blue-eyed blond babe
30.04.2005., subota
ljuta sam....
Mislim da imam najboljeg dečka na svijetu i volim ga baš zato što je drugačiji ostalih, ali ima stvari koje mi doslovno dignu tlak na 220!! To su zapravo dvije stvari;prva je kad mi se pravda, evo npr. danas kad smo se čuli rekao mi je da se možda nećemo vidjeti jer ga boli koljeno, ja si mislim ok, nije problem bolje da preleži jer znam kak je to. No, onda je on krenuo s pravdanjem kako mu je žao i kako bi me rado vidio al ga boli koljeno itd. A JA POPIZDILA!!!!!Odgovorila sam mu sam da je bolje da ne prokomentiram. Njemu je to smiješno a mene živcira jer se osječam kao najgora vještica kojoj duguje objašnjenja za sve jer će u protivnom bit izbrisan sa lica Zemlje...JAO al mi to digne tlak, jer sebe ne doživljavam kao autoritet i ne želim da mi se dečko pravda nego želim bit ona kojoj će se on moć povjerit i za koju će biti siguran da će ga razumijet. Druga stvar koja mi diže tlak je kad se prema meni ponaša kao prema razmaženom derištu. Osječam se tako jadno i malo i nepotrebno....neozbiljno...kao krpa...Iako mi je to rekao u šali( da sam tatina princeza koju treba paziti i maziti) i nije bilo nikakvog zločestog prizvuka, meni je pao mrak na oči!!! Toliko me je ljudi etiketiralo; ona je plava pa je glupa( al su se zajebali...), nedopušta da ju drugi gaze pa je umišljena,roditelji ju paze i maze pa je razmažena( yeah, right) da to stvarno ne želim čuti i od njega! Nitko se nije nije ni zapitao što ide s druge strane te moje "razmaženosti"!! Istina je da mi roditelji zarađuju malo više od prosječne plače, ali nitko im to ne baca s neba nego mukotrpno rade a kao rezultat toga sam odrasla praktički bez njih nego s guvernantom a kao beba s dadiljama. A sve što i dobijem kao poklon mi se čini samo kako ne bih mogla reći da mi je nešto usfalilo ili barem kao ispriku što ih nema. Da se razumijemo, jako sam sretna i ponosna na svoje roditelje što su postigli sve što jesu ali tužno je što ih vidim jednom tjedno koliko rade.Najgore od svega mi je što nitko i ne shvača da bih radije da imam upola koliko imam al da provodim vrijeme s mamom i tatom. Istini za volju on nije ni znao što je rekao i koliko me je to povrijedilo...nema veze, shvatit će .... |
26.04.2005., utorak
love is all around...
Danas sam slušala svoju frendicu kako priča o svom dečku, tj. kako ju je strah vezati se za njega jer da će ju povrijediti itd. Iskreno, trudila sam se ju uvjeriti da nije sve tako crno-bijelo kako ona prikazuje stvari; dečko si pa lažeš, ja sam cura pa ćeš me povrijediti!! Iako sam ju uspjela pokolebati u njenom razmišljanju, nisam mogla a ne vidjeti i prepoznati sebe....Kad sam prohodala sa sadašnjim dečkom dugo sa ga smatrala nekom prijelaznom fazom....jednostavno nekim tko je tu dok mi je dobro....nema puno osječaja jer nisam htjela ostati povrijeđena. Nakon mjesec-dva sam shvatila da sam se zaljubila i da nema ...natrag. On je jedna stvarno divna osoba s kojom mogu razgovarati o svemu i što smo duže zajedno to mi je lijepše i još uvijek imam osječaj da se mijenjam i da idem dalje, ali ne bih mijenala to da je uz mene ni za što. No, usprkos svemu tome na početku je postojao neki strah i on je to prepoznao, ipak je on osoba koja mene najbolje poznaje. Ovo sam pokušala