Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
petak, 28.11.2014.
Sue Townsend: „Adrian Mole na pragu zrelosti“
Tema mog prošlog posta bio je roman iste autorice, naslovljen kao „Adrian Mole: Godine divljine“, a sad se vraćamo dalje u prošlosti, jer Adrian Mole je nakon „Tajnog dnevnika“ i „Novih jada“ nužno morao biti i „na pragu zrelosti“.
Ovo je, ako se ne varam, najkraći roman iz serijala, ali obuhvaća značajno vremensko razdoblje – od prosinca 1984. godine do srpnja 1989. godine. Ipak, s obzirom na duljinu, izdanje ovog romana (kako u biblioteci Hit Znanja, tako i u nedavnom reizdanju Mozaik knjige) obuhvaća i druga dva tematski nepovezana dnevnika – jedan je dnevnik same autorice Sue Townsend s putovanja u Majorcu, a drugi je dnevnik nepoznate djevojke po imenu Margaret Hilda Roberts, koji je pronađen u jednoj kuharici na sajmu rabljene robe (kako saznajemo iz uredničke opaske – Roberts je djevojačko prezime Margaret Thatcher, koju je Sue Townsend obilato „opjevala“ i u dnevnicima Adriana Molea).
No vratimo se mi Adrianu Moleu – od 1984. do 1989. godine, Adrian je, redom: proslavio božićne blagdane u krugu obitelji, s gospodinom Ivanom Braithwaiteom posjetio Moskvu, osvojio nagradu za najbolji esej s temom zrakoplovnih putovanja, dopisivao se s Barryem Kentom koji je završio u zatvoru jer je pijan zakačio nečiju živicu, zaljubio se u vojvotkinju Sarah Ferguson, napustio roditeljski dom u korist suživota sa Sharon Botts i njezinom obitelji, te konačno završio u Ministarstvu okoliša. Cijelo to vrijeme pratila ga je prilično loša sreća, često izazvana i njegovim potpunim nerazumijevanjem svijeta i ljudi.
Ono što me mrvicu zasmetalo, moram priznati, jest da mi se učinilo da je prijevod... drugačiji. Nije lošiji od prijevoda kojega se sjećam iz izdanja Znanja, ali mi se čini da to nisu iste riječi, odnosno isti izrazi kojih se sjećam (a tijekom odrastanja ja sam ovu knjigu pročitala barem dvadesetak puta). Međutim, dopuštam i da je pamćenje, ma koliko god puta ja pročitala knjigu, varljivo, pa nemojte ovoj mojoj primjedbi (a pogotovo ako nikad niste čitali Adriana Molea, tada vam to ništa ne znači) pridavati preveliko značenje.
S obzirom da se ove godine slavi trideseta obljetnica od početka objavljivanja dnevnika Adriana Molea, predlažem vam da i sami obilježite obljetnicu čitajući barem jedan, ako ne i sve od njegovih dnevničkih umotvorina.
Oznake: sue townsend, adrian mole na pragu zrelosti
