Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
nedjelja, 02.09.2012.
Agatha Christie: "Hotel Bertram"
Nikad mi miss Marple nije bila tako draga kao Poirot, moram priznati. Vjerojatno i stoga što je ona uvijek samo provirivala iz onog svog ružičnjaka, špijunirala susjede i onda donosila „s neba pa u rebra“ zaključke.
Isto je to činila i u romanu „Hotel Bertram“ kojega sam netom pročitala. Ako se mene pita, glavni junak tog romana je inspektor Scotland Yarda po imenu Fred Davy, kojeg njegovi mlađi kolege odmilja zovu Otac. On je postavio prava pitanja glede toga gdje je nestao pomalo smušeni svećenik Pennyfather, u kakvoj su vezi Bess Sedgwick, britanska pustolovka i mlada gospođica Elvira Blake, a najviše od svega interesirao se za to tko je pravi vlasnik hotela Bertram, jednog od posljednjih tipičnih britanskih hotela, s pripadajućom aristokracijom, višim svećenstvom i zvijezdama tog vremena.
Miss Marple je samo slučajno odsjela u tom hotelu, ovaj put se navirujući ne iza ružičnjaka, već iza hotelskih vrata i vrlo visokih naslonjača u zajedničkom salonu, nepristojno prisluškujući.
Zanimljivo je da su urednici u Mozaik knjizi napisali sljedeće: „Karike lanca nižu se jedna za drugom i pred Jane Marple stavljen je težak zadatak. A onda će se pojaviti i prvi leš...“ Pa, kao prvo, mogu reći da je pred Jane Marple stavljen samo izrazito težak zadatak da izabere koje će kuhinjske krpe kupiti u londonskim dućanima (doslovce, ne šalim se). A kao drugo, iz ovoga proizlazi da roman vrvi leševima. Ja sam čak i zaboravila da je taj jedan leš i postojao, skoro sam odgovorno tvrdila da se radi o kriminalističkom romanu koji za promjenu nema mrtvo tijelo koje čeka da bude osvećeno.
Shvaćate da se šalim, dakako: miss Marple je draga i prilično pronicava stara gospođa, zločini u koje se ona uvijek nekako upetlja itekako su ozbiljni, a s Agathom Christie nikako ne možete pogriješiti ukoliko tražite knjigu za razonodu.
