Borgman's cube
petak, 17.08.2007.
Borgman vs. Muktaš ... kupac je uvijek "u pravu"
Ono o čemu želim pričati je odnos kupaca. Uvjereni u «nepodnošljivu lakoću kupovanja», sigurni u svoja «potrošačka prava», dolaze u trgovine, i kupuju. Svaki od njih ima neko mišljenje o trgovcima. I ovaj put ja sam «insider» u tom svijetu, trgovac za kasom, posljednji u nizu onih koji bi Vam trebali ugoditi.
Jako često, pored mimike koju je teško objasniti, poslije besmislenog križanja prstiju ili mahanja rukama slijedi čuveno pitanje :- Ma znate tražim onaj komad , dolazi u kutiji, onaj standardni… ne znam kako se zove, ali … ma morate znati to… mali je kupio prije dva dana!- . Moje obrve su davno prešle cijeli put od koji je označio pitanje, čuđenje… i na kraju podsmjeh. Dosjetio sam se. Najčešći odgovor na to je… pogađate… DVD ili CD!
Dobro, nisu svi ovakvi, ali ima jedan specijalni tip kupaca, koji je nažalost, čest. To je kupac muktaš. Ne od one vrste koji nema dovoljno Kuna u džepu. Ma u tu kategoriju ne stanu ni «profesionalne škrtice» koje proučavaju podatke mahnito, kako ne bi nekome platili desetak kuna više… takvi često proizvode poznaju puno bolje nego to mi moramo.
Muktaši su posebni. To su ljudi kojima novci i nisu prioritetni problem, ali kroz tu kupnju uvijek pokušavaju «ušićariti». Dokazati svoju nadmoć, stavom, pozom, ili izvući posrednu i neposrednu korist kroz podatke koje iscijede od prodavača. I pri tome su uvjereni kako je trgovac obvezan Njima sve pojasniti, dati tehnička rješenja, i još pri tom mentalnom silovanju se smješkati, jer Oni To Zaslužuju za svoj Novac.
Primjer… pa evo gaJ
S jedne strane je «Muktaš», ležerne odjeće, srednjih godina, uredan.
S druge strane, JA (privremeni trgovac, 15 godina živim od elektronike, poznajem «materiju»)
- Dobar dan.- (uvijek pristojan kada primijetim mušteriju koja je zbunjena)
- Ima li ovdje auto antena?- s neba pa u rebra,- I da nisu kineske!-
- Vanjska ili unutrašnja? Imamo ove na lijepljenje…-
- Ne te. Ona na blatobranu. Kupio sam dvije i ni jedna ne paše. Ima li nešto što nije kinesko?-
- Ove na lijepljenje su Hrvatski Proizvod (čudo!), ostalih trenutno nemamo…-
- Ja sam kupio tu antenu . I ne odgovara. Trebao bi turpijom širit' rupu, a to neću. Kako možete prodavat' takve stvari!-
- Ukoliko niste zadovoljni, donesite račun i ako antena nije oštećena, možete odabrati nešto u protuvrijednosti, a možemo i vratiti novac (po zakonu o Potrošačima, naravno)…
- Račun? Ko zna di je… ma nisam kupio ovdje, nego u Auto….(nešto), i ne paše, a kada sam se bunio, on mi je rekao kako to ima kod vas!...
(Znači :- govori krivoj osobi, trebao je riješiti to tamo…govori o proizvodu koji nemamo, više me nije briga… ali i dalje je osoran i bahat… ocjena… «Muktaš»)
- Imamo samo ove, žao mi je!- odgovorim i nastavim sa beskrajnim poslom lijepljenja cijena na robu. Nevjerojatno bezuman posao.
- Sve je ovo kinesko sranje. Prodaju ti i boli ih k… Ima li ovdje što njemačko?-
- Gospodine imamo samo ove antene…- odgovorim mirno, ali on je u ofenzivi.
- Tako je i ovdje. Evo, sve je Kina!- i pobjedonosno podigne nešto, neki komad, pokazuje mi.
Ako hoću raditi svoj posao na miru treba ga se riješiti… dakle taktika 2.
- Ako niste mogli riješiti tamo… jeste li pokušali negdje drugo?-
- Gdje?- upita željan nove «žrtve».
- Ovlašteni servis naprimjer. Oni sigurno moraju imati rezervne dijelove, i mogu vam ponuditi montažu.-
- Misliš da imaju? - glas koji treperi od «shvaćanja»…- Ali to je skupo. I opet će biti neki komad iz Kine! A naplatiti će ga pet puta skuplje!...
