Sigurno ste čuli latinski izraz iz naslova koji predstavlja vjerovanje da ime sadrži jaku simboličnu i magičnu konotaciju koja će određivati o životu onoga koji ga nosi.
U Egiptu nije bilo veće kazne nego izbrisati nečije ime, kao da ste izbrisali nečiju egzistenciju. Zato su faraoni davali isklesati vlastito ime gdje god stigli. Zanimljiva crtica iz Novog kraljevstva: tijekom vladavine Ramzesa III dogodila se konspiracija protiv faranovog života otkrivena na vrijeme. Jednom od sudionika je promjeneno ime u "onaj koji mrzi svijetlost".
Nisam nešto vezan uz svoje ime (etrušćanskog ili keltskog podrijetla) pošto se isto tako zove moj tata i njegov tata što bi trebalo značiti da sam ja Mario III. oli junior od juniora što mi i nije neka privlačna ideja. U najmanju ruku smo kao neka loza odvjetnika samo što nismo odvjetnici a i nemamo prebijene kinte u džepu već generacijama. Mislim da je to jedina kostanta u mojoj obitelji. A sa druge strane kako ne biti vezan za ime koje koristiš i sljedi te evo već 26 punih godina?
Da se ruža ne zove tako dali bi imala ista svojstva? Naravno da bi ali smo toliko naviknuti da ne možemo smisliti drugačije ime za takav cvijet, zato imamo osjećaj da bi izgubila trnje i nebi mirisala tako kako miriši.
No kako je život nepredvidljiv dobio sam priliku izmisliti samom sebi novo ime zato jer u Italiji nije dopušteno u dokumentima imati isto ime kao otac te sam dobio upute od žene na šalteru u talijanskom konzulatu (pošto sam dobio papire za državljanstvo i još trebam ispuniti samo formalnosti poput ove) da joj dođem kada budem spreman sa svojim novim imenom kojim će me gledati oči talijanske države. Znači mogu biti Mario i još nešto + prezime a ako želim niti ne moram biti Mario nego nešto sa svim treće. Ispričao sam taj slučaj na rubu teatra apsurda prijateljima koji su se sjetili da organiziram tematsku feštu u potrazi sa imenom pa ćemo svi zajedno, mudri koliko pijani, pronaći zajedničko rješenje. Naravno svi oni smatraju da mora biti nešto totalno spaljeno poput Mario Bob Marley + prezime što mi naravno ne pada na pamet ali već vidim kojim će stranputicama ići ta tematska fešta.
Nije sad to toliko bitno kolika mi je zanimljivo to što sam dobio opciju za koju nisam ni smatrao da će mi pokucati na vrata. Znam za ljude koji su promjenili ime i prezime radi nepovoljne situacije u obitelji ali mene starci nisu nikad zlostavljali tako da nemam neki casus belli mjenjanja imena osim što mi je bezveze zvati se kao tata i nono.
E sad, nije li jedinstvena činjenica to što sam dobio priliku da imenujem samog sebe onako kako bi htio? Imam osjećaj kao da ovog puta imam kontrolu nad time dali želim ili ne želim biti kršten, dali želim ili ne želim biti netko drugi jer ako je istina po vjerovanjima nekih antičkih naroda da znati nečije ime znači i imati moć nad njime (Alah ima stotine imena ali njegovo glavno ime je odao samo devi koja se zato šeretski smiješka ili egipatskih Ra i Amona koji nisu mogli dopustiti da itko upravlja njima) a ja sam dobio tu priliku da imenovanjem samog sebe imam jedini moć nad sobom (jaka mi je logika a?).
Pa mi je sinula ideja da bi se mogao nazvati Neverin kako se i osjećam da se zovem na blogerskim kavicama i ovdje u ovom međuprostoru zvanom blogosfera. U neku ruku naravno, sve je to samo formalnost ali formalnost koja me ostavlja na sto čuda pošto će me tim imenom za bilo šta u budućnosti kontaktirati talijanska država i njezine nevladine udruge, firme i tako dalje.
Čim sam to ispričao roditeljima dobili su iznenadni napad predlaganja novog imena, mater predlaže Vid po zaštitniku Rijeke, hm nije loše čuo sam da gradonačelnik daje po tisuću kuna onom koji svoje djete nazove tim imenom. Naravno šalim se, novac ovdje nije bitan.
Ovdje vas ne želim pitati prijedlog kako bi me bilo najbolje zvati (ovdje bi se mogli javiti neki zlobnici isto hehe) nego me više zanima, da se vama pruži ista prilika, kakvo biste ime izabrali za sebe i sa kojim kriterijima?
Post je objavljen 23.02.2010. u 10:51 sati.