Komentari

borgman.blog.hr

Dodaj komentar (20)

Marketing

  • krijesnica

    Grom i pakao..Takvima bih ja ...biiip...:(
    Biti trgovac danas znači biti ponosni nositelj čira na dvanaesniku, s aritmijom, tikovima koji nisu nastali u ratu itd. Evo jedne moje zgode..
    Dolazi gospođa sva zrihtana i traži set nekih čaša kojih je bilo milijun a ona se jadna nije mogla odlučiti koje. Snimivši svojim praskatonskim pogledom platežnu moć gospođe ja joj isprva ponudih sve najbolje (i najskuplje naturlich) kad će ti ona meni:
    "Ma, hoću vraga te..K.... ću joj te da joj pas..biip..Daj ti meni neke najbezveznije ,da Bog da je ...biip ..vražiju..Utopila se u njoj ...materina..
    Ja stojim ko oparena, nemrem bilivit ..buljim u nju ko tele u šarena vrata,kad će ti ona mene.."Hajde ženo,šta si blenula..daj mi te ..Ne mislim ovdi noćit!"
    grom i pakao velim ti ja:)

    avatar

    18.08.2007. (08:51)    -   -   -   -  

  • Funky Momak

    dijelim tvoju bol

    avatar

    18.08.2007. (13:44)    -   -   -   -  

  • Funky Momak

    jednom sam otišao kupiti tablet u neku trgovinu računalnom opremom. kažem ja: prodajete li tablete? - svjestan kako to zvuči, ali sam očekivao od tipa koji tu radi da valjda poznaje osnovni hardver. prevario sam se.
    on: šta je to?
    ja: znate, tablet - grafička ploča
    on: na kojem principu to radi?
    ja: imate olovku i sa njom pišete po ploči. služi kao miš
    on: a to! nemamo mi to...

    avatar

    18.08.2007. (13:47)    -   -   -   -  

  • MANAH

    I ja volim "sarkastično" posrati sve koji piju pivo u limenci i koji gube vrijeme/život u kafićima dok slušaju ljude koje bi bilo dobro odstreliti.... 75 % ljudi je za giljlotinu.
    2 dana sam mijenjao prijatelja, vozio sam pizze. Kakvih bisera ima....
    Na praksi sam sat vremena "čuvao " štand dok je kolega bio na marendi,u " Dvorani mladosti" (Rijeka) , bio je sajam informatičkih tehnologija ... - nadam se da neću više nikada...
    pozdrav

    avatar

    18.08.2007. (14:27)    -   -   -   -  

  • neazess

    Aaahahahahahahaha, kakva sreća, naići na takvoga. Meni su takvi ljudi načelno zabavni - ja si popričam s njima sa samozatajnim smješkom i najčešće uopće ne kuže dozu sprdnje koja im je upućena. Međutim ja ne radim na mjestu gdje bih im trebala lizati guzice zbog "kupac je uvijek u pravu" - to bi me frustriralo, priznajem. S druge strane, trgovac ili ne uvijek si ponekad osuđen na takve bliske susrete, jer kao što Manah kaže, ponekad se stvarno čini da je 75% ljudi za giljotinu ;)).

    avatar

    18.08.2007. (22:23)    -   -   -   -  

  • Ima jedan svijet...

    Ufff... jako dobro znam o čemu govoriš. Nikada nisam bila trgovac....ali radila sam jako dugo.... predugo... na reklamacijama.... pod parolom "potrošač je uvijek u pravu".
    Takvi poslovi nam pomalo oštete živce.... ali zapamti.... nema te škole u kojoj možeš više naučiti i sebe izgraditi nego takav rad sa šarenim ljudima. To su radna mjesta na kojima se učiš samodisciplini, toleranciji.... upoznaješ sebe iz dana u dan.
    Nema tog novca kojim bi me netko mogao namamiti nazad na taj posao.... ali kad se okrenem iza sebe.... taj rad s ljudima me naučio više od bilo čega u životu.

    avatar

    19.08.2007. (00:21)    -   -   -   -  

  • Oliver

    Sve o Oliveru Dragojeviću možeš naći na Fan Clubu http://cesarica.thepajo.com

    avatar

    19.08.2007. (01:07)    -   -   -   -  

  • odmak

    Svugdje gdje se radi s ljudima ista je stvar. Ne vjeruju tvojoj diplomi, seminarima, kursevima spcecijalizaciji, iskustvu i sličnom, ali vjeruju nećemu što je baš tih dana izišlo u novinama, nećem morskome, svemirskom, vanzemaljcima i slično i hoće baš to. Svi se s tim susrećemo.
    Alternativno i uradi sam je u modi. Cijeli jedan paralelan svijet ludosti živi uz nas radne ljudi, a možda su oni u pravu, a mi živimo u iluziji da nešto znamo.

