Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
nedjelja, 16.03.2014.
Mihail Bulgakov: "Crni snijeg"
Mihail Bulgakov je moderni ruski pisac, koji je zbog svog književnog rada dolazio u sukob s ruskim vlastima, a najpoznatiji je po svom romanu „Majstor i Margarita“, u kojem je maestralno, na suvremen način opisao faustovsku borbu čovjeka i vraga. U kratkom romanu (po mom mišljenju, možda čak i noveli) „Crni snijeg“ Bulgakov se pak razračunava s ruskim kazališnim svijetom, a osobito njegovim najpoznatijim predstavnikom, Stanislavskim.
U središtu je radnje nesretni siromašni Sergej Leontijevič Maksudov, dopisnik Pomorskih novina, koji je imao tu nesreću da je jedne noći sanjao neobičan san. Taj ga je san toliko proganjao da je mjesecima morao pisati novelu pod naslovom „Crni snijeg“, koju je konačno dovršio, pa čak i uspio objaviti u opskurnim književnim novinama kojima se od tada gubi svaki trag. Nakon što doživi prezir i zavist od kolega iz literarnog okruženja, na neko se vrijeme posve okani pisanja. Međutim, likovi iz njegovog neobičnog sna počnu mu se ukazivati „kao u nekoj kutiji“, kao da igraju svoje uloge u trodimenzionalnom prostoru, i Maksudov ubrzo shvati da mora prilagoditi svoju nesretnu zaboravljenu novelu za kazalište. Nakon što je to učinio, neobičnim spletom okolnosti autor dolazi u susret s kazališnim svijetom i ubrzo se nađe uvršten u repertoar Nezavisnog kazališta uz bok Sofoklu i Shakespeareu (što, dakako, također izaziva bijes i zavist manje sretnih kolega – o kojima Maksudov zapravo i nema pozitivnih dojmova). Međutim, zakulisne političke igre koje odlučuju hoće li se njegov komad doista i postaviti ili neće, do kraja ga romana definitivno uspijevaju izbaciti iz takta.
Neke od svojih najvažnijih značajki ovaj kratki roman dijeli i s puno poznatijim „Majstorom i Margaritom“ – u prvom redu, duhovitost i apsurd (u istima, na način kako ih rabi Bulgakov, istinski uživam). Simbolizam, u svakom slučaju.
Inače, predgovor romanu napisao je Zoran Ferić, koji tvrdi da se ovdje radi o romanu s ključem, s obzirom da se u liku i djelu Ivana Vasiljeviča svakako prepoznaje Stanislavski i njegova poznata glumačka „metoda“ (da sam bolje upoznata s ruskom glumačkom i redateljskom scenom toga vremena, vjerojatno bih mogla prepoznati i druge poznate ličnosti), ali da je Bulgakovljev „Crni snijeg“ u kvalitativnom smislu definitivno udaljen od primitivizma romana s ključem, jer ga odlikuje i njegova univerzalnost, koja se sastoji u prepoznavanju i prokazivanju vladavine taštine, nesposobnosti i arbitrarnosti (o čemu i u Hrvatskoj imamo što reći, s ključem – u rukavicama - ili bez njega).
Preporučujem, bespogovorno: neće vam oduzeti previše vremena, zabavit ćete se, a istovremeno nećete imati onaj osjećaj gađenja nad samima sobom zbog pretjerano loše literature. Ovdje loših strana jednostavno – nema.
Oznake: mihail bulgakov, crni snijeg, stanislavski
