neverinov blogneverinov blog

Upoznavanje Rijeke - Pećine



Image and video hosting by TinyPic


Odluka o upoznavanju skrivenih kuteva vlastitoga grada već se dosta vremena kuhala u mojoj glavici pa sam nedavno krenuo u ostvarivanju te ideje pošto me zanemarivanje vlastitih nauma čini nezadovoljnim. Tako je krenula zamisao da se svaki puta u šetnji uputimo u nekom pravcu i provirimo što ima tamo gdje uglavnom prolazimo a da nismo primjetili jer smo išli autom. Ako krenete sa nama biti će mi zadovoljstvo pokazati vam naša otkrića.


Image and video hosting by TinyPic


Krenuli smo od Delte, označenom markerom, po cesti D-404 koja se vucara po novinama jer nije još dobila uporabnu dozvolu. Koliko sam shvatio međusobno se spore dve državne firme Luka Rijeka i Hrvatske Željeznice (oh ironije) koje se ne mogu dogovoriti oko toga kome pripada zemljište po kojem prolazi cesta a cesta je osmišljena kako se kamioni nebi stiskali sa ostalim autima u centru Rijeke.


Image and video hosting by TinyPic


Pogled na Rječinu (tal. Eneo po lat. Aeneus), moja sjena kao potpis. Prelazim nekadašnju granicu kraljevine Italije i kraljevine SHS.


Image and video hosting by TinyPic

Teretni terminal iz kojeg kontejneri sa robom iz svijeta idu put kontinenta sa željeznicom.


Image and video hosting by TinyPic

Volim zgrade od opeke pogotovo kad ih osvijetli sunce. Ova se nalazi pokraj nekadašnjeg Sušačkog kolodvora kojeg su konzervatori ocjenili nevažnim pri gradnji trase iako je bio sa kraja 19 stoljeća a i bio je zaista lijep. Društvo Sušačana je diglo halabuku ali nisu nažalost uspijeli u svom naumu sačuvanja.


Image and video hosting by TinyPic



Image and video hosting by TinyPic

Čitajući novine čovjek sazna da luka ima sve više tih jedinica TEU-a kontejnera. Prije nekoliko godina je pređen rekord iz stare Juge.


Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic

Stara pravoslavna crkva koja nije upotebi jer sam već jednom htio vidjeti kakva je iznutra ali je bila zakračunana.


Image and video hosting by TinyPic

Fora su mi ovi starinski balkoni.


Image and video hosting by TinyPic


Tek nedavno sam shvatio da je ovdje kuća sa kupolom a koliko sam puta ovdje trčao na treningu veslanja u VK Jadran.


Image and video hosting by TinyPic


Pogled na terminal sa nadvožnjaka. U daljini se vidi kazalište Ivana pl. Zajca.


Image and video hosting by TinyPic

Slaže ih ko lego kocke.


Image and video hosting by TinyPic

Učka u pozadini.


Image and video hosting by TinyPic


Penjem se na šetalište XIII. divizije ali prije toga gledam u ukras koji su postavili radnici na miniranju tunela kad je njihov kolega stradao.


Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic


Meni su zgrade u ovom djelu grada baš lijepe. Bit će sa nisam jedini koji je to primjetio pošto su cjene boli glava.


Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic



Image and video hosting by TinyPic


Hotel Jadran koji ima fenomenalnu terasu gdje imamo običaj popiti kavu u miru, daleko od grada dok upijamo vitamin D.


Image and video hosting by TinyPic

Kad kažem "mi", mislim na mene i Višnju (moja teta, od matere sestra) sa kojom sam nameračio upoznavat Rijeku.


Image and video hosting by TinyPic

Ah milina, more, sunce, grad se ne vidi.Nadam se da nikome neće past na pamet dolazit ovdje i radit gužvu jer je ovo mjesto još uvijek neotkriveno od nazovi špice.


Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic


Sjajna mi je pozicija za kuću...


Image and video hosting by TinyPic

I ja cijenim ovaj sport, kafenisanje..ah od sebe ne moreš pobijeći.



Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic


Stara vila. Višnja razgovara sa dostavljačem pizze koji nas je pustio unutra pa smo razmjenili i koju čakulu. Dobar čovjek pun planova, želi biti kuhar, otkrio se u tome. Mislio je da smo turisti pošto šalabajzamo okolo sa fotoaparatom i čudimo se svemu.


Image and video hosting by TinyPic



Image and video hosting by TinyPic


Unutrašnjost vile..


Image and video hosting by TinyPic

Iza ville Anne famozni tower centar od milja zvan tovar.


Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic


Naprosto mi je sjajan ovaj križ na garaži. Čini mi se da je posrijedi neka pentekostalna crkva.


Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic

Spuštamo se prema lučici blizu Viktora Lenca.


Image and video hosting by TinyPic

Ej da znate samo kako je ovdje dobra janjetina sa krumpirom. Za prste polizat, a krumpiri imaju okus mesa ajme meni..


Image and video hosting by TinyPic


Neke barke još uvijek spavaju.


Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic

Ovo je bloger More ljubavi slikao dok je puhalo jugo..


Image and video hosting by TinyPic

Jugo je totalno savinulo ovaj tobagan kad sam danas opet prošao.


Image and video hosting by TinyPic

Titov Galeb koji bi trebao postati Muzej u vlasništvu Grada. Viktor Lenac koji se napokon podignuo na noge. Ovo je već druga općina: Kostrena Kostrena mjesto primorsko maleno kako kaže pjesma.


Image and video hosting by TinyPic

Nismo saznali jeli dečko ili cura ali simpatična pasina se htjela maziti. Ma kakav oštar pas, sramota :)


Image and video hosting by TinyPic

Ovo je baš ulica Pećine... penjemo se opet gore.


Image and video hosting by TinyPic


Kawasaki park, na samoj granici dviju općina.


Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic



Image and video hosting by TinyPic


Čuvena Lanterna zbratimljenog grada Kawasakia gradu Rijeci, ideja je potekla od esperantista oba grada.


Image and video hosting by TinyPic


Postavili su fontanu prema uputama njihovog vodica Feng Shui majstora, Jahaca Zmaja (Kineski termin za radiestezijstu) upravo na Jelacic placu, izmedju dviju prekrasnih platana. Ni malo slucajno, u zoni pozitivnog zracenja na mjestu preklapanja aura jedne i druge platane.


Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic



Image and video hosting by TinyPic

Natrag ali ovaj put ulicom našega Janka Polića Kamova.


Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic

Ogromna agava pokraj pruge.


Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic

Ova zgrada mi je naprosto prekrasna.


Image and video hosting by TinyPic

Jedna od rijetkih personifikacija Hrvatske, ostala je čitava jer je neprimjetna.


Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic


Ova neće još dugo, spasimo ju fotkom zato.


Image and video hosting by TinyPic

Hotel Neboder, izgrađenna rimskoj nekropoli kao protuteža Riječkom nebodera koji je vidi vraga podignut na drugoj rimskoj nekropoli.


Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic


I opet do Rječine..


Image and video hosting by TinyPic


Svaka moja šetnja se završi sa nekim dobrim ručkom.





