boljizalet

četvrtak, 25.06.2015.

Najslasnije ribice jedu se u Zatonu

Koje su ribice najukusnije? Je li to car od riba - zubatac, škarpina, tuna ili srdelica? Tema jučerašnje zagrebačke rasprave svojstvene razdoblju uoči godišnjeg odmora zamirisala je na ljeto i more. Netko više voli bijelu ribu, a netko plavu. Svi u društvu imaju svoje provjerene recepte i svatko u svojoj ekipi ima barem jednog virtuoza vještog u spremanju morskih delicija. Gradele, lešada, brudet... Divota za nepce, ali nitko od prisutnih očito ne zna pravi odgovor.
Miris frigane ribe vrati me uvijek u djetinjstvo i podsjeti na najljepše ljetne praznike na moru. Moja baka razmazila je obitelj svojom morskom kuhinjom. Nikada nije nama unukama na stol stavila niti najsitnije neočišćene srdelice ili girice. Sjećam se, ljeti bi u predvečerje ribari blizu naše kuće izvlačili mreže. Cvrčci bi cvrčali u smiraj dana upotpunjujući prekrasan ugođaj, a mi, djeca iz susjedstva, okupili bismo se i gledali sa znatiželjom i uzbuđenjem veliki finale. Izvlačenje onog gusto ispletenog, završnog dijela mreže u kojem je bio pravi, naplativi ulov. Svježe kupljene ribice baka bi nabrzinu očistila i pofrigala na tavi za večeru. Sjele bismo za postavljeni stol u ljetnom dijelu kuće, moja sestra, sestrične i ja, a miris iz kuhinje najavljivao je gastronomsku svečanost u kojoj smo unaprijed uživale. Baka bi na stol donijela zdjelu u kojoj je s malom plavom ribom uvijek bilo prozirnih, jedva vidljivih, ribica dugačkih dva, tri centimetra koje su bile presitne za čišćenje. To su bili golci. Sva djeca, bez iznimke, obožavala su golce. Uvijek bismo se posvađale oko tih malih slasnih ribica koje smo redovito brojale. Pobjednica za stolom bila je ona koja ih je pojela najviše. Maslinovo ulje, svježi kruh i golci bili su i ostali najbolja i, tada nisam znala, ekskluzivna zatonska poslastica.
Ako imate sreće i ako vam lokalni ribari prodaju ulov golaca, najbolje ih je uvaljati u brašno, kratko baciti u vruće ulje i odmah pojesti. Ove nevjerojatno ukusne ribice love se samo u našem Zatonu kod Šibenika. Možda griješim, nije samo ovdje more bočato. Nije Krka jedina rijeka u Dalmaciji, ali nikada nisam čula da negdje drugdje na Jadranu obitavaju golci. Dakle, ako samo Zatonjani i njihovi gosti imaju povlasticu uživati u ovoj slatkoj ribljoj delikatesi onda samo oni zaista znaju koje su ribice najukusnije. Kada krenete autom od Zadra prema Šibeniku, starom cestom, prije šibenskog mosta skrenite u naše malo misto. Navratite u konobu Porat, kušajte golce i postat ćete jedan od malobrojnih sretnika koji znaju sa sigurnošću odgovor na pitanje koja je najslasnija ribica na Jadranu.
(Zahvaljujem Šimi Šiljcu Martinoviću na fotografiji friganih golaca koju sam posudila s Instagrama.)

Oznake: Slasni golci, Zaton kod Šibenika

25.06.2015. u 18:36 • 32 Komentara • Print • # • ^

četvrtak, 18.06.2015.

Trebaju li maturanti spavati noću?

