Blacken The Angel ''my utopia'' ( my world is dead)
28.02.2007., srijeda
From my dark heart
 Dragi moji... Svi.. Svi kojima sam rekao da vas volim, svi vi koji znate da vas volim, i svi vi koje zovem svojim prijateljima. Morate zauvijek znati da vas blacken voli. Prijatelji. Neki noviji neki stariji. neke poznam duže a neke krače. Ali svode se na isto u mome srcu, sve ih volim. Naravno da neke više neke manje, ali bitno je da ni jednoga od njih ne znam da ga ne volim, a kada voliš prijatelja i da ga od cijele mase najmanje voliš, bitno je da ga voliš. Prijatelji moji... Ovaj svijet je bez vas kao šuma bez lišća, a moj život bez vas je... Kao vrt bez cvijeća. Ono što vam želim reći je.. Mnogi od vas ne znaju koliko vrijede, ne poznajete svoje kvalitete, a učinili ste mene, upravo mene da se nasmijem. Da zaboravim na toliko sranja. Bar na trenutak. I kako se onda možete omaložavati. Učinili ste lijepo i dobro dijelo. Da nema mojih prijatelja... Ne znam kako bi završio. Stalno biti sam, doma, vani... Da pijem sam, da ne mogu s nikime podijeliti tajne, iskustva.. Pa i da se nemam s kime posvađati. Ma da eto, bar moji prijatelji znaju da se ja ne volim kačiti s njima. Bolje i popustim nego se posvađam, jer svoje prijatelje ne želim izgubiti. Neki moji prijatelji mene vide kao ludu osobu, sretnu osobu. Osobu koja misli samo na zajebanciju, flegmu, osobu koja jako voli alkohol i svoje prijatelje. Neki ne vide da nije sve u tome kakav sam vani, jer ni na meni se ne vidi, ono što je iznutra. Iznutra, prijatelji. Oni koji me tu poznaju, tu vas je malo. Kada poželim reći prijatelja koji me poznaje iznutra, Mario, brate... To si ti. Toliko dugih većeri smo proveli zajedno pričajući. Toliko puta su mi razgovori pomogli, osjećao sam se dobro kada sam uspio na tvoje lice navući osmijeh. I kada smo se u ironiji jedan i drugi smijali. Osmijesi na licima a tuga u srcima. Sjeti se božića, bio je najgori. Sjeti se mene. PRopao sam tu noć. A tko je bio uz mene. Bio je on, ti prijatelju. I zato te volim, zato te cijenim, jer si uvijek tu kada te trebam. Nisam se u tebe razočarao nikada. Jedan od najbitnijih prijatelja u mome životu je osoba koje ne poznajete, možda samo neki ljudi no nije ni bitno.. bitno da ja poznam tu osobu. Sims.. Čovijek kakvoga svijet treba. Iskren i pošten. Zapbavan i i zajebava se, super osoba. A znam da kada bi se bilo što loše dogodilo, njemu bi se mogao obratiti za pomoč. Sims je moj frend od prije.. hmm.. ako se ne varam skoro 4 godine. Mislim da sam ga upoznao u sedmome.. drugi put.. no nije bitno, bitno je da od onda kada sam ga upoznao do danas on ima posebno mjesto u mome srcu. I stvarno zbog njega bi ubio. Litra.. Eh. stari moj frend litra. Znate, nije meni cradle of filth najbolji band oduvijek. Prvo mi je najbolji band bio dimmu borgir i bio sam blacker u to vrijeme. Jednom sam čuo kod litre cradle of filth. bilo je to davno.. još nisam ni s Deom hodao.. možda ne shvaćate koliko je to bitno ali tim band ja sam se kasnije formirao u osobu, postajao polako gotičar ma da to nisam ni skužio prvo. A to sve zahvaljujući Litri. Litra i ja bi kao i tomo mogli puno toga se prijestiti. Kao i za sve frendove, ubio bi za njega. Posebno bi mi smetalo da netko stavi prst na njega, jer on stvarno zna biit pravi prijatelj. Zoky... Moj najbolji prijatelj. Iz njemačke je. Upoznao sam ga kada sam pao razred. To ljeto. I postao mi je predraga osoba. On je bratić od litre, i on je prijatelj kakvoga da imam svaki dan, nikada ne bi bio sjeban. Igrali smo zajedno stalno igrice, zajebavali se onak. bio sam sretan kada je on bio tu. No jebiga, on je sada u vojsci u njemačkoj na 8 godina jer se ispisao iz škole. I rekao je da kada se vrati da ču ja sigurno biti oženjen s bivšom ( deom). Eh stari moj, ako me alkohol ne sabije prije, oženjen neću biti. A pitam se hoću li biti u virovitici uopče. Jer po svim mojim planovima, ne bi trebao biti. vjeko.. Lik iz zagreba ne poznam ga dugo. Ali predobra je osoba i lik koji zna što je ljubav. vjerujem da je njegova cura jako sretna s njime jer takvi kao on ne rađaju se svaki dan. Posebno je dobar i frend i jednostavno ne mogu ne napisati ga tu. jer on zaslužuje svaku pohvalu. I da. Jedna osoba koja možda ni ne sluti koliko je dobar frend i koliko može znaćiti nekome kao ja. Ciki. Iz bjelovara je lik. Upoznao sam ga kada sam igrao guild wars i poznavao je tj poznaje mog prijatelja iz bjelovara s kojim sam trejdo glazbu. Ciki je posebno draga osoba. I kod njega najviše volim to što koliko god situacija bila sjebana, on ostaje nekako pribran i uvijek s nekim optimističnim stajalištem. Spavao je kod mene jednom 2 dana. Bilo je to jako lijepo iskustvo družiti se s njime. Smijao sam se fucking 0/24 i nisam ni pomislio na depresiju. Jednostavno mi trebaju takvi prijatelji, a nema ih, nema.. Evo zadnji o kojem ču pisati muškog roda, a nikako najmanje bitan. Sirovi. Poznajem tog čovijeka od prvog razreda osnovne. Bili smo si uvijek dobri bez svađa i slično. On mi je dao dimmu borgir i children of bodom to su prvi bandovi s kojima sam ja postajao blacker a do onda sam slušao neki rock od starog u biti ono.. ''slušao''. Neko vrijeme se nismo družili jer sam ja imao curu i maltane sam sve frendove zanemario što je prejadno i tako. Nismo se mi družili onako lijepo dugo vremena dok nismo opet bili zajedno u razredu u srednjoj školi. Sada bi popizdio da se ne družim s njime jer je totalno dobar frend. Najviše pijemo u društvu, najčešće smo pijani ali zato! Nama je najčešće iskreno lijepo! Eto muški svijete, suzio sam ne mogu o svima i ovako vas puno ima. Jebote još se i rimuje haha. E sada... Žene.. Hehe.. Majku mu kako da izvedem ovo.. Ima vas bar 30 tak koje mi na trenutak padnu na pamet a što bi bilo da se zamislim.. Ništa eto morat ću ovako, samo par onih koje se sjetim prve jer fakat ne mogu cijelu noć sjediti tu i pisati.. I da.. podijeliti ću vas na dvije grupe. Prvo one iz grada a onda one s neta :) Moja najbolja frendica u gradu. stefani. Eto sada bi se mogao raspisati, danima pisati što sam sve s njom proživio, koliko mi ta cura u životu znaći. Previše bi pisao pa samo da kažem.. Ono što me ubija je to što smo si obečali da se nećemo prestati viđati nakon osnovne i to. a naš kontakt gotovo da ne postoji. Cura s kojom sam radio sve gluposti u školi. Išli smo zajedno psihologu, razrednik nam je branio da sjedimo zajedno.. nismo nikada na informatiku išli. Ma bilo je predobro družiti se s njom. I naše bilježnice, razgovori.. Ah.. nedostaješ mi stefani, jako. Bilo bi mi drago da se viđamo češće ali jebiga. Društva su se razdvojila, raspala više ništa nije kao prije. Ja sam tamo gdije se najviše pije, i tako je najbolje za mene. Jer tu gasi moju potrebu, s tugom mogu reći. ovisnost. Izabela... Ajme... Obožavam tu curu stvarno onak. Predobra cura i isto kao i stefani. kontakt nam je dosta oslabio ali dobro mi se vidimo vikendom a i oslabio je jer ja visim stalno na wowu. No nema veze... Izabela je moja nova frendica ne poznajemo se toliko dugo no ipak. Volim je imati za frendicu. Uz nju u paketu hehe evo i Petre koja mi je dužna palačinke. Njih dvije su stalno zajedno:) Petra uvijek kaka kako neće van onda je moramo nagovarati hehe. Obje su rekle da se sljedeće subote misle napiti pa jedva čekam da to vidim. LOL Dea ( ne bivša nego od sirovog cura) Katkad ljudi upoznaju osobu koja ih kuži kada pričaju o recimo ljubavi. ali ne kuži ih kada pričaju recimo o novcu. A rijetko kada ljudi upoznaju osobu s kojom mogu pričati o svemu, i da se u svemu kuže. tako je meni bilo s deom. Pričam ja s curom, kad jebote. Sve što ja kažem i sve što ona kaže, jebeno je isto. Ima isti smisao. Kužimo se, zar ne. :) S mnogo ljudi gubim kontakt to je zato jer mi wow krade život, ali eto. Vidimo se i mi nekada. I znaš, kada trebaš razgovor, ja sam tu. Jebote koliko vas ima. Evo opet lista od 50 cura u glavi. Fuck.. haha... Hmmm. Lidija.. E da.. Ja, ma koliko god bio sjeban. Uz tu curu se smijem. Uvijek. Naše dopisivanje bi bilo najbolje pokazati nekome depresivnome, da se počne smijati i ubije sretan od smijeha. A isto tako, dogodilo se da smo pričali i ozbiljno. I onda sam skužio koliko je ona dobra osoba i koliko vrijedi. Predobra je cura :) E fakat mi se ne da više tu je još par cura ali evo zadnja. Natalija. Eh sada, odakle da počnem. Upoznao sam je u sjebanim trenutcima. Tj poznavao samjanju prije ali počeli smo se družiti kada je puno stvari bilo sjebano, i ona bi znala o čemu pričam. A jebiga, ja sam bio uz tebe i onda, dok sam bio uz tebe shvatio sam da imam jako dobru prijateljicu, divna osoba. Ona mi također jako nedostaje jer sam je jako jako vezao uz nju. Eto e cure ostale, sorry fakat ali pogledajte vi koliko vas ima, pa ne mogu toliko pisati. A sada, ajme majko mila.. S interneta. Evo odma da napomenem nemojte se ljutiti ali ja vas imam 130 na msnu i icq-u još neke na vf-u, blogu i myspaceu . Tako da nemogu vas puno staviti. Prvo. Stavit cu curu s kojom se vise gotovo ni ne cujem. A onak. Bila mi je prva frendica preko neta. Ninek.. hhee. Ajme isto kao i večina starih frendova. Provodio sam s njom za kompom noći i dopisivao se. nekada smo bili sjebani nekada se smijali ali uvijek smo bili frendovi. Od nje sam pokupio neke lude riječi tipa pušek i slično hehe. Obečala mi je davno da će doči kod mene ali nije došla, šmrc, ima i zakon seku iako je ne voli. hehehe Kiwi - Ovdije je već dirljivo. Tu rade emocije.. Naša dopisivanja znaju biti blesava, znamo se zajebavati malo, znaju biit sjebana. Bila