Post info
26.02.2010. (14:49)
62 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Nomen est omen



Sigurno ste čuli latinski izraz iz naslova koji predstavlja vjerovanje da ime sadrži jaku simboličnu i magičnu konotaciju koja će određivati o životu onoga koji ga nosi.

U Egiptu nije bilo veće kazne nego izbrisati nečije ime, kao da ste izbrisali nečiju egzistenciju. Zato su faraoni davali isklesati vlastito ime gdje god stigli. Zanimljiva crtica iz Novog kraljevstva: tijekom vladavine Ramzesa III dogodila se konspiracija protiv faranovog života otkrivena na vrijeme. Jednom od sudionika je promjeneno ime u "onaj koji mrzi svijetlost".


Nisam nešto vezan uz svoje ime (etrušćanskog ili keltskog podrijetla) pošto se isto tako zove moj tata i njegov tata što bi trebalo značiti da sam ja Mario III. oli junior od juniora što mi i nije neka privlačna ideja. U najmanju ruku smo kao neka loza odvjetnika samo što nismo odvjetnici a i nemamo prebijene kinte u džepu već generacijama. Mislim da je to jedina kostanta u mojoj obitelji. A sa druge strane kako ne biti vezan za ime koje koristiš i sljedi te evo već 26 punih godina?

Da se ruža ne zove tako dali bi imala ista svojstva? Naravno da bi ali smo toliko naviknuti da ne možemo smisliti drugačije ime za takav cvijet, zato imamo osjećaj da bi izgubila trnje i nebi mirisala tako kako miriši.

No kako je život nepredvidljiv dobio sam priliku izmisliti samom sebi novo ime zato jer u Italiji nije dopušteno u dokumentima imati isto ime kao otac te sam dobio upute od žene na šalteru u talijanskom konzulatu (pošto sam dobio papire za državljanstvo i još trebam ispuniti samo formalnosti poput ove) da joj dođem kada budem spreman sa svojim novim imenom kojim će me gledati oči talijanske države. Znači mogu biti Mario i još nešto + prezime a ako želim niti ne moram biti Mario nego nešto sa svim treće. Ispričao sam taj slučaj na rubu teatra apsurda prijateljima koji su se sjetili da organiziram tematsku feštu u potrazi sa imenom pa ćemo svi zajedno, mudri koliko pijani, pronaći zajedničko rješenje. Naravno svi oni smatraju da mora biti nešto totalno spaljeno poput Mario Bob Marley + prezime što mi naravno ne pada na pamet ali već vidim kojim će stranputicama ići ta tematska fešta.

Nije sad to toliko bitno kolika mi je zanimljivo to što sam dobio opciju za koju nisam ni smatrao da će mi pokucati na vrata. Znam za ljude koji su promjenili ime i prezime radi nepovoljne situacije u obitelji ali mene starci nisu nikad zlostavljali tako da nemam neki casus belli mjenjanja imena osim što mi je bezveze zvati se kao tata i nono.

E sad, nije li jedinstvena činjenica to što sam dobio priliku da imenujem samog sebe onako kako bi htio? Imam osjećaj kao da ovog puta imam kontrolu nad time dali želim ili ne želim biti kršten, dali želim ili ne želim biti netko drugi jer ako je istina po vjerovanjima nekih antičkih naroda da znati nečije ime znači i imati moć nad njime (Alah ima stotine imena ali njegovo glavno ime je odao samo devi koja se zato šeretski smiješka ili egipatskih Ra i Amona koji nisu mogli dopustiti da itko upravlja njima) a ja sam dobio tu priliku da imenovanjem samog sebe imam jedini moć nad sobom (jaka mi je logika a?).


Pa mi je sinula ideja da bi se mogao nazvati Neverin kako se i osjećam da se zovem na blogerskim kavicama i ovdje u ovom međuprostoru zvanom blogosfera. U neku ruku naravno, sve je to samo formalnost ali formalnost koja me ostavlja na sto čuda pošto će me tim imenom za bilo šta u budućnosti kontaktirati talijanska država i njezine nevladine udruge, firme i tako dalje.


Čim sam to ispričao roditeljima dobili su iznenadni napad predlaganja novog imena, mater predlaže Vid po zaštitniku Rijeke, hm nije loše čuo sam da gradonačelnik daje po tisuću kuna onom koji svoje djete nazove tim imenom. Naravno šalim se, novac ovdje nije bitan.


Ovdje vas ne želim pitati prijedlog kako bi me bilo najbolje zvati (ovdje bi se mogli javiti neki zlobnici isto hehe) nego me više zanima, da se vama pruži ista prilika, kakvo biste ime izabrali za sebe i sa kojim kriterijima?




Post info
23.02.2010. (10:51)
131 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Kad već nisam mogao na Riječki karneval...



Image and video hosting by TinyPic


Kako me šole pustio iz autobusa tako sam se ja odmah latio fotoaparata - zgrada nsb-a blizu koje živi Lea.



Image and video hosting by TinyPic



U Zagrebu pada snijeg a tog jutra sam se prošetao na rivi okupanoj suncem. Kontrast ne može biti veći.


Image and video hosting by TinyPic


Iz Leine kuhinje..


Image and video hosting by TinyPic


Dali bi moj otisak mogao biti potpis ove slike?



Image and video hosting by TinyPic


Autobiografska..


Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic


Ne mogu se sjetiti kako se zove ova ulica ali malo dalje je turska ambasada i ako skreneš desnom završiš na Cvijetnom trgu.


Image and video hosting by TinyPic

Andrej i Lea zaljubljeni par kad se bude vjenčali dobit će na dar.. kako ide dalje?


Image and video hosting by TinyPic

Malo mi je bedasto što ne znam ništa reći o ovim zgradama ali to prepuštam blogeru Zagrebancije


Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic

Mala ali bučna maškarana grupa.


Image and video hosting by TinyPic

Tjeranje zloduha sa Cvijetnog.


Image and video hosting by TinyPic

Kortil Muzeja Grada Zagreba.


Image and video hosting by TinyPic

Maketa Gornjeg grada. Netko od nas je mogao odglumiti Godzillu ali smo prelijeni za takve izvedbe.


Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic


Sveci portala Katedrale. Može ih se prepoznati po njihovim atributima. Najbolje se vidi Sv.Andrija sa poznatim križem.



Image and video hosting by TinyPic


Biskup Aleksandar Alagović
Mihael Stroy
Zagreb, 1840. god.
ulje na platnu


Image and video hosting by TinyPic


Detalj koji me privukao, po zadnjem kriku svakog repera koji drži do sebe.


Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic


Vodorige.


Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic

Neizostavna novovijeka lončarija.


Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic

Još jedna maketa, dođe mi da izvadim autiće iz naftalina i igram se tu.


Image and video hosting by TinyPic

Učiteljica. Izložba je naslovljena "Živi likovi" tako da možete čuti svakog od lika sa svojom pričom počevši od Bele IV. i njegove kraljice, viteza, vještice, austrougarskog žbira,...