    avatar

    19.08.2007. (13:59)    -   -   -   -  

  • borgman

    samo obavijesti radi :-)
    na novom blogu, jedan mali postić... sa strane je link... na ovome će biti moja krativna dostignuća, a na onom drugom, priče i komentari vezani za život (nešto što mi je bilo jako teško uklopiti u priču)... ispričavam se na dijeljenju "pažnje"...ali, mislim kako će ovako biti zanimljivije ;-) pozdrav svima koliko Vas ima :-)

    avatar

    19.08.2007. (18:04)    -   -   -   -  

  • don kihote

    pa sad
    ja volin kad dođen u specijaliziranu trgovinu, pogotovo malu da mi onaj šta prodaje ipak nešto reče o proizvodu koji kupujen
    ne da ga zajebajen ka taj tvoj muktaroš, već da mi reče dvi-tri pametne

    a druga je stvar u velikin prodajnin centrima kad neki drkadžije dolaze ličit svoje kućne frustracije na jadnin prodavačicama koje su tu samo za dvi stvari
    da otuku cijenu i naplate, a ne da moraju trpit izljeve bjesa

    avatar

    19.08.2007. (23:18)    -   -   -   -  

  • borgman

    @krokodili.... jedno je reci dvije tri o proizvodu koji zelis, a drugo je dati shemu spajanja, napajanja, vrstu kabela i konektora, tehnicka uputstva, i na kraju to još i spojiti, kako bi "gospodin" vidio što kupuje....a koliko je to specijalizirana trgovina? da...sa trgovine elektroničkih... došla je na trgovinu elektrotehničkih komponenti i modela... tako da sam ipak bliži prodavačicama u Kerumu, nego visokospecijalizirani trgovac koji ima 100 prizvoda

    avatar

    20.08.2007. (06:49)    -   -   -   -  

  • Helada

    Jao, izgleda da bi mi ti održao prodiku da pročitaš moj tekst o WGW-u...
    Nego, taj je navalio na jadnu Kinu...

    avatar

    21.08.2007. (00:46)    -   -   -   -  

  • Kupac insider

    Želim kupiti: kartu za trajekt, kruh, cigarete, novine ... jer mi trebaju. Trgovac redovito želi odnos (barem u Splitu). Želim samo: kartu za trajekt, kruh, cigarete, novine ... jer mi trebaju. Odnos s trgovcem ne trebam. I želim, po mogućnosti oslovljavanje sa Vi. Koji je najbrži način? Da li je to uopće moguće? (barem u Splitu)

    avatar

    21.08.2007. (17:13)    -   -   -   -  

  • borgman

    ukoliko naletiš na mene dobiti ćeš:- 12 kuna i 30lipa (ukoliko si znao što hoćeš), i hvala i doviđenja. Ukoliko si pitao za "kartu za trajekt" u samoposluzi, samo ću ti odmahnuti glavom (još uvijek bar znaš što tražiš)... a ako počneš sa "brokvama" u trgovini elektronike... onda tii se može dogoditi "odnos".... sve mi tu miriše da ipak spadaš u one koji pitaju... ovo ili ono... i famozno "što je bolje?"... a onda ipak slijedi "odnos"... a s druge strane... živiš u mediteranskom gradu gdje su ljudi općenito otvoreni i blagoglagoljivi... ukoliko se tome ne možeš prilagoditi (što znači da ti more nije u krvi)... moja nježna preporuka je da odseliš (kao i mnogi) u metro-polu gdje su uštogljenost i "odgoj" u ponašanju preuzeli od Nijemaca i Austrijanaca... nas su ako to zaboravljaš u drugom ratu ti isti purgeri prodali za neke dukate, Italijanima, a znaš kakvi su žabari i blitvari....