su nekada.. Moram reći lijepa ali dobro.. u biti. volim kiwi jako jako fakat mi je draga i onak.. Ne znam usporediti njezino značenje s ničime što postoji jer je fakat veliko. Trolek... Hehe. A jebote.. Moja seka. Nas dvoje se znamo zapričati ko ludi a znamo se pozdraviti i šutjeti lol. ali bitno ne dobra namjera. Luda je ona ponekada pričamo ozbiljno ali bome se i zajebavamo. Daje mi često savjete jao i ja njoj pa smo se odlučili da smo braco i seka :D :) jelena! A jebote kad se samo sjetim.. Pričali bi stalno, čim bi se vidjeli. Preslatka je i predraga. Imao sam osjećaj kao da razgovaram s nekim malim mekim medekom, a ona je iznutra upravo takva:) Preslatka cura i predobre duša. Nažalost nisam je čuo dugo jako, i jako jako mi nedostaje. Lidija.. Iz zagreba tj tamo je na faksu. Svi mi trebamo nekoga starijeg kome je stalo do nas. Pa kada ne osjecas da te netko volii kao roditelj a osjetis nesta tako toplo od prijateljice. Što da drugo kažem. Pa savršena je. nisam je puuuun kurac čuo. a ona je fakat divna cura.. bila je uz mene u danima.. Koje sam preživljavao.. I hvala ti na tome. divna si. Ne znam bi li je prepoznali po imenu pa cu reci nick. Flos cruentus.. Jako lijepa cura, jako jako jako lijepa i jako inteligentna. Ima jebeno čvrst karakter i iskrena je. Kao da se drži onoga. Istina boli ali ne vrijeđa. sve kaže iskreno kako misli i nema dlake na jeziku zbog toga je neizmjerno puno volim ali i zobg puno stvari drugih. I ne, ne mogu dalje samo naravno. namjerno sam ostavio za kraj. hehe šećer na kraju.  HOTI. E sada.. Prijatelji? hmmm... Baš smo danas pitali jedno drugo, što smo mi. Previše je emocija za prijatelje, predaleko smo za par. Ma u biti nije ni bitno želim samo reći. Ako ste me ikada zamjetili sretnoga, onaj e to učinila. ako vam se svidi neki moj post ispunjen ljubavlju, za nju sam ga pisao. A ako me želite usrečiti, odvedite me do nje. O hoti bi mogao pisati cijeli život ali ništa što drugi ne znaju. Svi znaju za nas. I neka. Jer hoti je u moj život donijela nešto živo, a nije došla u mrtav vrt s ružama s sjemenjem bez vode. ona je nove posadila tako da ih je lijepo zalila. a vrt u meni sada cvate ljepše nego ikada. jer ono što se s ljubavi radi ima največi plod. Da sam imao pravo stvoriti curu iz svoje mašte, stvorio bi hoti. da mi je netko htio dati curu kakvu želim o kakovj sanjam.. dao bi mi hoti. No eto.. Život nalaže da se mora patiti, hoti živi predaleko za mene, a zapravo tako blizu. između nas nije daljina nego novac. no nadam se, ne zadugo.  |
No sympathy for humanity - again
|
Ako otvoriš oči i pogledaš me.. Vidjet ćeš samo čovijeka. ako zatvoriš oči, budeš uz mene. Osjetit ćeš sigurnost. A ako se prepustiš mojim riječima, ako se prepustiš njihovoj snazi.. bit ćeš sretna osoba. Oči ne vide ono što srce vidi, ne gledajte me očima, otvorite srce, dušu. Tako me gledajte. Ne govorite za mene da sam alkoholičar, da sam propalica.. Pokušajte uspostaviti kontakt sa mnom. I recite onda, mislite li da sam ja osoba koju je uništio alkohol. Što ljudi misle da vide. Jedni kada vide nekoga svog u crnome misle : ovo je prava osoba, on/ona je zakon. Drugi misle to je krten neki, divljak, to je budala, narkoman. Tko je u pravu? Nitko. U pravu je onaj tko kaže: Pričao sam s njim/njom i osoba je potpuno super/pričao sam s njim/njom i totalno je budala. To je ok. Ali i onda. Neki bi pitali: režeš li se, piješ li, drogiraš li se.. I ako bi odgovor bio da, zaključak bi bio loša osoba. A ako bi ga netko pitao nešto o njemu, neka njegova razmišljanja.. Možda ne bi tako mišljenje imao/imala. Dakle.. Što želim reći ovim prvim djelom posta, ne sudite ljude po izgledu i ne postavljate im pitanja samo zato da si ih zgadite. Naučite voljeti drugačije, naučite cjeniti ostale. Zanima me.. Zašto svaki metalac kada vidi šminkera kaže: vidi glupana. Kako znaš da je to glupan? ta osoba možda ima dušu o kakvoj ti ni sanjati ne možeš.. Ljudi i predrasude. To vas vodi u nepovratna sranja. Možete izgubiti hrpu ljudi koji vas više ni pol posto neće jebati a trebati će te ih. Pazite što radite, držite se srca i duše, ne gledajte očima, osjetite ljude srcima. ------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------ Drugi dio ________________________ Ja živim onako kao ste mi nametnuli. Ja živim jer ste mi život nametnuli i smijem se, jer mi namečete osječaj koji moje srce ne poznaje. Pitam se ja, tko je doista oko mene, osoba bez maske. Ima li netko da se ne krije iza maske koja mu je nametnuta kao lice. I cijeli je život sam predstava i čekamo da skinemo masku, a skidamo je tek da umiremo i pokapaju nas bez nje, ne glumimo dasmo mrtvi nego smo napokon realni. Gonite se dalje od mene s nametanjem svega što vaši bjedni životi nose, gonite se s vašim sranjima što mi unižtavaju vjeru u mene. Ja želim znati tko sam ja!!! TKO SAM JA!!!!! ŽELIM ZNATI TKO SAM JA! Mogu se samo sječati maski ali ne mogu se sjetiti lica, mogu se samo sječati boli a ne mogu radosnih trenutaka zbog kojih bi se nasmijao, ne mogu tako... Ubijam u kasnoj noći samoću i ubijam sebe. Na kraju, ono najteže sa stvoriti a najlakše za uništiti. Život koji sam dobio. I da, ne prilagođavam se i dalje ljudima a oni počinju ignorirati me, ignoriraju me. Prave se da ne vide me, ismijavaju me i ja se smijem. smijem se u facu podlosti njihovoj. Kada trebaju pomoč, mole me i žele da pomogne, očekuju to od mene, a ja im se samo nasmijem. Ne želim biti kao svi, ne želim se prilagoditi. Ostavite tamu da pripada tami, ostavite suncu da stvara dan, a visamo živite jer vamje to na dar ;) |
25.02.2007., nedjelja
With love in darkness
|
Cold was my soul Untold was the pain I faced when you left me A rose in the rain So I swore to thy razor That never enchained Would your dark nails of faith Be pushed through my veins again?  Dođe mi da za post napišem samo ovo, samo taj stih koji me fascinira. Ali ne. Ipak idemo malo pisati.. Pa eto da prvo obavjestim sve ( ako postoji netko da nije saznao ^^) prekinuo sam s Dorom. I tak to.. sada sam opet single, i naravno da mi to nije loše u biti.. Ni ne znam želim li veze, možda je ovako najbolje. Dok ne dođe do one prave veze. Ona prava.. Ma znate o kome i čemu se radi. Eh da, jučer sam se malo napio... Dok još nisam bio pijan sam se zbario s frendicom od Stefani ( moja best frendica iz osnovne) ima divne okice.. Da.. Počeo sam pisati ovaj post s nekom dubokom inspiracijo pa lagano odlazimo iz ovog mog dosadnog života. Let's go. da mogu biti anđel crnih krila, ja bi želio imati bijela. A da imam bijela, uprljao bi ih i bila bi crna. da mogu letjeti ja bi htio zauvijek hodati i da mogu beskonačno živjeti, ja bi htio umrijeti. da je svaki dan savršen, ja bi si uništio život. Da svaki dan imam novaca, ja bi želio biti siromah. Da me svi ljudi na svijetu vole, ja bi želio da me mrze. jeste li shvatili što želim reći? ne postoji stvar koju u životu ne želim promjeniti. Ništa mi nikada nije onako kako želim. Samo jedno, jedno maleno slatko biče. Na drugoj strani ekrana. Hoti naravno. Upravo onakva kakvu želim, upravo ono što mi treba, upravo ono što sam cijeli život tražio. ah život, govorim kao da imam 100 godina, još ni 18 nisam. ali ipak, tražio sam i našao, samo što.. ne može biti uz mene. ne mora, bitno je da je u meni. Ne mora biti uz mene. Dani su prokleto hladniji, a snovi sve mračniji, tužniji. Sanjam tugu, živim tugu, pišem tugu. A glumim sretnu osobu. nasmija, zajebavam se.. I kao.. sretan sam. No, jesam li ikada bio? ah, jesam da. Bio sam.. Toliko puta. a tako ih lako zaboravim. Zanima me gdje spava moja ljepota, ona... Gdje leži njezino lijepo uspavano lice, možda i nije uspavano. Možda je sada nasmijana, nadam se. Crne su mi suze postale od duše, više ne trebam olovku da mi oči pudu crne, samim pogledom su crne. samim postojanjem. Moje oči. Crne.. da.. šapćem si.. Crne oči, jesam li lud.. Ma ne.. Samo malo drugačiji. Hoti.. Dozivam ti ime u tišini, dozivam te prije spavanja. sanjam o tebi, pijem dok mislim na tebe, diše, još samo malo, malo. za nju. tjeram se, živjeti. Ne, ne da ne mogu bez tebe, ne želim bez tebe. Slabi ljudi ne mogu, jaki ne žele. No, čemu razmišljanje o smrti... Sve se može kada se hoće. Padao je snijeg. Bila je zima i bio sam usamljen. Hodao po ulici. Tražio odgovore za slomljeno srce, u prokletim, najdražim mi pahuljicama. Snijeg. da... ljepota... jedina... gledao sam parove, sretne, zagrljene. Prolazio sam kroz njih kao smrt. Crn, raspuštene kose, već pune snijega. Gledao sam ih s ogorčenjem, mržnjom. kao da su oni slomili moje srce, ali samo su bili bol. boljelo je gledati ono što najviše voliš, a ne možeš imati. Penjao sam se po stepenicama, otresao snijeg sa sebe, stavio kosu iza uha da vidim pogoditi ključanicu. I ušao u stan. Sjeo sam za komp. Nije je bilo, nije bilo nikoga na msnu, icq-u. Fucking prokleto sam. Samo neki ljudi s kojima iskreno ne volim razgovarati, ali ona nije bila. Moje najbitnije... Čekao sam je, pisao pjesme. Plakao sam.. Bio usamljen. Gledao u mrak. Nepomičan, dubok. Lijep.Proklet. Hladan. Ah... Ja bi bio mrak, bio bi lijep, bio bi mračan... bio bi proklet... No ja sam i dalje samo pisao pjesme. Inspiriran sječanjima u ljubavi, inspiriranim slomljenim srcem u kosom koju sam kao masku na lice stavio. Ne gledajte me. Ne, ne više. Anđel se pojavio. Bila je tu.. Hoti.. Bio sam sretan, smješak na licu. Prokleto sam zaboravio na sve. tama mi više nije bila tako hladna, poželio sam u tamu utonuti s njom. razbiti tamu s svijećom - dvije. Samo ona i ja. Samo mi... ali nije moglo biit tako. No nije bitno, jer bila je tamo. Učinila mi je noć lakšom, sretnijime mene samoga. Rekao sam joj da je volim.. rekla mi je da me voli. dovoljnoje bilo i to.. da odem spavati sretan. napravio sam si od deke nešto za zagrliti, zamišljajući da je to ona.. Šapnuo njeno ime tiho u deku, zamišljajući da je tu njeno uho. swansong for a raven. cijelu noć sam samo tu pjesmu slušao. dobar stari cof, nikada me nije iznevjerio. ujutro sam se probudio. Pogledao u deku. ah.. udahnuo sam bolno u pluča zrak.. spremio se i otiošao u školu. Mislio na nju.. Pokušavao je zamisliti, več sam bio uvjeren da će se moje misli realizirati, ali nisu... i onda.. Shvatio sam taj dan. Da kada njoj kažem da je volim, da nju stvarno volim. I kada sam to shvatio, shvatio sam da i kada je nema tu, da moram biti sretan, jer znam da bi ona to voljela. Bio bi rob največih patnji samo za nju, bio bi rob ne samo vremena, bio bi rob bilo kome bilo čega. samo za nju. all i ever wanted is you, my love. Za hoti :)  |
