31.01.2007., srijeda

SAJAM SA "DUŠOM" - NOVA GRADIŠKA Poljoprivredno poduzetničke ideje 2007. U Novoj Gradiški je od 26 do 27 siječnja održana savjetodavna-izložbena manifestacija "Poljoprivredno poduzetničke ideje 2007". Bila je to deveta manifestacija na kojoj je sudjelovalo 59 izlagača. Zanimljivo da je jedan izlagač bio iz Srbije. Brojni posjetitelji su bili oduševljeni predstavljenim proizvodima. Bio je to jedan sajam sa "dušom". Ove godine prednost je data razvitku povrtlarskoj proizvodnji i potporama u proizvodnji slavonskog kulena. Mnogobrojni posjetitelji sa zanimanjem su obišli sajam sa "dušom" Učenici Obrtničke škole iz Nove Gradiške i srednje škole Matije Antuna Reljkovića iz Slavonskog Broda pokazali su štu su naučili u školi i znanje pretočili u proizvode. Stara dobra konjska zaprega....izumiru li tradicionalni zanati. Zato kuleni neće nikada nestati...ja ga probao, tako je mmmmmm Nagrada za najbolje uređeni štand pripala je Općini Staro Petrovo selo.......a jedan slatki proizvod bio je posebno izložen. Pogađate....med...nedostajale su samo pčelice... IZDVAJAM Imate problema sa žvakom. Ništa lakše.....na sajmu je bio postavljen stup za žvakaće gume. Umjesto na pod..cestu...možete ju zalijepiti na stup. Bravo za ideju....

- 22:07 - Komentari (14) - Isprintaj - #

26.01.2007., petak

VIROEXPO 2007. -IDETE LI NA SAJMOVE? Dvanaest godina jednog sajma U Virovitici je prošle nedjelje završen je 12. sajam gospodarstva, obrtništva i poljoprivrede. Iako u gužvi zbog pripreme novog mjesečnog magazina o poduzetništvu uspio sam ga obići i snimiti neke detalje. Kako je to izgledalo pogledajte na ovim fotografijama? Možda će sve zvučati kao stara informacija, ali svejedno ću nešto o tome reći. Neću puno nabrajati one uobičajene podatke o sajmu. Zna se da je na sajmu izlagalo 441 izlagač, da su se na njemu predstavili izlagači iz 15 zemalja, da ga je posjetio rekordni broj posjetitelja, njih 18000. Ove godine zemlja partner bila je Austrija. Sajam je postao tradicija i brand Virovitice i to je dobro. Jer u zadnje vrijeme postao sam skeptik u pogledu sajmova. Kao da se na njih ide po inerciji, bez nekog konkretnog učinka. A nezadovoljni su i posjetitelji i izlagači. Posjetitelji jer ustvari nisu ništa novoga vidjeli – sve je isto kao prošle godine, a izlagači jer nemaju poslije sajma konkretne poslove. Sve više poduzetnika mi je govorilo to je bacanje novaca, nemaju interesa, i da se nešto u organizaciji sajmova mora promijeniti. Nažalost na sajmu u Virovitici tematska predavanja nisu bila dovoljno posjećena. Kao da nije bilo interesa među poduzetnicima da čuju nove informacije, stručna predavanja...bar ne u subotu kada sam ja bio tamo. Ovaj vikend idem u N. Gradišku na sajam „Poljoprivredno poduzetničke ideje 2007“. Bilo bi mi drago da i on pokaže da sajmovi tiho ne umiru. Daj bože da svaka lokalna sredina ima nešto slično, da se poduzetnici mogu sastati i nešto korisno vidjeti i čuti. Sajamski prostori ne smiju biti mjesto na kojima se nezainteresirano sjedi i kuka, a misli su na svakodnevnim problemima. Volio bih tamo vidjeti što više osmijeha posjetitelja i poduzetnika. Za informaciju: Magazin ulazi u završnu fazu i ja sam sretan zbog toga. Naš poduzetnik Đuka želi što prije progovoriti o svojim problemima, lijepim stvarima, novim idejama, projektima…… IZDVAJAM Ako imate neki zanimljiv sajam, predavanje, seminar…. u svojoj sredini, posvećen poduzetništvu (poduzeća, obrti, obiteljska poljoprivredna gospodarstva, slobodna zanimanja i slično) javite mi. Napišite kako je završilo….pošaljite fotografije…Rado ću ga posjetiti i u magazinu prikazati. Recite svoja zapažanja o sajmovima.