objasniti frendici ali nikako da poruka dopre do nje...zašto? Ni sama ne znam... nju je strah...strah da će ju taj netko poznavati do svakog milimetrića, znati o čemu razmišlja, što voli a što ne, jednostavno znati ju u dušu. A za to je potrebno da se voli...a mislim da je u tome stvar kod nje...to je tak neka kočnica koja joj ne da dalje. Kako sam malo kopala po blogovima naišla sam na slične probleme; neki žale za neuzvračenim ljubavima, neki skrivaju svoje osječaje jer se boje da će biti neuzvračeni, neki ostaju povrijeđeni, a neki se boje svega toga...makar bezazleno zvuči, nije nimalo takvo. Jer zatvaranjem samih sebe od drugih, uskračujemo si mogučnost da doživimo nešto divno i nešto što će nas ispuniti kao osobu!!! Ljubav znači rizik, istina je, ali i ljubav znači dati krila samima sebi... pošašaviti za nekim, crveniti se kad se spomene njegovo ime, izgubiti glavu, dati srce nekome, voljeti bezuvjetno, u mislima imati sliku drage nam osobe i to će nam biti najveći motiv kada dalje nemožemo...eto, pa zar to njie vrijedno rizika? |
25.04.2005., ponedjeljak
Hrana= teror?
|
Nikad nisam bila ogromna, ali sam samu sebe tako vidjela... bilo je razdoblje kada sam bila bucmasta, ali zahvaljujući svom metabolizmu sam istopila i stvarni i umišljeni višak kila, jer koliko se brzo nešto primi, još brže se istopi. Da li sam ikad bila zadovoljna svojim tijelom? Ne... građena sam s oblinama....tu si ne mogu pomoći. Imam i guzu i sise, i to mi je u osnovnoj predstavljalo strašan teret jer dok su sve ostale curice bile ravne ko daske ja sam počela imati tanak struk s oblinama i gore i dolje. U mojoj glavi to znači biti debeo. Barem je značilo, jer polako mijenjam način razmišljanja i shvačam kako sam blesava. Ja sam oduvijek htjela biti mršavica, i zavidim curama koje takve jesu. Vidite, tu je problem kod nas cura; nikad ništa nije dovoljno dobro. Mršave žele obline, one s oblinama žele biti bez njih, visoke žele biti niže, niske više, kovrčave imati ravnu kosu,itd. Ne pišem ovo da dokažem kako je ženski rod iskompleksiran i kako nam mediji samo odmažu nego baš zbog svega toga oko nas jer rijetko koja će reći ja sam prekrasna unatoč mojoj velikoj guzi. Nitko nije savršen ali zašto bi i trebao biti??? Moj izgovor za život na štapičima i hektolirama vode je bio da budem lijepa za dečka...hm...eto, skoro 6 mjeseci koliko smo skupa nisam niti jednom čula da je rekao da mu nešto na meni smeta, a kad ja počnem kukat kako sam debela on pošašavi jer smo sto puta vodili istu raspravu kojoj nikad kraja. Vjerujem da mnogi i mnoge blogerce znaju o čemu pričam. Sve do prošloga tjedna kad su mi doktori rekli da zbog bubrega moram paziti što jedem nisam reagirala na izjave svojih frendica tipa:Ti stalno mršaviš!! Sve si manja i manja! Wow, kako ti uspjeva? Iskreno? Mislila sam da mi lažu. Ali onog trena kad sam se tresla pred doktoricom od straha shvatila sam kako uludo trošim vlastito zdravlje i u glavi su mi odjekivale bezbrojne opomene i molbe mog dečka da nešto i stavim u sebe, nešto jestivo a ne junk food koji mi je stalno pri ruci.Jer na svemu piše koliko ima malo kalorija a zapravo večina light stvari čini više štete nego koristi jer nam nedaje dovoljno energije za rad. Sada pojedem i doručak i ručak i užinu i večeru a ako ne stignem večerat popijem barem šalicu mlijeka i keksić. Ovo sam napisala kao upozorenje svim curama koje pokušavaju stati u 36 jer 38 više nije in....vjerujte mi 38 ili 36 više nije bitan ako uništavate vlastito zdravlje.... |
