19.01.2007., petak

EVA NOVOSELIĆ IZ VALPOVA PEČE DOMAĆE KOLAČE I RAZMIŠLJA O ZATVARANJU OBRTA Ljubav prema kolačima – Evini domaći kolači O pokretanju vlastitog posla počela je razmišljati prije deset godina. Mnoge poslove i poteškoće savladala sam bolje nego muškarac – kaže Eva Novoselić. “Ja sam sretna žena, volim svoj posao, svoje kupce, svoje djelatnice. Sa svima imam dobar odnos. Veliki sam borac, imala sam trnovit put i pokušavam opstati na tržištu. Mislim da sam sve svoje poteškoće rješila možda bolje nego neki muškarac” u dahu mi je rekla Eva. Ali istovremeno ova žena puna energije razočarana je odnosom države i razmišlja da zatvori obrt. “Ako nekome želite zlo recite mu da otvori obrt” kaže Eva. Od prodavača do slastičara Prije deset godina Eva je radila u knjižari PPK Đuro Salaj, osjetila je da će sve to prestati funkcionirati. I tada je počela razmišljati o svom vlastitom poslu. Oduvijek je volila peći kolače, pročitala je mnoge knjige o kolačima i tako joj se rodila ideja o pravljenju domaćih kolača. Te 1995.g. smislila je da za Božić ispeče kolače i ponudi ih na tržnici u Osijeku. Tako je i uradila, kolače je donijela ženama koje su ih prodavale na štandovima tržnice, tako je radila svake subote. Zima je prošla i onda je počela peći šape koje je prodavala u Školskoj ulici, iz svoga auta na jednom stoliću. Neregistrirano. Otišla je u općinu da pita kako bi mogla registrirati obrt. “Rekli su mi da moram završiti ugostiteljsku školu – za slastičara. Nisam se dvoumila oko prekvalifikacije. Sjela sam u klupe sa djecom od 18 godina. Završila sam školu u 40-toj godini života. Ta moja prva investicija je iznosila oko 1000 tadašnjih njemačkih maraka.” - priča Eva Početak rada i otvaranje obrta I dalje je prodavala domaće kolače na tržnici, svake subote, na stoliću. Ali sada je htjela da počne legalno raditi, još uvijek je radila u knjižari i na tržnici prodavala kolače. Nije to moglo više tako ići. Kapitala za početak vlastitog posla nije imala, ali ga je stvorila teškim radom. Otišla je iz Đure Salaja bez lipe, uzgajala je piliće i šampinjone, švercala je odjeću na relaciji Budimpešta – Italija. Malo, po malo skupljala je novac za taj početak poslovanja. Dala je otkaz i konačno je prije 6 godina otvorila obrt. Puna elana krenula je taj posao, uspjela je 1999.g. dobiti zatvoreni prostor na tržnici. U početku radi sama, uz pomoć djece. Druge žene su vidjele kako njeni kolači brzo nalaze kupca kada je ušla u zatvorenu trgovinu nastavljaju vani prodavati kolače, kao što je to i ona nekada radila, neregistrirano. Nastaju problemi, one vani uspješno prodaju, a Eva unutra jedva preživljava. Zatvaranje obrta i novi početak Zatvara obrt i ponovo izlazi van, prodaje kolače na isti način kao i prije. Dolaze inspekcije, kažnjavaju ju je, lijepo joj objašnjavaju da neće imati mira i da ponovo otvori obrt. Donosi odluku da ponovo otvori obrt, dobija lokal na tržnici, prvo na lošijem mjestu, a tada na boljem, gdje se nalazi i sada. Dolazi do širenja posla, posao prolazi sa uspone i padove. Otvara trgovine u Belišću i Valpovu i zatvara ih u istoj godini. Prije četiri godine otvara 4 prodavaonice u Zagrebu, na tržnici, ali ih brzo zatvara jer su to bili mali prostori između piletine i mesa, a novaca za reklamu nije imala. Od 19 radnika i 7 lokala danas ima jedan lokal, dvije pokretne vitrine i 6 radnika. Prije 5 godine vidjela je pokretne vitrine u Zagrebu i odmah i osmislila za Osijek. Počela je sa 4 pokretne vitrine, prodaja je išla dobro, ali je imala problema od zločestih ljudi koji su joj