Nebrojeno puta smo zaključili, mnoge stvari u ovoj zemlji odvijaju se s pomaknutom logikom. Teško nas može razumijeti netko sa strane kada sami sebe ne razumijemo. Najnovija nelogičnost vezana je uz jučer otkazanu državnu maturu iz hrvatskog. Uopće ne želim komentirati krađu niti neprimjereno čuvanje testova u pojedinim školama. Shvaćam da su iznenadne i nepredviđene situacije uvijek moguće. Želim skrenuti pozornost, ponovo, na nedostatak bontona u našem društvu.
Dan ima dvadesetičetiri sata. Dio dana, od 22 sata pa barem do 6 sati ujutro, određen je za odmor većine građana. Izuzetak su dežurstva dobro znanih struka koje, zbog prirode posla, rade i po noći. Kako bi svima bio osiguran željeni noćni mir, na koji imamo građansko pravo, u zgradama postoji kućni red. Ako ga se ne pridržavate, ako iza ponoći glasno slušate glazbu ili ste prebučni, vjerojatno će susjedi pozvati policiju i prozvati vas zbog uznemiravanja. Sjetite se, čak je i pas Medo završio na sudu zbog lajanja po noći.
Kojih se onda kriterija i pravila pridržavaju oni koji su na čelu ustanova koje odgajaju i obrazuju našu djecu za primjeren život u uređenom građanskom društvu? Slušali smo i čitali jučer u svim medijima, policija je preksinoć u 19 sati nazvala ravnateljicu Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja i rekla joj da su ukradena dva rezervna ispita državne mature. Ponovo su se javili u 1 sat nakon ponoći kako bi obavijestili ravnateljicu da još nisu našli krivce.
U 1.05 sati, u srijedu, moja kćer je tiho ušla u našu spavaću sobu: „Mama i tata, spavate? Upravo su objavili na internetu da nećemo pisati ujutro maturu, poslala mi je poruku prijateljica iz razreda. Idem javljati dalje...“ Ako je netko od maturanata i njihovih ukućana spavao u to vrijeme, sigurno se nakon objave probudio. Slijedilo je dopisivanje i komuniciranje mobitelima usred noći i, eventualno, sat, dva spavanja pred zoru. Ujutro su ipak svi otišli u školu da čuju koji su daljnji koraci i kada će se pisati matura iz hrvatskog.
Dakle, vraćam se na pitanje, tko je pametno procijenio da u jedan sat treba probuditi pola Hrvatske zbog ove informacije?! Zašto vijest o otkazivanju pisanja eseja nisu javili u 20 sati? Bez sumnje, opravdano bi bilo buđenje građana usred noći da se radi o izvanrednom stanju. Potres, poplava, požar ili ratna uzbuna bili bi dovoljno dobro objašnjenje. Otkazivanje mature iz hrvatskog sigurno ne pripada ovoj kategoriji događaja. Koliko sam shvatila, policija je u inkriminiranom terminu, u 1 sat nakon ponoći, javila da kradljivci nisu uhvaćeni, ali to za ovaj dio priče nije relevantno. Testovi su bili ukradeni puno ranije i odgovorni su znali da se matura mora otkazati. Ako to netko nije imao petlje odmah učiniti, mogao je lijepo i pristojno pričekati jutro pa onda javiti da se matura odgađa do novog termina. Baš nitko od odgovornih javno nije objasnio ovaj nelogičan postupak i baš nitko se nije ispričao zbog noćnog uznemiravanja građana i, ni krivih ni dužnih, neispavanih maturanata.
Na FB stranici Državna matura sinoć je pisalo: „Umjesto sreće sutra, zaželit ćemo vam miran san večeras. Ako ste preživjeli danas, što vam može jedan običan esej? Generacijo 2014./2015., rasturite taj hrvatski sutra i idemo dalje.“
Dragi maturanti, želim vam puno uspjeha i da budete sposobniji, pametniji i pristojniji od nas koji bismo vam trebali biti uzor...

Oznake: državna matura

18.06.2015. u 16:44 • 29 Komentara • Print • # • ^

četvrtak, 11.06.2015.

Zašto Hrvatskoj treba Oskar znanja?

