Koje su to riječi koje su meni sišle s usana?
ponedjeljak, 26.02.2007.
Koliko uvjerljiva može biti šara na papiru?
 Igrala sam se bojicama. Bez nekog cilja sam šarala po bijelom papiru, čisto da vidim koliko je talenta ostalo u meni. I pogodite što sam nacrtala? Isprva je to izgledalo kao hrpa linija i krugova, i svih mogućih geometrijskih i negeometrijskih likova. Bila je to moja vizija života. Znam, nije izgledalo tako, ali bilo je to poput onog testa kod psihologa. Dobiješ mrlju na bijelom papiru – i što tvoje oči vide? Bio je to život kakav bi vjerojatno svatko poželio. Savršen, bez ijedne mane. Boje su veselo plesale na papiru i moglo se zaključiti da tu za tugu nema mjesta. Hah, sigurno će se sreća pokloniti baš meni. Tada bih samu sebe morala nazvati sebičnom. Ah, moj život. Zar bi zbilja tako izgledao?! Mislila sam si – koji unikat!  Trčat ću, negdje u mislima, po cesti koja nema kraja, tražeći ono što je moj crtež zabilježio kao ŽIVOT…  |
- 20:37 - Before you go, can you read my mind? (46) - Print - #
četvrtak, 22.02.2007.
Walking on broken glass
 Smijem li napisati da sam ljuta? Nekako mi je laknulo kada sam vidjela da vani pada kiša. Super, nemam kišobran. Možda uspijem negdje ugaziti u baru, onako junački. Da se zna da vani pada kiša i da sam ja budala koja ne gleda gdje hoda. Prestala je padati dok sam izašla iz škole. I držala sam kišobran u ruci – zapravo, s veseljem sam ga krenula otvoriti. Heh, čini se da nemaš sreće danas, kišobranu! Minijaturna sam naspram svijeta i gomile ljudi koji su tu da gaze. Svi ti, oh tako veliki ljudi samo hodaju, ne gledaju kamo, samo hodaju, onako žurno. Smišljaju plan kako će svijet učiniti boljim mjestom za život, a ne vide da stvar čine još gorom. Žure i, poput tornada, ne gledaju štetu koju ostavljaju iza sebe. Itekako sam minijaturna. I ljuta sam što nitko neshvaća neshvaćene umjetnike. Glupo zvuči, zar ne? Nije ni bitno. Znaš, dođe vrijeme kada ti je puna kapa svega. Ja sam ju odlučila skinuti. A ono što se krije ispod nje…ne, ne krije se ništa. Možda kiše bude padala dok se budem vraćala s treninga. Moj kišobran neće zasjati nad tim tmurnim i crnim nebom. Ja ću.  |
- 18:13 - Before you go, can you read my mind? (25) - Print - #
nedjelja, 18.02.2007.
Ogledalce, reci mi - tko se krije iza tog tupog pogleda?
 Ljepila sam neki dan najdraži okvir slike koji je moja mama nemarno bacila u smeće nakon što ga je razbila, a sliku, moju sliku, sa istim nemarom bacila u kutiju kao da je najobičniji komad papira. Samo sam gledala dječje lice koje se nalazilo na toj slici. Uspoređivala sam ga sa licem koje sada stoji pred ogledalom i tupo gleda ne znajući što radi. Baš gledam te, tako nalik na Villeove, oči. Da su velike kao svijet mogla bih vidjeti što se nalazi u njima. Ovako vidim samo prelijevanje smeđe i zelene boje. Totalno nedefinirano. Krije li se tu želja za slobodom? Itekako. Nije ugodno sjediti u kavezu i gledati samo ono što su mi nametnuli. Ja želim vidjeti svijet – ako i on nije kavez sam po sebi. Ja želim biti ta i reći – Nema sve svoje granice! Draga Insomnia mi je predala palicu. O da, još jedna zaraza u blogosferi. Dakle postavljena su mi dva pitanja: Zašto smo odabrali nick koji imamo? Hmm, dugo sam razmišljala. Inače je velvet dreams pisalo na stranici pod imenom saznaj svoje gotičko ime. Bilo je tu još njih – Damaged Roses i Midnight Temptress. Ali kako sam sve više postajala vezana uz snove, a baršun mi je oduzimao dah svaki puta kada ga je netko izgovorio odlučila sam spojiti riječi baršun i snovi. A kako mi je na hrvatskom zvučalo glupo pronašla sam prijevod za baršun i shvatila da mi su mi riječi velvet dreams poznate odnekle. I odlučila sam da želim da me ljudi po tom imenu pamte jer trenutno se u njemu krije ono nešto. Zašto nam se blog zove tako kako se zove? Nije lako dati ime blogu. Prije su to bili stihovi iz pjesama, ali ovaj - Djevojčica u zemlji snova – je bio osobito težak i vezana sam uz njega – trunčicu i emocionalno. Kako sam napisala – u to sam vrijeme bila opsjednuta snovima, a kako samu sebe smatram djevojčicom… Alica u zemlji čudesa me je inspirirala.  Na vama je da učinite isto: - Bllankk - h@ppy - Judith_apc - sHu - Wild Rose |
- 17:56 - Before you go, can you read my mind? (39) - Print - #
ponedjeljak, 12.02.2007.
