Blacken The Angel ''my utopia'' ( my world is dead)
31.01.2007., srijeda
Who are you
|
|
28.01.2007., nedjelja
My snow white queen
|
Sjedim u svojoj sobi.. Udišem miris, miris koji me podsjeća na dane kada sam dugo razgovaroa s njom. Ne, ne uživo. Na msn... Hoti... :( Imam toliko ljudi na listi, a opet mi nedostaje jedna.. I to si ti... Ne mogu se naviknuti niti se želim naviknuti da te nema kada se probudim, kada mi je dosadno, kada idem spavati.. Prelijepo je pričati s tobom, prelijepo je znati da si s druge strane monitora i da misliš na mene. a sada, sada ni ne znam što radiš. Oči mi se pune suzama, i jako jako želim da si tu. Nedostaješ mi. Pitam se jesi li sada nasmijana ili tužna, trebaš li me kao podršku ili samo da se zajebavamo. Teško mi je pisati ovaj post, oči mi se pune suzama. I da, polako klize niz lice. Ne želim to, jer znam da ti ne bi voljela da mi se to događa, ali ne mogu više zadržati to. Predaleko si mi, i tih jebenih 2 sata što bi se trebao voziti. Predaleko... Zapravo je tako blizu, a nije dohvatljivo. Srce mi kuca brže, a ja bi htio da kuca sporije, da ne kuca. da umrem dok se ti ne vratiš... Nitko ne može uzeti tvoje mjesto, nitko nije takav prema meni kao ti. I nitko mi ne piše takve komentare, nitko se ne brine toliko o meni. Nikome nije toliko stalo. Sve bi dao da te vidim sada online,srce bi mi puklo od sreće.. Sreća nije na mojoj strani, to moj život ne poznaje. I eto što da kažem. Trebam alkohola, brdo alkohola. Trebam se naliti, jako.. Da se komiram. Želim se maknuti od svih i plakati, i želim da svaka suza bude lijepa, najljepša... Samo zato jer je za tebe... Želim ići do tebe, želim te zagrliti, tvoje lijepe okice.. Moram ih vidjeti. You belong to me, my snow white queen.. Zapravo, pa trebao bi biti sretan sada, ne plakati. Ti i dalje misliš na mene, i znam da je tako. Ali trebam te, jako... Ne želim provoditi dane ovako.. Dosadno je.. I svi mi pokušavaju ravedriti dan, pa zašto mi onda ne daju tebe. Jer, jebeno ne postoji ništa što bi mi uljepšalo dan. Ti, ili jako puno alkohola. I znam, pokušao sam smanjiti, ne mogu. I kada pokušam, traži me još više. Žao mi je. Kada sam jos imao svoj prvi blog... blacken.blog.hr... sjećam se tvojih komentara.. Hehe.. bili su jednako divni kao i ti.. Tvoji postovi... Uvijek sam mislio da si tajanstvena, drago mi je što sam upozao tu tvoju tajanstvenost... kažem ti svim srcem, iskreno... Sve bi učinio za tebe. Za sve ono što si ti učinila meni. Vezao sam se uz tebe više nego uz ikoga.. Ne kao frendicu, sestru, svoju ljubav. Nešto puno, puno više. Nešto posebnije. Frendicu mogu imati, sestru i ljubav isto, ali ovo je jedinstveno. Nikada te ne bi mjenjao. Nedostaješ mi... suze mi se slijevaju licem, samo sam cekao trenutak da dođem doma ( pošto sam bio na nogometu) da se zatvorim u svoju sobu, i jebeno isplačem.. I jebeno, jebeno ne mogu prestati željeti da se pojaviš, a dok to želim samo još više plačem. Dala si mi toliko puno, a ja sam nezahvalan. Tražim još... Dala si mi ljubav prema mojoj kosi ( hehe ludice), dala si mi osjećaj da vrijedim, da me netko razumije.. Dala si mi razlog da ne radim brdo stvari, koje bi me već vjerovatno ubile. Ti si moj anđeo čuvar. Nema imenom kojim te mogu nazvati, ne postoji ništa tako veliko, toliko lijepo. Zauvijek ćeš mi biti u srcu.. Zauvijek ćeš biti dio moga života. Kuda god nas život odveo i koliko daleko... Srce ne zaboravlja. Ne mogu više, boli me... teško je... Jedva cekam da umre dan, i da se rodi noć. Da, onda ću svoje lice sakriti u tami, nastaviti se ubijati s pjesmom od sentenced-a you are the one.. Možda odem do grada, možda... Možda ne, ne znam. ne da mi se ništa. Sve mi je postalo jednolično, nije ništa vrijedno moga truda. sve je, prejednostavno. Odem... Pozdrav mome anđelu, hoti... I pozdrav svim prijateljima, hvala vam što ste uz mene...  |