- 15:10 - Komentari (24) - Isprintaj - #

19.01.2007., petak

EVA NOVOSELIĆ IZ VALPOVA PEČE DOMAĆE KOLAČE I RAZMIŠLJA O ZATVARANJU OBRTA Ljubav prema kolačima – Evini domaći kolači O pokretanju vlastitog posla počela je razmišljati prije deset godina. Mnoge poslove i poteškoće savladala sam bolje nego muškarac – kaže Eva Novoselić. “Ja sam sretna žena, volim svoj posao, svoje kupce, svoje djelatnice. Sa svima imam dobar odnos. Veliki sam borac, imala sam trnovit put i pokušavam opstati na tržištu. Mislim da sam sve svoje poteškoće rješila možda bolje nego neki muškarac” u dahu mi je rekla Eva. Ali istovremeno ova žena puna energije razočarana je odnosom države i razmišlja da zatvori obrt. “Ako nekome želite zlo recite mu da otvori obrt” kaže Eva. Od prodavača do slastičara Prije deset godina Eva je radila u knjižari PPK Đuro Salaj, osjetila je da će sve to prestati funkcionirati. I tada je počela razmišljati o svom vlastitom poslu. Oduvijek je volila peći kolače, pročitala je mnoge knjige o kolačima i tako joj se rodila ideja o pravljenju domaćih kolača. Te 1995.g. smislila je da za Božić ispeče kolače i ponudi ih na tržnici u Osijeku. Tako je i uradila, kolače je donijela ženama koje su ih prodavale na štandovima tržnice, tako je radila svake subote. Zima je prošla i onda je počela peći šape koje je prodavala u Školskoj ulici, iz svoga auta na jednom stoliću. Neregistrirano. Otišla je u općinu da pita kako bi mogla registrirati obrt. “Rekli su mi da moram završiti ugostiteljsku školu – za slastičara. Nisam se dvoumila oko prekvalifikacije. Sjela sam u klupe sa djecom od 18 godina. Završila sam školu u 40-toj godini života. Ta moja prva investicija je iznosila oko 1000 tadašnjih njemačkih maraka.” - priča Eva Početak rada i otvaranje obrta I dalje je prodavala domaće kolače na tržnici, svake subote, na stoliću. Ali sada je htjela da počne legalno raditi, još uvijek je radila u knjižari i na tržnici prodavala kolače. Nije to moglo više tako ići. Kapitala za početak vlastitog posla nije imala, ali ga je stvorila teškim radom. Otišla je iz Đure Salaja bez lipe, uzgajala je piliće i šampinjone, švercala je odjeću na relaciji Budimpešta – Italija. Malo, po malo skupljala je novac za taj početak poslovanja. Dala je otkaz i konačno je prije 6 godina otvorila obrt. Puna elana krenula je taj posao, uspjela je 1999.g. dobiti zatvoreni prostor na tržnici. U početku radi sama, uz pomoć djece. Druge žene su vidjele kako njeni kolači brzo nalaze kupca kada je ušla u zatvorenu trgovinu nastavljaju vani prodavati kolače, kao što je to i ona nekada radila, neregistrirano. Nastaju problemi, one vani uspješno prodaju, a Eva unutra jedva preživljava. Zatvaranje obrta i novi početak Zatvara obrt i ponovo izlazi van, prodaje kolače na isti način kao i prije. Dolaze inspekcije, kažnjavaju ju je, lijepo joj objašnjavaju da neće imati mira i da ponovo otvori obrt. Donosi odluku da ponovo otvori obrt, dobija lokal na tržnici, prvo na lošijem mjestu, a tada na boljem, gdje se nalazi i sada. Dolazi do širenja posla, posao prolazi sa uspone i padove. Otvara trgovine u Belišću i Valpovu i zatvara ih u istoj godini. Prije četiri godine otvara 4 prodavaonice u Zagrebu, na tržnici, ali ih brzo zatvara jer su to bili mali prostori između piletine i mesa, a novaca za reklamu nije imala. Od 19 radnika i 7 lokala danas ima jedan lokal, dvije pokretne vitrine i 6 radnika. Prije 5 godine vidjela je pokretne vitrine u Zagrebu i odmah i osmislila za Osijek. Počela je sa 4 pokretne vitrine, prodaja je išla