brunhildina zamka mala

Ni na moru ne mogu bez bloga, tako se čini. Ali kako priliči moram ipak ovo i javno obilježiti - godišnjicu Brunhildine zamke male.
Već sam pisala kako je ovaj blog nastao sasvim slučajno jer sam u svom neznanju bila uvjerena da ne mogu komentirati druge blogove ako nisam registrirana. I tako je jednostavno trebalo biti. Međutim dopao mi se takav način komunikacije i Zamka mala je opstala godinu dana.
Što reći?
Drago mi je da sam tu i da sam ipak ustrajala. Nisam uvijek zadovoljna onime što napišem ali učim se polako.
Nemam sad puno mudrosti u glavi koje bih mogla prosuti ovdje, ali mogu još klišejizirano reći da mi je drago da ste i Vi ovdje sa mnom, jer bez svih Vas, mojih dragih blogera, vjerovatno ova stranica ne bi doživjela svojih godinu dana.
Iskreno se nadam da će to potrajati i da se neću zasititi, a primjetila sam da se to događa i to je razumljivo.
Sutra odlazimo iz ovog slatkog dalmatinskog gradića i idiemo na jedan lijepi otočić.
Biti će fotki i pričica kad se vratim.
Do tad lijepi sunčani morski pozdrav.