27.01.2007., subota
For you and for me
|
Dragi moji prijatelji, danas sam pisao post o vama tj par redaka za vas. Kada sam bio gotov s postom diskonektalo me je i nisam objavio post. Tako da eto sada idem ponovno. Pa eto, gledam vas svaki dan. Mnogi su sretni, mnogi su sjebani. Sretne pokušavam održati sretnima, zajebavam se s njima, pokušavam održati osmijehe na njihovim licima tako da im se prilagodim. Oni kojima se ne moram prilagoditi, oni sjebani, njima pokušavam pomoći. Ne zato da bi mi reki hvala, da bi me hvalili, samo zato jer ne želim da budete izgubljeni u ovoj globalno depresiji koja vlada svijetom. Gdije god se okrenem depresija, zato ne želim da dio nje budete i vi. Ako ne mogu s vama van iz nje, ostat ću s vama u njoj. Neke poznam samo preko neta neke poznam godinama s nekima sam odrastao. To ne znaći da neke volim više ili manje zbog tog, naravno ima dražih i manje dražih ljudi to je normalno ali sve svoje frendove cijenim i volim. Kada pomažem vama i ne uspijem, zašto uvijek kažete sve je ok, kada na vašim licima i dalje je ona tužna faca. Ne želim da skrivate bol i stvari koje vas tjeraju da se zatvorite, bojite se ismijavanja, povrijede, zbog toga što ste takvi kakvi jeste, prepustite se bar jednom od prijatelja. Neka to i ne budme ja, ali želim znati da postoji osoba kojoj ste 100% prepušteni. Jer samo uz takvu osobu možete postati bolji, može vam postati bolje. Ne mogu više gledati svoje frendove kako propadaju ,kako uništavaju malda tijela! Ne trebate to, trebate samo toplo srce koje neće dopustiti da vas hladi svijet u kojemu smo zajedno da se sjebemo. Ne padamo valjda tako lako, skupimo snage primimio se za ruke i uzvratimo udarac. Do vraga pa ima nas više od njih. Koliko osoba u životu vas je sjebalo, imate više prijatelja, ako ne stovrite ih! Otvorite srce za prijatelje, razum za neprijatelje, i pripremite se za bitku s boli i tugom, počnite si pomagati. Ja sam tu da vam pomažem kao frend, svima, ja sam tu da vas saslušam i podijelim savjete. I ja ću biti tu koliko god budete trebali, samo da se možete osloniti na mene. Prijatelji, naučite imati pravoga prijatelja. Ja vam to nudim i ja to želim biti.  Krvave suze prijatelja Što je to pravo prijateljstvo Više od pojam ljubav i bratstvo Što je to, što želi uništiti to. Krvave su nam suze prijatelji Krvave su nam ruke I tužne duše Srca nam slomljena još kucaju I mi se idemo boriti Za naše prijateljstvo Ne dopustimo da gaze nas kao da smo sami Nismo sami, mi nismo sami! Krvave su suze naše Napuštene duše Krvave su ruke naše Kojima držimo se jedni za druge Podijelimo svoju moć svoju I uzvratimo udarac onima Uzvratimo udarac onima koji su nam ga zadali. Živimo li za ljubav ili prijateljstvo Pogledajmo oko sebe i shvatimo Prijatelji smo, prijatelji smo! Krvave su suze naše Ubijamo tugu kroz staklene flaše Pune alkohola koji izgara bol I na grobu mom ostavite sjećanja sva Neka odu s suzama Alkohol kada baci me do dna Moji prijatelji, tog trenutka Tog trenutka želim vas sve Zajedno vidjeti nasmijane! A sada from the inside... Deep from my heart...  