Image and video hosting by TinyPic

Pripadnik ilirskog pokreta priča o potrsnim događajima iz 1845.


Image and video hosting by TinyPic

Dučan iz 19 st.


Image and video hosting by TinyPic

Nekadašnji pripadnik snaga represije sa gromobranom na glavi.


Image and video hosting by TinyPic

Toliko lijepa koliko nepraktična.


Image and video hosting by TinyPic

Reklama za Penkalu.


Image and video hosting by TinyPic

Kakav youtube za vidjeti trailere, ovako su izgledale najave filmova.


Image and video hosting by TinyPic

Ovaj gramofon me podsjetio na bratića koji ih je skupljao i pjevao Ivu Robića sa 12 godina.


Image and video hosting by TinyPic

Propaganda iz vremena NDH...


Image and video hosting by TinyPic

... mada su poruke štetne, način na koji su prenjete mi je fascinantan. Boja, dve tri zvučne riječi...


Oglas za pripadnicima "komunističkih terorista" koji su digli u zrak nekakvu zgradu.



Image and video hosting by TinyPic


Jeftina propaganda. Bog ne dopušta đavlu simboliziranom srpom i čekićem da uznemirava poštenog i radišnog hrvatskog seljaka koji ore.


Image and video hosting by TinyPic

Uvijek aktualna poruka pogotovo za razne poduzetnike koji su stvorili svoju sreću iz ničega.



Image and video hosting by TinyPic

Riječi sa kojima se slažem.


Image and video hosting by TinyPic

Djelatnici TEŽ-a u trećoj smjeni kako kažu.


Image and video hosting by TinyPic


Zaista volim ove stare reklame. Toliko su mi dekadentne i njihov cilj je tako očit a opet su mi umjetnička djela.


Image and video hosting by TinyPic


Kako je izgledao odlučno ovdje...



Image and video hosting by TinyPic

Uvijek dobrodošao gost kod nas.


Image and video hosting by TinyPic

Slušanje glasa srca i razuma istodobno donosi do opće rasprodaje kako nam to pokazuje 20 godišnja praksa.


Image and video hosting by TinyPic

Trik-kamera za snimanje crtanog filma. Zagreb-film , 1956, god


Image and video hosting by TinyPic

Ovaj lik ne treba predstavljanje.



Image and video hosting by TinyPic

Zakon mi je poster ovog slikopisa pa sam si ga kupio kao i...



Image and video hosting by TinyPic


... bedž



Image and video hosting by TinyPic

Samobor. Pošto nisam mogao sudjelovati Riječkom karnevalu kompenzirao sam sa fašnikom.


Image and video hosting by TinyPic

Trg Kralja Tomislava gdje su na moju sreću svirali Gustafi. Samobor me oduševio po pitanju birceva. Bili smo u jednom u stamenoj zgradi u kojem se u kasne sate ne smije puštat glazba tako da sam imao osjećaj da je vječni fajrunt iako je bilo masu ljudi.


Image and video hosting by TinyPic

Zagrijavanje u Havani.



Image and video hosting by TinyPic


Simpatičan fenjer podsjeća na Spužvu Boba.



Image and video hosting by TinyPic


Napokon Gustafi nabijaju štimung.


Image and video hosting by TinyPic


A onda cuga u Taxi baru gdje sam odmah skliznuo i odletio sa stepenica i dok su se svi smijali ja sam ponavljao da je "svepod kontrolom".


Image and video hosting by TinyPic

Simpatični detalji u potoku.


Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic


Tek sam te večeri doživio prosvjetljenje i shvatio da je Mala Čiči od Zadruge!


Nažalost nisam uzeo fotoaparat za Depeche Mode ali vidim da su drugi blogeri već pisali o tome. Ja samo mogu dodati da je bilo fenomenalno biti dio te pozitivne vibre.





Post info
21.02.2010. (15:44)
47 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

O iracionalnosti



Image and video hosting by TinyPic




Prolog

Kad sam bio dječak uvelike je utjecao na mene strah od brojeva. Ne znam tko mi je to usadio ali dobio sam viziju hladnih znanstvenika bez srca i osjećaja koji žele sve pretvoriti u brojke (u ime napretka) i štancati ljude bez vlastite osobnosti u industrijskim količinama. Biti samo broj je bilo nešto najstrašnije što sam si zamislio da se svakome od nas može dogoditi i da bi to bilo moguće da se dogodi u svijetu u kojem tehnologije ima sve više a osjećaja sve manje. Kakva pojednostavljena vizija o svijetu ali tada sam bio dječak a kad sam ušao u tinejđerske godine osjećaji me nisu prestali pucati tako da je osvješćivanje krenulo tek sa faksom. Ne možemo kriviti tehnologiju već one koji ju koriste za nelogične ciljeve poput ubijanja svoga bližnjeg ili bilo koji način a da nije poboljšavanje kvalitete života. Grijeh je dati tehnologiju osjećajnom čovjeku jer ti osjećaji su podobni promjenama kao i vrijeme. Sada vidim da o nama odlučuju ljudi koji se koriste populistčkim frazama kako bi dotakli naša srca ali smo im i dalje samo brojevi kojih se prisjećaju da postoje tek svakih 4 godina.




Većina osnovnih znanstvenih ideja su jednostavne prirode i mogu se izraziti na razumljiv jezik svima.

Albert Einstein


Šareni marketinški zidovi srama
Prazna obećanja su najbolja reklama


Dubioza Kolektiv - Firma Illegal



Potaknut na razmišljanje povodom čitanja jedne knjige o tehnološkom napretku u helenističko doba (Lucio Russo, "La rivoluzione dimenticata") znači one epohe koja počinje sa pobjedničkom ekspedicijom Aleksandra Velikog nad Perzijskim carstvom 334 pr. n.e. te kulminacijom znanja tijekom helenističkih država u kojima su vladari poput Ptolomejevića, Seleucida i Atalida financirali istraživanja kako bi došlo poboljšanja vojnih, ekonomskih, produktivnih tehnika, rimskog osvajanja istočnog Mediterana pa sve do kraja antičkog znanja simboliziranog sa linčovanjem matematičarke Hipacije* godine 415 n.e od koga drugog nego od kršćana u Aleksandriji predvođeni fanatičnim i netolerantnim (oh ironije li, svecem) patrijarhom Aleksandrije Čirilom.

Koja je razlika između klasičnog doba u Grčkoj gdje su već prisutni razni filozofi koji su mnogo pridonjeli poput Platona i Aristotela i ovog novog doba u kojima možemo prizvati Arhimeda, Herofila i Euklida?

