Blacken The Angel ''my utopia'' ( my world is dead)
10.02.2007., subota
broken inside
|
Probudi me Usnula ljepotice u dubokoj tami Gledaš kroz moje oči u crnilo Gledaš me kako propadam I suze ti se lede na snježno bijelome licu Moje srce se ledi a duša umire Od boli izgrižen Lomim se Za tebe! Probudi me Znam da sanjam Probudi me ne daj da propadam Spasi me, samo ti to možeš Zovi moje ime! Znam da ljubav nije Ljubav nije vječna, anđele odlaziš A ja ču klečati Za tobom ,ime ti vrištati! Probudi me Reci da ružno sam sanjao da ne postoji bol Probudi me Reci da nema te Reci da ne postojiš, ljubavi. Ubijen sam tvojom ljubavi Pogledom, zagrljajima, ljubavi Ja trebam te, da umreš uz mene Ili ubiješ me! Ubij me to je najlakše Napusti me i odlazi Spavao sam godinama u tami i dalje ću Bez ljubavi umrijeti ću sam Umrijeti, predati se Predati se tvojim nemilim udarcima Nekada ljubavlju me hranila Na kraju me samo ranila Probudi me Neka je sve san Neka ne postoji osjećaj u meni Ništa iznutra neka ne postoji Probudi me molim te Molim te ljubavi.  Trenutak bez tebe Savršen nisam Uništeno biče To se samo mene tiče Uništen iznutra propadam Kao jesenji park sve u meni umire I ti si kao ljeto koje je kontrast Koji ne uklapa se u meni Zašto pokušavaš oživjeti me! Savršen je trenutak Savršen je dan Život ne, život zauvijek uništen mora biti Život uništeni. Ona je znala učiniti Da moje srce kuca Da moje srce sretno bude Nekako je od mene otišla. Kao s drveta list što pada Pali smo mi bez ljubavi Pali u ponor tuge i boli! Tvoja ljubav više ne dopire Tvoja ljubav više nije stvorena za tebe i mene Ti si otišla ja sam ostao Ti si sretna ja sam tužan Ti ćeš i dalje živjeti A ja ču se ubiti Svakim danom sve bliže grobu biti A ti ćeš sretna s drugim u krevetu usnuti Očima svojima otprati me Do kreveta vječnoga, hladnoga Bez tebe.  Umoran od boli Umoran sam od ubijanja boli Umoran sam od plakanja suza kojima ni ime ne mogu dati Tako lijepe su kada klize po licu mi I tako lijepi darovi su njihovi Krase me Čine moje pjesme da ožive A bol je onda više od osjećaja Ti plačeš kada ja pišem Ti dozivaš moje ime kada se bojiš A ja držim tvoju sliku u ruci I još uvijek si tu Godinama sam mnom ti. Godine su odlučile Ti ćeš uz mene ostati Zarobio sam ti dušu Mladu i sretnu Osmijehom si ukrasila Svaku moju pjesmu Svaka pjesma tako slična je A bol tako realno razara me I mašta postala je najljepši dio mene Obojani tekstovi suzama usamljenima Suze putnici na putu bez povratka Nestaju, tako kristalno lijepe Bude me i tjeraju da gledaju moje oči slijepe I koliko god mislio da sve što vidim istina je Samo maske su sve I ubija, ubija me iz dana u dan Želim samo tebe I želim umrijeti, nestati Ne znam kuda pripadam Može li netko zacijeliti rane moje Ljubav nije za jedno ona je za dvoje Pjesme piše jedno srce usamljeno Bez ljubavi Napušteno. Trenutak ljubavi Trenutak sreće Život se čudno kreće Kao da ne prestaje putovati Svaki dio mene Kao da je u moru i nastavlja ploviti A valovi su veliki Bol ih utapa i mene u patnika pretvara Što će mi sreća kada mogu pisati Što će mi ljubav kada se mogu ubiti I zašto se bojati Kada u ruci nož mogu držati Život svoj ugasiti.  Pjesma mrtvom pjesniku Hej ti uplakani putniče Povrijedili su te, opet Hej ti usamljeni jadniče Uništili su ti snove, opet I svaki dio tebe prestao je živjeti Umireš iznutra kao nekada, uništen si, opet… Ostavili su te da patiš Na ulici hladnoj bez ljubavi, opet Ostavili su te da umireš od tuge Da ubijaš se od boli, opet I ime ti ne znaju oni te pljuju Oni te ponižavaju, opet Izdao te život i ljubav žene koju volio si Izdalo te sve, i ti plačeš zar ne, opet. Primi moje ruke pjesniče Pjesme ti u jecajima pišem, opet Slušam te kako pričaš o ljubavi O smrti i tragediji, opet Ostavili su te da umireš sam Ali ja sam tu da umreš, uz mene, opet. Ruke si nekada pružao k njima Nekada se nadao zagrljajima, ali povrijedi su te, opet Svakim svojim plakanjem Sve više si ih želio zar ne A rekao sam ti, dogoditi će se, opet Uništili su svaki živi dio tebe pjesniče Samo bol u alkoholu utopljena slika je tebe, opet. Mogao si imati nebesa A ti si htio samo nju, opet Jednu si volio a jedna tebe nije I patio si, opet Dotukla te ljubav kojoj si se divio Dotuklo te sve o čemu si pisao Ubilo te je polako, plači na ramenu mi, plačimo zajedno, opet. Znam kako ljubav bolna je Naučio si me tome I zahvalan sam ti na učenju o ljubavi Zahvaljujem ti, opet Zahvaljujem ti za spoznaju boli Zahvaljujem ti a sada umri tiho Ispusti život iz srca pjesniče Života više ne trebaš u njemu nema sreće Ja te volim noćas i zato molim te Umri uz mene Ja ču i dalje pisati Tvojim pjesmama ljubav krasiti A na tvome grobu ču se klanjati Pjesniku koji nikada neće izumrijeti.  