22.02.2007., četvrtak
Fire in my heart, rain from my eyes on my face
|
Sječanja me bace na koljena. sječanja me učine slabime i pretvore me u roba vremena. ali ono prolazi i ja se navikamvam sluziti, na kljenima moliti. sve vrijeme zivota ja samo molim, da mi netko izljeci sjecanje. I da zaboravim sve sto nije lijepo a samo to mi se događalo dok nije bilo nje. ali ona je došla, i kada sam je prvi puta vidio ona je bila boja u mojem crnome svijetu i ona je bila jedino ne prozirno, jedino što sam vjerovao da je dobro. Sve vrijeme sam mislio da znam što je ljubav. nisam znao! Oduvijek sam mislio da sam je u potpunosti okusio. nisam nikada! I sve vrijeme bio sam uvjeren da plačem od ljubavi a plakao sam od boli koju mi je nanijela ljubav, koju sam največom smatrao. Pojavila se ona, kada su rane bile otvorene i kada sviejt bio je mrtav za mene. Unijela je život u mene i dala mi da gledam i vjerujem i bolje sutra. dala mi je da da nadam se u nju, u nas. dala mi je nešto što nikada nisam imao! Ono pravo, jedinstveno razumjevanje! Ona prava, jedinstvena ljubav! i osječam kako njena ljubav ubija bol i tjera je od mene! Ona je lijek za moje otrovne žile i krv što njima teče, ona je lijek za bol. maleni anđel kao iz snova mojih stvoren. a opet pravi je, vidjele su ga oči moje. dirale ruke, grlile. Vidio sam anđela i uz njega naučio voljeti, kako nikada smrtnici nisu. I kada se sjetim dana koje sam najljepšima u životu zvao. kao i slike, boli me duboko unutra, grize me. I ja se pravim da je sve u redu, da su to samo sječanja. a to, i dalje ubija me. Izgubio sam se, kao ovca bez stada u čoporu vukova. I gledam beživotno u nju, kako pruža mi svoju meku nježnu ruku. I želim je ljubiit, želim je grliti, želim za nju živjeti i umrijeti, želim živjeti za noći snjom, želim živjeti za godine uz nju, takvu ljubav nisam imao ni u snu. Sve sam vrijem mislio da znam što je ljubav. a osjetio sam nešto toliko veliko da nisam mogao podnijeti. i bilo je od nje. suze su mi krenule, ruke drhtile. Koljena su mi klecala a srce je kucalo brže nego ikada, samo za nju. Kao da trči srce do nje, da želi u njezino naručije jer tamo znam da je toplo na znas i tamo je ona.. Tamo je ljubav moga života. čelim je!! plačem za njom! n nije metafora! istina je bolesna! plačem bez nje! DAJTE MI JE! dozivam njeno ime, šapćem ga u noći. Prije spavanja.Prisječam se njezinoga lica, osmijeha. Kose.. Njezinoga glasa. Njezinoga dolaska u moj život. I osjetim kako ljubav zaboi me, pretvori se u bol i gotovo potrga me, uspavam se, u suzama bez nje, krevet je hladan i mjesto čuvam smao za nju. Da se opet nađemo negdje, duboko u snu.  bez nje je život teži, pretežak. ne bi ga podneo, ne bi izdržao udarce koje mi zadaju. Ne bi imao hrabrostio boriti se, jer ne bi imao razlog ne oduprijeti se padovima. ali za nju svi su padovi samo dokaz da moram biti jači i ja radim ono što moram. Ustajem i borim se, za nju. Ustajem pred svima, neprijatelji koji žele srušiti me na dno, ustajem i opet prolazim. padovi su sve slabiji, jer njoj sam sve bliži. I ruše me, ruše mi snove i uzimaju mi polagano sve. ali nju bi životom branio i nju nikada od sebe ne bi pustio! I dozivam sada tiho njeno ime. Želim okusiti te usne, želim ih ljubiti. Duša mi je sada daleko s njom, otišla je. Tamo je gdje ona sjedi, tamo je gdje ona spava. jer srce ne može pa duša napusti ovo tijelo, uništeno i alkoholom oslabljeno. Ostavi me u magli i ode. Budi dušo s njom, ne dolazi kući više. Jer nema bez nje sreće. Nema bez nje ljubavi, nema nje da kaže da voli me i nema.. nema razloga da za nekoga borim se. volim te više nego zvijzda možeš izbrojati, volim te i volim s tobom živjeti. I zato ti pričam, o sebi kada sam bio mlad. kako su me slamali i sada, sada mislim da je kraj došao, da napokon nitko nece tražiti da mu prostim što me ne voli, i nadam se... Nadam se da je bol ljubavi izgubila svoje ime, u pričama mojima napisanima, u knjizi koja se zove život moj. Volio bi iskinuti stranice, i samo o tebi pisati. Cijeli život ti posvetiti u tebi uživati. ali i jedan dan uz tebe dovoljan je.. da život postane ljepši za mene. I samo jedan dan dovoljan je.. Da ne izgubim vjeru u tebe, u nas. a samo jedan sekudna dovoljna je da napustim sve. I da zauvijek zatvorim oči, od razočaranja umorne. Volim te...  ne nemojte me voljeti. Nikada se u mene nemojte zaljubiti. Jer za mene samo jedna postoji. Nikada ovo što vidite nemojte voljeti, to če vas boljeti. Osjetim kako se gubim bez nje, kada nema njezinih riječi da održe me. I ja samo mislim na nju, zamišljam je da grije moju postelju. I ono mojesto što u krvetu prazno je, da je ona tamo pored mene. Što moram učiniti za nju, učiniti ču. Samo dajte da depresijanausti me, da ode bol ta, koja je u meni godinama. I dajte mi nju, da ilječi me, bude sa mnom u dobru i zlu. Samo nju trebam, samo nju želim.. Volim je,i zauvijek ču voljeti čudo malo to, zauvijek ču joj se nadati. Njezinim poljupcima hlapiti, za nju dušu prodati. Volim je sada, i svakim danom sve ču više, sve dok mi srce ne prestae kucati, gotovo tiho, ali još tiše.  Bol nošena godinama Davno mi se srce raspalo Davno mi je srce patilo I moja bol je uzela sve Pretvorila me u depresivnoga alkoholičara. Romantika mi okrunila ime Ja sam se ponosio time Ali ime pristajalo mi nije U ogledalo sam gledao svoje lice kako se podmuklo smije Anđelom najcrnjim sam se nazvao Svoje srce u palači ledenoj zaledio. Vrijeme je prolazilo i kraljica je u palači umrla Palača se srušila. Neprijatelji svi bol ta sva Ubila je zadnji trunak moga života I ležao sam bačen na ruševine Da oplačem lik svoj Što nanesu mu svi bol A onda došla je ljepota ta Očima ubojice, očima anđela Uzela mi je dah, uzela mi je srce u palaču svoju U palaču bez leda i bilo Gdje me jednostavno voli I svakim danom srce sve je bolje Jer ona je uz njega Ona je uz nas Postala je naš jedini spas. Ona je moja voljena danima Ona je moja voljena dugo vremena I dugo još će to biti Jer ljubav se ne može skriti I ja ne tajim da volim te I oči te od ljubavi stvorene Čekam te, čekam jedina Čekam da jednog dana budemo mi Ne kao parovi svi već posebni Posebni po tome što tama nas okružuje I led nas brani Unutar toga svega Ljubav se gradi Ti i ja, carice ljubavi Mi ćemo palačom vladati.  |
21.02.2007., srijeda
inside my head
|
U sivim zidinama Sive zidine dvorca Okruženog mrtvim granama I ukrašene crnim vranama Tiho slušao sam koračanje na snijegu mekanome Kako dolazi čarobnica Tamna čarobnica ledenih krila Led u očima i vatra u srcima Što vide njenu ljepotu prije smrti Pitam se mogu li i ja tako umrijeti. Koračala je pred mene u svojoj haljini od smrti tkanoj U crnoj haljini od anđela danoj Pojavila se ljubav prema smrti Vrtlog života više se ne vrti Oko mene sve je stalo I ja sam pred njenu ljepotu pao. Molio sam anđele da dadu mi njene usne Molio sam boga za njezine suze ukusne I molio sam đavla za uzdisaje njene Demone da osjetim između njezinih bedara znojenje A nju sam molio da hram mi podari Da svojim orgazmom moj trud nagradi Da od mene palaču smrti i boli sagradi. Moja duša je prodana bila Uzela ju je zla vila Što mi bedra svoja daje Za život što mi uzimati staje I uzima ga dok osjetim je Kako živa je opet uz mene Osjetim kako sokovi njeni fini Na usnici su mi topli bili A krv se po snijegu prolila Kao vječna zakletva Bit ćeš moja dovijeka. Uzeo sam od nje sve što dala je A za uzvrat uzela je Samo ono što boljelo bi Uzela je život moj I ostavila suza bezbroj U dvorac sam krenuo Svoju smrt okruniti za kralja Moju dušu odnijela je vrana A vrana me tada iz mrtvih vratiše Dvorac sam uzeo i ne napuštam ga nikad više Čekam samo njenu ljepotu da prošeće opet u zimskoj noći Znao sam da u dvorac će doći Jer tu je smrt uzela sve I čekam je da u njoj uda se za mene.  Utopia je moja nastala davno kada sam sanjao. O mjestu punom zla, ljepote i smrti. Nešta što je zlo i neponovljivo. Nepobjedivo i besmrtno. A besmrto je svemoguće zar ne. ako moramo živjeti, zašto nismo mogli biti besmrti. Ili bar oni koji su zaslužili, da mogu od onih koji ne zaslužuju živjeti. Zlo bi se trebalo roditi da bi svjetom vladalo dobro. Jer stvarno, samo zlo može biti dovoljno dobro da učini ovo gdje živimo dobrime.Utopia je moja svaka pjesma, jer ja volim ono što jesam. ja volim pisati, da mogu čitati mjesto koje vidim u glavi, da ga se mogu sjetiti. Izgradili smo si pakao na zemlji i sada ga ne želimo a svi smo previše zli da bi se promjenili, da bi ga boljime učinili. Mi trebao anarhiju, čišćenje svih i svega. dati prirodi da se ponovno gradi. Mi trebamo umrjeti. ali i dalje ima masa koji vole živjeti, i vole pakao. Oni nisu zli, već se samo znaju prilagoditi, ja ne.. a i mnogi drugi. Send me an angel...  