Marketing
broken inside
Probudi me
Usnula ljepotice u dubokoj tami
Gledaš kroz moje oči u crnilo
Gledaš me kako propadam
I suze ti se lede na snježno bijelome licu
Moje srce se ledi a duša umire
Od boli izgrižen
Lomim se
Za tebe!
Probudi me
Znam da sanjam
Probudi me ne daj da propadam
Spasi me, samo ti to možeš
Zovi moje ime!
Znam da ljubav nije
Ljubav nije vječna, anđele odlaziš
A ja ču klečati
Za tobom ,ime ti vrištati!
Probudi me
Reci da ružno sam sanjao da ne postoji bol
Probudi me
Reci da nema te
Reci da ne postojiš, ljubavi.
Ubijen sam tvojom ljubavi
Pogledom, zagrljajima, ljubavi
Ja trebam te, da umreš uz mene
Ili ubiješ me!
Ubij me to je najlakše
Napusti me i odlazi
Spavao sam godinama u tami i dalje ću
Bez ljubavi umrijeti ću sam
Umrijeti, predati se
Predati se tvojim nemilim udarcima
Nekada ljubavlju me hranila
Na kraju me samo ranila
Probudi me
Neka je sve san
Neka ne postoji osjećaj u meni
Ništa iznutra neka ne postoji
Probudi me molim te
Molim te ljubavi.
Trenutak bez tebe
Savršen nisam
Uništeno biče
To se samo mene tiče
Uništen iznutra propadam
Kao jesenji park sve u meni umire
I ti si kao ljeto koje je kontrast
Koji ne uklapa se u meni
Zašto pokušavaš oživjeti me!
Savršen je trenutak
Savršen je dan
Život ne, život zauvijek uništen mora biti
Život uništeni.
Ona je znala učiniti
Da moje srce kuca
Da moje srce sretno bude
Nekako je od mene otišla.
Kao s drveta list što pada
Pali smo mi bez ljubavi
Pali u ponor tuge i boli!
Tvoja ljubav više ne dopire
Tvoja ljubav više nije stvorena za tebe i mene
Ti si otišla ja sam ostao
Ti si sretna ja sam tužan
Ti ćeš i dalje živjeti
A ja ču se ubiti
Svakim danom sve bliže grobu biti
A ti ćeš sretna s drugim u krevetu usnuti
Očima svojima otprati me
Do kreveta vječnoga, hladnoga
Bez tebe.
Umoran od boli
Umoran sam od ubijanja boli
Umoran sam od plakanja suza kojima ni ime ne mogu dati
Tako lijepe su kada klize po licu mi
I tako lijepi darovi su njihovi
Krase me
Čine moje pjesme da ožive
A bol je onda više od osjećaja
Ti plačeš kada ja pišem
Ti dozivaš moje ime kada se bojiš
A ja držim tvoju sliku u ruci
I još uvijek si tu
Godinama sam mnom ti.
Godine su odlučile
Ti ćeš uz mene ostati
Zarobio sam ti dušu
Mladu i sretnu
Osmijehom si ukrasila
Svaku moju pjesmu
Svaka pjesma tako slična je
A bol tako realno razara me
I mašta postala je najljepši dio mene
Obojani tekstovi suzama usamljenima
Suze putnici na putu bez povratka
Nestaju, tako kristalno lijepe
Bude me i tjeraju da gledaju moje oči slijepe
I koliko god mislio da sve što vidim istina je
Samo maske su sve
I ubija, ubija me iz dana u dan
Želim samo tebe
I želim umrijeti, nestati
Ne znam kuda pripadam
Može li netko zacijeliti rane moje
Ljubav nije za jedno ona je za dvoje
Pjesme piše jedno srce usamljeno
Bez ljubavi
Napušteno.
