blue-eyed blond babe
26.04.2005., utorak
love is all around...
Danas sam slušala svoju frendicu kako priča o svom dečku, tj. kako ju je strah vezati se za njega jer da će ju povrijediti itd. Iskreno, trudila sam se ju uvjeriti da nije sve tako crno-bijelo kako ona prikazuje stvari; dečko si pa lažeš, ja sam cura pa ćeš me povrijediti!! Iako sam ju uspjela pokolebati u njenom razmišljanju, nisam mogla a ne vidjeti i prepoznati sebe....Kad sam prohodala sa sadašnjim dečkom dugo sa ga smatrala nekom prijelaznom fazom....jednostavno nekim tko je tu dok mi je dobro....nema puno osječaja jer nisam htjela ostati povrijeđena. Nakon mjesec-dva sam shvatila da sam se zaljubila i da nema ...natrag. On je jedna stvarno divna osoba s kojom mogu razgovarati o svemu i što smo duže zajedno to mi je lijepše i još uvijek imam osječaj da se mijenjam i da idem dalje, ali ne bih mijenala to da je uz mene ni za što. No, usprkos svemu tome na početku je postojao neki strah i on je to prepoznao, ipak je on osoba koja mene najbolje poznaje. Ovo sam pokušala objasniti frendici ali nikako da poruka dopre do nje...zašto? Ni sama ne znam... nju je strah...strah da će ju taj netko poznavati do svakog milimetrića, znati o čemu razmišlja, što voli a što ne, jednostavno znati ju u dušu. A za to je potrebno da se voli...a mislim da je u tome stvar kod nje...to je tak neka kočnica koja joj ne da dalje. Kako sam malo kopala po blogovima naišla sam na slične probleme; neki žale za neuzvračenim ljubavima, neki skrivaju svoje osječaje jer se boje da će biti neuzvračeni, neki ostaju povrijeđeni, a neki se boje svega toga...makar bezazleno zvuči, nije nimalo takvo. Jer zatvaranjem samih sebe od drugih, uskračujemo si mogučnost da doživimo nešto divno i nešto što će nas ispuniti kao osobu!!! Ljubav znači rizik, istina je, ali i ljubav znači dati krila samima sebi... pošašaviti za nekim, crveniti se kad se spomene njegovo ime, izgubiti glavu, dati srce nekome, voljeti bezuvjetno, u mislima imati sliku drage nam osobe i to će nam biti najveći motiv kada dalje nemožemo...eto, pa zar to njie vrijedno rizika? |