Ovi prvi pripadaju predznanstvenoj kulturi ma koliko god se nama oni činili kao primjeri koje se treba sljediti (a sljedilo je njihove ideje rano Carstvo, kasna Antika i samim time srednji vijek) dok ovu potonji pripadaju baš toj znanstvenoj epohi jer su prvi počeli sa estrapolacijom svojih misli na jedan viši intelektualni nivo hvala teoremima koje je činilo nekoliko jednostavnih postulata. Dok su se Aristotel i Platon bavili proučavanjem realnih stvari u priprodi i tako gradili svoje teorije o bitku (to će učiniti i Leonardo da Vinci i Galilei stoljećima kasnije) Arhimed je svoje teorije "konstruirao" kompasom i ravnalom pokazujući kako se prvo jedan geometrjski oblik mora nacrtati i opisati u svim svojim segmentima da bi tek poslje te teorije manifestirao u praksi. Dokaz tome su Arhimedovi izumi (čini se da ipak nije došlo do korištenja ogledala za koje se vjeruje da su spržili rimsku flotu kad je ova napala Sirakuzu) koji su toliko precizni u praksi upravo zato jer su usavršeni u teoriji. Nažalost ušao je u povijest samo kroz anegdote, exempla ( dok polugol nakon pronalaska rješenja izvikuje "heureka" i prije smrti od ruke rimskog vojnika kada ga moli da mu ne mrsi crteže u pjesku) dok su njegova djela i otkrića ostala nepoznata i nerazumljiva široj publici.

Zašto su se izgubila ta saznanja?

Kako nam je lijepo objasnio profesor iz rimske povijesti Stefano Magnani: "zamislite da idete na pusti otok i da sa vama smijete uzeti samo deset knjiga, hoćete li uzeti upute o radu televizije ili književna djela koje ne želite da se ikad zaborave?"
Tako i sa krajem antičkog doba, kada su nastupila nesigurna vremena zbog ukrštenih faktora, provale barbara na granice, građanskih ratova, financijske krize (održavanje vojske je koštalo sve više) koja povlači duhovnu i moralnu krizu (hvala kojom je kršćanstvo doživjelo uspijeh) preživjela su jedva dva znastvena djela (Vitruvijeva De architectura i Frontinova De aquaeductu) u moru književnih djela koje su prepisivali u samostanima.

A zašto to?

Helenistički znanstvenici su bili uzdržavani od raznih helenističkih teritorijalnih država, u kompeticiji jedni sa drugima, kako bi ovi razvijali ne samo oružja već i razne proizvodne tehnike u poljoprivredi (Teofrast bi križao razne sorte kako bi se povećala implementacija) i stočarstvu (Columella u De Re Rustica piše kako je njegov stric u Hispaniji pokušao dobiti bolju pasminu ovca križanjem) sve u cilju da jedna od država predvlada nad drugima. Zato su ta istraživanja ostajala u tajnosti od svojevrsne "industrijske špijunaže"i njuškanje u Rodijskim gradilištima je bilo kažnjeno smrću.

Tako je predvladao osjećaj da se znanstvenici bave nebuloznim (kao što se Aristofan u Oblacima sprda sa Sokratom o kojem piše da je izračunavao koliko buha može skočiti), opskurnim i apstraktnim idejama dok, s druge strane riječi i teorije svojstvene stoicima i religioznim fanaticima se brže prošire jer su sazdane od lako pamtljivih, bombastičnih parola koje ne moraju nužno imati logičnu konstrukciju koliko je važnije da razgale naivne umove kroz njihove osjećaje.

Riječi Bog, ljubav, demokracija, istina, prava vjera koriste se demagoški sa suprotnim ciljevima i sredstvima od onih koje predstavljaju te uzvišene riječi. Zato se dešava paradoks da su ljudi u prošlosti (a i sadašnjosti) u ime Boga, tojest Ljubavi, ubijali/ubijaju neistomišljenike koje smatraju prijetnjom vlastitoj vjeri.

Moglo bi se porazgovarati o koliko čvrstoj vjeri se to radi ako je neistomišljenika potrebno eliminirati. No kao što rekoh, u očima onih koji razmišljaju sa srcem, tu nema ničeg nelogičnog. Kako bi nešto izgledalo nelogično trebalo bi se razmišljati a to predstavlja napor udaljeniji od zapaljenja za prvim zvučnim riječima.

Nakon svake moralne i ekonomske krize u povijesti na scenu nastupaju samoprozvani pastiri koji će pročistiti stado od griješnih ovaca i ponovo će se desiti ono što se toliko puta već ponovilo: predvladat će neznanje i praznovjerje koje će omogučiti zvjerstva.

Solucije su (naravno, po meni) da nam se znanje približi, pogotovo matematika (iako sam ja humanist pobjegao baš tamo od straha od dotične), da logika i razmišljanje predvladaju kako bi se stvorilo stanje ne samo deklarativne tolerancije ali i netolerancije prema samoj netoleranciji. A nebi bilo naodmet da kršćani prouče etape vlastite vjeroispovjesti pošto sam siguran u tolikoj mjeri da bi stavio ruku u vatru da većina vjernika ne poznaje kako je došlo do formulacija koje su danas u uzusu.

Da se religija zaista odvoji od države i da vjera postane osobna stvar svakog pojedinca jer pitanje dali Bog postoji jest bespredmetno pitanje u državi istopravnih članova ma koliki broj članova jedne vjeroispovjesti bilo u toj državi (btw predlažem da se to pitanje izbaci kada se radi popis stanovništva).

Nemam ja ništa protiv mašte i osjećaja, ako budem imao djete rado ću mu čitati grčke mitove i ostale bajke koje nose poruku u sebi. Kako ne biti fasciniran Perzejem protiv Meduze, priče o Salomonovoj mudrosti, Sizifovoj bahatosti što je mislio da se bogove može zeznit, o Ašalonu koji se zapleo sa bujnom kosom za stablo kao i ja jednom na iskopavanjima u Toskani... Osim svih tih fantastičnih anegdota naravno da se ne smiju zaboraviti i ostale važnije priče koje su baze današnjih religija ali zaista ne vidim kakve veze te priče imaju sa javnom stvari koja silom prilika mora biti laička jer je inače uzalud to što su "svi građani jednaki pred zakonom".


Valjda je jasno da to nije poziv ponovnom ateizmu već nada da će ljudi na ovim prostorima konačno shvatiti razliku između privatnog i javnog, profanog i svetog.
Ova država nebi smijela biti taoc metafizičkih formulacija i otajstva vjere jer civilizacijsko dostignuće "Slobodna Crkva u slobodnoj Državi" ostaje samo mrtvo slovo u de Montalembertevom dvorcu.


Ovo što sam napisao za religiju vrijedi i za nacionalizam sa bilo koje bande da dolazi. Nije li vrijeme da se počnemo držati etike umjesto lažnoga morala?


Treba izabrat između Čovjeka ili Igračke.





Post info
18.02.2010. (13:46)
51 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

I taj dan je stigao



Image and video hosting by TinyPic


Oni koji su kupili kartu jamačno se još uvijek sjećaju vijesti o otkazu turneje i koncerta koji je trebao biti održan 21.05 u Zagrebu. E pa došli smo napokon na svoje mada mi ovaj datum nikako ne paše zato jer sam uplatio pare za kostim za povorku na Riječkom karnevalu tako da me ove godine neće biti tamo. Nadam se samo da se netko pametan neće sjetiti pustiti balone u obliku srca ili neki sličan klišej za valentinovo. Mnogo prijatelja i poznanika ide gore, želim svima, znanima i neznanima, dobrar provod!


