Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
petak, 27.06.2014.
Julian Fellowes: "Prošlo nesavršeno vrijeme"
Pobožno pratim sve što je Julian Fellowes napravio i zbog čega je postao popularan u posljednje vrijeme. Seriju „Downton Abbey“. Nedavno objavljeni roman „Snobovi“. A sad i roman „Prošlo nesavršeno vrijeme“.
(za neupućene, radi se o scenaristu i idejnom tvorcu „Downton Abbeya“ serije koja je nagrađena Emmyem i „Gosford Parka“, koji je nagrađen Oscarom, britanskom autoru srednje generacije koji u posljednje vrijeme uživa u svjetlima reflektora i svojim romanima, od kojih su spomenuta dva objavljena i kod nas)
Mislim da mi je Zlica rekla da joj se „Prošlo nesavršeno vrijeme“ sviđa više od „Snobova“, a nakon čitanja „Prošlog nesavršenog vremena“, mislim da se moram složiti s njom. Mnogo obimniji, ali puno zanimljiviji, roman „Prošlo nesavršeno vrijeme“ prati pripovjedača, sredovječnog pisca koji je kao mladić u šezdesetim godinama dvadesetog stoljeća bio dio britanske visoke klase, i koji se kroz tijek romana u sjećanju i druženju s bivšim prijateljima prisjeća svoje mladosti, a sve na nagovor svog bogatog umirućeg prijatelja Damiana Baxtera, koji je tih istih šezdesetih godina bio pretendent, skorojević koji se silom želio probiti u to isto visoko društvo, da bi ga krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina, ogorčen, posve napustio.
Zanimljiv je odnos između pripovjedača i njegovog nekadašnjeg prijatelja, s kojim je na četrdeset godina raskinuo sve odnose:
Međutim, Damian priziva svog bivšeg prijatelja s posebnom svrhom: na samrti je, nikad nije postao otac djeteta u braku jer je u ranoj odrasloj dobi prebolio zaušnjake, ali zna da je u svojoj aktivnoj debitantskoj sezoni postao otac jednog izvanbračnog djeteta koje je sada odrasla osoba, odgojena među pripadnicima britanske visoke klase, zbog čega Damian moli svog prijatelja, koji još uvijek ima veze s istim ljudima s kojima se družio u svojoj mladosti, da otkrije koja od dama iz plemenitaškog društva krije sramnu tajnu o očinstvu svoga djeteta.
Kroz ovaj roman, ocrtava nam se sasvim drugačija predodžba o mladosti u šezdesetima, koju obično promatramo kroz prizmu odrastanja hipi-generacije; pa iako se hipi-revolucija dogodila u šezdesetima i u Velikoj Britaniji, ipak je postojao određeni broj finih mladića i djevojaka koji su se zabavljali na način na koji su im to roditelji sugerirali, koji su u svojoj mladosti debitirali u društvu, odnosno bili prezentirani na balovima i na mondenim večerama. Stoga, o hipi-generaciji u ovom romanu neće biti niti riječi, već o odrastanju onih koje je seksualna revolucija posve mimoišla.
Iskustvo čitanja ovog romana je sve u svemu bilo izrazito zabavno, humor u njemu je sveprisutan, ali prilično pitom i suptilan, iz čega se vidi da autor sa simpatijama progovara o generaciji kojoj pripada. Stoga, radi se o lako čitljivom, pitkom štivu kojim ćete svakako uspješno prekratiti vrijeme u kišovito-ljetnim danima koji dolaze.
Oznake: julian fellowes, prošlo nesavršeno vrijeme, damian baxter, Velika britanija
ponedjeljak, 07.10.2013.
Julian Fellowes: "Snobovi"
„Downton Abbey“ je jedna od meni omiljenih televizijskih serija, porijeklo čijega šarma mi je ostalo posve nejasno – radi se o seriji spore radnje, pompoznih likova iz britanskih aristokratskih krugova i njihovih (često još pompoznijih) sluga, pa se zapravo i sama pitam zašto sam tako, niti ne sluteći, potpala pod njezin grešan utjecaj.
Bilo kako bilo, nije stoga čudno da se nisam skanjivala ugrabiti priliku za čitanje još kojega djela autora po čijem je scenariju snimljena već spomenuta „Downton Abbey“, i prvi mi je ruku dopao roman „Snobovi“ (iako je prvo objavljen roman „Prošlo nesavršeno vrijeme“, oba u izdanju Mozaik knjige). Svoj konačni sud reći ću vam odmah – nisam očarana, ali nisam ostala niti razočarana.
U središtu je radnje očaravajuća Edith Lavery, djevojka koja se iz srednje klase nastoji probiti u aristokratske krugove, koji u Ujedinjenom kraljevstvu još imaju svoju važnost i značenje (autor često pojašnjava neupućenom čitatelju društvene kanone i izolaciju najviše društvene kaste, pa zapravo vrlo plastično postaje kako je mukotrpna migracija iz nižih u više slojeve društva). Edithino plivanje kroz društvenu žabokrečinu pratimo očima njezina prijatelja glumca, koji je zbog pripadnosti upravo tim društvenim krugovima bio pripušten saznavanju svih njegovih mračnih tajni. Edith, potaknuta društvenim ambicijama svoje majke, odlučuje zavesti Charlesa, grofa Brougtona, ali nakon manje od godine dana u braku s njime, njegovim dvorcem, a pogotovo njegovom majkom, lady Uckfield, Edith uviđa da je vjerojatno pogriješila. I stoga napravi najgori, neoprostivi društveni faux pas...
Osim spomenutih društvenih kanona, zanimljiv je i autorov prikaz načina razmišljanja koji gaji najviša društvena klasa, pogotovo njegova zastarjelost i deplasiranost: teško je zamisliti da u suvremenom dobu još ima grofova-veleposjednika, koji upravljaju imanjima i organiziraju lov, ali autor pojašnjava da se ovi posjedi uzdržavaju, između ostaloga, i organiziranjem posjeta u javne prostore svojih domova.
Međutim (sada, naime, slijedi onaj dio koji zamjeram romanu), kad se radnja romana posve ogoli od setinga, dobivamo priču o djevojci koja se, ponavljajući greške iz rane mladosti, ne može odlučiti između dosadnog i pouzdanog muškarca (koji joj može priuštiti ljetovanja, zimovanja, poslugu i općenito blagostanje, ali čija ljubav nije osobito strastvena) i zanimljivog i vatrenog muškarca (s kojim je zajamčena neponovljiva tjelesna ljubav, ali se nije moguće osloniti na njega). Ovakvu su literarnu dilemu pisci ljubića smještali u sva moguća okruženja, od prethistorijske pećine do svemirskog broda, pa je pitanje je li bilo potrebno smjestiti je (još jednom) i u britanski velikaški dvorac.
Ono što zapravo želim reći jest da je sve ono što nadopunjava fabulu daleko vrjednije i zanimljivije od same fabule, pa vam preporučujem da roman „Snobovi“ čitate ne zamjerajući fabuli njezinu predvidljivost, već uživajući u okruženju koje, koristeći privilegij maštovitog čitatelja, imate šansu posjetiti.
Oznake: julian fellowes, snobovi, downton abbey