Šetam kroz Život sa riječi hvala koja mi svira na usnama
 Prazna glava. Kuc kuc. Ništa. Samo tupi udarci i tiha jeka koja se odbija od jednog kuta glave do drugog. Mislim da sam samo htjela reći hvala na Suncu koje je nakon guste jutarnje magle osvijetlilo moju malenu sobu na trećem katu sa ne tako zavidnim pogledom na Nebo. Također mislim da mi se Zvijezde na Nebu ne smiješe jer ne razmišljam srcem, već glavom. I želim da mi se to razmišljanje – ma kakvo god ono bilo – odbije u glavu dovoljno jako da za ubuduće zapamtim. A svaki puta kada stavim ruku da osjetim ritam svog srca kao da ga ne nema. Još uvijek mislim i mislim da sam se htjela pohvaliti komplimentom koji mi je dala Anja. Imaš oči kao Ville Valo. A Wanda mi kaže da imam gornji dio lica kao Ville. Nema sretnije od mene =)  Mislim da sam samo htjela reći hvala Nekome za ovaj dan. To što svi ne vole crno vino ne znači da je loše piće. Ville Valo Iako sam nezadovoljna rezultatom onoga što se zove moje (ne)znanje, ne znači da ne uživam u ostatku večeri. Evo baš gledam u one sitne točkice koje nose ime Zvijezde. Pokrivaju se velom zvanim Oblaci. No i dalje su lijepe. I napokon mi se smiješe. |
- 20:32 - Before you go, can you read my mind? (38) - Print - #
utorak, 06.02.2007.
Zar je uopće važno?
 Nikad se nećete uklopiti u otmjeno društvo ako ne budete znale lijepo uroniti glavu u vodu - ponavljala im je, svako malo pokazujući kako se to radi. No patkice uopće nisu obraćale pozornost. Bile su tako mlade da nisu ni znale kako je važno uklopiti se u društvo. Oscar Wilde, Odani Prijatelj 08.02.2007. Želim sve najbolje za njegov 36. rođendan, bubnjaru nad bubnjarima - Gasu! Legendo jedna debeljuškasta =)  |
- 17:26 - Before you go, can you read my mind? (63) - Print - #
petak, 02.02.2007.
Stranac...
 Hvala ti Vjetre na tako predivnom susretu. Vraćam se kući sa torbom preko ramena i umorna dovoljno da bih se srušila na mjestu. Sama u svojim mislima sam šetala, meni praznim, ulicama. Vrijeme je bilo lijepo – za ovo doba godine – i odjednom zapuhaše snažan Vjetar. Kosa mi je prekrila lice i u tom naletu hladnog zraka preda mnom se našao Čovjek – unatoč njegovim 16, 17 godina – koji se po svemu razlikovao od onog mora stranaca iako je za mene i on bio stranac.  Njegov pogled je bio drugačiji. Među svim onim tmurnim bojama on je bio u bijelom. I među svim strancima koji prođu u mom životu, htjela sam – i još uvijek želim – da se on zadrži tu. Njegove bistre plave oči djelovale su tako zamišljeno i prekrasno, kao da se cijeli svijet smjestio u njih. Heh, vidi koga mi je Vjetar donio! Nastavio je jednakim koracima po ravnoj crti na cesti, kao izgubljeni putnik, ali glavom dignutom s takvim ponosom da bi mu svako živo biće zavidjelo. Na trenutak sam se htjela naći u njegovim cipelama, vidjeti svijet njegovim bistrim plavim očima. Nastavila sam šetati zamišljenim koracima, a njegove rečenice mi još uvijek odzvanjaju u glavi. |
- 18:26 - Before you go, can you read my mind? (35) - Print - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
online  *trenutno zaluđena...* Svakoga tko mi pošalje one podle lance sreće i ostale spamove prijavljujem! Jednako tako brišem svaki komentar tipa - super blog, navrati do mene. Jebemu, pa zar do sada još niste naučili da se lijepo pročita post i ostavi komentar NA TEMU POSTA?!
