Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje

nedjelja, 04.08.2013.

Mario Vargas Llosa: "Vragolije zločeste curice"

Kao što već obećah neki dan, danas ćete čuti što mislim o romanu „Vragolije zločeste curice“ peruanskog pisca Maria Vargasa Llose.

Radi se o svevremenskoj ljubavnoj priči između dječaka iz Mirafloresa i djevojčice Lily za koju svi pretpostavljaju da se s roditeljima doselila iz Čilea (kad pukne bruka, odnosno kad se sazna da ona zapravo nije iz Čilea, već da neuglađeno govori zato što potječe iz siromašnog dijela grada, djevojčica nestane). U drugoj inkarnaciji, kad je taj dečko već porastao i preselio se u Pariz kako bi radio kao tumač (zapravo, tome je dječaku jedina želja bila da čitav život živi u Parizu), on ponovno sreće djevojčicu u koju se zaljubio, sada djevojku, odnosno drugaricu pod imenom Arlette. Ona dolazi u Pariz radi obuke za začetak peruanske gerilske revolucije pod vodstvom organizacije MIR, a nakon kratke ljubavne seanse s našim glavnim junakom, ubrzo odlazi na daljnju obuku na Kubu. Nakon toga Ricardo (glavni junak) nekoliko godina ne zna ništa o drugarici Arlette, dok se ona ne ukaže ponovno u Parizu kao supruga francuskog diplomata, sada posve uglađena i šik odjevena. Ostavivši svog supruga bez novca i ispraznivši njegove račune, ponovno nestaje u nepoznatom smjeru. Daljnja lokacija – London.

S jedne strane beskrupulozna žena, izrazito lijepa i šarmantna, ali hladna, u tijeku romana je glavnom junaku, koji ju je bio spreman čekati čitav život, slomila srce bar desetak puta, a s druge strane i dalje siromašna djevojčica koja se zarekla da će poduzeti sve što je u njezinoj moći kako bi pobjegla od siromaštva i sramote koje ono donosi. No nije mogla svaki puta pobjeći, a da ne ostavi pritom i dio sebe, i da pritom i sama emocionalno, psihički, poneki put i fizički ne nastrada.

Evo što urednici u Vuković&Runjić kažu o „zločestim curicama“:

„Mario Vargas Llosa majstor je opisa i evokacije, putene raskoši teksta. Uživljeno se vraća u vrijeme i okruženja vlastite mladosti u kojem pod krinkom općeprihvaćene jednakosti cvate – ženomrstvo. „Zločeste curice“ bića su gladi – za seksom, novcem, uzbuđenjima, životom. Osuđujemo ih i zavidimo im jer ne pristaju na kompromise. Samosvojne do kraja, poput Ricardove Lily, one ne prigrljuju samo bit vlastite naravi, nego i posljedice smjele odluke da joj ostanu dosljedne.“


Isto tako podvlačim da mi se zanimljivim učinio i autorov komentar na društvena i politička zbivanja u Europi i u Peruu, nestanak egzistencijalizma i pojavu hippie-pokreta, industriju zabave za odrasle u nama tako stranom Japanu, kao i opis drugih ljudi i drugih ljubavi glavnog junaka, koji svi zajedno čine kulisu za život pojedinca u dvadesetom stoljeću.

Ljubav, kako ćemo saznati u ovom romanu, dolazi u svim bojama i oblicima, i ponekad je destruktivna. Onaj koji se destrukciji ljubavi kakva je opisana ovdje može djelotvorno oduprijeti, pravi je heroj stoljeća u kojemu se bitke preselile s bojnih polja u spavaće sobe.

Preporučujem romantičnim dušama, radije pročitajte „Vragolije zločeste curice“ nego što se davite u „50 nijansi sive“.

Oznake: mario vargas llosa, vragolije zločeste curice

04.08.2013. u 17:24 • 5 KomentaraPrint#

srijeda, 31.07.2013.

Mario Vargas Llosa: "Raj iza drugog ugla"

Unatoč tome što sam vrlo malo pisala, obavila sam izrazito velik čitateljski posao, jer sam si zadala za čitanje neke naslove o kojima već dugo slušam i želim staviti šape na njih, ali već neko vrijeme nije bilo prilike niti... volje, možemo reći.

Jedan od takvih naslova pripada opusu peruanskog pisca Maria Vargasa Llose, od kojih danas pišem o naslovu „Raj iza drugog ugla“, a kroz koji dan čut ćete što mislim i o romanu „Vragolije zločeste curice“.

Kao prvo, moram reći da se radi o prvoklasnom južnoameričkom pripovjedaču, u Marquezovom rangu (iako bez magijsko-realističkog elementa, odnosno, u dva romana koja sam pročitala, na takav element nisam naišla). Radi se o piscu srednje generacije, rođenom 1936. godine u Peruu, koji osim spomenutih, potpisuje i djela „Don Rigobertove bilježnice“ i „Jarčevo slavlje“, za koje ste također mogli čuti jer postoje i u hrvatskom prijevodu. Autor je u rodnom Peruu društveno i politički aktivan (kandidirao se i za predsjednika te zemlje, kažu urednici u Vuković&Runjić), i dobitnik je niza uvaženih književnih nagrada.

„Raj iza drugog ugla“ je roman sastavljen od dviju paralelnih biografija, i to slikara Paula Gauguina krajem devetnaestog stoljeća, i njegove bake Flore Tristan, zvane Madame-le-Colere, sredinom istog stoljeća.

