Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
nedjelja, 05.01.2014.
Godinu počinjemo navrat-nanos...
... i to s linkovima na ekonomske teme (doista, nitko me na blogu nikad nije pitao zašto gajim takvu strast prema ekonomiji i poduzetništvu – ne možete tvrditi da književnost i mlaćenje para dobro idu skupa!), jer što vrijeme više prolazi, shvaćam da će gospodarsku igru morati preuzeti neki novi, sposobniji klinci, a izvještavanje o najnovijim trendovima u poduzetništvu, marketingu i prodaji moj je mali obol njihovoj što boljoj pripremi za zahtjeve tržišta.
U prvom redu, donosim vam tekst Flavia Martinsa na B2C sa infografikom u kojem se navodi kako je potrošačko iskustvo, odnosno potrošačko zadovoljstvo, a ne oglašavanje, ono što privlači potrošače vašem biznisu. Kad se sjetim svih hrvatskih kompanija koje su mi priuštile loše potrošačko iskustvo, moram reći da ih je značajno više nego onih koje su ostavile dobar dojam. Nemojte ni da vam počnem o svakoj razmirici sa svakom telekomunikacijskom kompanijom s kojom sam se srela – kod užasnog T-Coma je moj poslodavac bio isključenog telefona više od tri tjedna, a većinu poslova obavljamo telefonski (i ne samo to: tri tjedna je snimljena poruka glasila da se broj više ne koristi, kao da nismo plaćali telefon, a ne kao da je linija u kvaru); naravno, telefonski operateri su živa koma i nikakve koristi od njih. Kod Vipa koji se pokvario ne mogu online promijeniti tarifu, već moram otići u najbliži Vip centar, dobivanje SMS-a kojim se mijenja tarifa čeka se više od par dana, a osoblje je neljubazno i zaboravljivo. Moja poslovna banka me tlači svaki put kad dođem da moram otvoriti dopušteni minus iako sam izričito više puta rekla da to ne želim i da me to ne zanima, a kad nešto doista trebam učiniti, onda se ne javljaju mjesec dana. I da, veliki srednji prst djelatniku Hrvatske pošte koji je bez ostavljanja žute cedulje i bez ikakve obavijesti zaključio da osoba mog imena i prezimena ne prebiva na mojoj adresi (nedavno sam mijenjala prezime pa sam čekala nove dokumente, čije je dobivanje trajalo dvostruko duže zbog tog kretenskog poteza). Majka svih srednjih prstiju ide, dakako Ministarstvu unutarnjih poslova zbog kojega je promjena osobne iskaznice trajala četvrt godine. Kategoriju dijele, dakako, sa svim organima izvršne vlasti s kojima sam došla u susret (ili, bolje rečeno, klinč), no zbog njihova monopola ovo se čini kao lamentacija u prazno.
Jedno negativno, a dva pozitivna iskustva imam s Hotelom Bunčić u Vrbovcu, tako da sam tu pomalo podijeljena (ovo negativno iskustvo je bilo tako upečatljivo da najradije nikad više ne bih tamo išla).
S druge strane, veliko hvala kartičnoj kući American Express zbog promptne reakcije i nečega što se činilo kao istinska briga, djelatniku Hrvatske pošte koji je uočio da mi je ispala štedna knjižica pa mi je istu sačuvao i vratio, osiguravajućem društvu Generali osiguranje , a zahvalnost dugujem i jednom krasnom obiteljskom urarskom i zlatarskom obrtu, i jednom neobično uslužnom obiteljskom optičarskom obrtu.
CUSTOMER EXPERIENCE MORE IMPORTANT THAN ADVERTISING
Nadalje, nešto o pronalasku posla (u trenutku dok ovo pišem, u Hrvatskoj je i dalje više od 364.000 nezaposlenih!) – autorica Joanna Weidenmiller predlaže da umjesto da se javljate na oglase za poslove kojima ne odgovarate u potpunosti i koje možda nećete dobro obavljati, da šaljete životopise i molbe za posao, sastavite prijedlog na jednoj stranici u kojemu ćete riješiti određeni poslovni problem s kojim se kompanija za koju želite raditi susreće, i na taj način, rješavajući taj problem, stvorite sebi radno mjesto! Čini se kao alternativna zamisao, ali vrijedi pokušati.
1-PAGE JOB PROPOSAL
A sada nešto o mojoj generaciji – Milenijancima! Infografika na linku dolje pokazuje kakvi smo zaposlenici, kakvi potrošači, koliko smo vjerni kompanijama, a koliko brendu, kako trošimo i koliko smo u dugu.
INFOGRAFIKA O MILENIJANCIMA
Konačno, valja nešto reći i o trendovima u odnosu prema zaposlenicima: poslodavci koji doista drže do svojih zaposlenika u pravilu dobivaju veću vrijednost nego oni koji ih izrabljuju (zvuči kao common sense, ali u Hrvatskoj ovo valja posebno naglasiti, iz nekog razloga – jer trgovci se čude što im zaposlenici kradu, što su nemarni prema poslu i prema imovini trgovine i što su, sve u svemu, loši radnici). Forbes zato donosi priču o kompaniji Bandwidth, u kojoj je zaposlenicima zabranjeno da na godišnjem odmoru provjeravaju e-mail, a dužni su iskoristiti sve dane godišnjeg odmora. Isto tako, imaju sat i pol duge pauze za ručak tijekom kojih se radnike potiče da se bave tjelovježbom i boravkom na svježem zraku. U odnosu na neke hrvatske robovlasnike, ovakav odnos prema zaposlenicima je čudo neviđemo!
WANT TO SUCCEED? DON'T CHECK YOUR E-MAIL AND WORK OUT AT LUNCH
Oznake: potrošačko zadovoljstvo, milenijanci, prijedlog za posao, zadovoljstvo zaposlenika