did you see what you done? Nikada ne vide ono čime nekoga učine, ljudi oko nas. nikada ne gledaju na posljedice, zovu se odgovornima i razumnima, zovu se s ponosom čovjekom. mene je toga sram, sram je je pred životinjama i biljkama, sram me je potvrditi da vam pripadam. Želim se odvojiti, postati viši, bolji, jači. Želim biti nešto što vi niste. samo da se ne ubrajam u masu onih najodurnijih. I wanna be angel! Ma ne, i to ste smislili, jedino što je bolje od vas je vaša mašta. ali i to je već postalo komercijalno, prodali ste duše za materiju, prodali ste duše za pohlepnost. nazivate se najsuvremeniji bičima. a ništa niste, osim uništenje prirode, snova onih koji sanjare, uništavate srca koja osjete, živite da potrgate sve što je netko stvorio. vaše postojanje utječe loše na one koji žele nešto bolje. svi ste zli, prokleti ljud. pišem vam pismo, koje čitaju samo oni koji ne bi trebali, oni koji bi, oni sada razmišljaju o novcu, a ja dajem podršku onima koji nisu takvi. da se nastave tako ponašati, boriti za sebe.  A sada oni moji... IN GOTH WE THRUST!!! najposebniji od mase definitivno. Po stilu odjevanja, razmišljanja i načina života. Oni koji su rođeni u vremenu kojemu ne pripadaju, oni koji se gube u vremenu koje ih zbunjuje, prebrto je za njih. To su oni, koji su se odovojili. Na sve načine, da dokažu svoju posebnost, da dokažu da je tama ljepša od lažnog smješka. svaka crtica na ruci je iskrenija od suze onoga tko plače zbog materije. oni koji su se odvojili jer svoje srce žele krasiti emocijama ne novcem. vas sve volim i za vas bi dao život. Život u mašti pruža užitak, za razliku u ovome gdje je odgovornost, gdje su ograničenosti. I svako goth koji živi u svome svjetu, naiđe na nekoga, tko s njim izgradi svjet. u kojemu su oni jedno. Join us! Make up your life, goth up your life! eto ljudi to bi bilo to, malo me nesta puklo, izljevi i to.. stay goth!  |
19.02.2007., ponedjeljak
Never leave me!!
|
Eto 2:18... Citam svoje postove, vase komentare, vase postove. I znate što sam skužio. Nema više komentara na mome blogu kao nekada.. Sve ih je manje. Ali opet, blog pišem radi sebe, pa nema to toliko veze. Ime ovog posta ima smisla, ima i bit. A to možete pročitati sada. Dakle... Kada sam bio klinac, kada sam trebao biti sretan i bla bla ostale lijepe stvari koje mozes dozivjeti ja sam imao samo jednu osobu, koja je to doista pokusavala uciniti meni. Moj zivot uciniti ljepšime. Da ne shvatim kako doista živim, zamazati moje oči, da ne shvatim tko me okružuje. Moj najbolji prijatelj.. Bio sam sretan kada bi ga vidio. I kada bi s njime pričao. Znao je moje dječije srce lišiti agonije, jebene gorčine. Mogao je spriječiti moje suze, nanošenje boli, moje prvo samoozljeđivanje. On je to mogao.. Znao je i kako. Imao sam prijatelja kakvoga danas ne mogu ni zamisliti. Uz dužno poštovanje svim prijateljima, ali onaj najbolji kojega sam ja ikada imao, taj više nije na zemlji. Da, napustio me je. Kao i svi, kao i sve poslije. Ali on, bio je moja prva iskrena ne tjelesna bol na koju sam postajao imun s vremenom. Moje prve suze za nekom osobom. Bile su kada sam njegovo mrtvo tijelo gledao u tom jebenom kovčegu, kako spuštaju u grob. Duša mi se ledila, sjetio sam se noći. Ležao sam u krevetu, sklopljenih ruku i očiju, molio boga kojega sam onda jako volio, vjerovao sam u moć njegovu. Molio sam da mi ne uzima prijatelja, jer obitelj... Kao da je nikada nije ni bilo. Bog mi se nasmijao u facu, razderao moje srce. I gledao sam groblje, gledao sam koliko križeva. Ljudi umiru s simbolom njega. Prokleo sam crkvu, boga. sve vezano uz to sranje. Povukao sam se duboko u sebe.. a i dalje, nedostajao mi je moj prijatelj. Imao je motor u hodniku zgrade. Motor je bio tomos a on je maknuo s tako da je pisalo Tomo. kako se je i zvao. Danima sam samo mislio na njega, onda još nisam smrt na ovaj način gledao, bio sam premlad da bi je volio. Ostao sam bez ikoga. stajao pred velikim ljudima podignutog tona, nemilosrdnih dodira. I što se dogodilo? Polako sam postajao svjestan svega što je on pokušao sakriti od mene. Oh, proklet bio život. Pa ja sam samo bio dijete. Ja sam samo bio živ. A on je htio sakriti od mene prezir drugih, zbog toga. Onih mojih, ''najbližih''. Ljubav drugih ljudi za mene postala je sranje, zatvorio sam se. Rekao sam stop emocijama. No došla je prokleta... Prva ljubav. Moj prvi pad, slomio sam se. Počeo piti, 12 godina sam imao... nepunih 13... uskoro sam počeo slušati black metal, sve više sam počeo čitati o magiji i nekim mračnim ritualima. sotonizam.. Moje okupacije. Mržnja prema ljudima. I tako je bilo dobro, nisam nikada više bio povrjeđen. Ljudi su imali pogled na mene, kao na veselu osobu. I to je bil ok. Ufuran, zadivljen svojim fantazijama.. ali nisu znali tko sam ja. I onda se dogodilo još gore sranje. Druga ljubav.. He... Veza od 3 godine... Iskreno nakon raspada te veze odma sam htio drugu curu. tek sam kasnije shvatio. koliko sam povrijeđen. ne time što mi je ona učinila, time što mi je cijeli život, svi ljudi učinili zajedno. Poželio sam reći: never leave me. ali.. Odjebi.. to sam ipak rekao prije, iskrenije. Što se dogodilo sa mnom nakon toga? Da.. Mislio sam da ne želim više veze neko vrijeme. kao što svi znaju tu je Hoti... Šta da kažem.. Život nije nikada bio milosrdan nije ni tad i još uvijek živim s obvezama u fucking virovitici. I da, ja imam curu.. Nešto u meni ne može bez ženskog dodira, društva. I toliko je vremena prošlo, ja sam svoga prijatelja zakopao, duboko u srce duboko u sječanje. ne, nisam ga zaboravio. samo zapostavio. I sada prijatelju, ja više ne znam gdje je tvoj grob. Vidiš, ono što si ti htio da od mene ne učine, učinio sam bez njih. Da, on to ne bi dozvolio. Mnogo toga ja ne bi dozvolio, da sam samo znao.. Koliko je moja dobrota prema drugima iskorištena.. Postao sam gotičar, dperesivna osoba. Svakim danom sam sve mračniji na onaj način.. na koji ne brijem već osjetim to iznutra. Ovo malo ljudi što mi je ostalo, ovo malo ljudi kojima vjerujem, koje volim i poštujem.. Molim vas, ponovit ću opet.. never leave me, never leave me.. Toliko je vas oko mene. Toliko vas je divnih i toliko vas me voli. Tolike vas volim. ali tako rijetkima vjerujem, tako rijetkima se prepuštam. Jer život nije milovao ovo lice, i ono što želim reći.. Ovim cijelim postom.. Ja sam se formirao kao mije život to pružio, ja sam sada napokon formiran ine želim više nikada da pokušate to promjeniti. Kakav sam, nije bitno. Never leave me! I to je sve.. zao mi je sto sada nitko nece citati post prije. ali jebiga. morao sam pisati.. duša je plakala a jecaji sami od sebe izlazili.. gotovo je.. da bar je.. gotov ovaj jebeni život koji živim za druge.. ma ne.. zapravo ne želim umrijeti, želim samo normalno živjeti. |
18.02.2007., nedjelja
Love in darkness
|
Mrtva djevica Pod njeni nogama razlio se tepih latica Svaka okupana mojim suzama Njenoj ljepoti nalik na nebeski dar Prosuo se cijeli od latica raj Da ljepotu njenu ljepotom proslave Ružama bez trnja je okruniše Trnjem okružiše je Da nitko ne može do nje. Gledao sam noći te Zvijezde kako pale se u mirisu smrti okružene I miris koji imala je Dozivao me je Da patim na njenu ljepotu Ja sam zavolio to Tijelo koje imalo je biče nalik na anđela Nebeskoga, ne kao ja noćnoga. Moje crne usne željele su ostavit otisak na njenom vratu Nježno sam je htio ljubiti Nježnim pogledima ubiti Da zauvijek budemo skupa mi I bolest moju da podijelimo I da u tami trnje sakrijemo Krunu od zvijezda da joj stavimo Hram njezin da nikada ne razore Da zauvijek djevica ostane Mrtva djevica! Dozvao sam je u palaču oca mog Damjana ne prežaljenog Tamo gdje djeve su zauvijek djeve ostale Gdje su umirale Život je bio poput zvijezda noćima bi sjao više nego ikada Kada bi dolazila zora Život bi nestao Ostali bi samo mi skriveni u dubokoj tami I sada ti si tu sa mnom Ljepotica od svijetla načinjena u crnoga anđela zaljubljena. Izgubio sam kontrolu nad svojim moćima Bolest koja me izjedala iznutra Glad za njenim usnama Učinio sam njena bedra golima Njezin orgazam u inat svim bogovima Što gledali su to Kako anđel u tami pretvara se u zlo Njeno tijelo primilo je tamu u sebe A ritual oca moga, Damjana Sada se ponovio Hranio sam je, krvlju kupao Kao nekada što me otac učio Na uho sam joj šapnuo Orgazam je za smrtnike Smrt je za anđele Uživala je u smrti svojoj Kao ja u boli mojoj Kada zarila je novorođene očnjake u meso moje Staro i prokleto Uživao sam krvavu ljubav tu Što nisam imao ni u snu Gledao sam tamu kako joj pristaje Gledao sam nju, kako je napokon uz mene. Duboko, duboko do nje Ona je umrla u rukama mojima Prokletim sam očima gledao kako je odlazila I njena smrt kako se u mene ulila Kao bol koja toliko boljelo je Da srce mi je umrlo bez nje A ja i dalje plakao sam noćima Što tama mi se skrivala u očima Skrivao sam se da sunce ne vidi me Kako ne mogu živjeti bez nje. Nad grobom nesretne ljubavi Pao sam na koljena pred kamenim anđelima Poželio sam i sam od kamena postati Da srce više nikada ne pati Jer i mrtvo patilo je Što nije mrtvo kraj nje Na koljenima pred kamenim anđelom Srce mi se u svilu pretvorilo A prikaza anđela ta Kao nožem me ubila Što su učinili to Ubili te, moje jedino… Prolazili su dani a ja sam se sjećao nje Ponekada tužne, ponekada nasmijane Ali uvijek je bila