boljizalet

četvrtak, 27.08.2015.

Ljetni heroji

Kad ljeti, nakon vrućih i sušnih dana, vjetar konačno pomakne ustajali zrak iznad obale, malo iskusniji turisti i svi domaći ljudi znaju da nastupa vrijeme požara. (Nažalost, i priromani to vrlo dobro znaju.) Dim se osjeti u zraku i kada je kilometrima daleko. Požar prvo nanjušite, zatim se oglase vatrogasne sirene, a tek onda, ako gori negdje u blizini, ugledate dim ili u najgorim slučajevima vatru. Skoro svake godine, ista priča. Prošlo ljeto je, zbog lošeg vremena i brojnih kišnih dana u srpnju i kolovozu, bilo manje požara.
Čudesna je ljudska priroda. Nevjerojatno je kako izvanredne situacije mogu izazvati simpatične promjene u mjestu. U kafićima, na plaži, na rivi, u dućanu, svi se odjednom socijaliziraju i svi su ujedinjeni oko zajedničke teme. Požar u blizini. Iako nam vatra utjera strah u kosti, napetost nas približi ljudima koji su se zajedno s nama našli u potencijalnoj opasnosti. Više puta sam doživjela ovakve trenutke. Tijekom požara, oni koji se nađu izvan našeg mjesta, uključivši domaće i strane goste, krenu natrag u Zaton pod svaku cijenu, čak i zatvorenom cestom, kako bi se vratili u poznato i blisko okruženje. Nitko ne čeka da opasnost prođe. Svi žele biti dio ugrožene, ali ujedinjene zajednice. Srećom, naš sjajni zatonski DVD je cijelo ljeto pripravan i spreman, a ako se vatrena stihija približi i ostali dobrovoljci pridružuju se odmah hrabrim vatrogascima.
Ipak, dok se požar i strah rasplamsavaju, svi gledaju u nebo i čekaju spas iz zraka. Kada se pojavi kanader i ispusti nad požarištem vodenu bombu, ljudima kao da padne kamen sa srca. Žuti avioni znak su da će sve ubrzo biti pod kontrolom. Kapacitet vodene bombe jednak je količini vode koju može ponijeti dvjesto vatrogasaca. Jedan kanader može u roku sat vremena, ukoliko postoji u blizini mjesto gdje može uzeti vodu, ispustiti šest vodenih bombi. Jasno je zašto samo pogled na kanader ulijeva sigurnost i povjerenje.
Zaista postoje zanimanja vrijedna našeg strahopoštovanja i pravi heroji kojih se niti ne sjetimo dok nismo ugroženi. Dodat ću još samo nekoliko podataka koje sam provjerila pišući ovaj tekst.
Iako unutar zrakoplova postoji klima uređaj, temperatura u kabini je, zbog blizine vatre, viša od 35 stupnjeva. Piloti kanadera moraju imati izuzetnu fizičku kondiciju. Ne samo da je stalna koncentracija tijekom mnogih sati leta iscrpljujuća, već je i za samo upravljanje zrakoplovom potrebna velika tjelesna snaga (najnapornije je u fazi kada kanader uzima vodu). Prolaz aviona po moru izaziva jake vibracije i trešnju pa najčešće nakon nekoliko godina posla, pilotima i kopilotima nastradaju kralježnice.
Prema statistikama, kanader je zrakoplov koji ima znatno veći postotak nesreća u usporedbi s ostalim avionima zbog vrlo teških uvjeta letenja (smanjena vidljivost, nepristupačni tereni teške konfiguracije, šume, teški vremenski vjetroviti uvjeti).
I još podatak o plaćama. Kapetan kanadera u Italiji dobiva 15 tisuća eura mjesečno, u Francuskoj 9 tisuća. U Grčkoj oko četiri i pol. Naravno, s njima se ne možemo mjeriti, ali sada zaostajemo i za polovicom grčke plaće.
Svaka vam čast, dečki!