Marketing
Kako presuditi... ili kako Borgman bježi od odgovornosti
Polako sam obilazio poprište. Gledao u potpuno crnilo kroz rupu u oplati. Tražio rješenja za problem. Matrica je već odavno izbacila Borgovo rješenje, ali… taj Kid, nije bio Borg. Nije bio moja radilica. Niti asimiliran. Bar ne od mene.
Jakša je stajao uspravno, još uvijek spojen kabelom uz pričuvni vod energije. Plazmički top mu je visio sa oklopa, nemoćno. Jane su maloprije teleportirali u bolnicu, nakon što je dobila novu količinu nanosondi, inače bi se ugasila. A Kid? Mladac je stajao doslovno upišanih gaća između moje dvije radilice. I užasnuto gledao prema ostacima dviju radilica koje su donijeli ispred njega, pa prema meni, i onda naizmjenice , pogled prema Jakši, pa prema Svemiru. Prema rupi.
-Dao si uzbunu. Jane je došla prva. Zašto ste napali?- napokon sam se «obratio» Jakši, do tada isključenom iz kolektivne svijesti.
- Kid je okrenuo bušilicu prema antimateriji. Podesio energiju na najjače, i postavio automatsko paljenje na…-
- Nije istina. Energija je bila na pola…- vikne Kid, pokušavajući se oduprijeti radilicama.
Joško se samo okrene i uvećana hologramska slika komandi na bušilici se pojavi između njih. I pokazivač koji se namješta na sredinu…
- Jesi li uradio to?- upitam mirno, kako i dolikuje Borgu.
- Jje..sam- Kid jedva izgovori i pogleda prema meni. Valjda su mu Jakšine riječi došle do mozga. Ako ga je ikad imao…
- Zašto ga jednostavno niste teleportirali? Bar Jane može napraviti izboj energije, bilo gdje… zašto ga niste ubili?- pokažem na Kida koji se tresao. Vjerujem kako dojmljivo izgleda moj bijes (osobina koju sam naučio od ljudi).
- Ja sam zamolio Jane…- Jakša pogne glavu i glas mu se skoro izgubi,- da ga ne ubije. Zato je i stradala štiteći ga…-
- Štitio si njega? Ugrozio je sigurnost Kocke, svih radilica, Matrice… ljudi na brodu… i ti štitiš njega?...- vikao sam na Jakšu u predstavi koja je trebala biti viđena. Vidjeli su je ljudi, i Kid. Jakša i ja smo komunicirali… drugačije.
- Podsjetio me na … mene… dok sam bio u Legiji…- tiho je odgovorio i Kid tek tada shvati…
- Ti si bio u Legiji? Francuskoj Legiji?- kao da je na trenutak nestalo onog straha… možda mu je želio i salutirati…
- Jakša… izađi iz prostorije, tvoje je saslušanje gotovo…-, i velika radilica odtetura kroz prolaz, dok su mu se ljudi razmicali. Radoznalo su gledali scenu kada sam se okrenuo prema Kidu.
- Zapravo imam tri mogućnosti za tebe. Biti ću ono što jesam, i dopustiti ti izbor…- tiho sam govorio, ali zvuk se rasipao po prostoru, savršeno, bez jeke.
- Prva i meni najdraža je asimilacija. Zamijenio bi mi jednu od pet izgubljenih radilica.-, on se užasnuto počne trzati, ali ja samo odmahnem glavom.
- Druga je smrt. Mogu te izbaciti u svemir kao što bi ti učinio.-, i dalje se opirao.
- Treća, koja postoji samo radi ljudi koji su pokazali kako nisi tipičan predstavnik svoje vrste… mogu te vratiti na tvoj brod…. Živog…- , interesiranje i nada. Promjena raspoloženja u trenu. Iznenađenje među ljudima koji odmah zagrajaju.
- Iako ti se čini ovo zadnje bi ti moglo biti mnogo gore nego prve dvije opcije. Tvoji zapovjednici neće biti sretni kada im se netko vrati iz mrtvih! A pri tome moram ukloniti i sve tragove tehnologije koja ti je omogućila život!-, čekao sam da shvati što mu nudim. I prepoznao trenutak kada je shvatio da bi kao bogalj bio izložen medicinskoj «pažnji» koju ne bi poželio nikome… čak ni neprijateljima Borga.
Kid je gledao oko sebe, kao životinja, suze su mu kapale niz lice. Još on nije shvaćao ništa, nismo ni mi. Osjetio je samo kako je svaka od kazni bila smrt na svoj način. I onda zadnji pokušaj. Htio je biti lukav.
- Mogu li razmisliti?- upita skrušeno.
- Možeš. Osam sati. Asimilacijska kapsula i replikator koji će biti uključen osam sati.To je tvoje vrijeme izbora.-, okrenem se radilicama koje ga povedu prema malom spremniku. I zavare vrata.
Ljudi su me gledali pomiješanih osjećaja. Neki su žalili ovog mladog mornara, neki su htjeli da kazna bude izvršena odmah… morao sam nečim «opravdati» svoj stav, i presudu.
- Ima li primjedbi na kaznu? Poroto?- upitam, i odmah se jedan glas javi.
- Nema izbora. Sve kazne su bile smrt… bilo je samo pitanje izvršenja.- ovi ostali šapćući potvrde njegovo mišljenje.
- Nije ni on imao nikakve druge namjere. Smrt za smrt. Borg i smrt idu zajedno…-
Možda sam govorio krive riječi jer se žamor pojača. Nije im se svidjelo pomagati nekome tko JE Smrt. Smrt jedinke.
- Kako bi mu vi presudili?- upitam i jedva popratim sve odgovore. Uglavnom zatvor. Psihijatrija. Liječenje. Promjena ponašanja. Puštanje na slobodu. Smrt. Pakiranje u projektil, koji pripremamo za brod Sivih… da, ti ljudi stvarno imaju Maštu. Ono što ja nemam. Ja asimiliram. Mahnem rukom i žamor prestane.
- Ubio je svojom rukom pet radilica. I poubijao bi vas sve da je mogao…- pričekam dok to svima nije «sjelo».,- sada je u komori sa replikatorom i kapsulom. Ukoliko odabere kapsulu, iz prostorije će izaći slobodan… samo označen i onemogućen za postupke ugrožavanja Kocke. Biti će koristan. Ukoliko odluči igrati na prijevaru, nakon osam sati iz prostora će nestati i replikator i kapsula… sam je sebe osudio…-, kolektivni uzvik zgražanja koji se jedva stiša kada nastavim govoriti,- svojim odabirom će proživjeti agoniju smrti, i prije nego mu mozak odumre, spasiti ću ga, na način na koji vi odlučite. Dogovorom… znači imate oko dva dana za odlučivanje u najgorem slučaju, …a posao čeka… dakle budite brzi!-
Prošao sam pored ljudi koji su se razmicali, gledali u mene zbunjeno i žamorili, a meni je prebacivanje odluke na druge, po prvi put, pružalo nešto jako slično zadovoljstvu. Pravda, taj čudan pojam, nebitan za moje radilice, će biti zadovoljena. U to nisam imao sumnje. To su bili «dobri» ljudi J
Post je objavljen 05.08.2007. u 10:50 sati.