    avatar

    21.08.2007. (18:54)    -   -   -   -  

  • borgman

    @kupac... zaboravio sam... inzistiranje na "vi" je znak nesigurne psihologije... vjerojatno bi se tako osjećao i u sred Njemačke... tamo bi otkrio neke druge "mane"...
    Osobno, mene smetaju svi oblici nekulture, uključujući i "tikanje", i pljuvanje po ulici... ali prilagođavam se većini, u tome je smisao demokracije... i volim ovaj grad iako postaje samo "sjena" onoga što je bio... možda upravo radi toga što u njemu preživljavaju i oni koji ... more zovu "slana voda"

    avatar

    21.08.2007. (19:40)    -   -   -   -  

  • Kupac insider

    Hvala Borgman. Postavio sam pitanje samo iz razloga što se pri stvaranju odnosa s trgovcem (redovita pojava u našem Velom Mistu) javlja nevjerojatna količina redundancije u obavljanju tako jednostavne radnje, kupovine, koja dovodi do nevjerojatnog gubitka vremena. Pozdrav (Mala napomena, u prethodnom postu mislio sam na većinski, ženski dio trgovačke populacije.)

    avatar

    21.08.2007. (20:16)    -   -   -   -  

  • rU

    hihi, borgmane, budi sretan što nisi inkasant, tada bi vjerojatno muktaš još i napujdao psa ...

    neki ljudi zaista misle kako je čovjek iza pulta ili iza šaltera pogodna meta njihovih frustracija ...
    premda mi se događalo da isto doživim, i s druge strane šaltera i pulta ...

    avatar

    21.08.2007. (23:13)    -   -   -   -  

  • Irnan - NPZ

    Je, fakat nas ima svakakvih, kako prodavača tako i kupaca. Osnova svega naječešće je osobna nekultura ljudi...kao prvo, nagledala sam se i jednih i drugih kojima ne bi manjkale "ure iz kulture" u socijalnim kontaktima. Ovo o čem pričaš je katastrofa, kako za prodavača, tako i za one koji "strpljivo" čekaju u redu iza njega i znaju po što su došli i za te dvije minute svoje kupovine moraju čekati pola sata dok se persona ispred njih udostoji napustiti prostore i dati ljudima da konačno duboko udahnu. "Najslađi" su mi oni koji ulete u trgovinu ili na kiosk i ko iz topa ispale "DAJ MI kutiju Marlbora (ili čega već), kao da su s prodavačem zajedno pasli ovce...a da o raskoši malene, svima dobro poznate riječi "hvala" i ne govorim!

    Međutim, koliko me smeta to, smeta me i činjenica da neki prodavači uopće ne znaju šta rade. Uđem u cvjećaru i pitam za neki (nipošto egzotični) cvijet, cvjećarka zine u mene i kaže "Nikad čula!". Pitam je za drugi kako se održava, a ona kaže "Znate, ne znam vam ja to, ja tu SAMO prodajem!" Halo?! Ili u u velikom trgovačkom centru pitam onog čovjeka u simpatičnoj kuti drečavih boja, koji radi tamo, da mi kaže gdje su premjestili robu, jer više nije na polici gdje je bila jučer, a ja je ne mogu naći; kad će on meni: "Nemam pojma, ja vam tu SAMO slažem robu!" A doživjela sam bome i da mi kaže zaposlenik u toj istoj kući "Tam vam je negde, ote poglejte si sami, ja nemam vremena sad!" ???? Bilo je i takvih prodavačica koje su me kad bih ušla u butik najradije zatukle pogledom kako se uopće usudim remetiti njihov mir... :)))

    Dakle, kao rezime, sve bi bilo ljepše i lakše kada bi svi trgovci znali što rade, i kada bi kupci znali što traže. I kada bi i jedni i drugi znali na lice namjestiti osmjeh i reći HVALA. :)

    avatar

    29.08.2007. (10:13)    -   -   -   -  

  • svinjce

    meni kantov kategorički imperativ padne na pamet kod ovoga, kakvi bi trebali biti jedni prema drugima...
    ma je, ljudi su nadrkani, hoće nešto a ne znaju što(uza sve ostalo što ih tišti), pa se onda te frustracije prosipaju naokolo...

    to ima veze, po meni podosta, s tvojim prošlim postom o potrošačkom društvu o kojem pišeš i koje je , slikovito, vicious circle, nikad kraja zadovoljavanju svih tih "potreba" o kojima pričaju reklame i kompanije i tzv. fancy zvani brandovi...

    i onda imamo shopping mallove gdje obitelji provode subote i nedjelje, i to je, kao, obiteljski dan. To je, kao što kažeš, "ritual, obred, nešto što moramo napraviti", to je ideja koja bi trebala ostati nakon permanentnog zaglupljivanja većinom medija, pogotovo TV-a kao najutjecajnije alatke za braniwashing. Uključujući ovu koju zovemo "javnom" televizijom... itd

    @ Funky Momak , pametno zboriš

    avatar

    29.08.2007. (19:00)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...