Jedva čekam da čujem Wrong!





Post info
12.02.2010. (15:52)
72 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

O radu



Image and video hosting by TinyPic
Ručno izrađena arheološka mistrija iz Engleske naručena preko archeoshop.it


Prvi posao je bio sa 15 godina kod mog staroga u tadašnjem HT-u kada je već firma bila odvojena od HP-a kako bi bila prodana njemcima sa tajnim ugovorom koji dan danas nije objavljen. Sjećam se toga prvog dana jer je bio prava muka. Tijekom ljeta, nas par optimista (koji su išli sa mnom u razred) smo se znojili na četvrtkom katu u Barčićevoj ulici sa ogromnim komadima isprepiljene centrale koje je trebalo hititi u lift i onda u kamion pa za Metis, pretpostavljam. Tih mjesec i pol (doživjeli smo tamo onu famoznu pomrčinu sunca) smo svaki dan ulazili kroz vrata na kojima je netko uviđaja napisao "Ostavite svaku nadu vi koji ulazite" kako bi nam asocirao to mjesto na Danteov pakao.

Sve do upisa na faks ugledao sam se svega i svačega, bio na deponiji nekoliko puta, i dok mi je prvi put bilo toliko slabo da sam mislio da ću se ispovračat od intenzivnog smrada (čuvar je u međuvremenu rastegao ruke i napunio pluča ko da se nalazi negdje usred Alpa), zadnji put sam doživio snježnje radosti. Dok smo mi iskrcavali neke stare socijalističke ormare (koje nitko neće a masivni su i čvrsti za razliku od onih njemačkih prešanih od piljevine) gledali smo kako se cigani spuštaju sa sanjkama po brdu smeća prekriven snijegom. A kako zaboraviti tek galebe koji, na tisuće, promatraju svaki tvoj korak.. od tada su mi se zgadili, sada opet volim gledat kako se brčkaju u vodi i zaboravljat da gutaju komade limenka ko iz šale. Sljedili su poslovi seljenja masivnih stolova i ormara iz šupljeg u prazno uz šaljive opaske osoba koje smo selili da "blago se vama momci, vi nikad nećete ostati bez posla hvala nama ha ha ha [grohoto se nasmijaše not]".

U tih nekoliko godina u srednjoj bilo mi je sjajno jer sam zarađivao 15 kuna na sat i ničiji džeparac nije dostizao moju zaradu i uspio sam zamrziti način poslovanja u HT-u, budućem T-Mobile i uvidio zašto njemački poslodavac šalje na ulicu višak ljudi koji ionako i nisu nešto obavljali svoj posao. Tako sam gledao kancelarske ljude koji dolaze na posao u 9, komotno, odlaze na marendu do place, vraćaju se sa pomidorima i paprikama i nedo im bog da ostanu do kraja radnog vremena te je već u petnaest do 16 zgrada već bila prazna. Tamo sam se nagledao svakakvih lešinara i u kooperantskoj tvrtki Eurest gdje je tata završio jer nije htio uzet otpremninu. Mogu samo reći, nakon svršene balade, da im svima želim dug i bolan stečaj mada odgovarat u ovoj državi sigurno neće pošto je pojam odgovornosti kod nas nešto tamo daleko i apstraktno ko skandinavske zemlje.

Nakon upisa na faks stvari su krenule na bolje,prvo na praksi u Akvileji na "Velikim termama" gdje me i nisu plaćali da furam karijolu, lopatam i krampam, čistim slojeve, pripremam za fotkanje ali sam shvatio da mi se sviđa biti na terenu, na otvorenom, istraživat stvari koje je netko odavno napustio. Zatim je sljedio posao za plaću u Rijeci na Principiji koji sam pronašao spletom okolnosti listajući tog dana novine. Zapravo lako je naći angažmana, samo trebaš imat volje i počet, kad tad se kockice poslože. Ma kakvo čekanje na listama zavoda za zapošljavanje. Od tada sam u svojoj struci bio zaokupiran u Dubrovniku, Lopudu, Osijeku, Slatini, Slavonskom Brodu, Istri, upoznao ljude koji dobro posluže za neki možebitni mogući poslovi a i nadam se da ću vidjet i ostat Lijepe Naše hvala iskopavanjima.


Otkada su nastale civilizacije na obalama velikih rijeka zajedno sa infrastrukturama koje su trebale obuzdat silne količine vode i navodnjavati polja kompleksnim operama kanala, posao i njegovo obeštećenje kroz porcije hrane i razvijanjem pisma radi zabilježivanja (koje su pohranili u ogromne arhive glinenih ploča) su postali stvarnost čovjećanstva. Večina radi za manjinu, dobiva malo za puno napravljenog i svako malo stanovnici Sumera i Babilonije završavaju u dužničkom ropostvu koje dolazi do radikalnih mjera poput općeg oslobođenja preko dekreta raznih vladara.

Onaj najpoznatiji Hamurabijev skup zakona "oko za oko i zub za zub" nije imao baš nekog velikog učinka iako se vladar diči da je za njegovo vrijeme carevala pravda. Svi dekreti o općem oslobođenju robova nisu polučili željenim rezultatom.

Zapravo, hramovi su kao financijske institucije (to se neće promjenit dan danas) zajedno sa privatnicima preuzeli pravu vlast tako da nebi zaista volio živjet ko težak ili seljak na onim prostorima u ono vrijeme jer bi za dignuti zajam (koji bi ovi naplaćivali uz kamatu od 100%) trebao raditi bez mogućnosti da se uzdignem iz svog položaja sa rješenjem da prvo prodam sovju djecu u robstvo, zatim ženu dok nebi i sam postao nečiji kmet koji se brine za tuđe usjeve i bogatstva.

Pošto je nepravda da mnogi rade za dobrobit manjine nastavljena do današnjih dana smatram da je život od tuđeg znoja i krvi temeljni zločin na kojim počiva naša civilizacija jer vjerujem da kad bi se svi zadovoljili sa onim što im treba i davali onoliko koliko mogu kako bi bilo mjesta za svih pod ovim suncem.

Ta utopistička ideja je mnogo puta u povijesti presječena u korijenu. Od grčke revolucionarne ideje da se zemlja pravedno raspodjeli pravedno (radi koje je došlo do famozne kolonizacije Mediterana te će Herodot poistovjetiti grke kao žabe oko bare) do neuspješnog pokušaja Thomasa Műntzera protiv kojeg su se urotili njemački prinčevi ispod čijih skuta je pronašao zaštitu Martin Luter.

Čini mi se da je ravnopravna raspodjela zemlje i posla ostala temeljna utopija koju razni vladari i političari proganjaju ili ju prisvoje i izvitopere u nešto nehumano gdje opet večina rinta za komotnu manjinu, bilo to u komunizmu kao i u kapitalizmu. Nešto kao iskorištenje Avatara sa svojom univerzalnom porukom kako bi postao najprodavaniji film u povijesti.

