Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
utorak, 04.09.2012.
Puno čitati, malo čitati, uopće čitati
KNJIŽNA BUBA - LINK
Nedavno je blogerica Knjižna Buba napisala post o tome kako se vratila s ljetovanja s punom torbom nepročitanih knjiga. Kako to obično biva, ponijela je knjige na odmor misleći da će konačno imati vremena za čitanje (tijekom radne godine takvog vremena obično nedostaje), ali zapravo joj je trebao odmor – za odmaranje. Potpuno legitimno, rekla bih.
Pa je postavila pitanje o tome što zapravo znači puno čitati, s obzirom da su u svibnju dodijeljene nagrade najčitačima u osječkoj i karlovačkoj gradskoj knjižnici, a radi se o preko sto naslova godišnje.
Kako i ja imam iskaznicu osječke knjižnice, otišla sam u svoje podatke za korisnika (najsvježiji podatci su mi iz 2010. godine, s obzirom da knjižnica u ovom gradu gdje sam sad nema ovakvo sučelje kojemu može pristupiti korisnik), i ustanovila da sam u 2010. godini posudila iz knjižnice 95 knjiga (to je mimo onih knjiga koje sam u toj godini kupila, odnosno već imala i pročitala). Za 2009. godinu podatci kažu 70 knjiga. Za 2008. godinu tek 5 ili 6 knjiga (pokušavam se sjetiti što sam radila 2008. godine, osim što sam pokrenula blog – diplomirala sam, pisala sam diplomski rad... bit će da sam se odmarala od napornog studiranja).
No nije to ono što sam htjela reći – htjela sam naglasiti „posudila“, a ne pročitala. Bojim se da ovi podatci u tom smislu nisu pouzdani. I kao što su rekli i komentatori kod Knjižne Bube, nije stvar uvijek ni u tome da se čita, već što se čita. Kako sam u posljednje vrijeme ocijenila da sam sposobna samo za laganice, čitam to. Kad mi mozak bude funkcionalniji, čitat ću i nešto ozbiljnije. Vidi se i iz članka koji navodi Knjižna Buba, da je osječka najčitateljica umirovljenica koja uz knjigu može provesti 3 do 5 sati dnevno i za to vrijeme pročitati oko 150 stranica. To je luksuz vremena koji često nemamo.
Zato sam (se) zapravo i htjela podsjetiti razloga iz kojeg sam pokrenula ovaj blog: kao dnevnik čitanja, koji vrlo vjerodostojno opisuje moje čitateljske apetite. Pa ako pogledate s lijeve strane i bacite se u malo zbrajanje, vidjet ćete o kojim se točno brojkama radi. Naravno, i ove brojke valja uzeti s rezervom, jer sam dosta često linkala druge blogere, pa sam ubacivala starije tekstove o knjigama, stavljala linkove na internetske sadržaje i slično.
Hoću reći, možda je u konačnici i stvar u tome da se ne radi o natjecanju: čitaš kad ti je ugodno, dok ti je zabavno (osim ako se radi o poslu, onda je čitanje obveza), dok te opušta, kad si spreman za novo iskustvo uz knjigu i slično. Možda je ustvari bitno samo da se (ponekad) čita.