tu U životu i snu A sada u san mi samo dolazi Da mi ne dopusti da se oduprem tragediji Osjetio sam smrt kako vuče me Vuče u grob kraj nje Tako sam odlučio Ljubavi se ne oduprijeti I u smrt otići Odlazim sada, duboko do nje Moje srce, mirno umire. Kao što vidite i dalje samo pišem, anđeli i smrtne duše. Novi motivi. Malo sam počeo pisati nešto, što sam oduvijek želio. Ne znam što da pišem u postovima a vjerujem vi još manje tako da nemam koga pitati. da vam pišem o svome fucking dosadnome životu, ma ne. Ne da mi se opisivati dani, ne da mi se ni sjecati, ni pamtiit. Imam glupi virus i boli me želudac jako, a moram ići na praksu makar se vukao. Želi m u zg a trebam novce s prakse.. Ponekad sam sebe pitam zašto sam takav. Potrgao bi se samo da dotaknem nešto, pto sam si zacrtao. I to je nije često, jer inaće uvijek odmahnem rukom. rekao bi ja: to nije moja stvar, ne da mi se. Ali ne, u zagreb želim i zato bi se potrgao stvarno. stara mi je duša osjećam, toliko toga je proživjela, kada bi bar znala pričati, kada bi se mogla sjetiti. Ljubav je stari osjećaj, spoznaja ljepote ali i zla. Ljubav je posebna. Pisao bi vam o ljubavi, romantici. Onome što volim, onome za što živim. ali inspiracija u meni pisala bi drugačije, molio bi za besmrtne anđele. da postanem vampir. Da postanem nešto močnije od boga, od ljudi. Zato, ne želim pisati, samo čitajte pjesme i komentirajte jer vaše mišljenje mi je doista bitno. Uživajte u mirisima drveća, noćnoj hladnoći besprijekornoga mirisa, uživjate u tami naučite je voljeti, najljepšio dio mene u njoj sam pronašao, kao i ime kojime me poznaju više nego pod onime što su mi starci dali. svi smo mi pali anđeli :) ( nema slika jer ne radi slibe to cu dodati jos) |
15.02.2007., četvrtak
sad but true
|
Dane provodim uz komp.. Igram wow po 12 sati na dan i više.. Osjećam se loše sada.. Nedostaju mi moji ljudi s mns-a,icq-a.. Prvenstveno Hoti.. naravno. Ali i ostali... A i dalje sam na wow-u.. I neprestano ga igram.. Tamo nema ljubavi niti boli, straha.. jednostavno.. Slobodan sam tamo. Ne znam.... Sav sam se zbunio... Kao da sve oko mene ima neki dublji smisao a ja preplitko gledam u sve to i jednostavno se gubim. Osjecam se kao u kavezu. kao da su me zarobili s svih strana. I još uvijek živim u lažima, u nadama koje ne postoje, osmijesi koji nisu opravdani ničime.. Možda mazohističkim sklonostima moje duše. To je jedino što može voljeti ili mrziti. jer je to jedino što dobiva. I uz sve ljude oko mene ja se i dalje osjećam samo. Snovi su mi nekako postali sada kao jedino bitno. boriti se za njih. A ja znam da će to mnoge povrijediti, mnoge iznevjeriti. Ali znam da će se neki nasmijati, biti zadovoljni, i nadam se sretni. Sljedeći mjesec idem u Zagreb napokon. Idem pirsati usnicu.. Naravno vidjeti Hoti,kiwi,troleka i shadow.. To mi je nakon 18-tog.. Ostario sam. Mlad sam a osjećam se starime. Koje sranje :( Što god da napravim.. Ne doliči mojim godinama. Svi očekuju od mene nešto što ne želim, ne mogu i što nisam. Pa fuck off više. I mislim da cu nakon 18-tog moci napisati svoju priću. Jer bi moglo biti sranja da je prije pišem, ma da mislim da je ipak nikada ne bi pisao... Upravo mi svira snow white queen... You belong to me, my snow white queen... Značenje ovoga neki znaju, značenje kada ja to kažem, tko ne, neka.. nije bitno, bitno je samo meni.  Samo ostani ono što jesi, samo budi ono što želiš. Da.. zbunjuje vas post? Zamislite se... Ne želim vas vidjeti izgubljene nismo ovce mi smo pastiri.. U mojoj glavi je uvijek neka kiša, uvijek nekako tmurno. i magla.. Tako da ne vidim nista... I zabijam se u zidove, udaram u njih. I gubim samopouzdanje, gubim vjeru.. bolii... padam na koljena.. udarac me slomio... I onda. osjetim njenu ruku... osjetim je na licu.. ustajem, i idem dalje. samo zbog nje, do nje. samo za nas.. moramo ostati u noci, u magli... ne smijemo van, ne smiju nas vidjeti. moramo ostati zatoceni u mislima, moramo cekati dan... da budemo skupa.  |
14.02.2007., srijeda
Last breath
|
Kiša je razbijala mrtvu tišinu, a ja sam sjedio pod prozorom stare kolibice, u svijetlu kamina. Gledao njene oči kako polagano gube onaj život, kakav je nekada u njima bio. Kao da je taj sjaj, sada kamin koji osvjetljuje našu tugu, u noći kojom okončat ćemo ovu tugu, bol.. Izgubili smo bitku, ne ćemo i rat. Bitka da ostanemo zauvijek zajedno izgubljena je, no ne.. Ne i ona, da ostanemo zauvijek zajedno. Šapat mojih riječi što na njezinu dušu nježno legnu tako da je pomiluju i sklizne. Kao kapljica suze niz njeno bijelo svileno lice. Bijelo joj je lice tamnom kosom omeđeno, crna boja pristajala je njenoj ljepoti, kao kontrast života i smrti. Ona je bila u mome naručju polumrtva dok sam ja samo gledao, gledao plamen vatre u očima kako se gasi. Pokrio sam njezinu ruku, nisam htio vidjeti to. Kako su nas pobijedili. Izgubljena bitka i pala je moja kraljica, a kralj slomljenoga srca, kraljevstvom ljubavi ne vlada. Gledao sam je i dalje. Nije bila tužna, kao crno – bijela ruža, samo je mirno stajala i rukom poput latica, zadnji put me dodirnula. Baršunasta krv nas je polila, ja sam bez njezinoga plamena ostao. Suze mi grob iskopaše i srce u njega baciše. Kako samo hladno je unutar groba bez tebe. Bodež kojime poražena je, još na sebi nosi tragove njene tople krvi. Još miris njezine žile. Sjedio sam i dalje miran, moj život bio je kao kamin koji sam gledao. Vatra se polagano gasila. A ja sam znao da tako i život moj. Šapnuo sam samo smrti u rukama: '' lijepo si mi usnula''. I doista, lijepa je bila, čak i mrtva kao i živa. Pogledao sam to slomljeno tijelo u rukama.. Osjetio sam bijes… Nitko ne mari za nas Nitko ne pomaže da nađeš spas Majka i otac tame O bože pomozi Ne čuješ naše pozive Prokletniče oni su nas ubili A ti si samo gledao Vladar si boli Nitko te ne voli! Ja, mrzim svaki dan Proveden u vjeri u tebe Mrzim svaki trenutak znaj Kada sam mislio da imaš moć Tišina i tama Sve su što pomoći će mi I sladak moj grob U kojemu ću ležati uz nju Prokleti te našom smrću Prije nego zauvijek uz nju usnut ću. O božje dijete smo bili ljubavi. A otac je otišao, okrenuo nam leđa. Otac nas je udario. Znao sam da u tami smo rođeni, da u njoj trebamo ostati. Svijetlo koje toliko htjela si Koštalo nas je vječne ljubavi. Udarac koji si na dušu dobila danima te tjerao da odeš tamo gdje ja nisam mogao. Nisam hrabrosti imao učiniti to što si sada ti, no uz tebe, sve se usudim. Mrzim ljubav i mrzim bol, mrzim svaki osjećaj koji mi je dao život moj. Mrzim život i mrzim postojanje, mrzim sve što postoji, mrzim postojati. Gorčina sada ulijeva se u mene, vinom koje u jednoj ruci držim dok u drugoj si ti.. Gledam te, znam da ovo više nije isti sjaj.. Onaj u tvojim očima i kaminu. Ti si me napustila da padnem tu i dokažem ti ljubav svoju. Evo bodež s miris krvi tvoje u meni je, duboko u meso zario sam oštricu. Utroba mi je probodena, moja ruka krv iz mene baca. I zima mi je.. Moram te i tako hladnu grliti, u nadi da ću se ugrijati. Po prozoru nešto kuca, tiho je.. A kamin polako gasi se. Ugasio se je. Mjesec je kroz prozor prolio svoje svjetlo. Srebrno i lijepo. A u sjeni na zidu vidio sam vrane dvije.. kao da su tu da ih mjesec umije. Zajedno su na prozoru gledali nas, zajedno su odletjeli i uzeli našu dušu za konačni spas.  |
13.02.2007., utorak
Charpatian Lovers
|
Tamo gdje tama pretače suze među drvećem uzeo sam njene ruke i poljubio ih, besmrtne. I u šumi gdje šuma skriva bol, jecaj i sablast prokletu, volio sam svoju besmrtnu, predivnu. Izgubili smo se u mjesečini koja je zalutala, u tami se izgubila, u šumi prokletoj svijetlo je umrlo. Umiralo je kao i srce moje za njezinim dodirima. O anđele predivni podigni me u ruke svoje. Šuma Karpata predivan, kao i tama u njenim očima. Anđel stvoren od smrtnikovog tijela i ubijen grijesima. Odisanje Karpata u njenim je rukama, tamno zlo što u njih se skrilo. Lovila je smrtnike i molila ih da je ne napuste, molila ih je tako što ih je ubila. Zauvijek učinila svojima. Plijen, žrtva? Kako god, u njezinim zlim rukama najljepša je i najveća bol. Na njenim mrtvim grudima miris vukova a u glasu patnja anđela. Karpati su skrili tamu njenih očiju u svojim gustim krošnjama. Karpati su skrili smrt, koju je ona nosila kao haljinu. Obukla je i u njoj plesala bal, pred njima, kao i sa mnom. Plesali smo valcer besmrtnih, prokletih. Bili smo stvoreni za besmrtnu bol, ljubav života mog. Vjerovao sam joj, ljepoti od tame stvorenoj, vjerovao sam joj a znao sam da iskonsko je zlo. Nisam se odupirao njezinim poljupcima, njezinim ugrizima koji nemilosrdno su mi pružali užitak boli, onakav kakav i ona voli. Pao sam na tlo, hladan, bespomoćan te beživotno gledao u mjesec, skriven iza tamnih krošanja, i molio. Pomozi mi, molio sam ga. Da mi da snagu, da ustanem. A anđeo koji me ubio, miris svoj mi na duši ostavio, šapnula mi je prokleta: od boga nisam stvorena. Ne treba moliti njenu milost, jer ona za to ne znade, ali zato zna za ljubav prema životu, koji mi navodno bog dade. Za nju je moj život samo porcija boli, ljubavi i gladi, onako kako ona voli. Što je to, taj sjaj u tvojim očima, dali odsjaj moga lica bijela, već napola izmoren, mrtvoga i sablasnoga, ili samo puka glad tvoja? Odgovore mi dala nije, bila je tamo, kao i prije. Gledala me kako ponizno zemlju ljubim, i životu svojem, prvi puta žudim. O ne da mi nevjesto tame, ne daj da umrem od rane, što mi tvoja ljepota nanese, ja želim zauvijek padati ispred tebe, kao list u jesen. Njene oči tamo pozvaše, u jednom trenu usne njene tik do moje rane, jezikom mi kruži oko rupe smrti, a u meni užitak, koji će me ubiti. Smrt je lijepa kada ti je daješ, ali radije bi s tobom u njoj bio, nego sada kao smrtnik bez tebe vječno snio. U očima joj vidim plamen, crvene joj oči bješe, poput vatre u kojoj Lucifer se kruni, poput anđela koji se protiv boga buni. Hranila me svojom krvi, rane mi zacijelit stale a snaga u tijelu sad je veća, besmrtna je moja sreća. Svaki noći šume Karpata, slave svadbu našu, okrunjeni krunom tame, čuvaju nas vrane, i noćne ptice što zbore: U šumi Karpata mrtvi anđeli se vole.  |
