Bolji zalet https://blog.dnevnik.hr/boljizalet

četvrtak, 06.11.2014.

Dobro jutro s osmijehom

Kao većina Hrvata i ja mislim da smo vrlo šarmantan narod koji živi u prekrasnoj, mediteranskoj, bogomdanoj zemlji. Je li moguće da zbog poražavajuće gospodarske situacije i teške svakodnevnice samo tješimo jedini druge da je, unatoč svim problemima, kod nas ipak najbolje? Sunce, more, prirodne ljepote, opuštenost, sigurnost, kavice u gradu.
Prošlog prosinca odabrala sam obitelji i prijateljima, kao simpatičan božićni dar, netom izdanu knjigu Danci i stranci. Autorica Hrvatica Kristina Danilovski piše u njoj o vlastitom doživljaju kulturoloških razlika između Danaca i Hrvata kroz zanimljivu svakodnevnicu. Uoči ljetnih praznika, ponovno sam u Algoritmu naišla na dopadljivo štivo o komparaciji Hrvata i Amerikanaca. Odmah sam kupila novu knjižicu Propuh, papuče i punica splitskog zeta Amerikanca Codyja McClaina Browna. Ne moram niti spominjati, knjiga je postala ljetni hit u mojoj obiteljskoj kući na moru. Uskoro smo nabavili još nekoliko primjeraka na engleskom i poslali je našima u dijasporu. Obje knjige govore o Hrvatima na duhovit, ali pretežno topao i simpatičan način. Hrvati su oni koji znaju uživati u životu, osjećajni su, strastveni i druželjubivi. (Preporučujem od srca obje knjige, brzo se čitaju, svidjet će vam se i nasmijat će vas.) I mi volimo tako misliti o sebi. Slažem se, uglavnom smo dragi i topli, ali smo i nepristojni, namrgođeni, gunđavi, neljubazni. Ne mislim pritom na nesretnike koji su ostali bez posla i kojima je ugrožena egzistencija. Mislim na obične antipatične grintavce s kojima živimo.
Skoro svako jutro prođem pored susjeda koji se pravi da me ne poznaje. Redovito okreće glavu na drugu stranu kako me ne bi morao pozdraviti. Danas opet ista situacija. Kad mi jutro započne s nemilim namrštenim susjedom pa se nastavi s prodavačicom u pekari koja nervozno viče jer nema sitniša, čini mi se da je dan upropašten. I umjesto da uđem u auto poletna i vedra, okrećem ključ motora i ljutito rezignirana vozim prema poslu. Uh, ni Danci ni Amerikanci sigurno ne bi bili oduševljeni s ovakvim karakterističnim predstavnicima neugodnih Hrvata. Stoga, molim vas, dragi moji, sutra krenite u novi dan s osmijehom na licu i zaželite svim svojim susjedima radosno dobro jutro. Ne mora biti proljeće ili godišnji odmor i ne moramo biti u nekoga zaljubljeni da bismo mu poklonili osmijeh. Svijet bi bio ljepši da se češće smijemo.
Ubrzo će Božić. Grad će raskošno zasvijetliti. Sve će zamirisati po finim božićnim kolačićima i cimetu. Advent u Zagrebu je čaroban. Zasvirat će glazba na Zrinjevcu. Družit ćemo se uz neodoljivo vruće kuhano vino. Zagrijat će nam tijelo i dušu.
No, do Božića trebamo ostati zdravi, a počeli su harati virusi. Budući da nas u djetinjstvu nisu (kao Dance, iz knjige s početka teksta) čeličili spavanjem na otvorenom na -10, skloni smo groznim prehladama i virozama. Preporučujem kao preventivu divan španjolski umak od češnjaka alioli. Recept je na linku (isproban i izvrstan). Kupite hrvatski češnjak (onaj s brkovima). Umak je očaravajući, žestok, mediteranski.
Pokušajte uživati u svemu što radite i, ne zaboravite, mi s ovih prostora po rođenju smo hedonisti. Nitko, baš nitko, ne može nas natjerati da pristanemo na osrednjost. Ipak je, unatoč svim nesavršenostima, nama ovdje najljepše.

06.11.2014. u 21:32 • 20 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.