dobro, ali je imala problema od zločestih ljudi koji su joj pravili probleme (posebno ističe probleme sa prostorom ispred FINE). Danas ima dvije vitrine, kod bolnice. Novaca za marketing nije imala i sva reklama se sastojala od trčanja po gradu sa vitrinama i onom poznatom “od usta do usta”. Nešto preko radija i letaka, to je bilo sve. Budućnost Evinih kolača Iako je vesela žena, puna energije, razmišlja kako dalje i ne vidi budućnost. Suočena je sa izazovom nelojalne konkurencije iste one iz koje je željela izaći i legalno raditi. “Razmišljam o zatvaranju. U krugu oko mene 30 km ima 40 žena koje peku kolače na crno i ja se s tim ne mogu nositi. Nemaju obrt, rade kod kuće i nikada neće otvoriti obrt, država ih nema u vidokrugu i ne pomaže nama registriranim obrtnicima. Njih se ne dira jer rade po privatnim kućama, za svatove, za radnike po firmama. Ja sam htjela da moja vrata budu otvorena za svakog kupca, ali i za svakog inspektora. Sada razmišljam što je budućnost moga posla i ne vidim ga ako država ne bude htjela pomoći. Financijski se ne mogu pokriti, a svi me tapšu po ramenima i hvale kvalitetu kolača. Izlaz je možda u kvaliteti, većoj cijeni i jakom marketingu”. Pomoć registriranim obrtnicima Uvijek se držala toga da njeni domaći kolači, koji su autohtoni, budu i kvalitetni. A tada cijena ne može biti niska. Slastičarne prave velike kolače, ne na ovaj način. Pala je kupovna moć, ljudi gledaju samo cijenu i veličinu, kvaliteta nije važna. Nije išla u trgovačke lance jer su kolači osjetljivi, nemaju nikakve dodatke, traže poseban tretman. Prirodni vijek trajanja je 3 – 4 dana. Država mora pomoći registriranim obrtnicima, jer ovi drugi koji rade kao neregistrirani nisu pod udarom zakona. To je frustrira. Tražila je pomoć institucija,...svi se oglušuju i ne slušaju njen glas, ne odgovaraju joj. Podržava akciju protiv sive ekonomije, ali želi da država obuhvati zakonom sve: registrirane, neregistrirane, svatove – zašto ne uvesti porijeklo kolača, kućne proizvođače...samo to pomaže da bolje radi. U protivnom jedini izlaz vidi u radu na crno (neprijavljivanje radnika) i varanje države (neplaćanje poreza). A to ne želi. IZDVAJAM Kako uspjeti kao obrtnik? Teško je danas uspjeti samo poštenim radom i nema posebnog savjeta za obrtnike koji kreću u te poslove. Kada bi se vratila unazad ponovo bi radila taj posao jer je to njena ljubav, samo malo drugačije....nikada ne bi otvorila obrt. Danas ako želite biti obrtnik teško je početi ako nemate vlastitu imovinu, neko nasljeđe ili možda doći do nje nepošteno. Ne stidi se reći da je sve postigla sa svojih deset prstiju. Za njene kolače sve će biti još teže kada Hrvatska uđe u EU. Osobnost Evinih kolača Evini kolači su posebni kolači, imaju svoju osobnost..sve radi na starinski način, ručno, bez ikakvih pomagala osim malog miksera, peče ih na običnom štednjaku. Onako kako su to radile naše mame i naše bake. Recepte je skupljala po selima od žena. Proizvodi oko 60 vrsta kolača, gužvare, štrudle, pite, kremaste kolače, suhe kolače, torte...u njih je uložila puno znanja, rada i znoja. Rad na crno Država mora pronaći načina da eliminira rad na crno svih koji peku kod kuće, posebno za svatove jer tamo najviše završavaju “crni” kolači. Eva za svatove radi na kapaljku jer je “konkurencija” velika. Zašto se ne bi tražili dokazi o porijeklu kolača koji završe u svatovima (potvrda ili certifikat). Neka se stimuliraju posebne male trgovine sa domaćim unikatnim kolačima. I obrtnička komora bi se morala tu više uključiti i pomoći obrtnicima.