Oduvijek sam govorio želim provesti život sam. Shvatio sam da tako ne mogu provesti ni dan a da se ne upitam, zašto sam i dalje sam. Znam da godi i ima svoje prednosti... No eto, život prednosti daje u manama i stvarima koje ne volim. Što sam krivo učinio, zašto se sve tako loše meni događa.. Mislim nije da mi se ne dogodi nikada ništa lijepo, ali zašto se toliko moraš boriti, za trenutak smijeha koji svejedno nestaje. Svi očekuju od mene da ću se smijati i da ću skakati, ja to radim dok me gledaju. I iscrpim sam sebe, klonem od zavaravanja sebe da sam nešto što nisam. Stalno pišem o tome, stalno govorim to. Ne mogu prestati jer teško je i ne mogu tako zauvijek. Ne želim izgubiti prijatelje zbog svoje osobine koja me čini možda mračnijim, možda tužnijim i nadasve sjebanijim od ostalih.. I da, ne kažem nikada nikome nije kao meni, nije da. To je istina, znam ljude kojima je teže i gore, ali to ne može biti opravdanje meni da kažem: meni je super jer je njima loše ovo moje nije ništa. ne, ne. Ja ču njima pokušati pomoći, a onda ako iz tame ne izađe nitko nisam uspio, ako izađemo izašli smo zajedno. U tome je razlika, u perspektivi. Moje smrznuto srce i slomljeno tijelo, da... nemam više snage, ne mogu ništa, slab sam i slomljen. Kao da umirem a zna da ne umirem... Ne mogu dalje pisati, ne mogu... htio bi ali drugi put ljudi.. Hvala na čitanju, stay goth.  Rob okrutne ljubavi Kako radiš to Kao psa na lancu držiš me Što se do vraga dogodilo Kako zarobila si me? Što je ubilo čovjeka u meni Pretvorilo me u roba tvoje ljubavi I što je to tako jako da ne dopušta Da dogodi se promjena. Što da radim sada Kada nanosiš mi umjesto ljubavi bol Što se do vraga dogodilo s tobom! Slomila si me Prevarila moje srce u hramove boli Srušila sve moje nade I ne mogu više reći volim te Oprosti mi ljubavi Što život ču okončati. Volio sam te svim srce jedina Volio sam svaki trenutak tvoga pogleda ledenoga I volio sam usne tople te Dok ljubile su me A ti si ljubila drugoga Budi prokleta A ti si voljela njega, lagala mi Prokleta bila, zauvijek ostala Ti si voljela njega, uništila mene Prokleta bila, do vraga i ti U paklu ćemo se vidjeti! Kao što mi se srce rasulo mozak ću rasuti Kao što si me ti slomila ja ću se dokrajčiti Oprosti voljena Ali ovo je kraj pjesama Ja sam ubio sve što stvaralo ih je.  Ti si moj jedini razlog života Ona je jedino svijetlo koje volim ja Kao na grobu svijeća Ona je jedina ruža u mrtvom vrtu moga srca I ona mi daje razlog moga života Njezinim riječima hranim se ja Jer onaj e moja jedina Moja jedina koju sam volio Koju ču zauvijek voljeti Ona je jedina za mene Za srce moje koje nikada neće prestati kucati Neće prestati kucati za nju. Smisao života promijeni mi se Kada ugledam te Kao prelijepa zvijezda pala s neba U ruke moje Na usnama kao kiša se ispireš I na ruševinama moga života Ti gradiš vrt od ljubavi Ti moja jedina Jedina moja svijećo u ovoj mračnoj noći Ti si jedina svijetlost koju tražim Moja prva i zadnja ljubav Ti si mi sve Ti si jedina za mene. Ti si mi sve što sam ikada trebao Ono iskreno što sam želio Jedino svijetlo kojemu sam se divio Ti si moja ljubav najveća Moja jedina sreća i moja zadnja Zadnja nada si mi ti Moja jedina Moja ljubavi Jedina, jedina si ti I zauvijek ču te voljeti Tijelo svoje prodati mogu ali ne dušu Ne mogu srce Jer imaš ih ti Imaš ih ti, moja ljubavi.  |
24.01.2007., srijeda
I wanna cry, but i dont wanna die, i love suffer with you my love, i will be there all my life just for find you.