24.04.2005., nedjelja
Hitch-the date doctor
Jučer sam išla gledat Hitch-a ....ajme, umrla sam od smijeha....Ali neke stvari imaju logike...Hitch( Will Smith) je zgodan tip koji pomaže ne-tako zgodnim muškarcima da osvoje dame...on im osigura 3 spoja, a nakon toga su prepušteni sami sebi... Recimo, on tvrdi da kojih 60% žena iz prvog poljupca mogu zaključiti kakva će im biti veza. To je istina, jer ako vas muškarac poljubi da ostanete bez daha i slijedećih 5 dana samo razmišljate o tom poljupcu imati će milijon puta više šanse od onog tko to nezna i ...zakaže u preformansu. Ili da žene poistovječuju ples sa sexom..hm...možda ne direktno ali sve mi volimo pored sebe imat dečka koji zna plesat ili se barem pravi da zna. Uostalom, dečki večinom i imaju to nešto potrebno za ples ali nemaju snage i hrabrosti plesati s curom jer se boje da će ispast krelci....a to je dragi moji notorna glupost, jer umjesto tebe koji nisi htio plesat s njom iz samo sebi poznatih razloga i koji si sad možeš slobodno ponovit "ah, piši kući propalo" jer će doći neki drugi samouvjereni dečec i pokupit ti curu... No, najpametnije što sam čula u filmu je da na prvom sastanku SLUŠAŠ što ti ona govori!!!Ne praviš se da slušaš, ne buljiš joj u sise ili guzicu, me gledaš joj u usne i umjesto odgovora kažeš ajme, imaš tako lijepa usta nego ju slušaš i komuniciraš s njom( tj. ona nešto kaže, pa ti nešto kažeš....). No, ako se razvije to viđanje u vezu, uvijek moraš slušat curu...mi to jako volimo!! Ali najvažnije je uz to još samo jedna stvar- biti iskren pod SVAKU cijenu...makar cura ne reagira iz prve kad joj kažeš neku high-tech izmišljotinu ali bude kad dođe doma jer će krenut psiho-analiza svakog slova, pogleda, osmjeha itd + sve to ponovo od najbolje frendice jer ako se njima ne svidi što čuju...hm...dečko ima jaaaaaaaaaaaaako malene šanse. Meni je frendica jednom rekla da makar dečko bio savršen da ona ne bi mogla biti s njim ako nema ono nešto po čemu je poseban od drugih. Tu se slažem jer ako si isti kao i ostalih milijardu naperlitanih mulaca, stvarno ne vidim što bi ja trebala s tobom. No, to također ne znači da u rukavu trebaš imati 100 (izmišljenih) skrivenih talenata, nego trebaš biti svoj... I za kraj- osnovna načela u ljubavi su ....da ih nema!! |
23.04.2005., subota
Rijetko sam ovako sretna... imam snage za popest se na Mount Everest, Kilimangiaro i prpoješačit cijeli Velebit, sve jedno za drugim... B. me razumije, popunjava tamo gdje treba, daje smisao i najcrnijem danu...htjela sam savršenog i takvog sam dobila. Volim njegove plave oke, mislim da bih se mogla utopiti u njima, volim kad se zavodnički nasmije a ja padnem pokošena na pod. Nikome to nije uspjevalo prije, prezirem macho fore, ali on sve to učini tako...neodoljivim i svaki puta padnem na njih...Volim to što mu mogu sve reći bez da se brinem što će misliti i da se bojim da će me izkritizirati..uvijek je iskren i ne obečaje mi neba i zemlje ako to nije u stanju ispuniti...Na kilometre mogu prepoznati njegov parfem... Sjedio je pored mene i ništa nije rekao...samo je nagnuo glavu i osmjehnuo se...