Znanstvenik Marin Soljačić je zagrebački učenik i američki student, fizičar i filantrop, dobitnik prošlogodišnje Blavatnikove nagrade u iznosu od 250.000 dolara koja se dodjeljuje najboljim svjetskim znanstvenicima mlađima od 42 godine. Prof. Soljačić je novac od nagrade odlučio donirati talentiranim hrvatskim učenicima i studentima. Newyorška akademija znanosti u rujnu 2014. objavila je vijest o utemeljenju Soljačićeve nagrade za nadarenu hrvatsku djecu koja će biti poticaj učenicima i studentima zaineresiranima za znanost. Bravo za mladog hrvatskog znanstvenika i velikog čovjeka.
Prije desetak dana razveselila me vijest da je prof. Soljačić odlučio nagraditi s 5.000 dolara ovogodišnje hrvatske maturante koji će najbolje napisati državnu maturu iz fizike i matematike. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta podržalo je sjajnu inicijativu, a iz medija smo saznali kako će se novčana nagrada dodjeljivati i ubuduće. Varate se ako mislite da maturanti nisu ovo pročitali i međusobno komentirali. Pet tisuća dolara je odlična motivacija. Divno, konačno netko potiče izvrsnost u našoj državici.
No, nakon nekoliko dana, evo pljuske! Oskar znanja, koji se dodjeljuje tradicionalno svakog lipnja najboljim učenicima, zbog nedostatka novca za izradu kipića i iznajmljivanje dvorane NSB-a, neće se održati ove godine. Ne mogu vjerovati. Kakvo je ovo objašnjenje? Ne znam, jesmo li samo licemjerni ili smo i nesposobni i neinteligentni kada donosimo ovakve odluke? S jedne strane, Ministarstvo se zalaže za dodjeljivanje novčanih nagrada koje stižu na pladnju iz inozemstva, a s druge strane, kada je Agencija za odgoj i obrazovanje predložila otkazivanje Oskara znanja, Ministarstvo je odmah dalo svoj blagoslov. Tema se ubrzo s društvenih mreža preselila u medije. Pokrenuta je peticija protiv ukidanja Oskara znanja na web stranici srednja.hr. Potpisali smo je cijela moja obitelj i ja. Nakon što se javnost pokrenula, pronađen je način za uštedu. Kipiće će izraditi učenici s poteškoćama u razvoju iz Čakovca (svaka čast divnim, velikodušnim, skromnim ljudima iz Čakovca), a priredba će se održati u HAZU bez naplate iznajmljivanja prostora.
Slušala sam ovih dana na televiziji mišljenja nasumce izabranih građana koje su novinari pitali što misle o ukidanju Oskara znanja. Većina njih je zgrožena odlukom, jedan dio je ravnodušan, a neki misle da simboličnu nagradu najboljima ne treba niti dodjeljivati. Dakle, kao ponosna majka dvaju dobitnika Oskara znanja, meritorno mogu komentirati. Dodjela Oskara znanja je prekrasna svečana priredba na koju državni i međunarodni prvaci u znanju dolaze sa svojim mentorima i sretnim, ozarenim roditeljima. Prekrasna je zato jer je prekrasnom čine izvanredni, neumorni profesori darivatelji znanja i njihovi vrijedni učenici primatelji i oploditelji njihovog znanja. Ovakve dodjele priznanja su jedinstveni trenutci za sve one koji su pridonijeli dječjem uspjehu. Trenutci kojih se sjećamo s radošću i zbog kojih se živi. Nije važan niti oblik niti cijena kipića. Važno je da djeci pokažemo da je njihov trud i uspjeh primjećen i vrijedan poštovanja. Nema bolje motivacije za dalje. Nemojmo ovakve dragocjene malobrojne manifestacije pozitivne enegije, mladosti i znanja omalovažavati. Zašto naša djeca moraju po pohvalu u inozemstvo? Bilo bi dobro da i Hrvatska konačno nauči reći svojoj djeci: „Bravo!“

Oznake: Obiteljski Oskari znanja

11.06.2015. u 17:27 • 27 Komentara • Print • # • ^

četvrtak, 04.06.2015.

Mojoj kćeri

Dotrčala si mi u zagrljaj
pa krenula hrabro šetnicom života,
zapjevala mojim jezikom
najljepšu pjesmu poznatih nota.

U očima tvojim otkrila sam
čudesnu snagu Neba,
presretna i zadivljena
blagom toplinom koja mi treba.

Ista je iskra zapalila
dva sjajna, žarka plamena,
ljubav je moćna u srcima našim
zbog sunca i vrućeg kamena.

Godine lete, ljubljena kćeri,
ovo nam vrijeme izgleda godi,
nad nama se prostire zvjezdano nebo,
a ispod sjaji mjesec u vodi.

Sretan ti osamnaesti rođendan, najdraža moja!