pitala je danas profesorica u školi na etici, zašto volimo živjeti. Prešutio sam odogovor, zanjekao sebe. Izmislio razlog, koji ne postoji. Ne, ja ne volim živjeti. Život i da je savršen ja ga ne volim, ja ga živim jer moram, drugi me trebaju pa dokle ide, ide. Za njih je, za vas.. Neki kojima nešto predstavljam. ovo sam ja zar ne... Pjesme... Čini mi se kao da su mi postovi oslabili, izgubili onu svoju bit, e pa ne dopuštam to. Moji postoji moraju biti kao ja. Dok s jedne strane držim štit s druge strane umirem, dok se pred jednima smijem pred drugima suze rasujem. I ne postoji sredina gdje sam nešta. ja sam uvijek samo izgubljen u nekim snovima, koje nikada nisam ni sanjao. Život je kurva, ja mrzim kurve.. citiram se. volio bi vidjeti, što sada svi radite.. Koje poznajem preko neta ili bilo kako. sve vaše živote odjednom vidjeti. siguran sam da bi neke vidio sretne neke tužne. I siguran sam da bi netko radio isto što i ja. Sjedio, plakao, pisao. Ubijao se. Pa, prijatelji moji. Neovisno o spolu. Jebe mi se za spol ako vas zovem prijateljima onda to i jeste... Hvala za svaki trenutak što ste uz mene, ali moram ponoviti jer očito mnogi nisu shvatili. DONT TRY TO FIX ME I M NOT BROKEN.  Pa... shvaćate.. Ne možete pomoči nikako osim biti uz mene. dovoljno je da znam da vas imam i sve je ok. Moje suze, sve to.. To je jednostavno dio mene. Dora... Alkohol.. ja možda i mogu bez njega, i nemoj plakati kada me gledaš pijanog. To sam ja. Ne traži od mene da prestanem piti jer sve mi je lakše učiniti od toga. Mogu prestati piti samo ako počne koristiti nešto moćnije. A mislim da to ne želiš.. Da.. alkohol... Vodio me je kroz toliko toga, uvijek uz mene. I kako da sada prijatelja odbacim. nakon toliko toga. da sada imam novaca kao i jučer bio bi pijan. subota je, dakle možda se i napijem danas navećer opet. I to je to što ja trebam. Alkohol me čini osobom kakva jesam, alkohol me prikazuje onime što jesam.  ako me pokušaš maknuti od alkohola, udaljiti ćeš me od sebe. A znam da ne želiš to. Makneš li od mene alkohol, maknuti ćeš i mene. Ja bez toga ne želim, ja bez toga ne mogu. alkohol nije osjećaj to je potreba.. To je ovisnost, osjećajima mogu upravljati koliko, toliko. alkoholo upravlja samnom. ali to i nije toliki problem jer dobar je vladar, čini me sretnime, sretnijime od onoga što mi svijet ponuditi može. Alkohol koji me ubija ubija tako da osjetim ljepotu koju mi daje. Snovi su stvarni kada se napijem. Sve je tako lako, sve je moje. Zaboravim sve... I osjetim opet sebe... Zatvorite oči nemojte me gledati, zamislite da tjelesno ne postojim. da me samo sanjate i čitajte moje tekstove, čitajte ono što napišem, tražite mi da vam pomognem i budem. Ja sam kao bog, nemam tijelo, ali i bog je umro odavno, tako ču i ja. ako je ikada bilo boga, da je stvarao sve. Onda je bog mrtav. GOD IS DEAD! (god is dead i m the devil... ) Svi smo mi prokleti, svi smo vražiji. Jer ako sotona postoji, mi smo sjemena zla. Tako smo podli i prokleti, božanstvo bi uništili da bi živjeli u raju. To rade na zemlji, to bi i u nebu... Ali nebo i dalje krije sam zvijezde, svemir. Nepregledno je. Raj.. Raj je na zemlji nekada bio, ali čovijek je stvorio pakao. Tamo gdije nije bilo čovijeka raj je još, ali hell on earth i dalje ostaje. Poznato mi je.. Sve lijepo nestaje, a pripadnici moje vrste se za to žrtvuju i bore. Preživljavamo tako sebično. Uništavajući ljepotu prirode. Živimo tako prokleto kao dasmo jedinke, bez povezanosti. Ono što je moglo biti raj sada je pakao, a ljudi i dalje šire pakao jer žele živjeti, žele preživjeti tako da unište ljepotu.. Jebem vam vaš nagon za život. Šuma je zauvijek trebala biti šuma, i zašto nije više? Tamo nikada nije trebala biti cesta, i zašto je? Zašto bi ljudi morali poznavati one kilometrima daleko. Zašto bi morali putovati tako da štete prirodi, kada su nekada divno u skladu s njom znali živjeti. Industrija nas je sve promjenila. Unijela je hladnoću i bol u srca. Industrijalizacija je ubila ljude, a ono malo što nas je ostalo. Ubiti će se samo, samo da ih drugi ne ubiju. Iz ponosa ne bi dopustio da budem kao svi, prije bi si rasuo mozak ili prerezao žile, bacio s prozora. ubio se, nego pokorio. I boga ako ima.. I THANKS GOD FOR THE SUFFERING!  |