Ne bježim od posla i zaista pronalazim duševni mir u radu i nema tog sna kojeg mogu imati bez poštenog radnog dana a da znam da sam nešto korisno učinio za sebe ili za druge. Ali mi nije lijepo znati da radim da bi netko iz te manjine mogao neometano češati svoju guzicu i na bazi svog nagomilanog kapitala napajat ovu plutokraciju koja bi trajala unedogled kao "realno stanje stvari" da nema u svakom mjestu i svakom vremenu onih koji misle drugačije i koji su često ti nad kojima se vlada.

Solucije da se "sruši" ovakav svijet i napokon se dogodi ono zlatno doba o kojem sanjaju sve religije i sve tradicije nisu nimalo bezbolne jer će uvijek nekoga ostaviti nezadovoljan, pogotovo one koje u ovom svijetu imaju sve i one koji su, paradoksalno, predmeti tlačenja ali im je mozak toliko ispran da si ne mogu zamisliti drugačiju stvarnost od vlastitioga kaveza (ili pečine u Platonu).

Pošto je kulturni, intelektualni,društveni, ma bilo kakav razvoj, uvjetovan ekonomskim razvojem (nije ni čudo što Marx toliko piše o ekonomiji) usudio bi se reći da je glavni krivac privatno vlasništvo kakvim ga mi smatramo koje je dopustilo glomazno koncentiranje posjeda i bogastva u rukama manjine. Kako demolirati taj princip a ne napraviti nove nepravde u pokušaju da isprave stare? Bogataši sigurno neće mirobljivo odustati od "svojih" vlasništva i privilegija.

Novac kao takav, kakvim ga je koncipirao Zapad preko grka jest isto jedan kamen spoticanja razvoja. Od kovanica koje u sebi imaju određenu vrijednost u zlatu, srebru ili bronci bi privremeno doveli do boljitka države ali sa iscrpljenjem rudnika u rimskom cartvu (primjera radi) bi u rimskom carstvu krenula ekonomska kriza (novac potreban prvenstveno da se isplate brojne legije koje su bili potencijali destabilizirajući faktor). Uglavnom, koliko rudače toliko muzike.

Sadašnji novac više nije potkrepljen sa kvantitetom zlata u opticaju i zato imam osjećaj da se radi samo o papirićima, nekoj fikciji koja će držat vodu sve dok ljudi vjeruju u nju. Zato je inozemni dug koji ima Hrvatska od preko 40 miljardi eura paravan za jedan dug čija je svrha njegova nemogućnost da se vrati sa kamatama. Koliko vidim, sve su zemlje zadužile (Italija tvrdi za sebe da je najzaduženija zemlja na kontinentu) i svi su dužni svima, ali kome? Pošto te ljude ne vidimo možemo smatrati da su događaju preuzimanja domaćih resursa i infrastrukture rezultat njihovih htjenja a to sve radi želje za moći.

Skeptičan sam glede teorije urota te ne mogu tvrditi da je to jedan organizirani plan, možda je samo stvar u tome da prilika čini lopova te da ono što smo mi dopustili (preko naših vlada), drugi su iskoristili, mada vjerujem isto da su mnogi naši političari na platnim listama pošto se njihovo djelovanje može bez problema prišiti kao izdajničko (mada im je nacionalizam glavno oruđe za dobivanje glasova oh ironije li).

Znači, cijeli ovaj piramidalni koncept moći je utemeljen na obvezama i dužnostima odozdola prema gore kao u feudalno doba gdje su kraljevi imali svoje vazale, ti vazali su imali svoje i tako dalje sve do dole, do bezlične i anonimne mase kmetova koji su radili za uzdržavanje cijelog sistema utemeljenog na njihovom iskorištvanju. Danas obični ljudi nemaju kmetiju koju moraju obrađivat već imaju kredite u bankama koje se treba otplatiti inače sljedi ovrha i ostaneš u gaćama i četkom za zube dok banka uzima sve tvoje na čemu bi mogla zaraditi.
Pošto je jedini način da se održi ovaj sistem takvim kakav jest (a on je splet dužničkih odnosa) koji počiva na ekonmskoj kontroli jedini načinje razvoj tehnologija sa kojima ćemo crpit jedini izvor energije koji je svima pred nosom oduvijek: sunce.

Korištenjem solarne energije koja je besplatna i neiscrpna (zato nam disanje zraka nije postao namet) nema više smisla održavati te kreditno-dužničke odnose između institucija i ljudi a to znači da nebi bilo nikoga tko može kontrolirati ucjenjivati ikoga. Pretpostavljam da su zato te nove tehnologije stopirane kupnjem patenata (što se tiče kemijske industrije koja proizvodi deterdžente vjerujem da je to razlog zašto je još uvijel u ladici veš mašina koja čisti zvukom kako bi se zalihe potrošile).


Nastavit će se, valjda...



ps. danas me ne zanimaju problemi u svijetu jer sam malo prije prošao predzadnji ispit i idem slaviti, ala bokyes.




Post info
10.02.2010. (20:07)
31 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Na putu za Jug (Makedonija 4)



Image and video hosting by TinyPic


Pošto su nastupili opet kišni dani vrijeme je da ponovo izbadim iz naftalina slike iz Makedonije od prošlog lijeta. Ostali smo u Bitoli i plan nam je bio u jednom danu otići do Soluna no kako nismo imali novaca ni vremena odlučili smo se ipak za Skoplje. Ja sam htio vidjeti famozno Tikveško vinogorje koje zaslađuje moja usta svaki put kad skočim u market preko puta kupiti T'gu ali sam ostao razočaran tim mjestom. Stigli smo u Kavadarce negdje oko 19 sati pa je dućan sa promotivnim cijenama fabrike vina bio zatvoren i to je bilo dovoljno da nam se to mjesto ne svidi. Nema vinskih cesta kao u Istri već sve funkcionira po principu zadruge a mi smo se nadali da ćemo se ugostiti u kakvom podrumu,naivci.

Baš sam se iznenadio kad sam vidio Kavadarce kod blogera Geomira u totalno drugačijem ruhu jerbo ja to mjesto pamtim samo po tome da me je limunada i dve kave došla koštat pišljivih 10 kuna (u Makedoniji sam naručivao samo iscjeđeni sok fina guzica kakova sam). Inače predlažem Geomira za postove o Makedoniji da si ih pogledate aš su melem za oči.


Image and video hosting by TinyPic


Nakon Kavadarca gdje su butige većbile zatvorene, onako nadureni, smo krenuli na autocestu za Skoplje ali kod Gradskog nad je već dočekalo iznenađenje. Sa autoceste se vide zidine antičkog grada Stobi.


Image and video hosting by TinyPic

Stigli smo navečer i sve je bilo pred zatvaranjem ali ljubazan vodič je ipak bio voljan da nam priča o lokalitetu dok su nas komarci doslovce proždirali. Kad bi pogledali prema reflektoru padali su mi napamet scene iz national geographica kad se roj komaraca skuplja iznad jezera negdje u Africi.


Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic


Stobi je grad sa svim ono što se smatrao da mora imat grad u antičko doba, kazalište, terme, forum, hramove, urbane palače.


Image and video hosting by TinyPic

Teodozijeva palača. Sva je prekrivena mramorom i mozaicima, datacija 4-5 st. n.e.


