Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
petak, 31.08.2012.
Susan Hill: "Woman in black"
Kad pročitate ovaj naslov, prvi dojam svakako govori o otrcanosti. Međutim, ako vam kažem da je po toj knjizi snimljen i istoimeni film s mladim Danielom Radcliffom u glavnoj ulozi (nakon što je isti narastao i prestao toliko nalikovati Harryu Potteru), preporuka se čini osnaženijom (priznajem da sam i ja knjigu primila kao nevoljki poklon, ali kad mi je objašnjeno o kojoj se točno priči radi, s obzirom da sam bila prilično nabrijana na gledanje filma – koji, usput budi rečeno, još nisam pogledala - vrlo sam je rado pročitala).
Dakle, kakvi su dojmovi, osim što sam već imala primjedbu na naslov? Kao prvo, imam dojam da za autoricu nikad nisam čula, iako je napisala preko pedeset romana, a predstava nastala prema dramatizaciji ovog romana druga je najizvođenija kazališna predstava u Velikoj Britaniji svih vremena. Kratkotrajnim pretraživanjem nekih baza podataka ustanovila sam da nije niti čudno s obzirom da je u Hrvatskoj od njezinih knjiga objavljena još samo „Mrs de Winter“, kao nastavak „Rebbece“ Dapne du Maurier (koju također još nisam pročitala, a imala sam vrlo lijepu i plemenitu namjeru).
Radi se o gotičkoj priči strave, vrlo zgodnoj i zanimljivo napisanoj. U središtu je radnje odvjetnik Arthur Kipps, koji se pod stare dane nerado prisjeća jedne stravične priče i posljedične tragedije kojoj je bio akter još kao odvjetnički pripravnik. Tada je, naime, bio poslan na pogreb jedne stare klijentice, gospođe Alice Drablow, s naputkom da je dužan srediti njezine dokumente u staroj kući po imenu Močvara jegulja. Kuća se nalazi na osami, a pristup joj je ograničen izmjenom plime i oseke. Svi stanovnici obližnjeg mjesta nevoljko govore o tajnama koje krije ta kuća, a tajnovitost se povećava kad se osim glavnog junaka na pogrebu gospođe Drablow pojavi još samo žena odjevena u crno.
Kao u svakom tipičnom hororu, imate potrebu vikati na glavne junake – Ne, zašto ideš tamo? Zašto provjeravaš kakvi se to zvukovi čuju? Bježi, bježi! – što oni, dakako, nikad ne poslušaju, a iz kojeg razloga horori i nastaju. Priznajem da mi se tijekom čitanja po noći znala kosa dizati na glavi od svih nasumičnih šumova, što nije nimalo ugodno. Dakle, knjizi se mora priznati atmosferičnost.
Možda ćemo joj danas zamjeriti da je pomalo otrcana i da koristi motive koji su se već pojavljivali u zabavnoj, a i u lijepoj književnosti, ali valja zapamtiti da je knjiga prvi put objavljena 1983. godine, kad su se čitatelji, za razliku od ovih prekaljenih današnjih čitatelja, još dali iznenaditi. Stoga, pokušajte se i vi iznenaditi iako sam naslov sugerira da je u brainstormingu sudjelovao i Kićo Slabinac. Tko zna, možda iznenađenje bude ugodno.