Trenutak ljubavi
Trenutak sreće
Život se čudno kreće
Kao da ne prestaje putovati
Svaki dio mene
Kao da je u moru i nastavlja ploviti
A valovi su veliki
Bol ih utapa i mene u patnika pretvara
Što će mi sreća kada mogu pisati
Što će mi ljubav kada se mogu ubiti
I zašto se bojati
Kada u ruci nož mogu držati
Život svoj ugasiti.
Pjesma mrtvom pjesniku
Hej ti uplakani putniče
Povrijedili su te, opet
Hej ti usamljeni jadniče
Uništili su ti snove, opet
I svaki dio tebe prestao je živjeti
Umireš iznutra kao nekada, uništen si, opet…
Ostavili su te da patiš
Na ulici hladnoj bez ljubavi, opet
Ostavili su te da umireš od tuge
Da ubijaš se od boli, opet
I ime ti ne znaju oni te pljuju
Oni te ponižavaju, opet
Izdao te život i ljubav žene koju volio si
Izdalo te sve, i ti plačeš zar ne, opet.
Primi moje ruke pjesniče
Pjesme ti u jecajima pišem, opet
Slušam te kako pričaš o ljubavi
O smrti i tragediji, opet
Ostavili su te da umireš sam
Ali ja sam tu da umreš, uz mene, opet.
Ruke si nekada pružao k njima
Nekada se nadao zagrljajima, ali povrijedi su te, opet
Svakim svojim plakanjem
Sve više si ih želio zar ne
A rekao sam ti, dogoditi će se, opet
Uništili su svaki živi dio tebe pjesniče
Samo bol u alkoholu utopljena slika je tebe, opet.
Mogao si imati nebesa
A ti si htio samo nju, opet
Jednu si volio a jedna tebe nije
I patio si, opet
Dotukla te ljubav kojoj si se divio
Dotuklo te sve o čemu si pisao
Ubilo te je polako, plači na ramenu mi, plačimo zajedno, opet.
Znam kako ljubav bolna je
Naučio si me tome
I zahvalan sam ti na učenju o ljubavi
Zahvaljujem ti, opet
Zahvaljujem ti za spoznaju boli
Zahvaljujem ti a sada umri tiho
Ispusti život iz srca pjesniče
Života više ne trebaš u njemu nema sreće
Ja te volim noćas i zato molim te
Umri uz mene
Ja ču i dalje pisati
Tvojim pjesmama ljubav krasiti
A na tvome grobu ču se klanjati
Pjesniku koji nikada neće izumrijeti.
pitala je danas profesorica u školi na etici, zašto volimo živjeti.
Prešutio sam odogovor, zanjekao sebe. Izmislio razlog, koji ne postoji.
Ne, ja ne volim živjeti. Život i da je savršen ja ga ne volim, ja ga živim jer moram, drugi me trebaju pa dokle ide, ide. Za njih je, za vas.. Neki kojima nešto predstavljam.
ovo sam ja zar ne... Pjesme... Čini mi se kao da su mi postovi oslabili, izgubili onu svoju bit, e pa ne dopuštam to. Moji postoji moraju biti kao ja.
Dok s jedne strane držim štit s druge strane umirem, dok se pred jednima smijem pred drugima suze rasujem. I ne postoji sredina gdje sam nešta. ja sam uvijek samo izgubljen u nekim snovima, koje nikada nisam ni sanjao.
Život je kurva, ja mrzim kurve.. citiram se.
volio bi vidjeti, što sada svi radite.. Koje poznajem preko neta ili bilo kako. sve vaše živote odjednom vidjeti. siguran sam da bi neke vidio sretne neke tužne. I siguran sam da bi netko radio isto što i ja. Sjedio, plakao, pisao. Ubijao se.
Pa, prijatelji moji. Neovisno o spolu. Jebe mi se za spol ako vas zovem prijateljima onda to i jeste... Hvala za svaki trenutak što ste uz mene, ali moram ponoviti jer očito mnogi nisu shvatili. DONT TRY TO FIX ME I M NOT BROKEN.
