikator koji će biti uključen osam sati.To je tvoje vrijeme izbora.-, okrenem se radilicama koje ga povedu prema malom spremniku. I zavare vrata.
Ljudi su me gledali pomiješanih osjećaja. Neki su žalili ovog mladog mornara, neki su htjeli da kazna bude izvršena odmah… morao sam nečim «opravdati» svoj stav, i presudu.
- Ima li primjedbi na kaznu? Poroto?- upitam, i odmah se jedan glas javi.
- Nema izbora. Sve kazne su bile smrt… bilo je samo pitanje izvršenja.- ovi ostali šapćući potvrde njegovo mišljenje.
- Nije ni on imao nikakve druge namjere. Smrt za smrt. Borg i smrt idu zajedno…-
Možda sam govorio krive riječi jer se žamor pojača. Nije im se svidjelo pomagati nekome tko JE Smrt. Smrt jedinke.
- Kako bi mu vi presudili?- upitam i jedva popratim sve odgovore. Uglavnom zatvor. Psihijatrija. Liječenje. Promjena ponašanja. Puštanje na slobodu. Smrt. Pakiranje u projektil, koji pripremamo za brod Sivih… da, ti ljudi stvarno imaju Maštu. Ono što ja nemam. Ja asimiliram. Mahnem rukom i žamor prestane.
- Ubio je svojom rukom pet radilica. I poubijao bi vas sve da je mogao…- pričekam dok to svima nije «sjelo».,- sada je u komori sa replikatorom i kapsulom. Ukoliko odabere kapsulu, iz prostorije će izaći slobodan… samo označen i onemogućen za postupke ugrožavanja Kocke. Biti će koristan. Ukoliko odluči igrati na prijevaru, nakon osam sati iz prostora će nestati i replikator i kapsula… sam je sebe osudio…-, kolektivni uzvik zgražanja koji se jedva stiša kada nastavim govoriti,- svojim odabirom će proživjeti agoniju smrti, i prije nego mu mozak odumre, spasiti ću ga, na način na koji vi odlučite. Dogovorom… znači imate oko dva dana za odlučivanje u najgorem slučaju, …a posao čeka… dakle budite brzi!-
Prošao sam pored ljudi koji su se razmicali, gledali u mene zbunjeno i žamorili, a meni je prebacivanje odluke na druge, po prvi put, pružalo nešto jako slično zadovoljstvu. Pravda, taj čudan pojam, nebitan za moje radilice, će biti zadovoljena. U to nisam imao sumnje. To su bili «dobri» ljudi J
