Mrtva djevica
Pod njeni nogama razlio se tepih latica
Svaka okupana mojim suzama
Njenoj ljepoti nalik na nebeski dar
Prosuo se cijeli od latica raj
Da ljepotu njenu ljepotom proslave
Ružama bez trnja je okruniše
Trnjem okružiše je
Da nitko ne može do nje.
Gledao sam noći te
Zvijezde kako pale se u mirisu smrti okružene
I miris koji imala je
Dozivao me je
Da patim na njenu ljepotu
Ja sam zavolio to
Tijelo koje imalo je biče nalik na anđela
Nebeskoga, ne kao ja noćnoga.
Moje crne usne željele su ostavit otisak na njenom vratu
Nježno sam je htio ljubiti
Nježnim pogledima ubiti
Da zauvijek budemo skupa mi
I bolest moju da podijelimo
I da u tami trnje sakrijemo
Krunu od zvijezda da joj stavimo
Hram njezin da nikada ne razore
Da zauvijek djevica ostane
Mrtva djevica!
Dozvao sam je u palaču oca mog
Damjana ne prežaljenog
Tamo gdje djeve su zauvijek djeve ostale
Gdje su umirale
Život je bio poput zvijezda noćima bi sjao više nego ikada
Kada bi dolazila zora
Život bi nestao
Ostali bi samo mi skriveni u dubokoj tami
I sada ti si tu sa mnom
Ljepotica od svijetla načinjena u crnoga anđela zaljubljena.
Izgubio sam kontrolu nad svojim moćima
Bolest koja me izjedala iznutra
Glad za njenim usnama
Učinio sam njena bedra golima
Njezin orgazam u inat svim bogovima
Što gledali su to
Kako anđel u tami pretvara se u zlo
Njeno tijelo primilo je tamu u sebe
A ritual oca moga, Damjana
Sada se ponovio
Hranio sam je, krvlju kupao
Kao nekada što me otac učio
Na uho sam joj šapnuo
Orgazam je za smrtnike
Smrt je za anđele
Uživala je u smrti svojoj
Kao ja u boli mojoj
Kada zarila je novorođene očnjake u meso moje
Staro i prokleto
Uživao sam krvavu ljubav tu
Što nisam imao ni u snu
Gledao sam tamu kako joj pristaje
Gledao sam nju, kako je napokon uz mene.
Duboko, duboko do nje
Ona je umrla u rukama mojima
Prokletim sam očima gledao kako je odlazila
I njena smrt kako se u mene ulila
Kao bol koja toliko boljelo je
Da srce mi je umrlo bez nje
A ja i dalje plakao sam noćima
Što tama mi se skrivala u očima
Skrivao sam se da sunce ne vidi me
Kako ne mogu živjeti bez nje.
Nad grobom nesretne ljubavi
Pao sam na koljena pred kamenim anđelima
Poželio sam i sam od kamena postati
Da srce više nikada ne pati
Jer i mrtvo patilo je
Što nije mrtvo kraj nje
Na koljenima pred kamenim anđelom
Srce mi se u svilu pretvorilo
A prikaza anđela ta
Kao nožem me ubila
Što su učinili to
Ubili te, moje jedino…
Prolazili su dani a ja sam se sjećao nje
Ponekada tužne, ponekada nasmijane
Ali uvijek je bila tu
U životu i snu
A sada u san mi samo dolazi
Da mi ne dopusti da se oduprem tragediji
Osjetio sam smrt kako vuče me
Vuče u grob kraj nje
Tako sam odlučio
Ljubavi se ne oduprijeti
I u smrt otići
Odlazim sada, duboko do nje
Moje srce, mirno umire.
Kao što vidite i dalje samo pišem, anđeli i smrtne duše. Novi motivi. Malo sam počeo pisati nešto, što sam oduvijek želio.
Ne znam što da pišem u postovima a vjerujem vi još manje tako da nemam koga pitati. da vam pišem o svome fucking dosadnome životu, ma ne. Ne da mi se opisivati dani, ne da mi se ni sjecati, ni pamtiit.
Imam glupi virus i boli me želudac jako, a moram ići na praksu makar se vukao. Želi m u zg a trebam novce s prakse..
Ponekad sam sebe pitam zašto sam takav. Potrgao bi se samo da dotaknem nešto, pto sam si zacrtao.
I to je nije često, jer inaće uvijek odmahnem rukom. rekao bi ja: to nije moja stvar, ne da mi se.
Ali ne, u zagreb želim i zato bi se potrgao stvarno.
stara mi je duša osjećam, toliko toga je proživjela, kada bi bar znala pričati, kada bi se mogla sjetiti.
Ljubav je stari osjećaj, spoznaja ljepote ali i zla. Ljubav je posebna.
Pisao bi vam o ljubavi, romantici. Onome što volim, onome za što živim. ali inspiracija u meni pisala bi drugačije, molio bi za besmrtne anđele. da postanem vampir. Da postanem nešto močnije od boga, od ljudi.
Zato, ne želim pisati, samo čitajte pjesme i komentirajte jer vaše mišljenje mi je doista bitno.
Uživajte u mirisima drveća, noćnoj hladnoći besprijekornoga mirisa, uživjate u tami naučite je voljeti, najljepšio dio mene u njoj sam pronašao, kao i ime kojime me poznaju više nego pod onime što su mi starci dali. svi smo mi pali anđeli :)
( nema slika jer ne radi slibe to cu dodati jos)
Post je objavljen 18.02.2007. u 19:49 sati.