pravili probleme (posebno ističe probleme sa prostorom ispred FINE). Danas ima dvije vitrine, kod bolnice. Novaca za marketing nije imala i sva reklama se sastojala od trčanja po gradu sa vitrinama i onom poznatom “od usta do usta”. Nešto preko radija i letaka, to je bilo sve. Budućnost Evinih kolača Iako je vesela žena, puna energije, razmišlja kako dalje i ne vidi budućnost. Suočena je sa izazovom nelojalne konkurencije iste one iz koje je željela izaći i legalno raditi. “Razmišljam o zatvaranju. U krugu oko mene 30 km ima 40 žena koje peku kolače na crno i ja se s tim ne mogu nositi. Nemaju obrt, rade kod kuće i nikada neće otvoriti obrt, država ih nema u vidokrugu i ne pomaže nama registriranim obrtnicima. Njih se ne dira jer rade po privatnim kućama, za svatove, za radnike po firmama. Ja sam htjela da moja vrata budu otvorena za svakog kupca, ali i za svakog inspektora. Sada razmišljam što je budućnost moga posla i ne vidim ga ako država ne bude htjela pomoći. Financijski se ne mogu pokriti, a svi me tapšu po ramenima i hvale kvalitetu kolača. Izlaz je možda u kvaliteti, većoj cijeni i jakom marketingu”. Pomoć registriranim obrtnicima Uvijek se držala toga da njeni domaći kolači, koji su autohtoni, budu i kvalitetni. A tada cijena ne može biti niska. Slastičarne prave velike kolače, ne na ovaj način. Pala je kupovna moć, ljudi gledaju samo cijenu i veličinu, kvaliteta nije važna. Nije išla u trgovačke lance jer su kolači osjetljivi, nemaju nikakve dodatke, traže poseban tretman. Prirodni vijek trajanja je 3 – 4 dana. Država mora pomoći registriranim obrtnicima, jer ovi drugi koji rade kao neregistrirani nisu pod udarom zakona. To je frustrira. Tražila je pomoć institucija,...svi se oglušuju i ne slušaju njen glas, ne odgovaraju joj. Podržava akciju protiv sive ekonomije, ali želi da država obuhvati zakonom sve: registrirane, neregistrirane, svatove – zašto ne uvesti porijeklo kolača, kućne proizvođače...samo to pomaže da bolje radi. U protivnom jedini izlaz vidi u radu na crno (neprijavljivanje radnika) i varanje države (neplaćanje poreza). A to ne želi. IZDVAJAM Kako uspjeti kao obrtnik? Teško je danas uspjeti samo poštenim radom i nema posebnog savjeta za obrtnike koji kreću u te poslove. Kada bi se vratila unazad ponovo bi radila taj posao jer je to njena ljubav, samo malo drugačije....nikada ne bi otvorila obrt. Danas ako želite biti obrtnik teško je početi ako nemate vlastitu imovinu, neko nasljeđe ili možda doći do nje nepošteno. Ne stidi se reći da je sve postigla sa svojih deset prstiju. Za njene kolače sve će biti još teže kada Hrvatska uđe u EU. Osobnost Evinih kolača Evini kolači su posebni kolači, imaju svoju osobnost..sve radi na starinski način, ručno, bez ikakvih pomagala osim malog miksera, peče ih na običnom štednjaku. Onako kako su to radile naše mame i naše bake. Recepte je skupljala po selima od žena. Proizvodi oko 60 vrsta kolača, gužvare, štrudle, pite, kremaste kolače, suhe kolače, torte...u njih je uložila puno znanja, rada i znoja. Rad na crno Država mora pronaći načina da eliminira rad na crno svih koji peku kod kuće, posebno za svatove jer tamo najviše završavaju “crni” kolači. Eva za svatove radi na kapaljku jer je “konkurencija” velika. Zašto se ne bi tražili dokazi o porijeklu kolača koji završe u svatovima (potvrda ili certifikat). Neka se stimuliraju posebne male trgovine sa domaćim unikatnim kolačima. I obrtnička komora bi se morala tu više uključiti i pomoći obrtnicima.

- 23:29 - Komentari (32) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.