Image and video hosting by TinyPic



Image and video hosting by TinyPic

Sinagoga iznad koje je bila izgrađena bazilika.


Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic

Poznati mozaik sa paunom koji se nalazi na novčanici od 10 denara je iz Stobia.


A tamo smo taman naletjeli na grupu arheologa sa voditeljicom iskopavanja Silvana Blaževska koju sam žicao mejl adresu ako se potrefi jedno slobodno lijeto da radim i živim kod njih na nekoliko mjeseci pošto dobro iskorištavaju te eurofondove. Vodič je još na kraju zapalio cigaretu sa nama i raspitivao se kolika je plaća u Hrvatskoj pa ga je uhvatila euforija kad je čuo ali ga je i brzo napustila kad je saznao kakve su nam cijene. Bolje neka ostane u toj lijepoj zemlji, i ja sam se nečkao sa povratkom.


Napokon smo autocestom stigli za Skoplje navečer (cestarina je isto sitnica ko i sve ostalo) a plan je bio da nas neki bilo koji taksist odvede do hostela po svojoj preporuci. I tako sam ja našao prvi taxi sjeo unutra i časkao sa vozačem dok nas je Dacia sa Tihomirom i Katarinom pratila. Vozač je bio stariji i tamo svi stariji ljudi imaju zajedničku crtu da govore kako je bilo prije mnogo bolje samo što kod njih nema tog tabua o Jugoslaviji, to se kaže bez problema u oči sa bilo kim da se razgovara. Kaže vozač da su se mlađe generacije dobro uklopile.


Došavši u Art Hostel bili smo iznenađeni kako su sobe fora.Mi smo spavali sa još osam ljudi u garaži ali to je bilo tako aranžirano da nije uopče izgledalo kao garaža već ovako:


Image and video hosting by TinyPic


A na gornjem katu udobni kauči, internet i stol za biljard (iako ja preferiram stolni nogomet).


Image and video hosting by TinyPic


Skopje, pogled na grad i na planinu Vodno sa poznatim monumentalnim križem sa tvrđave Kale..



Image and video hosting by TinyPic


... u kojoj se isto vrše iskopavanja.


Image and video hosting by TinyPic

Na putu prema arheološkom muzeju (a kojem drugom za nas) u turskoj četvrti sve je puno džamija i minareta da je to milina za vidjeti. Taj istočnjački izgled Skoplja.


Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic

Ova slika priča samo za sebe.


Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic

Muzej na Makedonija, arheološki, etnološki, istorijski (jel dobro Geomire?)


U muzeju nas je dočela simpatična starija žena, arheolog, pa se čudila da što mi arheolozi i na odmor pohađamo muzeje, iskopine. Tihomir je dobio na dar godišnjak makedonskog arheološkog društva.


Image and video hosting by TinyPic

Objašnjenja su Tihomirova, ipak on je onaj koji voli prapovijest. Nisam 100% siguran ali mi zgleda kao neka statuica iz gumelnita kulture koja je karakteristična za rumunjsku...u makedoniji to vjerojatno ima neko svoje posebno ime,ali u svakom slučaju pripada neolitiku/eneolitiku...za točnu pripadnost kulture ti ne mogu pomoći iili precizniju dataciju jer treba neki kontekst,a ovako samo za sebe ne govori previše.


Image and video hosting by TinyPic


Pintadera: možda je služila kao pečat za ukrašavanje ili nešto slično tome ali ti to niš ni 100% sigurno,uglavnom,karakteristična za neolitik jugoistočne europe,a kod nas je ima u limskoj gradini (srednji neolitik) ,Ravlića pećini (hvarska kultura-kasni neoltik) tako da bez konteksta ne mozes datirati,ali svakako neolitik.pintadera je i ono desno na fotki a ono lijevo je isto moguće da je ispod ukrašena raznim geometrijskim motivima....ali se ne vidi


Image and video hosting by TinyPic


spiralno naočarasta fibula je karakteristična za centralni balkan plus grčka a ima je u hrv (šarengrad) i slo (npr ljubljana). ovo je primjer sp-naoč fibule s osmicom (pogledaj u sredini fibule kako je od žice formiran broj osam). karakteristika su ranog željeznog doba odnosno razdoblja Ha B2 /3 (9. i 8. stoljeće pr.kr.)


Image and video hosting by TinyPic

dvopetljasta lučna fibula s nogom u obliku beotskog štita: karakteristična za 7.st. na balkanu,a u obliku noge vide se grčki utjecaji (beotski štit)


Image and video hosting by TinyPic

Atička keramika sa crvenim figurama (V. st pr.n.e) ovo je Atena najviše izvozila a lokalci su imali vlastite radionice u kojima su ih imitirali. Ali imitatori su znali i imat svoj originalni stil kao apulska keramika.


Image and video hosting by TinyPic

Božica Artemida.


Image and video hosting by TinyPic

Carski kip, u ono vrijeme osim preko kovanica, podanici su mogli vidjeti kako izgleda čovjek koji odlučuje o njima.




Pitanje dečkima, dali se možete zamisliti kako pijete iz ove ritualne posude? Nedavno sam u Umagu vidio takve primjere u robnoj kući za prodaju. TyniPic odbija staviti sliku iz nekih moralnih razloga očito, da vidimo ima li ImageShack iste kriterije.


Image and video hosting by TinyPic

Posvečeno onima koji me pitaju jesam li našao kakvo zlato.


Image and video hosting by TinyPic

Zbirka ikona je baš dobro očuvana i predlažem da si ju pogledate, nalazi se u posebno klimatiziranoj prostoriji. Treba podsjetiti da ima mnogo ikona koje nisu preživjele doba ikonoklastije ili koje nose vidljiv trag pokušaja da ih se uništi.


Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic

Simpatična pasina željna maženja i slikanja dočekala je svojih 15 minuta slave.


Image and video hosting by TinyPic

Odlazimo i idemo do turske četvrti koja jest prljava ali ima onaj domaći štih koji ne može dati ispolirana mramorna površina. U blizini se čuje kovač, psi na sve strane i sve puno privlačnih mirisa. Po Skoplju je najbolje koristiti taxi koji je zaista jeftin. Nikad se u životu nisam vozio tako često kao u Skoplju taxijem a bili smo samo tri dana.


Image and video hosting by TinyPic

U centru ima masu kipova da je to milina. Ima i sponzoruša na visokim petama i torbicom, čovjek koji lašti cipele, prosjak, ukratko mnogo ljudskih aktivnosti je prikazano.


Image and video hosting by TinyPic


Glavni trg u Skoplju, kad smo vidjeli koliko je ogroman Tihomir je iz zajebancije rekao da se moremo svi skupa posrati (sa naglaskom na a pravo istrijanski) koliko je mići Jelačićev trg naspram ovega. Zagrepčani, ne se ljutiti.





Tiho i Katarina poziraju na kamenom mostu kojim se ide preko Vardara do turske četvrti. Svugdje se gradi tako da čovjek ima osjećaj kako je Skoplje bure baruta koje će nas uskoro prestići (ili je to kako kaže Mirko preljev novca iz provincije za glavni grad kao što vrijedi za Beograd).


