Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
subota, 12.10.2013.
Tess Geritsen: "Kirurg"
U posljednje mi vrijeme više leži nešto lakša literatura: tako sam, između ostaloga, među posljednjima pročitala i krimić iz naslova. S obzirom da sam ranije čitala drugi, treći, četvrti i daljnje nastavke, nije čudno da sam se (tek) sad pronašla s prvim.
„On je ubojica koji pod okriljem noći tiho ulazi u kuće svojih žrtava. Preciznost ubojičinih rezova na ženskim tijelima dovodi se u vezi s njegovim poznavanjem medicine, osobito kirurgije, pa ga stoga novinari bostonskih novina prozivaju Kirurgom. Sve što istražitelji o njemu znaju jest to da žrtve uvijek ubija na isti način. Doktorica Catherine Cordell i sama je bila žrtvom ubojice koji je ubijao na isti način. Sad, kad se ponovno pojavi ubojica koji ubija na identičan način, njezina će pomoć policiji biti neophodna. Je li ubojica uopće mrtav? Otkuda ubojica koji ubija na jednak način kao i njegov prethodnik? Sa svakim novim ubojstvom ubojica će biti sve bliži doktorici Cordell, njezinoj bolnici, njezinu domu. Jedinu sigurnost, ali i privlačnost, doktorica će osjećati uz istražitelja Thomasa Moorea, no ni on je neće moći zaštititi od savršenog lovca koji se skriva u njezinoj neposrednoj blizini.“
(Svrha citiranog teksta s korica romana jest, pošto i sami uviđate da iz njega ništa informativno niste saznali, da svi skupa lijepo prebrojimo koliko se puta spominje izraz „na isti način“, te da zaključimo da, čak i ako neki tekstovi mogu biti slabije i manje čitani, kao što su tekstovi s korica knjiga, to nije opravdanje da ih čovjek piše s pola mozga – netko će prije ili kasnije primijetiti...)
Konačni rezultat recepta je isti, iako su se sastojci ponešto promijenili u kasnijim nastavcima, kako sad imam prilike vidjeti. Glavna istražiteljica je na početku nimalo ljupka i muškobanjasta istražiteljica Jane Rizzoli, a ne, kao što korice daju naslutiti, istražitelj Thomas Moore. Rizzoli u ovom nastavku nije združena s doktoricom Maurom Isles, koja je uvedena, ako se ne varam, od drugog nastavka (imam ozbiljnu namjeru pokušati pogledati i seriju s navedenim damama – doduše, nešto ušminkanijima nego što sam ih zamišljala dok sam čitala knjige iz serijala – ali trenutno sam na petoj sezoni „Kostiju“, tako da se bojim da bi mi se, jer je tematika posve ista, sve pomiješalo. Je li netko gledao?)
Radi se o klasičnoj priči o nevidljivom serijskom ubojici koji se zacijelo nalazi u blizini svojih žrtava, ali ne ostavlja nikakve tragove, među žrtvama nema vidljivih poveznica, a već spomenuti „isti način“ ubijanja je tako jednoznačno brutalan da nema dvojbe da se radi o istom počinitelju.
O nečemu sam razmišljala čitajući ovaj roman: o odnosu muškaraca prema ženama u poslovnom okruženju. Na stranu to što u Hrvatskoj danas ima puno žena na odgovornim funkcijama (osim u politici, ali tako je to kad nas najgori među nama vode); primjerice, više je žena nego muškaraca među školskim profesorima, liječnicima, pravosudnim dužnosnicima, u državnim službama i u upravnim tijelima jedinica lokalnih i područnih samouprava. Na stranu čak i to što su žene općenito slabije plaćene od muškaraca i što su dolaskom na općinske i županijske sudove, u tijela općina i gradova vjerojatno dosegle stakleni strop, jer se ne mogu uspeti na najviše funkcije. Govorim, naime, o odnosu muškaraca prema ženama u konkretnim radnim situacijama, gdje muškarci, čak i kad su u manjini, često u radnim okruženjima imaju načina ženama predbaciti njihov spol kao manu ličnosti (žena tada nije kolegica, već „djevojka“, „cura“, „mala“ i slično). Često to zna otići i dalje od puke zafrkancije, pa su žene doslovce izložene maltretiranju zbog svoje sposobnosti obavljanja poslova radnog mjesta (isto se, naime, dogodilo i Jane Rizzoli u ovom romanu, što sam, iz sebi zasad nepoznatog razloga, doživjela kao osobnu uvredu). Osobno, na radnom mjestu nikad nisam doživjela maltretiranje ili zlostavljanje, iako, kao svaka žena, znam kako izgleda neuvažavanje na osnovi spola (ipak, raduje me što mogu izjaviti da su se grdno prevarili svi oni koji su me podcijenili). Jeste li i vi naišli (ili, ne daj Bože, doživjeli) na primjere nepoštovanja ili maltretiranja žena na radnom mjestu?
Konačno, da se vratim na knjigu: radi se o posve očekivanoj kvaliteti krimića, kakvu uostalom i očekujemo od Tess Geritsen nakon što smo pročitali tonu istovrsnih romana iz istog serijala. Ugodna razbibriga za kišno jesenje poslijepodne, kakvih će nam preporuka uskoro zatrebati još.
Oznake: tess geritsen, kirurg, jane rizzoli, maura isles