|
Ne možeš tugu skriti suze će te odati Zatvorim oči da tugu mi ne odaju A suze se licem proliju Zatvorim usta da bol ne ispričam A jecaji se u jeki vraćaju I moja duša spava napuštena Na hladnome dnu, bez ljubavi! I kako možeš gledati u moje oči I pričati laži koje će me na kraju ubiti Glumiti ljubav koja ne postoji Biti pokrivač mojoj duši I onda jednostavno nestati. Ne daj mi plakati Ne daj mi patiti Samo ti me možeš spasiti Samo ti mi možeš pomoći Ne daj mi nestati. Ruke su mi toliko pune sjećanja Svi pokušaji uzdići se do vrha Završili su krvavim rukama Slomljenog srca i duha Smrznut iznutra, suzama okupan Zadnji put sjećanja sva Gledam i ovaj puta zaboravljam Zaboravljam da moram živjeti Bez tebe, bez sebe, bez nas za mene nema spas Nema nade da mogu preživjeti Bez nas, ja ne znam kako se izboriti Bez nas, ja ču umrijeti Bez tebe neću se boriti Svojom krvlju pjesme ču bojiti Po zadnji put ti reći Samo tebe ču voljeti.  Evo me natrag. Smirio sam se, sada sam opet onaj stari, iako i dalje pišem nekom mržnjom prma naciji ali i dalje znam da je žena ono božanstvo, kojemu se klanjam, za koje se trudim što ljepše pisati. Volio bi svijet činiti ljepšim, volio bi živjeti okružen s puno ljubavi, volio bi osjetiti sve to na svojoj koži. Ne kao bolne krvave crte, ne kao slane suze, već kao topli dodiri, kao otkucaji tuđeg srca, puslirajući uz moje tijelo. Mogu reći da mi se nekako sve slaže na svoje mjesto, mislim, sjebana osoba sam oduvijek, ali s time se može normalno živjeti. Prijatelj mi je posudio 200 kn, za bon da mogu igrati wow... Vraćam se svome svijetu bez boli, i čekam da se hoti vrati internet.. nema ga, trenutno, nema je... sranje... :( Bez nje ništa nije isto... Cijelo moj komp, moj život, nije isti. Ali jebiga, nije otišla zauvijek, budem je vidio, znam da budem. Život, kao da je neki loš amaterski film. S dubokoumnim izjavama koje me okružuju, a ja samo sjedim u istoj pozi, u sivome svijetu oko mene, u crnoj kuhuljici, i plačem. Crne suze, krvave ruke, crvena ruža, crni pištolj, krvav pod, raznesen mozak, crvene ruže, crvena krv, crna smrt. |
23.01.2007., utorak
I hate you all, fuck off nation, i will fuck you up
|
Pokušavam biti jak, i dalje se odupirem da me slomite, i dalje se ne dam. Prokleta nacija, prokleti ljudi, jebeni vaši nebitni malji prljavi životi, oduzimate mi ono što najviše volim. Što još žele od mene, oduzmu mi sve što je trebalo biti lijepo, kada napokon nađem jedno blago, oni ga udalje od mene, i kada napokon dobijem snove, oni postanu bol, ljubav postaje bol, moj život, sve postaje jebena bol. I što sada, da kažem da sam i dalje jak, i ne dam se, borim se. borim samo zbog jedne osobe, da ona bude sretna da znam da je mogu nasmijati, što ču ako sada i nju izgubim! PROKLETI BILI ! Živite svoj život ne jebite moj! Dosta mi je svih tih suza, krvi i svih pjesama, jebenih snova koje mi uvijek unište. Gorite u paklu, ako ne postoji onda ču vam ga ja napraviti, čeu sve to. Zašto me tjeraju da patim, oni čak nisu ni svjesni svojih postupaka, nisu ni svjesni koliko su prokleto zli. Mrzim vas, mrzim vidjeti vaše nasmijane face na ulici, mrzim vas gledati sretne. Pobio bi sva ta sretna lica, da vas pretovrim u savrseno mrtvo smeće, kao što ste sada živo. Ali ne savršeno. Koji se kurac događa u mome životu. Uvijek ali jebeno uvijek kada nešta zavolim to izgubim! Zar je zabranjeno voljeti u pičku materinu, il šta??? To je samo za mene? Ja ne smijem biit sretna zar ne, to nije dobro zar ne, to nisam ja, nisu me tako učili, nisu me na to navikli. Kada netko to učini drugi to sjebu, pa jebem vam mater! Dao bi sve da