Rijetko sam ovako sretna... imam snage za popest se na Mount Everest, Kilimangiaro i prpoješačit cijeli Velebit, sve jedno za drugim...

B. me razumije, popunjava tamo gdje treba, daje smisao i najcrnijem danu...htjela sam savršenog i takvog sam dobila.
Volim njegove plave oke, mislim da bih se mogla utopiti u njima, volim kad se zavodnički nasmije a ja padnem pokošena na pod. Nikome to nije uspjevalo prije, prezirem macho fore, ali on sve to učini tako...neodoljivim i svaki puta padnem na njih...Volim to što mu mogu sve reći bez da se brinem što će misliti i da se bojim da će me izkritizirati..uvijek je iskren i ne obečaje mi neba i zemlje ako to nije u stanju ispuniti...Na kilometre mogu prepoznati njegov parfem...
Sjedio je pored mene i ništa nije rekao...samo je nagnuo glavu i osmjehnuo se...šutila sam i učinila isto...zapiljila sam se u njegove oči ... u trbuhu milijon leptira, tnci svugdje po tijelu...skočiti ću na svaki opip...ništa nisam rekla, usta su se sama otvorila i nečujno opisala VOLIM TE...razvukao je usne u osmijeh i šapnuo i ja tebe...ništa mi više nije trebalo u tome trenu...naslonila sam glavu na njegovo rame i pomislila;eh, sad sam na vrhu svijeta...
zaljubila sam se...prvi puta za stvarno...
Post je objavljen 23.04.2005. u 06:13 sati.