10.02.2007., subota
broken inside
|
Probudi me Usnula ljepotice u dubokoj tami Gledaš kroz moje oči u crnilo Gledaš me kako propadam I suze ti se lede na snježno bijelome licu Moje srce se ledi a duša umire Od boli izgrižen Lomim se Za tebe! Probudi me Znam da sanjam Probudi me ne daj da propadam Spasi me, samo ti to možeš Zovi moje ime! Znam da ljubav nije Ljubav nije vječna, anđele odlaziš A ja ču klečati Za tobom ,ime ti vrištati! Probudi me Reci da ružno sam sanjao da ne postoji bol Probudi me Reci da nema te Reci da ne postojiš, ljubavi. Ubijen sam tvojom ljubavi Pogledom, zagrljajima, ljubavi Ja trebam te, da umreš uz mene Ili ubiješ me! Ubij me to je najlakše Napusti me i odlazi Spavao sam godinama u tami i dalje ću Bez ljubavi umrijeti ću sam Umrijeti, predati se Predati se tvojim nemilim udarcima Nekada ljubavlju me hranila Na kraju me samo ranila Probudi me Neka je sve san Neka ne postoji osjećaj u meni Ništa iznutra neka ne postoji Probudi me molim te Molim te ljubavi.  Trenutak bez tebe Savršen nisam Uništeno biče To se samo mene tiče Uništen iznutra propadam Kao jesenji park sve u meni umire I ti si kao ljeto koje je kontrast Koji ne uklapa se u meni Zašto pokušavaš oživjeti me! Savršen je trenutak Savršen je dan Život ne, život zauvijek uništen mora biti Život uništeni. Ona je znala učiniti Da moje srce kuca Da moje srce sretno bude Nekako je od mene otišla. Kao s drveta list što pada Pali smo mi bez ljubavi Pali u ponor tuge i boli! Tvoja ljubav više ne dopire Tvoja ljubav više nije stvorena za tebe i mene Ti si otišla ja sam ostao Ti si sretna ja sam tužan Ti ćeš i dalje živjeti A ja ču se ubiti Svakim danom sve bliže grobu biti A ti ćeš sretna s drugim u krevetu usnuti Očima svojima otprati me Do kreveta vječnoga, hladnoga Bez tebe.  Umoran od boli Umoran sam od ubijanja boli Umoran sam od plakanja suza kojima ni ime ne mogu dati Tako lijepe su kada klize po licu mi I tako lijepi darovi su njihovi Krase me Čine moje pjesme da ožive A bol je onda više od osjećaja Ti plačeš kada ja pišem Ti dozivaš moje ime kada se bojiš A ja držim tvoju sliku u ruci I još uvijek si tu Godinama sam mnom ti. Godine su odlučile Ti ćeš uz mene ostati Zarobio sam ti dušu Mladu i sretnu Osmijehom si ukrasila Svaku moju pjesmu Svaka pjesma tako slična je A bol tako realno razara me I mašta postala je najljepši dio mene Obojani tekstovi suzama usamljenima Suze putnici na putu bez povratka Nestaju, tako kristalno lijepe Bude me i tjeraju da gledaju moje oči slijepe I koliko god mislio da sve što vidim istina je Samo maske su sve I ubija, ubija me iz dana u dan Želim samo tebe I želim umrijeti, nestati Ne znam kuda pripadam Može li netko zacijeliti rane moje Ljubav nije za jedno ona je za dvoje Pjesme piše jedno srce usamljeno Bez ljubavi Napušteno. Trenutak ljubavi Trenutak sreće Život se čudno kreće Kao da ne prestaje putovati Svaki dio mene Kao da je u moru i nastavlja ploviti A valovi su veliki Bol ih utapa i mene u patnika pretvara Što će mi sreća kada mogu pisati Što će mi ljubav kada se mogu ubiti I zašto se bojati Kada u ruci nož mogu držati Život svoj ugasiti.  Pjesma mrtvom pjesniku Hej ti uplakani putniče Povrijedili su te, opet Hej ti usamljeni jadniče Uništili su ti snove, opet I svaki dio tebe prestao je živjeti Umireš iznutra kao nekada, uništen si, opet… Ostavili su te da patiš Na ulici hladnoj bez ljubavi, opet Ostavili su te da umireš od tuge Da ubijaš se od boli, opet I ime ti ne znaju oni te pljuju Oni te ponižavaju, opet Izdao te život i ljubav žene koju volio si Izdalo te sve, i ti plačeš zar ne, opet. Primi moje ruke pjesniče Pjesme ti u jecajima pišem, opet Slušam te kako pričaš o ljubavi O smrti i tragediji, opet Ostavili su te da umireš sam Ali ja sam tu da umreš, uz mene, opet. Ruke si nekada pružao k njima Nekada se nadao zagrljajima, ali povrijedi su te, opet Svakim svojim plakanjem Sve više si ih želio zar ne A rekao sam ti, dogoditi će se, opet Uništili su svaki živi dio tebe pjesniče Samo bol u alkoholu utopljena slika je tebe, opet. Mogao si imati nebesa A ti si htio samo nju, opet Jednu si volio a jedna tebe nije I patio si, opet Dotukla te ljubav kojoj si se divio Dotuklo te sve o čemu si pisao Ubilo te je polako, plači na ramenu mi, plačimo zajedno, opet. Znam kako ljubav bolna je Naučio si me tome I zahvalan sam ti na učenju o ljubavi Zahvaljujem ti, opet Zahvaljujem ti za spoznaju boli Zahvaljujem ti a sada umri tiho Ispusti život iz srca pjesniče Života više ne trebaš u njemu nema sreće Ja te volim noćas i zato molim te Umri uz mene Ja ču i dalje pisati Tvojim pjesmama ljubav krasiti A na tvome grobu ču se klanjati Pjesniku koji nikada neće izumrijeti.  pitala je danas profesorica u školi na etici, zašto volimo živjeti. Prešutio sam odogovor, zanjekao sebe. Izmislio razlog, koji ne postoji. Ne, ja ne volim živjeti. Život i da je savršen ja ga ne volim, ja ga živim jer moram, drugi me trebaju pa dokle ide, ide. Za njih je, za vas.. Neki kojima nešto predstavljam. ovo sam ja zar ne... Pjesme... Čini mi se kao da su mi postovi oslabili, izgubili onu svoju bit, e pa ne dopuštam to. Moji postoji moraju biti kao ja. Dok s jedne strane držim štit s druge strane umirem, dok se pred jednima smijem pred drugima suze rasujem. I ne postoji sredina gdje sam nešta. ja sam uvijek samo izgubljen u nekim snovima, koje nikada nisam ni sanjao. Život je kurva, ja mrzim kurve.. citiram se. volio bi vidjeti, što sada svi radite.. Koje poznajem preko neta ili bilo kako. sve vaše živote odjednom vidjeti. siguran sam da bi neke vidio sretne neke tužne. I siguran sam da bi netko radio isto što i ja. Sjedio, plakao, pisao. Ubijao se. Pa, prijatelji moji. Neovisno o spolu. Jebe mi se za spol ako vas zovem prijateljima onda to i jeste... Hvala za svaki trenutak što ste uz mene, ali moram ponoviti jer očito mnogi nisu shvatili. DONT TRY TO FIX ME I M NOT BROKEN.  Pa... shvaćate.. Ne možete pomoči nikako osim biti uz mene. dovoljno je da znam da vas imam i sve je ok. Moje suze, sve to.. To je jednostavno dio mene. Dora... Alkohol.. ja možda i mogu bez njega, i nemoj plakati kada me gledaš pijanog. To sam ja. Ne traži od mene da prestanem piti jer sve mi je lakše učiniti od toga. Mogu prestati piti samo ako počne koristiti nešto moćnije. A mislim da to ne želiš.. Da.. alkohol... Vodio me je kroz toliko toga, uvijek uz mene. I kako da sada prijatelja odbacim. nakon toliko toga. da sada imam novaca kao i jučer bio bi pijan. subota je, dakle možda se i napijem danas navećer opet. I to je to što ja trebam. Alkohol me čini osobom kakva jesam, alkohol me prikazuje onime što jesam.  ako me pokušaš maknuti od alkohola, udaljiti ćeš me od sebe. A znam da ne želiš to. Makneš li od mene alkohol, maknuti ćeš i mene. Ja bez toga ne želim, ja bez toga ne mogu. alkohol nije osjećaj to je potreba.. To je ovisnost, osjećajima mogu upravljati koliko, toliko. alkoholo upravlja samnom. ali to i nije toliki problem jer dobar je vladar, čini me sretnime, sretnijime od onoga što mi svijet ponuditi može. Alkohol koji me ubija ubija tako da osjetim ljepotu koju mi daje. Snovi su stvarni kada se napijem. Sve je tako lako, sve je moje. Zaboravim sve... I osjetim opet sebe... Zatvorite oči nemojte me gledati, zamislite da tjelesno ne postojim. da me samo sanjate i čitajte moje tekstove, čitajte ono što napišem, tražite mi da vam pomognem i budem. Ja sam kao bog, nemam tijelo, ali i bog je umro odavno, tako ču i ja. ako je ikada bilo boga, da je stvarao sve. Onda je bog mrtav. GOD IS DEAD! (god is dead i m the devil... ) Svi smo mi prokleti, svi smo vražiji. Jer ako sotona postoji, mi smo sjemena zla. Tako smo podli i prokleti, božanstvo bi uništili da bi živjeli u raju. To rade na zemlji, to bi i u nebu... Ali nebo i dalje krije sam zvijezde, svemir. Nepregledno je. Raj.. Raj je na zemlji nekada bio, ali čovijek je stvorio pakao. Tamo gdije nije bilo čovijeka raj je još, ali hell on earth i dalje ostaje. Poznato mi je.. Sve lijepo nestaje, a pripadnici moje vrste se za to žrtvuju i bore. Preživljavamo tako sebično. Uništavajući ljepotu prirode. Živimo tako prokleto kao dasmo jedinke, bez povezanosti. Ono što je moglo biti raj sada je pakao, a ljudi i dalje šire pakao jer žele živjeti, žele preživjeti tako da unište ljepotu.. Jebem vam vaš nagon za život. Šuma je zauvijek trebala biti šuma, i zašto nije više? Tamo nikada nije trebala biti cesta, i zašto je? Zašto bi ljudi morali poznavati one kilometrima daleko. Zašto bi morali putovati tako da štete prirodi, kada su nekada divno u skladu s njom znali živjeti. Industrija nas je sve promjenila. Unijela je hladnoću i bol u srca. Industrijalizacija je ubila ljude, a ono malo što nas je ostalo. Ubiti će se samo, samo da ih drugi ne ubiju. Iz ponosa ne bi dopustio da budem kao svi, prije bi si rasuo mozak ili prerezao žile, bacio s prozora. ubio se, nego pokorio. I boga ako ima.. I THANKS GOD FOR THE SUFFERING!  |
Wake me up!