vas mogu mučiti, jednog po jednog, danima, ubijati vas mjesecima, tjerati da molite za smrt, gledati vas krvave i unakažene, od unakaženoga uma koji ste u meni stvorili, ovi postovi više nemaju ljepotu, ovi postovi su okrutni i zli, a samo zato, jer ste me ujebali. I da, prokleto bilo sve što me ikada učinilo sretnime, uvijek nestane, a ja i dalje volim to i dalje patim za time! U kurac!!!!!! Ovaj svijet jednostavno treba uništiti, poubijati sve, šteta je onih dobrih, ali bolje ubiti sve nego izdvajati pojedince, jebeš, svi smo prokleti! Prokleti jebenim životom, kao neki jebeni, ne znam kako da to nazovem. I koji kurac, kakav sam ja anđel, ako jesam želim se napokon u to uvjeriti, gdije su jebena krila????? A da, slomili ste ih kao što sada slamate mene, e pa neče ići, klat ču, ubijati, kupati se u krvi. smijati se nad leševima, ovaj puta branim ono što volim, ovaj puta ubijam! Dosta je bilo gubljenja, ovaj puta, rat je moj! |
In blood and dark goth mind
|
Pripremi se umrijeti Prokletstvo! Dobro došli u uništenje moga svijeta Ja ne želim očima vjerovati Ne želim gledati Kako ljudi pokvareni mogu biti Svi će u paklu gorjeti! Umri proklet bio Pripremi se da umre ljepota sva Pripremi se za anđela Besmrtnoga, anđela tame Zadat ču ti ne izlječive rane Pripremi se umrijeti Noćas ćeš izgorjeti Ja ču te ubiti! Tko sam ja Da trpim tvoja nedjela Tko si ti Da misliš da me možeš pogaziti I što misliš da ču učiniti Kako bi se obranio Da me tvoj prokleti život ne bi ranio Ugasit ću te kao voda vatru smrznuti kao cvijeće led Pretvoriti vas sve u mrtve olupine. Pripremi se gledati kako noćas tvoj svijetu plamenu nestaje Tvoj bog ne mari za tvoje muke A tama daje mi moć i dalje Da ubijam da zakoljem I pretvaram ovaj svijet u zabavu Krvavu kupku Ubiti nije grijeh Ako to zadovoljava tvoju glad A ja sam gladan boli i krvi Zato pripremi se Umrijeti zbog mene Tvoj sat otkucaje zadnje daje Kako srce ti se kaje Što mislio si da si najveći A sada ćeš od većega umrijeti!  Krvava grofica i ja Trčao sam ulicama.. A zidovi su postajali sve tamniji, kao i nebo, kao da je progutalo tamu. Sjeme zla izašlo je, ponosno i sjajno. Obasjalo ulice kojima sam trčao nisam se mogao sakriti, a u potrazi za njom sam i dalje trčao. Sjeme tame koje mjesec zovu pjevalo je pjesme o zlu, kobnoj noći mrtve djevice, a ja sam i dalje tragao, tragao za njezinom ljepotom, kako bi je spasio. Jer moj krevet bez nje bio je hladnije od groba, tijesniji od lijesa. Znao sam da je ona tu, tu negdje, osjetio sam je, skoro kako diše i kako joj srce udara. Polagano, probija tišinu, tjera krv u tijelo, pumpa, puni ga. Krv koja u valovima prolazi kroz žile, puni ih životom, tjera je da živi. Osjetio sam je i znao sam da je samo moja, da je moram pronaći. Tražio sam je u vječnoj tami. Trčao sam ulicom a propadao bi u tlo. I svaki puta bio na početku ulice. Sve bi bilo isto, kao i zlo koje me okružilo. Osjetio sam ga, kako me guta, pretvara dušu u bol, kako me ubija, daje mi da ispijem otrov s usana noći. U kušnji da prepustim se smrti ja sam tražio voljenu, i znao sam da je negdje unutar moga uma. Sjeo sam pod mjesec, velik, proklet, zlokoban. I tražio sam je u svojoj glavi, a ona nije dolazila. Moja voljena. Čekao sam je.. Hladna ruka na mojem vratu, kao smrt hladna, usne pokraj moga uha, nešto tiho šapuću, glasnije, glasnije. Izrekao sam njeno ime, prije nego, nego sam shvatio. Elizabeth! Otvorio sam oči, ta hladna ruka bila je ruka moje majke, zabrinuta za mene. Ona me je dozivala, a ja sam bio u krevetu, oh da, u krevetu.. Da, ja sam bolestan, a ovo je bio samo san. Bolestan sam od napada kojeg