Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
četvrtak, 07.05.2015.
Zašto banke ne žele imati informirane klijente
(Tekst je izvorno objavljen kao LinkedIn blog unos na mom profilu)
Za početak svoje edukacije o pokretanju vlastitog posla, krenula sam od nečega laganog: pročitala sam priručnik za osobne financije autora Stribora Erege pod naslovom „Što banke ne žele da znate“, objavljen u izdanju Profila 2009. godine.
Iako su neke spoznaje iz ovog priručnika malo zastarjele s obzirom na zamah ekonomske krize, razvoj financijskih instrumenata i općenitu promjenu prilika, ipak smatram da se radi o knjizi koju bi trebali pročitati svi osamnaestogodišnjaci prije nego što otvore tekući račun, ispune pristupnicu za kreditnu karticu ili nedajbože predaju zahtjev za sklapanje ugovora o kreditu.
Možda se među pripadnicima profesionalne javnosti može činiti da je pojava ovakve knjige na hrvatskom tržištu posve nepotrebna, posebno zato jer nam se čini da svi znamo razliku između financijskog i operativnog leasinga, između debitne, kreditne i revolving kartice, ili između a vista i oročene štednje, ali prvi i zasad jedini hrvatski doktorat na temu financijske pismenosti, autorice dr. sc. Dajane Cvrlje s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, ukazuje da je više od 40 posto ispitanika u Hrvatskoj financijski potpuno nepismeno ili nepismeno, što je svakako alarmantan podatak, imajući u vidu već spomenutu ekonomsku krizu i pad standarda koji je pogodio građane. Više o ovoj temi možete saznati na LINKU.
Ni meni koja se s ovim pojmovima u poslu svakodnevno susrećem, nije bilo naodmet ponoviti pojmove iz područja bankarstva, investicija, osiguranja, planiranja mirovine i sličnog. Ipak, dvije sitne zamjerke na knjigu imam – jednu upućenu autoru, a drugu upućenu bankama.
Što se tiče autora, iz njegove biografije je vidljivo da je radio u bankarstvu i da se specijalizirao za područje investiranja kroz investicijske fondove. Stoga su njegovi savjeti o investiranju obojeni tim iskustvom, pa bih ih ja, da sam na vašem mjestu, uzela sa zrncem soli, pogotovo zbog činjenice da su se od 2009. godine globalne ekonomske prilike itekako izmijenile.
Druga stvar koju sam primijetila, a koja zapravo predstavlja općedruštveni komentar, jest istinitost naslova knjige: što banke ne žele da znamo. Naime, da sam ja poslovna banka, ja ne bih skrivala od svog klijenta razliku između operativnog i financijskog leasinga, između debitne i kreditne kartice ili između potrošačkog i stambenog kredita; učinila bih sve što mogu da moj klijent što bolje razumije rizike u koje se upušta ulazeći u pravne poslove sa mnom, jer samo na taj način mogu ostvariti razinu povjerenja koja je potrebna da moj klijent može osjećati sigurnost u poslovanju sa mnom i biti moja ravnopravna ugovorna strana – takav klijent će mi se rado vraćati i opušteno poslovati sa mnom. U ovoj konkretnoj situaciji, u kojoj se kao klijenti osjećamo izmanipulirano i izvarano, jedini način na koji pristajemo na bankarske usluge je zbog životne primoranosti ili nevjerojatnog pritiska bankovnih službenika.
Zato mislim da bi banke trebale željeti da znamo – pravovremeno i potpuno informiranje klijenta trebala bi biti prvenstvena zadaća poslovnih banaka.
Oznake: stribor erega, što banke ne žele da znate, financijska pismenost