- 23:29 - Komentari (32) - Isprintaj - #

15.01.2007., ponedjeljak

ZAŠTO SAM ZATVORILA OBRT ? Ako radiš za štandom nemaš pravo na poticaj !? * Promatrao sam je, pitao sam je zašto je zatvorila obrt? * Bijesna sam i ljuta i bit ću dok se u sustavu nešto ne promijeni. * Država mora moći animirati obrtnike, poticati ih. * Snužden i osramoćen pokušava opstati, sve plaća kao obrtnik, a zapravo je maskota obrtništva. Pročitajte priču jedne obrtnice, nije više ni važno odakle je. Ime joj je Gordana… Bijes i nemoć Pitao si me što sam ljuta na obrtništvo, državu? Ne razumiješ moj bijes jer smatraš da samo neuspješni poduzetnici mogu biti ljuti, a ja sam bila kao uspješan poduzetnik! Koja je definicija uspješnog poduzetnika? Tko je to uspješan poduzetnik? Treba li neuspjeh odmah baciti na margine društva? Treba li takvog obrtnika staviti na stup srama, odbaciti ga? Tko su ti ljudi, kakva su njihova lica i lica njegove obitelji, djece? Dok je isti bio uspješan klanjale su mu se sve institucije, tapšali ga po ramenima, držali mu govore, obećavali mu, nudili mu, kompenzirali, tražili, molili, krikovi našeg ministarstva „i malo je veliko“ davali mu nadu, ali nitko nije nudio pomoć da se razvije više, bolje i jače. Sve što je uložio netragom je nastajalo poput magle pred njegovim očima, a bio je potpuno nemoćan. Godinama je lutao u toj šumi birokracije, od porezne uprave, zdravstvenog i mirovinskog osiguranja, Regosa, prijava, odjava. I plaćao sve moguće poreze, prireze, najmove,doprinose, spomeničke rente, za članstvo obrtnika, članarine, i na kraju došao bi kući iscrpljen i sam. Država se treba brinuti kad vrišti na sav glas „I MALO JE VELIKO“, a pri tom samo velikima daje, no malima najlakše uzima. Pitaš me kako država može pomoći malom obrtniku? A ja ti odgovaram, animirati obrtnike, poticati ih. Kako ih potaknuti? Smanjite poreze, smanjite doprinose za vlasnika i za radnika, potaknite banke da surađuju, obrtniku omogućite valjanu edukaciju prije no što se upusti u obrtništvo. Zaboga neka smanji birokraciju i poveže sve institucije u jednu tako da kad se zavrti kotač da svaka institucija u sistemu dobije željeni podatak, a isto tako kad obrtnik zatraži isti da sve može dobiti na jednom mjestu. Najteže pada šetanje od vrata do vrata jer za to vrijeme gubi novac. Oni nisu statistika Bijesna sam, jesam! Bijesna sam na stav ljudi koji rade u poreznim upravama ili inspekcijama. Prema malom obrtniku se najčešće odnose kao prema kriminalcu, ne poštujući ga i na taj način vrijeđaju svakog radnika koji isti zapošljava. Zapeli smo u zoni sumraka i teško da vidim izlaz. Bijesna sam i ljuta i bit ću dok se ne nešto u sustavu ne promjeni. Imam pravo na to! Tko su mali obrtnici? To su ljudi sa licima, imenima, oni nisu statistika. Mali obrtnik je i „štander“ trgovac koji radi u neljudskim uvjetima na hladnoći, vjetru, kiši, suncu. Za njega se zakače kad se priča o radu na crnom, k njemu se prvo svrati kad treba kazniti, ali za njega vrijede isti zakoni, isti porezi, ne gledajući njegovu tešku i slabu zaradu. Njegov novac je isti kao i od onog koji ima mnoštvo dućana. No, on je pred licima ljudi nitko i ništa. Tko mu je kriv kad nije uspješan! Tada se „štander“ osili i povede za parolom „I MALO JE VELIKO“, te svrati da zatraži kredit za poduzetnike. Kad tamo šok i nevjerica. Tajac koji zavlada kad mu se priopći da on nema pravo na poticaj jer je obrtnik koji ima obrtnicu samo za rad na štandovima. Tada šapne - „Ali ja bih našao prostor, kupio ga, napunio artiklima i radio“. „Izradite poslovni plan i možda“- ulije mu se nada. Jadničak se rastrći na milijun strana i konačno i to završi i opet se vrati da zatraži. „Gospodine, vaši prihodi su premali do sada i imate neka dugovanja“. Zamuca „štander“ - „Ja sam mislio da sad mogu dobiti kredit“ Odgovaraju mu - „NE“! Snužden, osramoćen izlazi na svjetlost koja se gubi na njegovom liku. Vraća se opet na zimu, pokušava opstat u šumi gdje sve plaća kao obrtnik, ali zapravo je samo maskota obrtništva. I nitko ne gleda njegovu muku u patnju. Eto sad sam ti rekla zašto sam ljuta. No, ne brini proći će me! Gledam maglu kako nestaje sa polja, možda i magla sa očiju onih koji mogu i žele nešto promijenit, nestane i malo zaista postane veliko. IZDVAJAM I ja spadam u „neuspješne obrtnike“ Ljuta sam, ali ovo je samo osvrt na moju prošlost obrtnika. I ja spadam u neuspješne obrtnike jer sam digla ruke od obrta. Mlada sam krenula u obrt i nakon 12 godina konačno je država pobijedila i ja sam odustala. Imam pravo biti ljuta jer nitko ne vidi sa kojim strahom obrtnici gledaju na svaki sljedeći dan jer im ništa nije zagarantirano. Ljuta sam, jer je toliko obrtnika u blokadi. Ne uspijevaju namaknuti novac za sva davanja koja se od njih traže, prometi su sve slabiji ili sezonsko veći, ali računi se neumoljivo gomilaju. Pitaš me zašto se i dalje bave obrtništvom? Gdje da se zaposle, to su uglavnom ljudi srednje dobi koje nitko ne treba ili ne želi. Zatvoriti obrt je komplikacija sama po sebi. Obrtnik nije bogat čovjek Obrtnik si ne smije priuštiti pogrešku, jer škola je preskupa. Ako sutra nema prometa nema pravo reći bit će bolje jer o njemu i prometu ovise i obitelj, i radnici kao i njihove obitelji. Obrtnik nije bogat čovjek i nikad neće biti. On bi trebao solidno živjeti, no danas je to stepenica koji malo koji obrtnik uspije doseći.