se ne sjećam. Znam samo da sam prolazi s ocem kočijom kroz šumu, odjednom sam naglo zaspao, probudio sam se smrznut, hladan. Već nekoliko dana se to tako ponavlja. A doktor je samo utvrdio da imam ranu na vratu, duboku ali da je brzo zacijelila, kako je i on sam rekao. Čudno i prebrzo. No i dalje moje se je tijelo hladilo, a ja sam sanjao isti san, i isto ime. Elizabeth… Majka me je pokrivala s mnogo pokrivača, pokušavala me utopliti jadna žena, toliko se je trudila utopliti sina koji je umirao od hladnoće, da se je znojila pokraj njega. Ali i dalje se je brinula, a on, ja, i dalje sam samo umirao iznutra. Smrt je bila prelivena u mene, i polako me je izjedala, tjerala me dublje i dublje. Moj dom je bio midian. Kao da sam se tamo zaglavio, svake noći. A mjesec i dalje kao da je svojim sjajem osvijetlio tamu, da se ona bolje ističe. Kao da je htio pokazati koliko svijetlo nije dovoljno, da se tama pobijedi. Nepobjediva legija tamnih anđela, tama… Dani su prolazili meni je bilo sve gore, svakim danom sve bi više spavao i sve bi više ponavljao ime, Elizabeth.. Pitao sam se, tko si ti, Elizabeth, tko… Došao je i taj dan. Pun sjaj mjeseca, veliko okruglo lice, sjajno, srebrno, zlo, podlo. Nasmiješeno prema smrti, prema mojoj sobi. Majka je spavala, osjetio sam kako mi se je snaga vratila, osjetio sam kako su svi osjećaji nestali, ispunilo me potpuno savršenstvo. Izašao sam na prozor, vidio sam je u daljini, u svojoj predivnoj bijeloj haljini. ''Elizabeth'' – viknuo sam i krenuo prema njoj. Skočio sam s prozora, nisam osjetio strah, nit sam osjetio pad, bol. Samo sam trčao. Tijelo mi je bilo poput pera, osjetio sam kao da me vjetar nosi prema njoj, trčao sam brže. Dvorac. Odjednom se je ispred mene pojavio dvorac. Znao sam, smrt je unutra, zlo je tamo umrlo, zlo se je tamo rodilo, krenuo sam unutra. Toliko mladih žena, gole, hodale su tamo, poklonivši mi se kao dame, i znale su da ja znam put do nje, a znao sam ga, iako onda nisam znao kako, zašto, no znao sam da ga znam. Osjetio sam u svome onda još živome tijelu. Došao sam do nje, gledao je. Kako se kupa u kadi krvi, iznad nje u kavezima gole dame, ibodene, mrtve, iskrvarile u njenu kadu. Pogledala me je, Elizabeth, moja voljena koja me je čekala toliko godina, progovorila je: ''čekala sam te toliko godina voljeni, svoju kožu hranila samo za tebe, čekala sam te i čekala, umrla sam i opet se oživjela, samo za tebe ljubavi.'' Shvatio sam tko je ona, znao sam, Elizabeth Bathory, krvava grofica. Kupala se je u krvi da bi održala kožu zdravom, samo za mene, a ja sam otišao u rat, nisam se vratio. Ja sam je napustio. I zazidali su je u zidine dvorca, toliko zlo je vladalo njome, da je postala besmrtni anđeo koji me je čekao, sada s još većom ljubavi prema krvi. Reinkarnacija si moga voljenoga mladiću, a ja ču ti pomoći da se toga prisjetiš. Izašla je iz kade, tijelo joj je bilo savršeno bijelo, grdui se nisu micale, savršeno mirne, bez traga disanja. Tako mrtve, hladne. Kao i ona cijela. Te noći kada sam naglo zaspao bio je njezin dolazak, ugriz na vratu, njena je smrt, prenesena u mene, i ona je čekala sve te godine, da se pojavim, kako bi napokon podarila meni ono što je čuvala, da bi napokon vidjela svoga jedinoga. Utonuli smo u baršun, u svilenu postelju. Prolijevali smo krv po svili, prolijevali smo prokletstvo po sobi. I seks mrtvih, seks leševa smo igrali, postajao sam što i ona, postali smo isto. Umro sam u seksu s njom, oživio sam se njezinog užitka, oživio sam od njene krvi. Njezina koža bila je kao svila, meka i nježna, tako očuvana, stoljećima kupana u krvi, napokon je dočekala