Marketing
sad but true
Dane provodim uz komp.. Igram wow po 12 sati na dan i više..
Osjećam se loše sada.. Nedostaju mi moji ljudi s mns-a,icq-a.. Prvenstveno Hoti.. naravno.
Ali i ostali... A i dalje sam na wow-u.. I neprestano ga igram..
Tamo nema ljubavi niti boli, straha.. jednostavno.. Slobodan sam tamo.
Ne znam.... Sav sam se zbunio... Kao da sve oko mene ima neki dublji smisao a ja preplitko gledam u sve to i jednostavno se gubim.
Osjecam se kao u kavezu. kao da su me zarobili s svih strana. I još uvijek živim u lažima, u nadama koje ne postoje, osmijesi koji nisu opravdani ničime.. Možda mazohističkim sklonostima moje duše.
To je jedino što može voljeti ili mrziti. jer je to jedino što dobiva.
I uz sve ljude oko mene ja se i dalje osjećam samo.
Snovi su mi nekako postali sada kao jedino bitno. boriti se za njih. A ja znam da će to mnoge povrijediti, mnoge iznevjeriti. Ali znam da će se neki nasmijati, biti zadovoljni, i nadam se sretni.
Sljedeći mjesec idem u Zagreb napokon. Idem pirsati usnicu.. Naravno vidjeti Hoti,kiwi,troleka i shadow..
To mi je nakon 18-tog.. Ostario sam. Mlad sam a osjećam se starime.
Koje sranje :(
Što god da napravim.. Ne doliči mojim godinama. Svi očekuju od mene nešto što ne želim, ne mogu i što nisam. Pa fuck off više. I mislim da cu nakon 18-tog moci napisati svoju priću. Jer bi moglo biti sranja da je prije pišem, ma da mislim da je ipak nikada ne bi pisao...
Upravo mi svira snow white queen...
You belong to me, my snow white queen... Značenje ovoga neki znaju, značenje kada ja to kažem, tko ne, neka.. nije bitno, bitno je samo meni.
Samo ostani ono što jesi, samo budi ono što želiš. Da..
zbunjuje vas post? Zamislite se...
Ne želim vas vidjeti izgubljene nismo ovce mi smo pastiri..
U mojoj glavi je uvijek neka kiša, uvijek nekako tmurno. i magla.. Tako da ne vidim nista... I zabijam se u zidove, udaram u njih. I gubim samopouzdanje, gubim vjeru..
bolii... padam na koljena.. udarac me slomio...
I onda. osjetim njenu ruku... osjetim je na licu.. ustajem, i idem dalje. samo zbog nje, do nje. samo za nas..
moramo ostati u noci, u magli... ne smijemo van, ne smiju nas vidjeti. moramo ostati zatoceni u mislima, moramo cekati dan...
da budemo skupa.
Post je objavljen 15.02.2007. u 17:16 sati.