- 20:28 - Komentari (13) - Isprintaj - #

06.01.2007., subota

PROMATRANJE PTICA Moja suradnica HEHA napisala je zanimljiv članak o novom fantastičnom hobiju. U svijetu se razvija nova industrija – promatranje ptica koja u SAD-u, Kanadi i Meksiku generira 25 milijardi dolara i zapošljava 60 000 ljudi. U SAD- trenutno ima oko 50 milijuna promatrača i hranitelja ptica. Nedavno su norveški ornitolozi posjetili Kopački rit. Što su zapazili pročitajte u ovom postu? Milijuni ljudi širom svijeta uživaju u promatranju ptica jer na taj način imaju priliku vratiti se prirodi i uživati u ljepoti boravka na otvorenom. Mnogi od nas imali su priliku gledati ptice u dvorištima kuća kako grade gnijezda i podižu mlade. Neki su čak postavljali kućice s hranom i divili se pticama dok prkose zakonima aerodinamike. Stereotipi o promatračima koji lutaju šumom odjeveni u tropske šljemove s fotoaparatima i dalekozorima oko vrata noseći na leđima mobilne stolice polako blijede. Promatranje ptica kao hobi Promatranje ptica je fantastičan hobi. Po mnogočemu je sličan lovu, samo što se u ovom slučaju nišani dalekozorom, možda čak i fotoaparatom, knjigom za identifikaciju ptica, bilježnicom i olovkom. Može se prakticirati iz udobnosti vlastitog doma koristeći hranilicu za ptice kako bi ih se bliže namamilo ili otići u šumu, polje ili neku močvarnu lokaciju. Možda kombinacija najbolje zadovoljava očekivanja. To nije poput gledanja nogometne utakmice ili teniskog meča. Daleko je više akcije nego u nogometnoj utakmici. Sve se događa u stotini sekunde i kreće stotinu puta brže kroz neograničeno prostranstvo. Prije nego se zaputite u pustolovinu, posvetite malo vremena razvijanju koordinacije ruku i očiju koja je potrebna da biste ptice brzo uočili dalekozorom. Što kažu norveški promatrači ptica? Oivind Lagbu, novinar i ornitolog amater iz Frederikstadta iz Norveške, u četverodnevnom posjetu našoj županiji s dvojicom prijatelja ornitologa potaknut privlačnom prezentacijom Kopačkog rita i ruralnih područja, odlučio je upoznati prirodne ljepote i bogatstva tog zaštićenog hrvatskog endema. Zahvaljujući profesionalnoj deformaciji našeg novinarskog prijatelja dojmovi s putovanja pretočeni su na papir te je nastao članak u norveškim novinama. Iskoristili smo priliku dok se Oivind odmarao od napornog čučanja u grmlju i vrebanja ptica te ga priupitali što misli o perspektivi Kopačkog rita, tog izuzetno vrijednog prirodnog laboratorija koji pruža mogućnosti uživanja u jedinstvenoj prirodi jednog od rijetkih europskih ekosustava. "Jako smo impresionirani krajolikom koji se dosta razlikuje od norveškog. Tijekom ovih nekoliko dana mogli smo upoznati vrlo mnogo rijetkih ptica, poput crne rode. Zadovoljni smo i smještajem u seoskom domaćinstvu te ljubaznošću domaćina. Međutim, čini mi se da je turistička ponuda nedovoljno razvijena. Vrlo je važno osmisliti aranžmane koji uključuju, primjerice, ekskurzije brodom, posjete promatračnicama i posebno uređenim stazama koje su dobro označene gdje se mogu promatrati životinje i ptice. Također, nedovoljna je distribucija i diseminacija informacija o ponudi Kopačkog rita, a nastup prema klijentima nije u potpunosti osmišljen. Cijelo područje ima veliki potencijal za razvoj eko-turizma što je danas trend u svijetu", kaže Oivind te dodaje: "Ornitologija je u svijetu vrlo popularan hobi. U sjevernim zemljama