voljenoga. Prolazile su godine, stoljeća, toliko novih ljudi i generacija, mi smo ostali samo jedno, ostali smo ljubavnici. Došao je dan kada se opraštamo od života, jedan od dugih vampirskih snova, koji traju godinama, stoljećima, i sada, pripremajući se spavati godinama, spreman sam jednog dana opet vladati smrtnicima, sprema sam opet podijeliti kupku krvi s voljenom, uživati u smrtničkoj bol koju nanosim, i nikako osim užitka ne osjetim. Ona i ja ćemo se sresti, jedno drugo čekati da se probudi, loviti noćima spavati danima, naša ljubav je nepobjediva  Preporucujem da si pustite dolje na playeru a gothic romance ako čitate priču. To bi bilo to od mene. Pozdrav. |
21.01.2007., nedjelja
God of darkness
|
Želim oprati ruke u krvi.. Ne svojoj, ovaj put želim tuđu krv. Poželim uzeti nož i hodati gradom, rezati glave prokletoj masi, brutalno i morbidno, wash you hands in lake of blood.. dobri stari bodomi. Pokoren na koljenima, molim me da te pustim gmizadi kao zmiju, po ovom prljavom svijetu. Moli da ti dopustim da dišeš, gutaj svoju krv, tško ćeš disati zar ne. Gutaj, uživaj bol, jer ja uživam gledajući te kako patiš. Tako sam postao, bolestan. Velika anarhija u mojoj glavi, velika želja za krvlju.. Nasilje, smrt, krv.. Upravo sam se nasmijao kada sam to pisao, tako podlo, prokleto. Blacken the angel.. zamislim se obučen sam u crno, s dugom crnom kosom i velikim crnim krilima. Welcome to hell.. haha... spreman sam da pretvorim tvoj život u pakao, jedan po jedan.. Jeste li se ikada pitali kako je zariti nož u nekoga, ugasiti život.. Držati ruke nekome oko vrata, osjetiti kako bilo nestaje, kuca sve slabije, gasi se. Moć koja bi vas onda ispunila, zar je ne želite isprobati. Gledati u oči nekome kako umire, lijepo, krvavim rukama mu pomilovati lice, šapnuti tiho, ali da čuje, tik do uha. Mrzim te. Ovo ne bi trebao biti ja zar ne, blog sam nazvao svojom utopijom. A utopija bi trebalo biti nešta, nešta iz moje mašte, ne moja zvijerska želja za mesom i krvi.  Utopia.. Dali postoji to, još uvijek... Postoji zar ne, midian.. možda je to moja utopia.. Midian.. Da, cradle of filth ima album koji se zove tako. lijepo da, midian.. Dali su one slike iz knjizice iz midiana slike Danijeve vizije samo midiana ili je to i njegova utopia.. Jeste li ikada razmišljali o svojoj utopiji.. Što je to, što bi nazvali svojom utopijom. Tamo gdije spavaju anđeli, jedni drugima čiste krila, gdije su svi mirni i spokojni, crni anđeli. Okruženi vejčnom tamom, predivnim crvenim baršunima, križevima i svijećama. Želim svoja krila, želim biti s njima. Kako, gdije ste vi to, ne vidim vas, i kada sunce osvijetli sve ne vidim vas, tama mi vas sakrije, osjetim vas bliže, a opet ste mi dalje. angel tears... plačite, ostavite trag svojih krvavih suza, da znam gdije da vas čekam, da znam gdije možemo biti zajedno... angels of darkness. I predivna tama obgrlila je moje ime, pokrila me mirisom smrti, položila na tlo. prekrasna, gusta, tama.. moja utopia... A znam, da postoji i ona, koju mogu imati, lakše, možda, ne, ipak teže.. teže... izgleda ovako  Počeo sam vjerovati u boga, kako bi ga mogao mrziti. Počeo sam vjeorvati u nadnaravno, kako bi se mogao ispuniti. Ali dobrote mi je više zlo, zlo, ono mračno, iskonsko. To sada jedino me zanima, samo to, želim to, da, znam kako zvučim, samtrajte to kako želite. Tama je i dalje samo tama zar ne, noć samo noć. Moje oči ne misle tako, ne više, dosta je bilo zavaravanja sebe. Oduvijek sam ti težio, težim i dalje... Zavarao sam sebe da nisam ono što jesam, ja sam ja, ne skrivam se više. Dobro došli u utopiju blackena.  |