šutila sam i učinila isto...zapiljila sam se u njegove oči ... u trbuhu milijon leptira, tnci svugdje po tijelu...skočiti ću na svaki opip...ništa nisam rekla, usta su se sama otvorila i nečujno opisala VOLIM TE...razvukao je usne u osmijeh i šapnuo i ja tebe...ništa mi više nije trebalo u tome trenu...naslonila sam glavu na njegovo rame i pomislila;eh, sad sam na vrhu svijeta... zaljubila sam se...prvi puta za stvarno... |
22.04.2005., petak
EH ŠTO JE DANAS LIJEPI SUNČAN DAN
Došla sam doma strgana...išla sam posjetiti dečka na sajmu..makar sam se zadnjim snagama dovukla do tamo, došla sam jer znam koliko puta je meni nešto bilo važno a moj bivši nije ni trznuo na to, znam kako je to grozan osječaj. Utrpala sam se u tramvaj i put putujem...nije daleko na svu sreću. Vidjela sam ga na kratko žao mi je zbog toga... Došla sam doma i rekla uf...hvala Bogu više nemoram van...Al vražija grižnja savijesti ne da mi mira, pa sam odlučila otić popodne do njega pa da vidim to oko čega se toliko trudio. Jedini je problem što me bubrezi jako bole, ali što te ne ubije ojača te...barem se nadam... Glavni zadatak mi je osposobit se da dođem na sajam...fino sam stala pod tuš i pustila vodu da klizi po meni i odnese sve moje brige sa sobom...kap po kap...uzela sam ručnik i ulje za tijelo...da nahranim osjetila finim mirisom...u sobi sam pustila lagani CD, zapalila mirisni štapić od ruže i zamračila sobu...ne previše, nego ...taman da zrake sunca uđu ali ne da mi obasjaju sobu jer sada nije trenutak za to...Gradsku buku sam ostavila van prozora a ja sam se onako namazana uljem izvalila u krevet... Trebao mi je odmor...barem mali... Sredit ću si kosu kasnije .... obući nešto lijepo...i odlepršati do njega...iznenadit ću ga...sada imam snage za to...kasnije ću biti umorna...idem sada dok sunce sja... oh, što je danas lijepi sunčan dan....tralalalalla |
21.04.2005., četvrtak
auuuuuuuuuuuu
Nisam si baš neka danas...umorna sam od bolova... Danas mi se cijeli dan on mota po glavi...on je jedan od rijetkih ljudi koje znam a da ne bih promijenila apsolutno ništa na njemu...volim ga takav kakav je, za mene vjerojatno najsavršeniji...S njim mogu biti svoja i iskrena, nema maski iza kojih se trebam skrivati, čak nemora ništa ni reći..jednostavno ZNAM što misli. Razumije me...a ne kritizira... uvijek je iskren i daje mi potporu kad ju trebam...brine se a ne guši me. On je moj vjetar koji mi omogučuje da odletim, ali i luka u koju mogu sletiti...Volim svako njegovo možda, postoji mogučnost kada ga pitam dali se vidimo, a on moje "sve je relativno...". Pamtim svaki zagrljaj i svaku pusu, svaki osmijeh.... Eh...ta dva plava oka... |
Hello!!
|
Ah... odlučila sam zatvoriti svoj stari (m&m) blog i otvoriti novi...jednostavno...s vremena na vrijeme svakome je potrebna promjena...iako se ne radi o želji da moja privatnost ostane tajne nego više da ljudi koje ja znam ne koriste ono što sam napisala kao argumente. Eto, od sad sam blue-eyed...obečala sam da ću vas sve nastaviti čitati pa evo, krečem na posao :) Več dva dana ležim doma...bubrezi me muče pa sam ostala ležati kod kuće...manje živciranja mi ne bi škodilo kažu doktori. Al' šta mogu?!! Toliko od mene za početak pusa |