ornitologa ima manje, no u Velikoj Britaniji registrirano je više od milijun članova ornitoloških društava koji organizirano putuju po Europi u potrazi za rijetkim vrstama. Većina njih nikada nije čula za Kopački rit." Ornitologija kao atraktivna komponenta turističkih aranžmana Novinar ornitolog misli da je potrebno kontaktirati ljude koji su generalno zainteresirani za prirodu i boravak u prirodi, njeno očuvanje i zaštitu, floru i faunu te predlaže kombiniranje uživanja u netaknutim prirodnim sredinama s posjetom vinogradima i raznim kulturnim znamenitostima. Kopački rit bi u tom kontekstu predstavljao jednu privlačnu komponentu i atrakciju turističkih paket aranžmana. Tako bi se postigao sinergijski učinak i za turističke agencije, posjetitelje te Kopački rit . "Prošli mjesec bio sam na jezeru u Švedskoj gdje svake godine boravi oko 250.000 turista što je deset puta više nego u Kopačkom ritu. Tamo su ponudili kombinaciju promatranja ptica s kulturnim aktivnostima, posjetama povijesnim znamenitostima i arheološkim nalazištima. Norveškim gostima bi se jako svidjelo šestodnevno putovanje s ponudom organiziranog trodnevnog promatranja ptica u Kopačkom ritu, dobre gastronomske ponude i kulturnih aktivnosti. Transportnu komponentu je relativno lako riješiti jer se od aerodroma u Budimpešti može iznajmiti autobus", komentira Oivind. Američki golferi okreću se očuvanju prirode (wildlife) "Turizam je rastuća djelatnost u SAD-u gdje promatranje ptica postaje jedno od najvećih tržišta što je utjecalo na razvoj jakih kompanija na području eko-turizma. Popularnost očuvanja okoliša (wildlife) sve je veća čak i među američkim golferima, a svi znamo da su oni uvijek dobrodošli kupci. Hrvatska je u Norveškoj poznata samo po prekrasnoj obali i moru dok je Slavonija i unutrašnjost, kao i Kopački rit, relativno nepoznata kao turistička destinacija. Zbog toga je važno marketinškim aktivnostima osvijestiti kupce, jer mnogi još žive u uvjerenju da je Istočna Hrvatska vrlo nesigurna zbog ratnih događanja. Kopački rit je podcijenjen među turistima, a delta Dunava i Drave nije toliko poznata kao delta Dunava u Rumunjskoj. Pozitivan utjecaj može imati angažiranje novinara da pišu članke za međunarodne magazine te ih plasiraju na Internet," smatra novinar. Potrebno je organizirati snažan lobi ornitologa koji će krenuti u akciju svaki put kad momci s pilama počnu lutati po šumi punoljetnih stabala sa željom za uništavanjem u očima. Očuvanje i regeneracija šuma i područja poput Kopačkog rita od najveće su važnosti za naš planet. Jednostavno ne postoji dovoljno filantropa u svijetu s dovoljno novca da spasi kritične prirodne okoline. Ako se pronađe način zarađivanja na netaknutim prirodnim ljepotama, svatko će imati unutrašnji poticaj prema njihovoj zaštiti. IZDVAJAM Oči i uši Jedini alat koji je zaista potreban su oči i uši. Dobrodošla je i bilježnica. Pa i jednostavan fotoaparat nije na odmet. Oni zagriženjaci i ovisnici zadovoljit će se preskupim fotoaparatom, dobrim čizmama za planinarenje, štapom za nasloniti u trenucima slabosti i pomoć za uspon na planine, karimatom, šatorom, posuđem za kuhanje .... Tajna kava O rastu popularnosti ornitologije svjedoči pothvat lansiranja marke kave pod nazivom Under Cover Coffee (Tajna kava), čiji se plodovi sakupljaju bez uništavanja prebivališta ptica koja se obično nalaze na plantažama kave.