Kao književni lik, Madame-le-Colere me značajno više fascinirala, jer pratimo njezino putovanje kroz teški bračni život, bijeg iz tog života s troje maloljetne djece (od kojih je dvoje umrlo još u djetinjstvu), i profiliranje u hrabru ličnost koja posvećuje svoj život aktivističkom radu, unapređenju prava radnika i žena, kroz promociju svoje knjige „Radnički savez“ diljem Francuske. Citati koje sam zabilježila izrekla je upravo Flora.

Recimo:

„Došla sam vas moliti za potporu jednoj duboko kršćanskoj akciji, gospođe.“
„Ali madame, što mislite da mi ovdje činimo?“, rekla je najstarija od njih, staričica plavih očiju i energičnih pokreta. „Posvetile smo život milosrdnim djelima.“
„Ne, vi ne činite milosrdna djela“, ispravila ju je Flora.“Vi dijelite milostinju, to je velika razlika.“


Kao i sljedeći citat:

„Biti neuk a k tomu još i siromašan znači biti dvostruko siromašan, Florita. To je sebi rekla mnogo puta 1825. godine kad se oslobodila jarma Andrea Chazala, kad se svojim bolesnim starijim sinom, drugim koji je ostao s dojiljom na selu i netom rođenom Aline suočila s okolnostima što ih nije predvidjela, jer ju je jedino opsjedala želja da se oslobodi bračnog jarma. Tu je djecu trebalo nahraniti.“


Za Gauguinov dio životne priče imala sam manje sućuti, iako sam i njegove retke čitala sa zanimanjem: iz udobnog života bankara sa suprugom Dankinjom i djecom, Gauguin se sve više zagrijavao za slikanje, otkrivši naposljetku (nakon sloma burze i otkaza) da je jedini način da se u cijelosti ostvari kao umjetnik, da otputuje u netaknute krajeve gdje ljudi još funkcioniraju na razini nagona, neokaljani društvenim dostignućima i demagogijom (na taj način su i nastala njegova najpoznatija djela s Tahitija). Međutim, na taj se način isto tako zarazio i sifilisom, „neizgovorivom bolešću“, zbog koje je naposljetku oslijepio i umro, bez kontakta sa svojim europskim korijenima, koji su ga pred kraj života neumoljivo proganjali, osobito sjećanje na njegovu majku Aline i njegovu istoimenu kćer, o kojima nije imao nikakvih saznanja.

Oprečnost između ovo dvoje povijesnih likova jest ono što ih čini zanimljivima: dok je Flora, čiji su korijeni potjecali iz Perua (njezin je otac, peruanski vojni časnik, oženio Francuskinju), svoj životni put pronašla u Europi, njezinog je unuka sudbina vukla upravo u Južnu Ameriku. Isto tako, Paul Gauguin je odlučio svoj život posvetiti traženju mjesta koje još nije dotakla civilizacija kako bi u takvom okruženju mogao stvarati nešto novo, a njegova je baka Flora odlučila mijenjati postojeće stanje djelujući unutar društvenog sustava kroz napredne ideje i radničkim samoorganiziranjem.

To smatraju i urednici u Vuković&Runjić:

„Naslovom aludirajući na utopije o autentičnom životu koji je uvijek tu iza drugog ugla, Vargas Llosa suprotstavlja socijalni idealizam Flore Tristan s Gauguinocim maštanjima o primitivnoj, egzotičnoj, nepatvorenoj umjetnosti, koja se može pronaći jedino na dalekim južnim morima, gdje europska civilizacija još nije sve pokorila i podredila zapadnokršćanskom moralu i kodu ponašanja.“


Sama to ne bih bolje rekla. Svakako, preporučujem za ozbiljno čitanje i promišljanje.

Oznake: mario vargas llosa, raj iza drugog ugla

31.07.2013. u 20:39 • 4 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.



< rujan, 2022  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Rujan 2022 (5)
Travanj 2022 (7)
Veljača 2022 (5)
Siječanj 2022 (6)
Listopad 2021 (2)
Rujan 2021 (2)
Srpanj 2021 (6)
Svibanj 2021 (4)
Travanj 2021 (3)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (4)
Prosinac 2020 (7)
Studeni 2020 (3)
Listopad 2020 (2)
Kolovoz 2020 (3)
Siječanj 2020 (1)
Travanj 2019 (1)
Svibanj 2018 (2)
Ožujak 2018 (1)
Kolovoz 2017 (4)
Srpanj 2017 (7)
Lipanj 2017 (10)
Svibanj 2017 (2)
Ožujak 2017 (6)
Veljača 2017 (6)
Siječanj 2017 (4)
Prosinac 2016 (1)
Studeni 2016 (11)
Listopad 2016 (4)
Rujan 2016 (2)
Kolovoz 2016 (4)
Srpanj 2016 (8)
Travanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (10)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (4)
Listopad 2015 (2)
Rujan 2015 (2)
Srpanj 2015 (6)
Lipanj 2015 (14)
Svibanj 2015 (11)
Travanj 2015 (3)
Ožujak 2015 (6)
Veljača 2015 (6)
Siječanj 2015 (8)
Prosinac 2014 (5)
Studeni 2014 (6)
Listopad 2014 (8)

Komentari da/ne?

Opis bloga

Na ovom blogu čitajte o knjigama - mojim knjigama, Vašim knjigama, najnovijim knjigama, starim knjigama, zanemarenim knjigama, o autorima knjiga i novostima iz književnosti.


Hit Counter by Digits


Za sve informacije, pitanja, primjedbe, komentare, uvrede i drugo kontaktirajte me na bookeraj.blog@gmail.com