Pa... shvaćate.. Ne možete pomoči nikako osim biti uz mene.
dovoljno je da znam da vas imam i sve je ok.
Moje suze, sve to.. To je jednostavno dio mene.
Dora... Alkohol.. ja možda i mogu bez njega, i nemoj plakati kada me gledaš pijanog. To sam ja.
Ne traži od mene da prestanem piti jer sve mi je lakše učiniti od toga.
Mogu prestati piti samo ako počne koristiti nešto moćnije. A mislim da to ne želiš..
Da.. alkohol... Vodio me je kroz toliko toga, uvijek uz mene. I kako da sada prijatelja odbacim. nakon toliko toga. da sada imam novaca kao i jučer bio bi pijan. subota je, dakle možda se i napijem danas navećer opet. I to je to što ja trebam. Alkohol me čini osobom kakva jesam, alkohol me prikazuje onime što jesam.
ako me pokušaš maknuti od alkohola, udaljiti ćeš me od sebe. A znam da ne želiš to. Makneš li od mene alkohol, maknuti ćeš i mene.
Ja bez toga ne želim, ja bez toga ne mogu. alkohol nije osjećaj to je potreba..
To je ovisnost, osjećajima mogu upravljati koliko, toliko. alkoholo upravlja samnom. ali to i nije toliki problem jer dobar je vladar, čini me sretnime, sretnijime od onoga što mi svijet ponuditi može. Alkohol koji me ubija ubija tako da osjetim ljepotu koju mi daje. Snovi su stvarni kada se napijem. Sve je tako lako, sve je moje. Zaboravim sve... I osjetim opet sebe...
Zatvorite oči nemojte me gledati, zamislite da tjelesno ne postojim. da me samo sanjate i čitajte moje tekstove, čitajte ono što napišem, tražite mi da vam pomognem i budem.
Ja sam kao bog, nemam tijelo, ali i bog je umro odavno, tako ču i ja.
ako je ikada bilo boga, da je stvarao sve. Onda je bog mrtav. GOD IS DEAD! (god is dead i m the devil... )
Svi smo mi prokleti, svi smo vražiji. Jer ako sotona postoji, mi smo sjemena zla. Tako smo podli i prokleti, božanstvo bi uništili da bi živjeli u raju. To rade na zemlji, to bi i u nebu...
Ali nebo i dalje krije sam zvijezde, svemir. Nepregledno je.
Raj.. Raj je na zemlji nekada bio, ali čovijek je stvorio pakao.
Tamo gdije nije bilo čovijeka raj je još, ali hell on earth i dalje ostaje.
Poznato mi je.. Sve lijepo nestaje, a pripadnici moje vrste se za to žrtvuju i bore.
Preživljavamo tako sebično. Uništavajući ljepotu prirode. Živimo tako prokleto kao dasmo jedinke, bez povezanosti.
Ono što je moglo biti raj sada je pakao, a ljudi i dalje šire pakao jer žele živjeti, žele preživjeti tako da unište ljepotu.. Jebem vam vaš nagon za život.
Šuma je zauvijek trebala biti šuma, i zašto nije više?
Tamo nikada nije trebala biti cesta, i zašto je?
Zašto bi ljudi morali poznavati one kilometrima daleko. Zašto bi morali putovati tako da štete prirodi, kada su nekada divno u skladu s njom znali živjeti.
Industrija nas je sve promjenila.
Unijela je hladnoću i bol u srca. Industrijalizacija je ubila ljude, a ono malo što nas je ostalo. Ubiti će se samo, samo da ih drugi ne ubiju. Iz ponosa ne bi dopustio da budem kao svi, prije bi si rasuo mozak ili prerezao žile, bacio s prozora. ubio se, nego pokorio.
I boga ako ima.. I THANKS GOD FOR THE SUFFERING!
Post je objavljen 10.02.2007. u 12:37 sati.