- 15:47 - Komentari (35) - Isprintaj - #

01.01.2007., ponedjeljak

ZAPOČEO BIH PODUZETNIČKU DJELATNOST – KAKO? II DIO! FRANŠIZA Donijeti odluku o tome kako će te ući u svoj posao nije lako. Mogućnosti su različite. U ovom postu upoznat ću vas sa jednom od mogućnosti: FRANŠIZOM. Franšiza dolazi od francuske riječi “franchise” i znači povlastica. Mnogo je definicija franšiza. Jednostavno, rečeno franšiza bi bila ugovor o poslu u kojem vlasnik franšize ustupa odnosno prodaje drugoj pravnoj ili fizičkoj osobi pravo korištenja proizvoda ili usluge vlasnika. Franšizno poslovanje sigurno potiče razvoj malog gospodarstva, time smanjuje i nezaposlenost. U franšiznom ugovoru koji zna biti razrađen do najsitnijih detalja pojavljuju se davatelj franšize i primatelj franšize. Davatelj franšize najčešće prodaje primatelju franšize: - marku ili brand - know – how ili znanje - poslovno iskustvo - trening osoblja i vođenje početka poslovanja - marketinšku podršku - zajedničku nabavu sirovina, repromaterijala i ambalaže - priručnik za vođenje franšize - poslovne i tehnološke metode rada i metode prodaje - stalna savjetovanja - sve druge elemente bitne za franšizu Zašto franšiza? Franšiza je dobar oblik poslovanja za: - poduzetnike početnike - nezaposlene koji žele početi raditi - zaposlene koji su postali tehnološki višak - zaposlene koji žele započeti karijeru u vlastitom poslu - mlade koji žele ući u poduzetništvo Svima njima franšiza omogućuje: - manji početni rizik jer iza njih stoji obično dobro uhodani posao i poznata marka - preuzimanje razrađenog sustava rada - kontrolu poslovanja, bar u početnoj fazi - manji početni kapital - standarde kvalitete Kako ući u franšizno poslovanje? Iako sve izgleda jednostavno i lako, morate biti oprezni kod ovog oblika poslovanja. Obično se misli da za kupovinu poznate franšize treba mnogo novca. I da i ne. Reći ću vam zašto. Sredinom devedesetih godina pročitao sam u lokalnom dnevnom listu da se traže primatelji franšiza za poznatu svjetsku marku. Započeli su širenje Hrvatskom upravo kroz ovaj oblik poslovanja. A ja sam odjednom dobio želju pokrenuti vlastiti posao. I prijavio se. Obavljen je prvi razgovor, popunili smo upitnike. Čuo sam uvjete i pomislio: “Što ja tu tražim? Pa ja nemam te novce.” I opet je želja i volja bila jaka. Zamislite, pozvali su me na razgovor, uži krug. Ali onda dolaze svi njihovi uvjeti. Morao sam povesti suprugu, razgovarali su s oboje, dugo. Ispitivali svaki detalj našeg života, postavili uvjet da se u obitelji nitko ne smije baviti nekim drugim biznisom...i tako redom. Ja sam bio uporan, a supruga je klimala glavom i čudila se. Na kraju sam pozvan u njihov centar u drugi grad na obuku, test mojih sposobnosti, praktičan rad. Rekli su mi da novci nisu presudni, moje godine također, ako ocijene da ste prava osoba. Radio sam 7 dana, u smjenama, rotirao sve poslove. Nisam nikome rekao gdje sam. Jednoga dana ulazi u objekat prijateljica koja me zna s posla. Gleda u mene, ne vjeruje, čita ime na pločici na košulji i pita me otkud ja ovdje. A ja joj kažem: “Zabunili ste se, nisam ja taj. “Oprostite, tako sličite mom prijatelju iz jednog grada. Isto ime ima. Ne mogu vjerovati” Nisam joj odmah priznao tko sam, želio sam da to bude moja tajna, a ona je cijelo vrijeme gledala u mene. Zbrajala je u glavi, vrtjela film. Kad je završila, krenula je prema izlazu. Nisam izdržao. Viknuo sam: Antonija..., gledala je zbunjeno okolo i nije vjerovala u tu moju promjenu. Smijali smo se još dugo. A istovremeno dolazio je njihov voditelj i svaki dan razgovarao sa mnom. Jedno pitanje je ponavljao: Zašto želim dati otkaz u dobro stojećoj tvrtki i uzeti franšizu? Moj motiv mu je bila glavna