Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
nedjelja, 26.03.2017.
Kristian Novak: „Črna mati zemla“
Nedavno sam obnovila iskaznicu u GISKO, i dok sam tražila što bih mogla pročitati, pala mi je na um preporuka koju sam dobila dok sam još živjela u Koprivnici, o jednom ozbiljno dobrom hrvatskom romanu pisanom na kajkavskom dijalektu, koji „moraš pročitati“ ako se smatraš ozbiljnim čitateljem.
(zapravo sam htjela „Ciganin, ali najljepši“, ali je taj roman navodno all the rage među čitateljima, pa sam se racionalno odlučila za prvi preporučeni roman)
Uh, kako je „Črna mati zemla“ pametno strukturiran i pametno pisan roman! (nije riječ o romanu pisanom na kajkavskom dijalektu, srećom po mene, nego začinjenom dijalozima na lokalnom međimurskom, a pošto imam nešto iskustva s tim narječjem, i to me razveselilo kod čitanja)
Imamo pisca koji se zove Matija Dolenčec: živi u metropoli, objavio je jedan relativno poznati roman, radi u nekom institutu ili agenciji, šmuca se po književnim eventima i tamo upoznaje Dinu Gajski. Međutim, Dina ga ostavlja iz razloga koji njemu dvije godine ostaje nepoznat. U te dvije godine piše roman o ljubavi između Roma i pripadnice generalne populacije, koji nikako ne šljaka, i nakon jedne pijane epizode u kojoj dotiče dno (boce), odlučuje se suočiti sa svojim potisnutim djetinjstvom u selu uz samu obalu Mure, krajem osamdesetih.
A tamo… lokalni kolorit međimurskih legendi i motiva: svečari i murske deklice. Osim toga, elementi fantastičnog iz dječjih noćnih mora, dječakovi vječni pratioci Hešto i Pujto, noćne more koje vrebaju ispod kreveta i iz mračnog kokošinjca. Smrt dječakovog oca od leukemije okidač je za niz grozomornih događaja koji će rezultirati s osam neobjašnjivih i neriješenih samoubojstava u tom selu u razdoblju od samo šest tjedana početkom ljeta 1991. godine (rješenje će u odrasloj dobi postati lako vidljivo, iako ostaje neizrečeno).
Okrutnost ruralne sredine, smrt Jugoslavije i početak rata, politička konverzija kaputa, dnevnopolitička naklapanja, odnos seoskih muškaraca prema ženama (osobito udovicama i neudanim ženama), dječja okrutnost prema različitima – o svemu tome bih mogla pisati, jer sve je to barem u natuknicama obrađeno u romanu „Črna mati zemla“.
Stoga ne laže urednik Lokotar kad kaže da će u nekoj budućoj povijesti hrvatske književnosti pisati da je Novak vratio Međimurje u mentalnu mapu i izveo ga iz geta na nacionalnu književnu scenu, pogotovo ako je to isto nastavio činiti i u „Ciganinu, ali najljepšem“. Za mene, neloš izbor da ponovno počnem čitati hrvatske autore.
Oznake: kristian novak, črna mati zemla, Međimurje, dijalekt, legende, raspad socijalizma