- I ovako, i onako je dio iz Kine, šjor. Ali tamo ćete doći, ostaviti auto. Oni će to ugraditi, i dati garanciju. Vi bez ikakve brige ostavite auto, platite i imate antenu.
- Ma ni meni nije problem to napravit turpijom, ali neću! Zašto oni prodaju UNIVERZALNU ANTENU kojoj treba skinuti dva milimetra da bi prošla kroz rupu! A kažu kako može, a znaš da je zamjensku trebalo čekat dva dana i tri puta je skuplja!
(tada sam postao svjestan problema. Nisu mu čak ni prodali zamjensku antenu za to auto. To je «univerzalna», koju uglavnom treba podesiti za ugradnju!)
- A tako je to sa univerzalnim stvarima…- pokušam «spustit balun na zemlju», a ovaj nastavi…
- Ma i ovdje sam kupio razdjelnik za televiziju i slika mi je još gora nego prije!-
- Jeste li sve spojili kako treba? Imate kabelsku?-
- Imam, i plaćam! Redovno! Svaki mjesec 65 Kuna! A slika mi je nikakva!-
- Pozovite servisera. Ti momci znaju srediti i instalaciju doma besplatno (znam, jer sam bio jedan od tih momaka)… samo prijavite kvar..-
- Zva sam ali su mi rekli kako nisam pretplatnik. A ja plaćam!-
- Čini mi se da ste pretplatnik HTV-a, a ne kabelske….-
- Ja plaćam svaki misec!- Tip je ljut na mene… Umuknem.
- Imam crte. Ne valja mi slika…- pokazuje prema pojačalima,- a kupio sam ovo jer mi snježi!-
- Možete donijeti račun i pojačalo pa ćemo ga zamijeniti ako je neispravno. Možda bi bilo dobro da potražite nekoga tko popravlja instalacije…-
- Ka da ja ne znam kako se to spaja! Ne bi ima slike da nisam spojio dobro! A vi ovdje samo prodajete Kinesko smeće i varate ljude….
(nastavak priče postoji, ali za daljnji tekst nije bio potreban)
Muktaš je uvijek najpametniji i najbolji. Zna SVE. Majstor bez premca. Znanje je pokupio u kafiću i najbolje «svario» zaliveno sa dvije tri krigle piva. A tuđe znanje o bilo čemu smatra nečim nebitnim i jednostavnim, nepotrebnim. Nečim što bi «onaj tko zna» trebao podijeliti sa svima, sretan što ga (budalu koja nešto zna, a ne loče pored njega) barem netko sluša.
I u ovoj priči je pokušao dobiti informacije koje bi mu popravile poljuljano povjerenje u kući, nešto što bi ga učinilo alfa mužjakom koji je svojoj družici, svojim rukama, osigurao serijal u super TV reprodukciji. I jadničak, naleti na mene. A baš sam bio dobre volje. J
Epilog: (trenutak kada je Muktaš napokon počeo vaditi poredbe sa Njemačkom, i njihovim stručnjacima)…
- Tamo sam ja trebao zupčanik, i oni su mi odmah rekli da to ne ide, i rekli da mi neće prodati polovično, nego da trebam uzeti njihov komad! I da nema garancije ako budem nešto mijenjao! I znaju sve, a ne kao vi… i vaše Kinesko Smeće!-
(Svi koji me poznaju znaju kako snižavanje mog glasa znači nevolju).
- U trgovini ste koja ima oko 10 000 prizvoda (istina). Očekujete od prodavača da ima tehničko znanje koje obuhvaća znanje iz desetak inženjerskih diploma, i da pri tome ne platite ništa…. Gospodine… U toj Njemačkoj, bi li vam palo na pamet ugraditi antenu sam, na ulici, sa priručnim alatom?-
- Nije. Dođe policija…-
- Upravo tako. Tamo vam nije bilo strano otići u servis, platiti ugradnju… i to dobro je platiti…-
- Je, ali…- e ovaj put se ja nisam prekidao…- e pa sada živite u Hrvatskom Kapitalizmu. U kome je jedan od glavnih problema što svi misle kako sve znaju. I kako je znanje jeftino… a nije! Netko je proveo godine učeći svoj zanat, radio vrijedno, i sada vi, govorite kako je to sve nepotrebno, jer vi to sve znate…ovako- i pucnem prstima… Ovaj se zblene, pogleda me kao da sam pao s Marsa, i izjuri kroz vrata bez riječi… Hajde pogodite… je li me puno «zabolilo»?? ;-) 