preokupacija. Uzvratio sam da želim zaraditi, da su svjetska marka, da su sigurni...i pitao sam ga imaju li u svijetu puno franšiza koje nisu uspjele. Odgovorio je ne. Na kraju obuke pozvao me je i još jednom rekao da novac nije presudan, što znači da ga i ne morate puno imati da bi krenuli u franšizu. Pokušao je biti džentlmen i utješiti me. “Nitko nije prošao u tom užem krugu. Znajte da ste postigli uspjeh jer ste ušli uži izbor što postiže svega 2 % od prijavljenih kandidata” rekao mi je. Razloge moga neuspjeha nije obrazložio, a ja sam imao bio uvjeren da je glavni razlog bio taj što nije proniknuo u moj motiv ulaska u ovaj posao. Danas taj posao uspješno radi i ima franšizera. Morate znati da kao primatelj franšize plaćate davatelju franšize: - početnu pristojbu (initial fee ili entrance fee) To je iznos koji dajete pri potpisu ugovora za upotrebu marke i eventualnih patenata, prodaju franšiznog paketa, priručnik, obuku, tehničku pomoć u fazi otvaranja, eksluzivnost i dr. - pristojbu za poslovanje (royalty) To je iznos koji dajete za sve troškove davatelja franšize (tehnička pomoć, marketing, seminari, savjetovanja, i dr.). Ovaj iznos se plaća u postotku od bruto prometa i plaća se periodično (npr. svaki mjesec). Kod ulaska u ovaj oblik posla postoje opasnosti obećanja brzog bogaćenja uz malo početnog ulaganja i rada. Ne radite franšizu bez savjeta, pomoći stručnjaka za pravne poslove i stručnjake za franšizu. IZDVAJAM Časopis “Franšiza” iz siječnja 2003.g. objavio je zanimljiv test za potencijalne kupce franšize koji je prenio s web portala www.franchiseline.com Prenosim ga u cijelosti, pa se malo testirajte. Ispitajte vaše sklonosti. TEST: JESTE LI POTENCIJALNI KUPAC FRANŠIZE? 10 pitanja koja vam otkrivaju jeste li spremni postati kupac franšize: 1. Osjećate li se sposobnim voditi vlastiti posao? 2. Jeste li već izabrali područje poslovanje koje vas doista interesira? 3. Jeste li izabrali područje koje je izuzetno uspješno u ovom trenutku? 4. Vaša obitelj spremna je slijediti vas i poduprijeti? 5. Imate li sposobnosti voditi tim zaposlenika i znate li ih motivirati? 6. Imate li financijska sredstva za započinjanje projekta? 7. Jeste li upoznati s hrvatskim propisima o franšiziranju? 8. Jeste li spremni polaziti tečaj edukacije o poslu? 9. Jeste li spremni predstavljati image i marku prodavatelja franšize? 10. Jeste li spremni izgubiti dio svoje samostalnosti i osloniti se na know-how prodavatelja franšize? Mogući su odgovori sa DA/NE/NE ZNAM Rezultati: Većinom DA Bravo! I prije svega čestitke! Informirani ste i motivirani: shvaćate da je franšiziranje dinamična forma i formula za uspjeh, ali zahtijeva veliki angažman. Nastavite se i dalje informirati i pratite seminare da biste u potpunosti svladali materiju i znali sve o budućoj aktivnosti. Većinom NE Učinili ste dobro rješavajući ovaj test prije poduzimanja ikakvih koraka u smjeru kupnje franšize. Uštedjet ćete vrijeme i novac! Definitivno, franšiza nije formula uspjeha za vas. Vaša samostalnost bi vas ometala u slijeđenju ispravnog koncepta vođenja franšize. Preispitajte se. Podjednako DA/NE Vaša želja za kreiranjem vlastitog posla i da postanete “sam svoj gospodar” u opreci je s težinom odgovornosti koju trebate preuzeti. Kupovina franšize pustolovina je koju svakodnevno uspješno preživljava dosta hrvatskih poduzetnika, a koji su prethodno bili podržani business planom i analizama o mogućnostima poslovanja. U Hrvatskoj postoji Hrvatska udruga za franšizno poslovanje, postoje poduzetnički centri za franšizu u Zagrebu i Osijeku. Oni vam nude različite mogućnosti franšiza. Posavjetujte se s njima.

- 14:42 - Komentari (17) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.