20.01.2007., subota
Night dying i crying
|
Eto uspijeh. Nadam se da ću s ovim blogom postići nešto više od prethodnih. Iako je prvi bio najbolji i znam da je nenadmašan ali jebiga. Idemo dalje. Blacken The Angel ne može prestati pisati.. Jednostavno moram, teško mi je ne pisati, kao da držim u sebi bombu, i ne dam joj da pukne. A znam i sam da ne mogu zadržati tu eksploziju unutar mene. Zašto se ovaj blog zove Blacken The Angel ( finally dead)... Recimo da sam se tako osjećao kada sam ga radio. I da sam u glavio složio sliku bloga kakav želim imati. Dakle..Evo ljudi.. I m back, tu sam. Za vas, za sve koji me vole čitati. Naravno, moje pjesme su tu pa kako sam nažalost završio prethodni blog tako ovaj započinjem. Anđeo smrti Izgubio sam sve nade Kao i vjeru dok sam bio dijete Zaboravio sam sve za što sam živio Zaboravio sam sve o čemu sam sanjao. Ne, nisam se predao Ja sam poražen pao Kao zadnja ruža pokrivena snijegom. Anđel smrti zabio mi je mač u srce Ali ja sam i dalje tu Izgubio sam nadu Izgubio sam sve Vjeru koju si ulila u mene. Anđeo smrti ljubi me Anđeo smrti doziva moje ime I umiru sve nade Umirem od boli i tuge Umirem od agonije Nisam, nisam te iznevjerio Ovaj život moj se ugasio Ja sam se za tebe za njegov opstanak borio. Anđele, smiluj se Ne oduzimaj me od nje Anđele, smiluj se nad moje suze! Anđele, molim te Ne odnosi me od nje Anđele, ne ubijaj me Ne dopusti da iznevjerim je. Izgubio sam vjeru i nadu u sve Kao dijete što sam gubio Ovaj puta, iznevjerio sam te I sada umirem, umirem. Anđeo smrti vodi me Daleko od tebe Anđeo smrti oteo me Zbogom ljubavi pokri me snijegom Dane vidi se sram Kojim iznevjerio sam svoju čast U zadnjim trenutcima kada napuštam te Sve što želim je reći da volim te I ljubavi neće doći kraj Poljubac mojim mrtvim usnama daj. Dijete rođeno u mržnji i boli Sve pjesme svijeta napisane su u boli Sve njih napisao je netko Kao ja, napisao je netko Tko saznao je koliko je bolna Svaka suza koju isplačeš Svaki udah koji udahneš. Dijete se budi u meni Pruža ruke toplini A ne pronalazi je Toplina, nestala je. Sječa se i pokušava se sjetiti Sjetiti topline koju nikada nije imalo. Sve oko njega samo su ljudi Kojih se je bojao koji činili su ga preplašenim I hladnoćom uzdizao se I zašto sada, zašto očekujete da bit će sretno dijete Kada u njemu more je sleđeno Sleđene emocije Nitko ne može razbiti led kojim pokrio je sve Emocije sleđene od suza dječjih Pokriven plaštem tame Sakrio je sve svoje rane. Ovo je vrijeme kada se vraća Vraća se u svoj život kojemu pripadao je Prije nego doveli su ga u pakao Ovo vrijeme, vrijeme odlaska Dijete sve napušta u mržnji svijetu okreče leđa Daleko od boli krila će raširiti Anđel kao i prije, opet će postati. Samo ja i samo ti Nikada se nitko nije igrao mojim srcem kao ti Nikada nitko nije radio valove od ljubavi Kojima bi se ovako volio prepustiti Kako radiš ih ti. Što to radiš mi ti Osjećam se kao da poput zvijezda sam visoko Kao da raj se spustio oko mene Kao da ubija usamljenije dane Samo znajući da postojiš ti. Nikada se nisam osjećao kao u trenutku kada pronašao sam te I nikada nisam toliko volio Koliko sam zavolio kada došla si ti Moja ljubavi. Ja sjedim na usamljen mračnim mjestima Čekam i nadam se tvojim zagrljajima Imaš tako divne ruke koje želim osjetiti Sjedim usamljen u tami I nadam se da doći ćeš ti da prepustimo se ljubavnoj fantaziji. Nikada se ovako nisam osjećao Ti si sve što trebam Nikada nisam znao što je to Osjetiti ljubavi i bol Kako u timu vladaju srcem Oboje tako snažno da voliš bol Kojim ljubav hrani te Jer za ljubav ne postojimo mi Postoji samo ja, i samo ti. |