Image and video hosting by TinyPic


Čaplja u Vardaru (jelda Semiramido da je čaplja?)


Image and video hosting by TinyPic


Nisam baš uspio uživat u Skoplju radi predoziranja maslinama iz Bitole tako da me čekala mučna noć dok su ostali sretno hrkali a ja na wc-u ispuštam dušu. Kad sam otišao spavat napokon sledio sam se na činjenicu što je mobitel pokazivao 3:33, vrijeme demona, barem u hororu a za mene su te noći bile prestrašne. Skoplje svakako moram opet posjetiti a i Acota iz Strumice pa da se davim u ajvaru koji mi je obećao ako mu dođem. Baš gledam danas progronizu u Makeodniji, tamo sjaju sunce, srečkovići jedni.


Nažalost, Mirko nas nije mogao ugostiti u Beogradu a mi nismo imali više keša tako da sam ga ovaj put tek vidio sa zaobilaznice. Ali vratit ću se ja kad tad, znam to.


Image and video hosting by TinyPic


Skoplje-Rijeka, 12 sati vožnje zalijepljeni za siceve, centralna Srbija je zaista lijepa koliko sam vidio sa autoceste a vozači nisu normalni koliko jure. I onda nakon Beograda je nastupila ravnica koja te tjera da zakunjaš i zabiješ se, dobro da sam izgubio vozačku pa nisam morao voziti (ona se zajedno sa novčanikom iz Crne Gore vratila materi u ruke). Sve zajedno smo prevalili aman taman 3033 kilometara.


Geomire, pošto imaš vikendicu tamo, a da me poneseš koji put a? Sad bi trebao nastupiti namiliji pogled na svijetu ali nisam sposoban za takve stvari :)



Post info
05.02.2010. (15:25)
53 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Fasciniranost fraktalima



Image and video hosting by TinyPic

Preuzeto sa wikipedije




Smatra se da na neki način fraktali imaju veze sa strukturom ljudskog uma i zato ih ljudi smatraju tako bliskima. Ta blizina je još uvijek zagonetka i što se više produbljuje tema zagonetka biva veća.


Benoit Mandelbrot


Ne pomišljam a niti se usuđujem ulaziti u fraktale što se tiče matematike jer čim spazim brojeve i formule moj se um protivi i odbacuje sve što ima sa njima kao da se radi o nekakvom arhanom jeziku, nečem toliko kompliciranom da ne mogu ne zakolutati očima kad imam veze sa njima. Jeste li kao klinci gledali The phantom tollbooth kada onom dječaku doleti neki paket sa neba koji mu otvori vrata u novi dimenziju? E pa u jednom djelu je bila svađa između kralja brojeva i kralja slova oko toga koji su korisniji, potajno sam uvijek navijao za kralja slova.





Predlažem da si ga pogledate od prvog djela i zapičite punom parom natrag u djetinjstvo i prepustite se ludim likovima.


Sada mislim kako se matematikom mogu dokučiti tajne koje muče čovjećanstvo čak i bolje od humanističkih znanosti koje se služe empirizmom koje ovisi o zapažanjima a zapažanja mogu biti varljiva pošto ih percepiramo našim osjetilima. Ali kako kaže vila u crtiću, to su zapravo dvije strane iste zbilje.


Al sam ga skrenuo sa teme.



Image and video hosting by TinyPic


Brokula koja nije brokula već žene sa bloga su primjetile da je to neka Shannon. A kada se žene namerače da ti kažu nešto to ne možeš ignorirat.


Priroda je stvorila mnoge primjere slične fraktalima kao jelke, svaka je grana slična cijelom stablu a svaka grančica slična grani i tako dalje. Moguće je isto primjetiti fraktale u obliku obale sa poluotocima koji imaju svoje poluotoke.



Image and video hosting by TinyPic


Sama Europa je poluotok zar ne?



Image and video hosting by TinyPic


Sam Balkan je fraktal Europe...



Image and video hosting by TinyPic


Istra i mnogi drugi poluotoci su fraktali Balkana..



Image and video hosting by TinyPic


Poluotok u Istri kod rijeke Raše.



Image and video hosting by TinyPic


Poluotok (Koromačno? Preko puta Kalavojne gdje su sjajne uvale za kupanje, Dejmone ispravi me molim te) na tom poluotoku i tako dalje. Stvar je u tome da fraktali bivaju sve manji te ih ljudsko oko više ne može percepirat ili ih mikroskopom do jedne mjere više ne može prikazat.

Molim da ovo sa poluotocima i fraktalima uzmete sa zrnom soli.





Prema Mandelbrotu veza sa fraktalima i prirodom je mnogo dublja nego što mislimo. Mandelbrot izjavljuje kako je obala formirana vremenom mnogim faktorima. Situacija je toliko komplicirana jer se u geomorfologiji ne znaju ti zakoni koji dirigiraju tim utjecajima i zasad je statistika (koju uzgred rečeno isto ne volim) jedini alat koji odgovor na pitanja.

Slučajnost može generirati toliko nepravilnosti, kao tu, u primjeru o obalama, dapače može stvoriti situacije koje idu dalje od naših očekivanja, zato su fraktali dio teorije kaosa.

Kroz tijek povijesti mnogi su matematičari (i ne samo oni) došli do svojih otkrića slučajno pa čak i sam Mandelbrot je došao slučajno do svojeg otrkića tako da je išao listat jednu knjigu među mnogim knjigama koja je bila namjenjena da se hiti va smete a napisao ju je metereolog Richarson, ekscentrični i čudni čvojek koji si je postavljao pitanja koje si nitko drugi nije postavio. Fotokopirao je stranicu sa crtežom koji je objašnjavao duljinu raznih obala u raznim omjerima i da će sljedeći dan uzet cijelu knjigu a nje više nije bilo, bačena je u smeče.


Slučajnost? Sudbina? Po meni su to dva lica iste medalje.


Što se tiče mene, fasciniran sam fraktalima otkad sam ih prvi put vidio kao mali, promatranje i razmišljanje o njima mi je ugodno kao i promatranje jezička vatre na sviječi ili mora. Volim čak i pomisliti da smo mi živa bića fraktali i da su naša mladunčad ili djeca isto fraktali bez početka, bez kraja.


Ali o čovjeku nekom drugom zgodom...


Update: u razgovoru sa prijateljicom da fraktala ima i u umjetnosti (umjetnost imitira prirodu) stavljam linkove na gotičke volte te na op art fraktale uz moju dosjetku da ovo podsjeća na talijanski izraz "da cosa nasce cosa" (od nečega se stvara nešto) što bi i trebala biti poanta svemira. A onda se ona sjetila na tu moju konstataciju da kaže: "i Bog stvori čovjeka na svoju sliku i priliku, čovjek je fraktal Boga ali u umanjenoj verziji i od manjeg značaja" a ja njoj nemoj molim te, istina da će ti neki pljeskati na izrečenom ali ateisti i agnostici će nas nabiti na kolac zujo






Post info
03.02.2010. (23:32)
37 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>