...Marionette?...
*Ima tu neko logično objašnjenje i ja ga znam. Želim da me gledate kao marionetu - naivni maleni komadić nečega vrijednog koji se pokorava svakoj riječi. Zvuči kao savršen opis mene, zar ne? Ali ova Marionette je još nešto više. Ona je živa...*  Muškarac iz snova... :)  °°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°  Kažu da za sve postoji razlog. Dajte mi sekundu… …ne. I dalje ne znam zašto pišem BAŠ TU, ali pišem i sviđa mi se. *čvrsto vjerujem da sam ovo otvorila zbog njih* Dajem mašti na volju…*ponekad i previše* Na komplicirani način dolazim do odgovora. A zapravo sam tako jednostavna. Bi li bolje zvučalo jednostavno komplicirana ili komplicirano jednostavna? Ima li ovo uopće smisla? Postojim…ali si sama ponekad djelujem neistinito i izmišljeno – ljudi me krivo protumače. Nisam onakva kakvom me vidite. Ja sam nešto mnogo više (ili manje). *istini za volju, čak se i ja znam krivo protumačiti* Emotivka sam, blago rečeno. *jedna velika* Getting angry doesn't solve anything. *jesam, agresivna sam* Svojeglava sam. To je valjda zato što sam ovan u horoskopu. Sve radim na svoj način i kada uprskam nešto uvijek ću naći krivca za to. Caught between who I am and who I wanna be. Definicije onoga što sam Ja, trenutno nema . Nedefinirana je. Ali postoji. Neodoljivo ju volim :) Say what you want to satisfy yourself But you only want what everybody else says you should want, you want Sami protumačite ovu rečenicu. Pronalazite se u njoj? *razmislite jako dobro* Ne volim čekati nikoga (dakle, nestrpljiva sam). Ali čekam. Ne znam zašto. Ubitačno sam živčana. I mrzim se ponekad zbog toga. A nekad to volim. Opet, ne znam zašto. Nisam pisac u duši, ali pišem i volim to. Sjećam se rečenice iz jednog filma (Redovnice nastupaju): Ne trebaš nekoga da ti kaže jesi li pisac ili ne. Ako je prvo na što pomisliš, kada se ujutro probudiš, pisanje, onda si pisac. Volim čitati knjige. Da imam slobodnog vremena koliko mi srce poželi, ne bih izlazila iz sobe. Samo bih čitala. Volim knjige koje sadrže misteriju. Volim E.A. Poea. Obožavam. Volim pogledati dobar film. Ali su mi draže knjige. Smatram se unikatom. Rekoše mi: Da te nema trebalo bi te izmisliti. Također vjerujem da ime koje nosim pristaje samo meni i da samo mene najbolje opisuje.  Živim za glazbu. Čak sam počela govoriti onu uber poznatu rečenicu: Glazba je moj život. Hmm… Na mom jukeboxu se nalazi...: Aerosmith Bon Jovi Depeche Mode HIM Hladno Pivo James Morison Kiss Nickelback Norah Jones RHCP Sophie Ellis Bextor The Killers U2 Živim za HIM. Moja ljubav još od malih nogu (točnije, od devete godine).  Postoji niz idealnih zbivanja koja teku paralelno sa stvarnim zbivanjima. Ona se rijetko podudaraju jedna s drugima. Ljudi i okolnosti često modificiraju idealno zbivanje tako da se ono doimlje nesavršeno, a njegove posljedice isto tako nesavršene. Novalis: Morale Ansichten  °All good thing° °Anchie° °Bex° °Bllankk° °Chilly° °Dida° °Dijete u meni° °Distributed Angel° °H@ppy° °HIM girl° °Inachevé° °Insomnia° °Judith_apc° °Lesttat° °Lusa° °Magic Dreams° °Marty° °Mateja° °Mr.Skold° °Nana° °Pegy° °Prorok° °Sebi_Dovoljna° °sHu° °Slave° °Tears of the death° °The new me° °Vampire Heart° °Vrag s licem anđela° °Vrag sa žutog sunca° °Zeleni Kaputi° Ja čekam novu adresu...ako postoji... Kira Otišla bez pozdrava... Wild Rose Ja se nadam da je samo promijenila adresu. Jesi li?? |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||