|
Ako je sve san želim se probuditi, care mojih snova, noćnih mora. Probudi me. Ubi me da napustim ovu zemlju snova, noćnih mora. Daj mi da ponesem nešto lijepo u život kojemu pripadam. Probudite me, ja ne želim biti tu gdije jesam. Sleđen sam od same pomisli na sebe, usamljen sam uz sve ljude koji su uz mene. Jednostavno ovaj život nije mjesto za mene, ja pripadam dalje. Trebam umrijeti tu, u ovoj noćnoj mori, moram nestati da bi život nastavio živjeti, normalno. Iako sam zaboravio kako je on izgledao. ne mogu se ni sjetit kako je počelo sve to, ovaj san.... nevjerovatno. Život mi je kao san. da tko netko čuje bio bi sretan. ali ja onda kažem, kao ružan san. Netko bi se zapitao, pa što mi nedostaje. Imam prijatelje, curu, komp, internet... Imam sve što bi svi željeli, ali oni kao ni ja nemaju ono što bi ja želio. a to je onaj neki dio mene izgubljen davno. Ja znam da je ovaj život dosadan ne samo meni, i znam da se ostali bore, dok ja sjedim i gledam. ali ponosan sam i dalje i ne molim da mi pomognu. sjedim i gledam ih kako prolaze pored mene. Ali to je sve samo san zar ne. zašto onda osjećam hladnoću u prsima, zašto osjećam? ako je sve samo san ne moam se truditi, možda je život ljepši... Wake me up! Ne znam, nije baš lako biti sanjar, nije... a ja to jesam, i dalje. Tolio puta slomljen i povrijeđen dok sam plakao i govorio u suzama, kao mali dječaćić. NIKAD VIŠE! A dogodilo se opet, i opet. Naučio sam biti potrkalo, povrijeđen i odbačen. naučio sam patiti više nego prije. A bog mi je pokazao kasnije, kako je ovaj život ili noćna mora ili ga ni ne sanjam. Možda jednog dana budem miran, sretan. A možda to nikada ne bude. Oboje prihvaćam, oboje je ok.. Odem, vidimo se uskoro. kisspozz svima |
09.02.2007., petak
Hate humans
|
Izgubio sam toliko toga, više totalno ne znam.. Ne znam postoji li nešta što ne mogu izgubiti. Život je kurva a ja mrzim kurve, ja mrzim i život. Uljepšavanje života čini samo iluziju da voliš živjeti, skini si masku. Ne voliš, da ti netko otvori oči i da vidiš život onakvime kakav je, mrziili bi život. Iako vas pola mrzi život vjerovatno. Kako prolaze dani ja sam stariji, i sve je starija moja mržnja prema tim toplim prokletim ljudima, njihvoim disanjima. Jedino što volim da je tvorevina ljudi je tehnologija, volim tehnologiju. Ona ubija ljude a ljude treba ubiti. Tako je! Ovaj je post trebao biti još jedno goth izdanje moje mašte ali jednostavno moram malo izbaciti ova sranja iz sebe. I da.. Lijep mi je život, sve je za pet. govorim to i smijem se ironično. Zbog nekog glupog novca stari mi prijeti da idem u zatvori i tak to. ne želim sada u pojedinosti ali za rođendanski dar od staroga dobivam put na sud i onda u zatvor. Kako lijepo, jelda da je poklon jedinstven. Predivna obitelj. Pokušavaju me slomiti? Samo naprijed, ne može nitko slomiti moj ponos. A i dalje patim ,apitm jer to moram gledati, aline dam se slomiti, ja sam ratnik svoje ćasti, i ne dam svoj ponos ni za što. I sve to zbog novca. Osoba koja mi nije nikada ništa predstavljala u životu, ta osoba koja mi je dala ovaj prokleti život koji moram preživjeti, sada naziva sebe mojim ocem. A ja mislim da je moj otac alkohol, noć, muzika. I moja majka. Da... Ne ljudi. Jer roditelji trebaju odgajati, a mene nisu, ja sam se odgojio uz stvari koje su mi ispunile. Bez ljubavi, samo s ispunjavanjem. Ispunio sam si srce mržnjom koju i dalje nosim, ali ljubav je oduzela kontrolu. više se ne mogu odupirati emocijama, ne kao prije. To je možda i dobro, ali i dalje.. Uzdrmam glas osobe starije od 40 godina. Jer znam u njihovu psihu udariti, tamo gdije najviše boli. Slomit jebene ljude! O da, to mi je posebna poslastica. Za mjesec dana sam 18... Jesam li? Valjda jesam.... I šta onda.. Završim školu i dobro došau u svijet odraslih. a-a to tako ne može. Ne želim to, i to tako neće biti. Kako god, ja to ne želim nit mislim dopustit. Hvala na čitanju, pozdrav. |
05.02.2007., ponedjeljak
From my heart
|
I dalje. Slušam The moment of our love.. Moja najdraža pjesma od Negative-a... Jedna od najdražih opčenito. I pitam se sada. Čemu to, zašto sam takav. Hehe, koliko puta sam se pitao, zašto moraš biti drugačiji, zašto nisi kao svi. A odgovor koji sam sada našao u glavi.. Čudan je.. Ljudi me vole jer sam takav.. Da.. Dakle, trebao bi se voljeti sjebanog jer me ljudi vole sjebanog. I dalje, i dalje.. Polagano koračam u svoju 18-tu. Promjene ili samo nastavak života, života kojeg se bojim. Nesigurno stojim pred ljudima, nesigurno hodam ulicom. Kada sam hodam među ruljom, osjetim tu neku nelagodu, potrebu, da me nešto sakrije od njih. I onda. Nađem se u svijetu, svijetu suza, pjesama, svojoj mračnoj, mrtvoj ali nadasve lijepoj mašti, na onaj starinski, gotički način. Osjećam se kao da živim pjesmu od Poe-a. a živim samo život običnoga smrtnika. Izgubio sam neke dijelove sebe, i sada ih želim vratiti. I da, više nisam sam. Više nije tako teško, nije tako jebeno teško šetati ulicom među ljudima, kada ih ne vidiš, ne čuješ.. ne mariš za njihovo postojanje. Kada sve samo ishplai, nestane. Postoji samo ona koja je pored tebe, i ti.. Svijet bez ljudi.. Okružen maglom, okružen toplinom.. Jao, sada opet kao nekada, ubijam svoje srce, pjesmom koja ga slama, i pišem post, kako bi ispisao sve to, da bi jednostavno nestalo. Napustilo kroz suze moje oči, tijelo, izmorilo me, dalo mi da spavam, pustilo me da jednostavno ne odustanem od života već da ga pasivno gledam kako mipoput svile klizi niz prste. a i najmanja ogrebotinica i svila se razdere, prefina je..prenježna..  Može li jedan čovijek ubiti cijelu civilizaciju, može li jedno srce slomiti sva srca ljudi u svijetu, može li jedna suza potopiti ljude u vlastitim suzama, može li svijet pasti dublje nego je. Bojim se da je odgovor da može, ali da i dalje pada. Više ne mogu gledati sve te ljude, zadivljene svojim materijalnim životima. Izgubljenih duša, srca, ljubavi. Emocija. Ljudi postaju kiborzi. a ni ne kuže to. Tehnologijom smo stvorili otrov za humanost. Sada nismo puno drugačiji od životinja, sada smo tako isti. Indetični. Samo koljemo slabije, bude zaklan od jačih, umiremo da preživimo. Osudite me zato jer govorim istinu, recite da to nije istina. Osudite moju iskrenost, ai dalje bi znali da sam u pravu. OVo sve, ovaj život koji živimo, živite.. Može biti puno bolji zar ne? A može li biti puno bolji? Svijet je mjesto nulte tolerancije za osjecaje. Emocije nestaju, nema ih. One ostaju samo u onima drugačijima. Ja, ja svoje emocije ne mogu izgubiti, ja živim da osjetim bol, ljubav, suze i krv. No opet spominjem Doru.. Sada bar moje emocije mogu biti realizirane, mogu biti uz nju.. :) Negative... Svira i dalje.. don't close your heart, i ll be waiting all my life for this moment of our love..  Promijenio sam pjesmu.. still alive... Teški tekstovi, ali ljubav je. I kada boli, ona je lijepa. Ljubav je uvijek lijepa. :) Dani mi više nisu tako isti.. Da.. ipak je ona tu.. Volio bi i sada da je tu, a vjerovatno je doma tj 100% i vjerujem da misli na mene. Gosta je noć, baš.. Gusta duboka tama je vani. Crnilo. Lijepo, sve kao da je nestalo, a svijetla u daljini kao da govore, still alive. Kao da su samo neka srca preživjela val mržnje i globalizacije, i u svoj tami svijetle ljepše nego su prije. Shvaćate li što želim reći. Kada su svi svijetlili, nitko nije posebno lijep bio, jer se nije znalo tko je svijetlio, sada kada je tama gutnula sve, ona sviejtla koja su ostala, njima su se divili. Shvatili ste, ako niste. Razmislite. Život je cesta s puno raskrižija. Toliko puta sam pošao krivim putem. Uvijek sam išao onako kako sam mislio da je najlakše. A nije li najlakše nestati, ubiti se. U biti, znam da nije. Mnogi kažu da bi se ubili pitam se koliko njih ima hrabrosti, i ljudi molim vas, klonite se smrti. Jednostavno se bojim da će netko umrijeti, ne znam zašto. još tužnije, taj netko nije ja. Senilan sam. Umoran. ne ispavan.. No i dalje.. I m still alive.. Dosta bi bilo za danas see ya  Ova slika jako podsjeca na Doru i mene samoda se ja opet ofarbam u crno hehe |
You make me smile.. but i still fell how i die
|
Činiš me sretnim Učinila si me sretnim A ja sam već bio spreman Odletjeti s ovoga svijeta I čekao sam da me netko povuče Povuče u pakao U pakao ili raj Raj.. Želim ti umrijeti na rukama Želim ti se prepustiti noćima Želim tvoje usne svojima grijati Naša imena ljubavi okruniti. Svijet je postao ugodno mjesto za živjeti Od kada imam te da živiš uz mene Svijet je učinio svaki dio mene sretnim Davši mi te No život je sjeban taj Koji daje manje nego oduzima I hoću li na kraju opet biti sam Uništenih ruku, duše i srca Hoću li na kraju doživjeti svoj konačan pad Ili u tvojim rukama dočekati kraj. Ovaj život živim za noći pune ljubavi Ove pjesme pišem u tuzi i zabludi U zabludi da lakše mi je Kada kažem sve Koliko boli me A boli svaki dio mašte moje Boli kada mislim na ime tvoje Jer kada ljubav u noći nije tu Kada prepustim se sanjarenju Ja znam da trebam te Jer umirem, umirem bez tebe. Evo Blacken se javlja malo.. Ako se pitate gdije sam ja cijelo vrijeme.. Odgovor je world of warcraft. prepustio sam se gejmerskom životu, tako je najbolje. svi valjda znaju što je world of warcraft, nadam se. Pa eto. I ja sam jedan od mase zaluđenih. Ima nekih novosti u mome životu. Imam curu :) Yep... Danas tj. jucer sam bio s njom vani... To mi je fakat trebalo. Zagrljaji.. Jednostavno, onaj osjecaj, da je netko uz tebe. A da to nije samo prijatelj.. :) Pa.. here i m. Nadam se da će biti sve ok što se tiće veze... Ali bar u nešta imam nade. Ne bi vjerovali bio sam sretan kada sam bio s njom. Jer, teško je i pojmiti da sam ja sretan. No evo. Kada noć padne, i kada sjedim sam u sobi. Svira mi HIM... Meni posebno dragi tekstovi.. Jednostavo.. I wish her lips... I to ubija.. U subotu sam bio pijan.. Kao i večinu vremena svoga.. Da.. Ma više mi se ni to ne da. dosadno mi je.. napijem se, sljedeći dan slušam što sam radio.. nije fora, nisam nimalo cool zbog toga, novac ode.. A ja povrijedim druge. Svi me mole da prekinem, ljudi.. ne mogu. bi ali ne mogu. budem smanjio, koliko mogu. A opet. Da ne pijem to ne bi bio ja zar ne. Goth, alcohol and love to sam ja. Razmišljam o tome kako moram uskoro ustati ,raditi.. a tako mi se jako ne da. Ne želim raditi. Ne mogu raditi.. Nemam energije, nemam volje. Želim jednostavno leati doma, ići van s Dorom ( ime moje cure) i igrati wow.. Dovoljno mi je. A opet.. Kada živiš u svijetu u kojemu te svi jebu ako nemaš školu.. idem, da završim sve, nabijem im u guzicu sve te papire i radim za prljavi novac kojime cu uljepšavati život sebi i drugima. Šta da kažem. glup sam. ne pišem više onak. normalno za mene. Moram sjesti i napisati vam neku priču opet.. da.. ma tko me jebe. idem ja. see ya ppl. stay dark, goth and other dark things :) |
02.02.2007., petak
I try to kill the pain
|
I've tried to kill the pain but it keeps me in this circle It's hard to get away And I feel you again You're with me Love is a word you gave it a name Zbunjuje me život. Radi od mene budalu, veću nego ja to jesam. Život mi je i dalje monotonija. Na prvi pogled... Škola, igranje wow-a i spavanje. Samo to radim, ponavlja se, stalno. NIje monotono, meni... Jer u igri monotonija ne postoji, ali... Realno. Monotonije ne mogu. Što se dogodilo sa mnom, nisam dugo pisao. I sada sam puko. Vjerovatno će ovaj post biti ultra velik i nitko ga neće pročitati, ali dobro.. Nema veze. Hodam gradom i gledam svijet oko sebe, kao i onaj dan prije, prije... prije... Ljudi... Tako su isti.. Auti, odjeća, novac... Sve neke zabrinute face, ne vidim sretnu osobu, prolaznici imaju tako loše izraze lica, nitko nije nasmijan. Zar su svi jednostavno uništeni ovim načinom života? Ovaj život prebroz odlazi u smrt, jednostavno prelako se gubi. bljedi svaki dio moje volje za ičime. Sve što bi volio... Ležati, ne biti svjestan ičega, samo jednostavno biti negdije drugdije netko drugi. I dalje.. Moj um.. Opterečen je tolikim stvarima, riječi koje me tjeraju da razmišljam, postupci koji me tjeraju, da jednostavo zažmirim.. Primim udarac od života, spreman. Uz sve što imam, sve ljude, sve materijalno i ne materijalno. Patim... I dalje... Ja... jedino što mogu reći o sebi... Im fucked up.. I to je to... I ljubav... Ponavlja se u mojoj glavi. Zbunjuje me.. Više nismo kao nekada, više nismo jedno. razdavajmo se, sukobi. Napokon se moj um bori s mojim srcem. No, i dalje je srce prejako, koliko god puta slomljeno, razbijeno. Uništeno. I dalje, jako je, jako jer ga vi činite jakime. I hvala vam za to. Čini me se da propadam, možda i ne... ali imam neki jebeni osjećaj, da neće biti dobro. ah, kad je i bilo. Nikada nije sve bilo ok, uvijek je nešta bilo sjebano, zauvijek će biti tako. Excuse me while i kill myself..  Boli duboko iznutra. Toliko razočaranja, ogorčenosti. Ne, ne da mi se više glumiti, govorim to stalno. A nikako da skinem masku. Da se odvažim i kažem: TO SAM JA... Ne... To se ne može dogoditi, preslab sam.. osjećam se kao komiran. Sjedim nepomočno, slušam negative. I pišem post. Ništa. Moj mozak nije uključen. sve što pišem, srce je. A moje srce i dalje zna najbolje, kuda me voditi. Iako sada više ne, ni srce ne zna. Voli, ne voli, zbunjuje. Srce, poželim ga ne imati. Ljubav, poželim je... Ne poznavati, ali tko bi onda bio ja, ja bez ljubavi, njezine divne romantike i mračne erotike. Ljubav... Ja ne mogu bez nje. Ljubav je osjećaj za bogove darovan smrtnicima da pate, jer kod nas nije vječna, kod nas umire. Kao i ljudi, kao i sve. Zauvijek. Tako boli kada to čujem, jer... Dali to postoji? Kako da znam da nešto postoji zauvijek? Hoću li ja postojati zauvijek? naravno da ne, i sam bi se lišio toga. Život je dosadan, život je naporan i ne da mi se truditi, oko njega, oko sebe.. Oko ičega.. just let me die here... da.. die!!! die.. smrt je jedino lijepo u svemu tome, mislim. Na depresiju i način života, koji živim. Lijepa je, umjetnička, predivna... Tužna je i mračna. a upravo to je ono, što volim. Još 2 moje pjesme i to je to.. Utopite bol sa mnom, podijelimo sve.. Svi smo mi jedno... Velika sjebana generacija.  U pakao idi ti moja ljubavi Užasno je hladno u mome srcu Želim da pokraj mene si ti Želim da ubiješ moju bol I odvedeš me dalje od pokvarenoga svijeta Da pokažeš mi da prateći te Nikada neću patiti I kao svijeća naša ljubav će gorjeti Nikada nećemo dopustiti da se ugasi. Nikada neću zaboraviti kada sam ugledao te oči Oči boje noći I miris šume koji okruživao te je Sve si moje snove ostvarila Ti si me boli lišila Život uz tebe postao je divno iskustvo Snovi ostvareni u tvojem naručju život je moj Ne nanosiš mi tugu ni bol Život uz tebe čini se Kao najbolji život za mene. Ali prokleta je riječ volim te Kao i ona voljeti ču te zauvijek. Prokleto je sve Što u ljubavi je stvoreno Rođeno u smrznutome srcu Umire sve Umire svaka nada u tebe. Ti si otišla Okrenula mi leđa nakon tih godina Rekla si da dovoljna ti nisam. Srce si mi uništila Kao stakleno razbila I ja sam ostao tamo gdje si me bacila. Kao cvijet sada sam ja Trunem na grobu naše ljubavi I naših uspomena Gdje smo nekada bili sretni mi Ostao sam samo ja misleći gdje si ti Srce i dalje boli me Ispunjena rupa tamom hladi me I ne želim više vidjeti te Samo želim umrijeti Sve proklete trenutke ljubavi obrisati Mržnja vlada ovime što ostalo je Srce moje mržnjom brani se Mrzim te mrzim ljubavi I pakao se nadam ćeš otić Pjesma raja Plakao sam ljubavi i još plačem noćima Kada se sjetim ljubavi u tvojim očima Depresija koja je ostala od tvoga odlaska Potrgala je moja krila Sjena zauzela moje srce A ljubav koju smo dijelili Sada smo u noći izgubili. Ni ljubav nije tako vječna ljubavi I ona umire baš kao i mi Umrla si jedina, nisi me pripremila Da će toliko boljeti I tvoja ljubav boli me Kao i smrt kojom pokrila si se Ime tvoje od sada bol je za mene A ljubavi više traga nema U srcu mome i duši Samo bolno sjećanje si ti Pjesma raja doziva me Da za svoju ljubav umrem, da vratim se Tvome zagrljaju Makar u grob hladni. I ja sam odlučio letjeti Odlučio sam nebesku pjesmu pjevati Sakriti svoje suze od tebe Gledati te nasmijanim anđelom I nikada nećeš znati o čemu sanjam ja O čemu sanjam da smo ja i ti Nikada nećeš saznati Koliko tvoj dodir će mi značiti Rajskom pjesmom kažem ti Nikada kraja ovakvoj ljubavi.  |
